Crvena lisica (Vulpes vulpes)-Vole da se igraju i brižni su roditelji.

Crvena lisica (Vulpes vulpes)-Vole da se igraju i  brižni su roditelji.

Lisice vole da se igraju. Igraju se međusobno, ali i sa drugim životinjama. Jedna od omiljenih igračaka su im loptice, ali pošto je u divljini teško pronaći savršenu lopticu, lisice će često ukrasti jednu sa golf igrališta.
Jedna lisica je nedavno u Švicarskoj postala opsjednuta krađom loptica da je čak ni igrači nisu mogli prestrašiti. U drugom slučaju lisica je svaku noć krala kugle za boćanje jednog Francuza, a toliko se voljela igrati s njima da je uvijek ignorisala obližnji kokošinjac.

 Lisice se reprodukuju jednom godišnje, a ženka okoti od jednog do 11 štenaca (prosjek je šest), koji su rođeni slijepi i ne otvaraju oči sve do devetog dana nakon rođenja. Tokom tog vremena ostaju u brlogu sa ženkom koja ih ne ispušta iz vida, dok mužjak donosi hranu. Oni žive sa svojim roditeljima sve dok ne napune sedam mjeseci.
Lisica štiti svoje štence s iznenađujućom odanosti, a to potvrđuje i jedan primjer koji se nedavno desio u Engleskoj. Naime, jedno štene lisice je uhvaćeno u zamku i bilo zarobljeno čak 2 sedmice, ali je preživjelo jer mu je majka svaki dan donosila hranu.
Lukava u bajkama, lisica je oprezna i teško je možemo iznenaditi, a snalazi se i u šumi, na livadi, u selu, čak i u gradu, od nizina do planina. Nažalost, žrtva je lovaca, ali i bjesnoće.
 Lisica je najrašireniji divlji predstavnik skupine pasa u Europi. Lako je prepoznajemo po ušiljenoj njušci i gustom, crvenkasto-žutom do crveno-smeđem krznu s leđne strane. S trbušne strane i na vratu je bijela. Crni su joj donji dio nogu i šape pa izgleda kao da nosi crne cipelice. Dugačak i kitnjast rep od 40-ak cm, što je više od polovice dužine tijela, očarava.

 Lisica je samotna životinja i rijetko ćemo je susresti iako živi u okolici. Vrlo je oprezna i čekat će koliko treba, skrivena iza ugla, dok se ne uvjeri da nema opasnosti.

Lisica najviše lovi glodavce, ali jede sve što može uhvatiti: zečeve, ptice, ribe, kukce, čak i žabe i guštere, a ne smeta joj ni strvina, posebno s ceste. Vrlo će rijetko napasti veće životinje. Voli i bobice, voće, a ne poseže za otpadom. Svoj najčešći plijen, miša, lisica lovi tako da ga neprimjetno čeka te naglo skoči na njega. Kao i mnogi sisavci, lisica održava svoj teritorij s kojeg tjera druge lisice, a na njemu borave obiteljske grupe. Veličina teritorija ovisi o plijenu i dostupnosti jama za kopanje. One joj služe za odmor, bijeg i razmnožavanje, ali najčešće ne kopa sama, već ih preuzima od jazavaca. Uvijek se pobrine da iz brloga ima nekoliko izlaza u slučaju opasnosti.

 Lisica se pari u siječnju i veljači, i to s više mužjaka, od kojih jedan ostaje uz nju i pomaže joj podizati mladunca. Nakon pedesetak dana lisica koti od tri do pet slijepih lisičića vunaste, sivo-smeđe dlake. Otvaraju oči nakon dva tjedna, a nakon mjesec dana izlaze iz jazbine. Mladunci su samostalni nakon četiri mjeseca i postaju spolno zreli s deset mjeseci, a majku napuštaju u dobi od oko godine dana.Crvena lisica je bliži srodnik psa. Ima raskošan rep, obrastao gustim dlakama. Ona lovi noću u područjima seoskih naselja, ali je sve češće srećemo i na periferiji gradova. Vekovima su lovili i ubijali lisice, postavljali im klopke i zamke, no uprkos tome one su još uvek brojna vrsta. Tajna njihovog preživljavanja je u tome što se prilagođavaju skoro svakoj sredini. Mužjak crvene lisice je dužine oko 112 cm a teži do 11 kg, dok je ženka crvene lisice dugačka oko 108 cm, a teška oko 6 kg. Životni vek je obično 18 meseci do 4 godine, dok lisice u zatočeništvu mogu živeti i do 14 godina. Crvene lisice možemo naći širom sveta, u najraznovrsnijim sredinama, uključujući šume, pašnjake, planine, pustinje, ali se mogu naći i na farmama, gradskim i prigradskim naseljima. Prvobitno stanište joj je u Severnoj Americi, Evropi i Aziji, a sredinom 19. veka je preneta i u Australiju. Teritorija jedne lisice se prostire na 10 ha u naseljenim mestima, a u prirodi i do 2000 ha. Zahvaljujući svojoj neverovatnoj snalažljivosti, lisica već dugo ima reputaciju inteligentne i lukave životinje.

