Mali zlatni penjaši, ili sugar glideri- Preslatki su, kad su uplašeni ili uznemirani ispuštaju neki čudan zvuk. Uglavnom su jako umiljati, pogotovo kad se naviknu na vlasnika.

Mali zlatni penjaši, ili sugar glideri- Preslatki su, kad su uplašeni ili uznemirani ispuštaju neki čudan zvuk. Uglavnom su jako umiljati, pogotovo kad se naviknu na vlasnika.

Mali zlatni penjaši, ili sugar glider, postali su popularni egzotični ljubimci. Vrlo su mali i lako  se njeguju,a izgledaju jako neobično ali slatko. Kao i kod bilo kojeg drugog egzotičnog ljubimca, vlasnik mora biti svjestan svih zahtjeva ovog malog bića.

Ovo nevjerovatno malo biće porijeklom je iz Australije, a dobili su ime po tome što imaju sposobnosti da klize kroz zrak i njihove ljubavi prema slatkim stvarima, kao što je šećer. Mali zlatni penjaši su pronađeni u sjevernom i istočnom dijelu Australije te je njihova dlaka sivo/smeđe/plavo/srebrne boje.

Vrlo učinkovito se kreću od stabla do stabla te vole kliziti kroz zrak. Oni se hrane noću, uglavnom kukcima koje pronađu na stablima, ali i sokom iz stabla, kao što je to naprimjer eukaliptus.

Krzno im je sivo-plave boje pa sve do smeđe boje, s tamnom crtom koja se proteže od sredine glave po sredini leđa, pa sve do korijena repa. Vrh repa im je često bijele boje. Dužina glave i tijela im je otprilike od 160-210 – prosječno 170 mm. Dužina repa 165 – 210, prosječno 190 mm. Težina mužjaka od 115-160, u prosjeku 140 grama, dok ženke teže od 95-135, u prosjeku 115 grama.

Na zadnjim i prednjim nogama imaju po pet prstiju, koji su zavijeni i imaju vrlo oštre kandže. S obzirom na to da su noćne životinje, imaju velike oči te razvijeno čulo njuha. Uši su im tamno pigmentirane te nisu obrasle dlakom.

Potrebno je zadobiti njegovo povjerenje. Za to je potrebno strpljenje, vrijeme ali i nježni trening s kojim ćete pridobiti idealnog ljubimca. Zlatni penjaš obožava biti u društvu svog vlasnika, najčešće unutar košulje (ili majice) te u džepu. Dok god ste vi dobri prema njemu, gledat će vas s poštovanjem. Ne reaguju na kazne, stoga ih morate tretirati s poštovanjem, nježnošću i razumijevanjem. Brzi pokreti ih mogu prestrašiti upravo radi njihovog nagona da se odbrane od predatora. Slobodno razgovarajte sa zlatnim penjašom jer voli slušati i nemojte nikada dići glas na njega ili koristiti negativan ton jer oni to osjete, a i to će vas koštati njihovog povjerenja.

Za malog zlatnog penjaša potreban je kavez, veličine u kojem će se on osjećati dobro. Najbolji odabir je kavez veličine 51 x 51 x 77 cm, ili 91 x 61 x 91, ili 60 x 60 x 96. Ovakvi kavezi su zapravo minimalne dimenzije za par. Kavez ne smijete držati direktno na suncu i propuhu, te prostor u kojem ćete držati kavez treba imati prozor tako da bi zlatni penjaši imali uvid kada je dan, a kada je noć, jer i oni, kao i ljudi imaju bioritam, te im je jako stresna situacija ako im se bioritam poremeti. Higijenu kaveza morate redovno održavati, ako je moguće svakih dva dana. Unutar kaveza možete staviti malu vrećicu za spavanje (možete je sašiti od tkanine), a na dno im staviti piljevinu. Takođe im možete staviti i gnijezdo, kotač koji se vrti za hrčke ili puno manjih interesantnih igračaka. Što više imaju podružnica, ljestvi i užadi, to će više uživati tokom dana kada će vježbati i zabavljati se.

