Upoznajte Sporog Lorija-Ovo preslatko stvorenjce sigurno vas neće ostaviti ravnodušnim.

Upoznajte Sporog Lorija-Ovo preslatko stvorenjce sigurno vas neće ostaviti ravnodušnim.

Polumajmun sa velikim očima.

Ovo preslatko stvorenjce sigurno vas neće ostaviti ravnodušnim. Ukoliko poželite jednog za sebe, morate prvo znati sljedeće:

Spori lorisi su vrsta strepsirrhine primata iz roda Nycticebus. Naseljavaju Južnu i Jugoistočnu Aziju. Žive samotnjačkim načinom života, a teritoriju kojom se kreću obelježavaju urinom.

Noćne su životinje, a tokom dana spavaju. Iako su poznati po svom sporom kretanju, sposobni su i za vrlo brze pokrete ukoliko se nađu u opasnosti ili love plijen. Spori loris je jedan od rijetkih otrovnih sisara. Popularni su u nelegalnoj trgovini ljubimcima, mada mnogi ne znaju da bi trebalo da se čuvaju otrova, koji loris ispušta iz laktova. Kada je ugrožena, životinja uzima toksin u usta i miješa ga sa pljuvačkom. Poslije toga oliže svoje krzno da bi otjerala napadače. Otrov može uzrokovati smrt anafilaktičkim šokom.

Hrani se voćem, biljem, glodarima, malim gmizavcima, pticama, malim sisarima. Pare se tokom cijele godine i smatra se da su monogamni.

Polumajmuni (Strepsirhini), podred sisavaca koji obuhvaća 8 primitivnijih pol. majmuna (Primates). Ugl. su noćne životinje, prilagođene životu na drveću (udovi su im prilagođeni prihvaćanju). Neki teže tek 70 g (mišji lemur), a neki 10 kg (indri). Oči su im velike i okrenute naprijed, a očne šupljine (orbite) nepotpuno zatvorene. Polutke velikoga mozga ne pokrivaju mali mozak i nemaju brazdâ. Zubalo je slično zubalu kukcoždera (gornji sjekutići odijeljeni su krezubinom). Velike i jake palce mogu primicati svim ostalim prstima; jagodice na prstima široke su i mekane. Obrasli su gustom dlakom; rep je u mnogih vrlo dugačak, ali ne služi prihvaćanju. Hrane se plodovima, lišćem, kukcima i malim sisavcima. Žive u većim skupinama. Najveći dio polumajmuna živi na Madagaskaru i ondje čini polovicu svih sisavaca. Zastupljeni su i u Africi južno od Sahare, u juž. Indiji, na Cejlonu te po otocima između Indije i Australije. Takva raširenost navela je neke zoogeografe na hipotezu o kopnu »Lemuriji«, koje je, navodno, potonulo u Indijski ocean, a u davnoj geol. prošlosti bilo je most kojim su se selili polumajmuni. U polumajmune se ubrajaju porodice: Cheirogaleinae – svi su stanovnici Madagaskara; poznat je najmanji majmun, mišji lemur (Microcebus murinus); Lemuridae – lemuri, također isključivo stanovnici Madagaskara, s velikim brojem poznatih vrsta kao npr. prstenastorepi lemur (Lemur catta), čupavouhi lemur (Varecia variegata); Megaladapidae – također stanovnici Madagaskara, a svi predstavnici pripadaju rodu Lepilemur; Indridae – porodica koja obuhvaća krupne vrste indri i sifaka s Madagaskara. Indri (Indris indris), crna, bijela i siva krzna, ima kratak rep i produžene stražnje noge, a svi prsti, osim palca, povezani su mu kožicom. Naraste do 85

cm.

U por. Daubentoniidae pripada samo jedna vrsta s Madagaskara, madagaskarski prstaš (Daubentonia madagascariensis). Zubalo mu je slično onomu u glodavaca. Prsti su mu tanki, jako produženi i imaju pandže, osim na palcu stražnjih nogu. Krzno mu je smeđecrno s bijelim mrljama. Hrani se srčikom bambusa i šećerne trske, ali jede i kukce. Porodica Loridae obuhvaća potoa i više vrsta lorija. Rep i uške su im kratki. Žive u krošnjama drveća, gdje miruju obješeni o grane. Poto (Perodicticus potto) živi u Africi, a spori lori (Nycticebus coucang) u Indoneziji, na Sundskim otocima i Filipinima. Svi su pripadnici por. Galaginidae i nastanjuju trop. dijelove Afrike. Veliki galago (Otolemur crassicaudatus) dug je do 0,5 m, smeđesive boje, repa obrasla gustom dlakom. Avetnjaci iz por. Tarsiidae nastanjuju šume jugoist. Azije. Ističu se golemim očima, a uz primitivna obilježja polumajmuna imaju i neka obilježja pravih majmuna. Opstanak gotovo svih vrsta polumajmuna ugrožava krivolov i uništavanje staništa.

Sporo lorises ima okruglu glavu, usku njušku, velike oči, i razna prepoznatljiva obojenja od kojih je vrsta ovisna. Njihove ruke i noge su gotovo iste dužine, a njihova debla su duga, dopuštajući im da se izvrću i skaču na obližnje grane. Ruke i noge sporog lorises ima nekoliko prilagodbi koje im daju kao kliješta hvat i omogućuju im da se hvataju za grane za dugo vremena. Sporo lorises imaju otrovne zalogaje. Toksin se dobiva lizanjem žlijezda na njihovu laktu, a izlučivanje aktivira miješanjem sa slinom. Njihov otrovni ugriz je zastrašujući za predatora i toksin se također primjenjuje na krzno tijekom timarenja kao oblik zaštite za svojeu dojenčad. 

 Sporo lorises se kreće polako i oprezno, po malo ili bez buke, a kad prijeti opasnost, oni se prestaju kretati i ostaju nepokretni. Njihov jedini dokumentirani predatori-osim ljudi-su zmije, promjenjivi Hawk-orlovi i orangutani.Malo se zna o njihovoj društvenoj strukturi, ali se zna da komuniciraju mirisom i obilježavanjem. Mužjaci su vrlo teritorijalni. Sporo lorises reproducira se polako, a mladunčad su u početku smještena na granama i prenose ih oba roditelja. Oni su poznati svejedi, ješće male životinje, voće, drvo i drugo rastinje.
Uzgoj može biti kontinuiran tijekom cijele godine. U zatočeništvu  sporo lorises- parenje se prvenstveno javlja u razdoblju od lipnja do sredine rujna, s estrusa ciklus u trajanju je od 29 do 45 dana i estrusa u trajanju od jednog do pet dana. Isto tako, trudnoća traje 185 do 197 dana, a mladi teže između 30 i 60 grama  pri rođenju. Ženke su spolno  zrele u 18 do 24 mjeseci, a mužjaci su sposobni za reprodukciju sa 17 mjeseci. Međutim, mužjaci postaju neprijateljski nastrojeni prema svom muškim potomstvu poslije 12 do 14 mjeseci, te će ih potjerati. U zatočeništvu, oni mogu živjeti 20 ili više godina.