Lenjivac / sloth / je simpatična životinja prepoznatljiva po maloj glavi sa istaknutim očima koje osvajaju na prvi pogled- lenjivci su magična stvorenja.

Lenjivac / sloth / je simpatična životinja prepoznatljiva po maloj glavi sa istaknutim očima koje osvajaju na prvi pogled- lenjivci su magična stvorenja.

Usporeni južnoamerički dvoprsti lenjivac ssavršeno je prilagođen za svoj naopaki život.
Njemu čak i krzno raste drugačije nego kod ostalih sisara - podeljeno je na razdeljak na stomaku, a ne na leđima.
Dvoprsti lenjivac dnevno pređe svega 40 metara. On može da provede i po dva dana na istom drvetu, hraneći se njegovim plodovima.
Za razliku od njih, troprsti lenjivci su nešto aktivniji, i desi se da u istom danu promjene čak dva drveta...

Ove životinje s vremena na vrijeme silaze sa drveća, radi pražnjenja u podnožju stabla.

Spadaju u sisare, hrane se biljem, dugački su između 58 i 70 centimetara i teški su od tri do deset kilograma. Prednji udovi su im dvostruko duži od zadnjih.

Životinje su izrazito spore. Najčešće grle grane drveća u šumama srednje i južne Amerike,i u tom položaju provedu većinu svog života bez obzira da li se hranile, razmnožavaju, rađaju ili spavaju. Sve to rade usporeno kao da su lenje.
Lenjivci u zatočeništvu jesu 'slatki', ali riječ je o životinji koja se uprkos usporenosti uspešno bori protiv svojih predatora - orlova, jaguara, anakondi, ali i ljudi.  Naime, neke vrste mogu da se kriju u krošnjama drveća i više od 20 sati.

Kada se tako kamufliraju u krošnjama drveća, veoma ih je teško otkriti. Osjeti li se ugroženim lenjivac će napadača napasti brzim i snažnim zamasima ruku na čijim vrhovima se nalaze oštre kandže koje mogu ozbiljno da povrijede napadača. Takođe, brane se snažnim ugrizima.
Nažalost, zbog popularnosti na internetu ove divlje životinje često su žrtve krivolovaca koji ih love i prodaju kao kućne ljubimce. Zbog specifičnog načina života teško da mogu preživeti u ovim uslovima.

Kako se naš stambeni prostor, nažalost, ne uklapa u potrebe ovog prekrasnog sisara, jer mu je potrebno pružiti mnogo.
-površinski ogroman prostor življenja,
-rashladni klima uređaji,
-6-8 kg svježeg voća-lišća svakog dana,
-zeleni namještaj,
-minimalno jedno stablo visine 20 metara u dvorištu.

Lenjivac se kreće brzinom od 1-2 metra u minuti, a kad mu preti opasnost, može da se kreće i do 4 metra u minuti, ali tada se previše umara i troši mnogo energije.

Ljenivci nastanjuju krošnje stabala tropskih kišnih šuma Srednje Amerike i područja Amazonije. Ove simpatične životinje su najsporiji sisari na Zemlji. Na tlu ne može uspravno stajati, već se povlači pomoću kandži. Gotovo čitav svoj samotnjački život ljenivac provodi ovješen svojim kandžama na grani s leđima prema tlu pa tako provedu i više od sedmicu dana viseći naglavačke s istog stabla. Silaze na tlo samo jednom sedmično kako bi obavili nuždu ili promijenili stablo na kojem su pojeli lišće koje im je najdraže.

Zanimljivo je da im je smjer rasta dlake obrnut od drugih sisavaca i ide od sredine trbuha prema leđima. Kako cijeli život provode viseći na granama, takav rast krzna omogućuje bolje otjecanje vode s njih. Ljenjivci su mirne i plahe životinje. Uglavnom žive solitarnim načinom života, što znači da žive sami. Mužjaci i ženke vrste Bradypus varegatus ipak žive u parovima, a kod dvoprstih je ljenjivaca uočeno da se ženke grupiraju. Parenje se odvija jednom godišnje i, kao što čine i štošta drugo, ljenjivci se pare okrenuti naglavačke. Ovaj čin izvode sporo, što je u skladu s njihovim životnim stilom.

Nakon parenja, mužjaci napuštaju ženku i ona sama podiže pomladak. Ženka koti samo jedno mlado godišnje, a graviditet traje 5-6 mjeseci kod troprstih ljenjivaca, i do 11,5 mjeseci kod dvoprstih ljenjivaca. Mladunče je po okotu vrlo sićušno, otprilike veličine ljudske šake, a masa mu je oko 5% majčine mase. Majka mora biti jako oprezna pri porodu jer, vjerovali ili ne, rađa viseći naglavačke!

 

Tek izleglo mladunče instinktivno se pandžicama prihvaća za majčino krzno i mukotrpno se uzvere do njenih prsa. Ukoliko se mladunče na vrijeme ne uhvati i padne na tlo, izgubljeno je, jer i pored  njegovog  bespomoćnog  plakanja, majka neće sići do njega. Već nakon dvije sedmice mladunče se počne hraniti lišćem koje mu nudi majka. Na taj mu način osim ponuđenog zalogaja prenosi i klice svoje crijevne flore, koja će mladunčetu u skoroj budućnosti biti neophodna za uspješnu probavu biljnih obroka.

Beba-ljenjivac već nakon mjesec dana može samostalno visjeti s grana, ali ostat će zavisna o majčinom mlijeku još narednih nekoliko sedmica, a prihvaćena za majčino krzno barem još narednih pet mjeseci. Nakon tog razdoblja, mladunče će se samostalno kretati, ali će u majčinoj blizini provesti još naredne dvije godine. Kad majka odluči da je mladunče zrelo za potpuno samostalan život, jednostavno će otići od njega i ostaviti ga da se snalazi. Ljenjivci polnu zrelost dostižu s dvije do pet godina starosti, a životni im je vijek u divljini 10 do 20 godina.

Dosta ljenjivaca love i prodaju kao kućne ljubimce. Većina ih ugine jer se njihovi vlasnici ne znaju propisno brinuti za njih. Troprsti ljenjivci slabije preživljavaju u zatočeništvu od svojih dvoprstih rođaka jer su u ishrani specijaliziraniji, te su programi razmnožavanja u zatočeništvu gotovo uvijek neuspješni. Od izuzetne je važnosti na vrijeme reagovati i preduzeti adekvatne mjere zaštite ovih osjetljivih ekosustava, inače svijetu prijeti opasnost da ostane bez tih životinja, koje će svojim brzinskim rekordima svakome izmamiti osmijeh.