Mali zlatni penjaši imaju određene i stroge prehrambene zahtjeve. Potrebna im je idealna dijeta-ishrana kako bi živjeli sretno i dugo. Postoji bezbroj dijeta koje odgovaraju malom zlatnom penjašu. Njihova dijeta se sastoji od insekata, dijelova stabla pletera i eukaliptusa, manom (bijelom kristalnom tvari bogatom ugljikohidratima), peludi, sapom i medljikom. Ne smijete ih hraniti sa: čokoladom, ostatcima hrane, proizvodima koji sadržavaju velike količine soli i šećera, sokom, sjemenjem voća, sirovim jajima, mesom, lukom u prahu, avokadom..

Mali zlatni penjaši žive od 12 do 15 godina. Nažalost  većina njih preživi u domovima između 6 do 8 godina. Potencijalni problem koji im se može dogoditi je paraliza koja proizlazi iz neravnoteže kalcija i fosfora u ishrani, a on se može spriječiti upravo pravilnom ishranom i vitaminima/mineralima.Najčešće umiru zbog nesreće kao utapljanje u WC-u, udari struje, trovanja, izloženosti otrovnim kemikalijama, loše ishrane ili ako se počnu liječiti prekasno. 

Bolesti koje se mogu pojaviti kod njih su – aflatoksikoza, dijareja, giardia, kvrge, zatvor, depresija, dehidracija, infekcija mokraćnog sustava te gornje respiratorne infekcije.

Zlatni penjaši se pare kada spoznaju da su i jedan i drugi polno i tjelesno zreli. Godišnje imaju dva ili tri legla, a po leglu imaju 2 do 3 mladunca. Ženki treba oko 74 dana da mladunci vide svijetlo dana. Mladunca nikada ne smijete uzimati od majke. Trenutak kada smijete razmišljati o tome je nakon 120 dana kada ga majka počne odbacivati. U tom periodu mladunac ima otvorene oči, već negdje 4 sedmice ima otvorene oči i samostalno je počeo jesti. 

Nisu plašljive životinje i agresivno štite izvor hrane od većih životinja. 

Polna zrelost ženke je od 8-12 mjeseci, a mužjaka 12-15 mjeseci. 

Imaju oko 200 do 300 otkucaja srca u minuti, te do 40 udisaja u minuti. 

Ako su u divljini često zavise o šupljinama koje im služe kao sklonište. 

Mogu se pojaviti kako u mokrim tako i u suhim šumama. 

Mogu plakati, a zvuk će biti sličan kriku yip-yip-yip.

Morate biti svijesni kako je njihova ishrana i držanje  komplicirano, kao u gmazova. Morat ćete doma uzgajati razne kukce za njih itd. Jedu puno voća slatkog, nešto manje kukaca, ali najviše slatkog voća uz žitarice i par mješavina.. Hrane se najviše voćem, voćnim jogurtom (apsolutno ga obožavaju)... Sugar glideri su podložni velikom broju bolesti izazvanim nepravilnom i neuravnoteženom ishranom.

Potrebno im je veoma malo masti, prekomjerno može dovesti do bolesti jetre i katarakte,a takođe im je potrebna adekvatna količina ugljenih hidrata. Bez njih mogu da padnu u hipoglikemički šok ili pate od ozbiljnih bolesti po život. Balans između kalcijuma i fosfora mora biti 1.5-2:1, bez tog balansa su podložni prelomima kostiju, paralizi zadnjih nogu i tetaniji. Današnja ishrana uključuje visok nivo proteina, otprilike 44%, što je oko 2.2 g ili 2200 mg proteina na dan. Previše proteina može dovesti do ozbiljnog oštećenja bubrega i iznenadne smrti zbog otkazivanja bubrega.

Samo malo upozorenje, nemojte uzimati kukce iz prirode, nikad ne znate gdje su bili i preko kojih pesticida su prošli. Uzgoj je puno sigurnije rješenje.