 Crvene lisice su veoma dobro prilagođene za noćni lov i obično love same. Njihove oči su posebno prilagođene tako da one dobro vide i noću. Iza svetlosno osetljivog sloja u oku nalazi se još jedan sloj, takozvani „tapetum lucidum“. Taj sloj odbija svetlost i time omogućava dvostruko pojačanje inteziteta slike koju lisica vidi. Izuzetno razvijeno čulo sluha omogućava lisici da brzo uđe u trag svom plenu. Ona ima tako prilagođen sluh da čuje i nisko-frekventne zvuke. Lisica može da čuje miša koji trči kroz travu (čuje šum mišjih dlaka), kao i kišnu glistu dok se uvija na zemlji. Lisice se uglavnom hrane glodarima, zečevima, pticama i ostalim sitnim životinjama, ali hrana lisice najviše zavisi od okoline u kojoj živi. Ukoliko živi u blizini mora, ona se hrani jajima i mladuncima galeba, dok u šumi lovi manje glodare i zečeve, ali može jesti i voće i povrće. Sve lisice jedu kišne gliste kojih ima u svim životnim sredinama. Ako živi u blizini naseljenog mesta, lisica će hranu nalaziti i kopanjem po kanti za đubre ili će se zadovoljiti hranom za kućne ljubimce.

Kao i mačkama, i lisicama njihov gust rep služi kao balans pri kretanju, ali to nije jedina njegova funkcija. Lisica koristi svoj debeo rep kako bi se pokrila i ugrejala kada je hladno vreme, ali i za davanje signala u komunikaciji sa drugim lisicama. Lisice komuniciraju međusobno i na taj način što ostavljaju urin blizu drveća i kamenja kako bi obavestile ostale o svom prisustvu.
Kada nije vreme parenja, lisica i lisac žive samotnjačkim životom. Lisica najveći deo dana provede u svojoj jazbini, ili leži u njenoj blizini. Lisice se obično pare zimi, a trajanje bremenistosti je od 53 do 63 dana. Pošto im je životni vek kratak, lisice mogu da se okote dva do tri puta u toku života, dok lisac može da oplodi ženku samo jednom. U odgajanju mladunaca povremeno učestvuje i ženka koja u tom periodu nema mladunaca, ili ženka koja je rođena u prethodnom leglu. Ove „tetke“ tako stiču dragocena iskustva koja će im koristiti prilikom odgoja vlastitih mladunaca, kada sledeće godine i same postanu skotne. Lisica može da se pari i sa više mužjaka. Kratko vreme pre nego što se okoti lisica ne pušta lisca u jazbinu. Kada se lisica okoti, ona dozvoljava ulaz samo mužjaku koga je izabrala i koji joj pribavlja hranu. Lisica može okotiti od dva pa do čak 12 mladunaca (najčešće 4-5). Kada se rode, oni su braon ili sivkaste boje. Novo, crveno krzno se obično javlja krajem prvog meseca života, mada neke lisice mogu da imaju i krzno zlatne, crvenkasto-braon, srebrnkaste ili čak crne boje. Mladunci otvore oči posle dve nedelje, a posle četiri nedelje prvi put napuštaju jazbinu. Mladunci su vrlo živahni i radoznali i brzo rastu. Već u septembru dostiži težinu kao i odrasle životinje. I mužjak i ženka brinu o mladima tokom leta, sve dok mladunci nisu dovoljno stasali i zreli da se brinu sami o sebi (na jesen). Vrlo brzo razvijaju sposobnost za samostalan lov, pa napuštaju jazbinu i kreću u potragu za vlastitim lovištima. Veliki broj mladunaca ugine pre nego što napuni deset meseci.

 DIVNA SAM.