Lisice-Veseli mladunci lisice,oduševiće Vas.Brižni roditelji, razigrane i često prijateljski nastrojene životinje.

Lisice-Veseli mladunci lisice,oduševiće Vas.
Brižni roditelji, razigrane i često prijateljski nastrojene životinje.

Lisica (Vulpini) je je naziv mnogih životinja iz porodice pasa koje su uz čovjeka najrašireniji kopneni sisari na svijetu. Uprkos tome, o lisicama većina ljudi i dalje zna jako malo, što je možda i razlog zašto smo ih kroz istoriju progonili i lovili, kako zbog krzna, tako i zbog straha od njih. No, ako ih malo bolje upoznamo možemo se uvjeriti da su ova prekrasna bića drugačija od onoga što smo kao mali učili o njima. One su brižni roditelji, razigrane i često prijateljski nastrojene životinje.

 Lisica štiti svoje štence s iznenađujućom odanosti, a to potvrđuje i jedan primjer koji se nedavno desio u Engleskoj. Naime, jedno štene lisice je uhvaćeno u zamku i bilo zarobljeno čak 2 sedmice, ali je preživjelo jer mu je majka svaki dan donosila hranu.

 Lisice se reprodukuju jednom godišnje, a ženka okoti od jednog do 11 štenaca (prosjek je šest), koji su rođeni slijepi i ne otvaraju oči sve do devetog dana nakon rođenja. Tokom tog vremena ostaju u brlogu sa ženkom koja ih ne ispušta iz vida, dok mužjak donosi hranu. Oni žive sa svojim roditeljima sve dok ne napune sedam mjeseci.

Lisice vole da se igraju. Igraju se međusobno, ali i sa drugim životinjama. Jedna od omiljenih igračaka su im loptice, ali pošto je u divljini teško pronaći savršenu lopticu, lisice će često ukrasti jednu sa golf igrališta.

Jedna lisica je nedavno u Švicarskoj postala opsjednuta krađom loptica da je čak ni igrači nisu mogli prestrašiti. U drugom slučaju lisica je svaku noć krala kugle za boćanje jednog Francuza, a toliko se voljela igrati s njima da je uvijek ignorisala obližnji kokošinjac.

 
Lisice su prirodno znatiželjne životinje. Kao takve, one povremeno prilaze drugim životinjama, čak i onima koje bi u određenim okolnostima mogle biti njihov neprijatelj. Poznati su brojni slučajevi lisica koje su se sprijateljile sa psima ili mačkama, a često je lisica bila ta koja je prišla drugoj životinji.

Nedavno istraživanje je pokazalo da su jedna od prvih životinjskih vrsta s kojima su se lisice sprijateljile bili upravo ljudi. U sjevernom Jordanu je pronađeno 16.500 godina staro groblje u kojem su pronađeni ostaci odraslog muškarca (čovjeka) i njegove pratilje lisice. S obzirom da je grob stariji za oko 4000 godina od prvog groba u kojem su zajedno pronađeni čovjek i pas, lisice su možda bile naši prijatelji mnogo prije sivog vuka (današnjeg domaćeg psa).

Iako su klasificirane kao psi, imaju dosta zajedničkog sa mačkama

Unatoč tome što su klasificirane kao vrsta psa, lisice u mnogome više liče na mačke nego na pse. Njihove zjenice su poput mačjih zbog čega imaju izvrstan noćni vid. Mnoge lisice su izvrsni penjači, a neke čak i spavaju na drveću. Lisice čak i love na sličan način kao mačke. Uhode plijen i zatim iznenada nasrnu na njega.

Njihovo kretanje je vrlo elegantno, slično mačjem, a imaju i izuzetno osjetljive brkove koji im pomažu da održe ravnotežu (baš kao i mačkama njihovi).

 Lisice koristite Zemljino magnetno polje

Poput navođenih projektila, lisica koristi Zemljino magnetno polje. Druge životinje, kao što su ptice, morski psi i kornjače također koriste magnetno polje za navigaciju, ali lisica je prva životinja (za koju znamo) da isto koristi i da uhvati plijen.

Prema New Scientist-u, lisica može vidjeti Zemljino magnetno polje kao “zatamnjeni krug” na svojim očima koji potamni kada je okrenuta prema sjeveru. Kada se sjena i zvuk plijena poravnaju, lisica zna tačan smjer u kojem treba brzinom navaliti na plijen.

Arktičke lisice se počnu tresti od hladnoće tek na -70 stepeni Celzija

Arktička lisica, koji živi u najsjevernijem području hemisfere, se može nositi sa hladnoćom bolje od većine životinja na Zemlji. Njima postaje hladno tek na -70 stepeni Celzija!

Njihovo bijelo krzno ih grije i u najhladnijim danima, ali im također služi i kao odlična kamuflaža, bilo da love ili da se sakrivaju od predatora. Kako se sezone mijenjaju, tako se mijenja i njihova boja krzna. Kada se snijeg krene topiti njihove dlake postaju sivo-smeđe, kako bi se bolje uklopile sa stijenama ili zemljom iz tundre.