Ishrana je velika stavka u životu glidera i potrebna je priprema. Takodje su neophodni dodatni vitamini i kalcijum. Jedu svo povrće osim luka, rotkvice i bilo kog ljutog povrća, uglavnom svo voće, kuvana jaja, kuvani pileći barak bez kožice sa koskom, nikakvi začini nisu dozvoljeni. Vole da glodju pileće koskice i izvlače koštanu srž. Brokoli i karfiol samo povremeno jer mogu dobiti gasove. Ne tolerantni su na laktozu al im se može povremeno dati mala količina voćnog jogurta. Od voća sve osim limuna. Čokolada nikako. Med u malim količinama.

Preslatki su, kad su uplašeni ili uznemirani ispuštaju neki čudan zvuk.Mogu da se osjećaju, ali uz redovno mijenjanje piljevine i čiscenje je ok... Ne valja ih držati samo jednog, jer vole društvo. Prilično su laki za razmnožavanje. Uglavnom su jako umiljati, pogotovo kad se naviknu na vlasnika, i mogu da se puštaju iz kaveza, ali je preporučljivo u prostorijama gdje ima što manje mjesta za skrivanje itd. Oni nisu vjeverice i jedina sličnost koju imaju sa letećim vjevericama su membrane za glajdovanje- u pitanju su potpuno dvije različite vrste. Sugari su marsupiali i najbliži srodnik im je oposum, pa dalji, koala i kengur, a vjeverice, bilo leteće ili obične, su glodari.
Sugari potiču iz Malezije, Indonezije i Australije i australijski su malo veći i braonkastiji od Malezanskih i Indonezanskih koji su sivi. Najveći broj pripitomljenih sugara je iz Malezije i Indonezije. U Australiji su zaštićeni i zabranjeni da se drže kao kućni ljubimci, potrebna je posebna dozvola. 

Sugari su društvene životinje i žive u kolonijama, brzo se razmnožavaju i često dolazi do inbreedovanja izmedju srodnika što dovodi do puno genetskih bolesti.Ne pariti ih ako su u srodstvu. Inače, životni vijek im je 15 godina, tako da je obaveza duga. Kao ljubimci moraju se držati minimum u paru. Parenje se može staviti pod kontrolu kastriranjem mužjaka, a ženke ne mogu biti sterilisane ili ako je istopolni par.

Kavez mora, minimum, da bude metar visok sa oko pola metra širine sa 1.2 cm proredom izmedju rešetaka. Borovina je otrovna za njih tako da drvene kućice i piljevina nikako nisu preporučljivi. Postoji lista odobrenih točkova koje drugari mogu da koriste. Točak mora da bude 30 cm u prečniku jer oni skakuću dok trčkaju. Točkovi sa poprečnom žicom na sredini nikako nisu preporučljivi jer mogu da povrede rep ili membranice, često se dešava da su takvi točkovi razlog smrti jer se uvrnu oko žice.

Potrebno im je mnogo mjesta za skrivanje, oni su noćne životinje tako da danju spavaju. Obično se setovi za kavez prave od pamučnog ćebeta. Kombinacija plastike i pamučnog ćebeta je najbolja. Nemaju kontrolu nad bešikom tako da piške i kake svuda i stalno. Zbog toga pamučne torbice i ležaljke se peru s vremena na vrijeme.
Veterinar je najskuplja stavka, jer većina veterinara nema iskustva u liječenju sugara i zbog njihove veličine, doze sedativa i lijekova su minimalne (0.01) što je teško odrediti, a i sami zahtjevi su komplikovani.
Nisu podobni sa drugim ljubimcima npr: hrčke i ptice tipa zebice mogu da pojedu dok mačke i psi mogu biti kobni po njih poslije samo jedne ogrebotine jer nisu imuni na njihove bakterije. Jedna minimalna ogrebotina od mačijeg nokta ili zuba ih ubije.
Što se tiče ponašanja jako su vesele životinjice, dinamične ali samo noću,iako im se bioritam može promojeniti, prave haos od neurednog jedenja do piškenja i kaknja na sve strane. Kada jedu obično zvaćkaju hranu da isisaju sokove pa pljunu ostatak. Traže pažnju non stop, nije životinja koju možete da zaboravite poslije mijesec dva. Stalno treba da se radi sa njima i oko njih. Ženke su agresivnije od mužjaka i često štipaju i grickaju.