Ljenjivci su posebne životinje -Slatki su i to je jednostavno činjenica. Očita, ali ipak činjenica.

Ljenjivci su posebne životinje -Slatki su i to je jednostavno činjenica. Očita, ali ipak činjenica.

Ako izuzmemo mačke i cuke, ljenjivci su jedne od najpopularnijih internetskih životinja. Jednostavno su slatki ,zanimljive i nedovoljno istražene životinje.
Egzotične životinje koje ljudi drže kao kućne ljubimce iako to ne bi smjeli jer one pripadaju samo i isključivo divljini.
Osim što su preslatki i čine se kao idealni ljubimci, ljenjivci su mazni, razigrani i pitomi. Očito, nisu najbrže i opake životinje, te su, vrlo čisti. No, živjeti s ljenjivcem? To je pak druga priča. Osim što će vam glavobolju donijeti sama legalizacija, jer držite egzotičnu životinju, imat ćete problema i s ishranom svog ljubimca. Ljenjivci većinu života provode na stablima u prašumi, tako da trebaju stablo u novom domu, odnosno nešto što će ličiti na stablo.

Slatki su-vjerovatno se radi o kombinaciji njihovog stalnog zagonetnog i čudnog smiješka i preslatkih beba koje čine savršenu kombinaciju za internetsku popularnost. Osim toga što su slatki, ljenjivci imaju niz neobičnih karakteristika zbog kojih su fascinantni. Nisu slični drugim sisarima, a u prošlosti su ih slabo proučavali. Tek učimo razumijevati njihovo ponašanje i još mnogo toga o njima se mora naučiti.
Prapovijesni ljenjivci nisu bili ni mali ni slatki. Bili su visoki šest do sedam metara i težili su između četiri i sedam tona. Radi se o jednoj od najvećih poznatih vrsta sisara, a u to doba od njega su bili veći jedino mamuti i prapovijesna vrsta nosoroga.
Svi ljenjivci imaju po tri prsta na svakoj nozi.
Postoje dvije porodice ljenjivaca - dvoprsti (nešto manji) i troprsti. No svi ljenjivci imaju po tri prsta na nogama. Jedina je razlika što dvoprsti imaju po dva prsta na svakoj ruci.

Ljenivci obožavaju vodu.
Umjesto da borave na drveću čitavo vrijeme, ljenjivci uživaju u plivanju i sjajni su u tome. Mogu držati dah pod vodom do 40 minuta.

Ljenivci ne smrde.
Ovi slatki sisari se ne znoje i nemaju nikakav  miris. To im, između ostalog, pomaže u izbjegavanju grabežljivaca.
Jako su pospani.
Ipak, ne onoliko koliko biste zbog imena pomislili. Dok ljenjivci u ‘zatočeništvu’ spavaju do 20 sati dnevno, u divljini u Srednjoj i Južnoj Americi potrebno im je samo osam do devet sati sna. 

Orlovi su im jedni od zakletih neprijatelja u divljini i jedni od najvećih grabežljivaca u životinjskom carstvu, bar kad su u pitanju ljenjivci. Drugi na popisu neprijatelja su jaguari. Nemilosrdni orlovi imaju tako oštar vid i snažne kandže da mogu uočiti ljenjivca na stablu, oboriti ga i trgnuti ga s granja te na mjestu usmrtiti.
Gotovo svo budno vrijeme ovi sisari provode na drveću u prašumama i gotovo uvijek vise naopačke s grane, s glavom prema dolje. Ljenjivcima to ne predstavlja nikakav problem jer su im unutrašnji organi 'priljubljeni' uz rebra kako im ne bi stvarali pritisak na pluća.
Ove zanimljive životinje obavljaju nuždu samo jednom sedmično i to je jedini razlog zbog kojeg silaze s drveća na zemlju. Osim toga, pražnjenjem crijeva jednom sedmično gube i do trećine tjelesne težine.
Njima treba i 30 dana da bi probavili samo jedan list. 
Ljenjivci žive u opasnom okruženju. Možda je uvriježeno mišljenje da životinja koja se ne pomakne više od 40 metara tokom dana živi u mirnom okruženju, spokojnim  životom, ali to nije ono što im je priroda namijenila. Krvoločni zub majke prirode smjestio ih je u središte teritorija grabežljivaca. Najčešće su to pume  i orlovi. Osim spomenutih grabežljivaca, zabilježen je i slučaj kako je jednog ljenjivca pojela sova. Možda ljenjivci imaju određenu veličinu i pandže, ali zbog svoje usporene mase postali su plijenom jedne sove. Postavlja se pitanje u kojem su smjeru ljenjivci evoluirali da se čine tako bespomoćnim.

Lijenost kao obrana. Priroda je ljenjivcima podarila najbolji mogući mehanizam odbrane: lijenost. Predatorima je mnogo lakše zapaziti plijen koji se kreće. Nema potrebe bježati od neprijatelja ako te ne spazi! 

Ljenjivac, simpatična životinja prepoznatljiva po maloj glavi s istaknutim očima osvaja na 'prvu'. Spadaju u sisare, hrane se biljem, dugački su između 58 i 70 centimetara, teški tri do deset kilograma prednjih udova koji su dvostruko duži od zadnjih.

 Životinje su koje su izrazito spore. Obješene o grane drveća u šumama srednje i južne Amerike, u tom položaju provedu većinu svog života bez obzira hranile se, razmnožavale se, rađale ili spavale. Sve to rade usporeno,  'kao da su lijene'. 
Ljenjivci u zatočeništvu jesu 'slatki', ali riječ je o životinji koja se i pored usporenosti uspješno bori protiv svojih predatora: orlova, jaguara, anakondi, ali i ljudi.  Naime, neke vrste bez da se pomaknu skrivene u krošnjama drveća mogu boraviti do 20 sati. 
Tako kamuflirane u krošnjama drveća teško ih je otkriti. Osjeti li s ugroženim ljenjivac će napadača napasti brzim i snažnim zamasima ruku na čijim vrhovima se nalaze oštre kandže koje mogu ozbiljno ozlijediti napadača. Takođe, brane se snažnim ugrizima.
Nažalost, zbog internetske popularnosti ove divlje životinje često su žrtve krivolovaca koji ih love i prodaju kao kućne ljubimce. Kao takvi, zbog specifičnog načina života teško mogu preživjeti.