Lisica (Vulpini), jedno od dva glavna tribusa potporodice Caninae. Obuhvaća lisice u pravom smislu sa rodovima Vulpes i Urocyon. srednje veličine, koji imaju tijelo pokriveno te karakterističan gusti rep ili tzv. "četku". Najpoznatija vrsta lisice je crvena lisica, raširena na cijelom kontinentu Europe. Prisutna je i u popularnoj kulturi i u folkloru, osobito kod ljudi koji obožavaju lisice, bez obzira na državnost, kulturnu grupu i pleme. Neke su vrste lisica, kao što je falklandska otočna lisica, poznata i kao warrah, izumrle.

Slično kao i u tribusu Canini gdje se javljaju pravi psi, i kod Vulpina se naglašava naziv prave lisice, a razlog su pogrešni vernakularni narodni nazivi.

Etimologija

U modernom engleskom jeziku, engleski naziv fox dolazi od riječi fox u staroengleskom jeziku, što je izvedenica od staronjemačke riječi *fukh - odnosno u njemačkom jeziku Fuchs, od gotskog jezika fauho, u staronorveškom jeziku foa i u nizozemskom jeziku vos. U indoeuropskim prajezicima upotrebljavao se izraz *puke - "rep" (u Sanskrtu izraz puccha za "rep"). Psi (mužjaci lisica) dosegnu težinu od 5,9 kilograma, dok ženke (lije) teže malo manje od mužjaka lisica, 5,2 kilograma.

 U JAZBINI,....

Karakteristike

Na slobodi lisice dožive 2 do 3 godine, a u zatočeništvu od 8 do 10 godina, no ima i slučajeva u kojima su lisice u zatočeništvu živjele i preko 10 godina. One su izrazito nedruštvene (to jest, žive samotnjački) i vrijeme uglavnom provode uz svoju obitelj, za razliku od ostalih vrsta pasa kao što su sivi vuk, šakal i domaći pas. Lisice imaju dugo vitko tijelo te tipični gusti i meki rep. Ostale psihičke karakteristike odnose se na lisičino stanište za koje je prilagođeno i njezino tijelo. Za primjer, pustinjska lisica (te ostale lisice koje žive u pustinjama), zvana i fenek, ima duge uši (koje joj koriste da dobro može čuti kukce kojima se hrani, jer ima slabo razvijeno osjetilo vida), duge oko 12 cm te kratko tijelo pokriveno krznom koje ima boju vrlo sličnu pijesku u pustinji. Arktička lisica živi u polarnim područjima, pa zato ima kratke uši te nešto duže tijelo od feneka koje je pokriveno bijelim krznom. Crvene lisice imaju vitko i dugo tijelo pokriveno narančasto-smeđkastim krznom i gustim repom koji je na vrhu bijele boje. Unatoč mnogim mišljenjima ljudi, lisice obično nisu radne životinje koje imaju mehaničku snagu. 

Lisičina uobičajena prehrana sastoji se od manjih sisavaca (najčešće glodavaca kao što je vjeverica), ptica, zečeva, miševa itd, no ona često jede gotovo sve, kao što su otpaci, jer katkad dolazi u gradove ili u sela zbog peradi, kao što to slično čini i vuk, a to uglavnom lisica čini zimi. Na dan pojede 1 kilogram hrane. Kad lovi kunića, lisica ima neobičan način lova jer ga zbuni "skakanjem", a kad lovi miša, rabi također neobičnu tehniku koja se naziva mišjim skokom.Takvim tehnikama lova lisicu se često smatra "zaigranom". Lisica se dodatno hrani skakavcima, a od voća hrani se šumskim voćem (vidi dio Prehrana). Često uzrokuje bjesnoću. Lisica je divlja životinja i ne može biti kućni ljubimac, no jedna vrsta lisice, koja se zove srebrena lisica je odomaćena (pripitomljena) u Rusiji prije gotovo 45 godina. Ona nalikuje domaćem psu i mački po:

• kovrčastom repu
• većim ušima koje najviše nalikuju psećim
• boji krzna

Lisičin prirodni životni prostor čini 1200 hektara, a njezin životni teritorij uz ljude (uz naseljena mjesta) čini 100 hektara.Lisica ima tijelo dugo oko 70 centimetara i rep dug otprilike 30 centimetara, a visoka je obično 40 do 50 centimetara.

Prehrana i stanište

Lisičina prehrana sastoji se od glodavaca, kukaca, crva, voća, ribe, ptica, jaja i ostalih vrsta manjih životinja. Lisica je najaktivnija noću, pa tada lakše lovi i glodavce i ptice koji su, kao i lisica, isključivo aktivni noću. U određena doba godine lisica se hrani i biljnom hranom.

Lisica je česta šumska životinja i živi u gotovo cijelom svijetu, poglavito u Europi i Sjevernoj Americi pa je tamo najčešća, no česta životinja je i u Euroaziji, Sjevernoj Africi, Indiji (u Ladakhu, Himalaji i Džanmu, Kašmiru, Rajasthanu i Gujaratu), Kini, Japanu i u Australiji.

I JA MOGU BITI VAŠ LJUBIMAC,...