Patuljasti ježići / Hedgehog / postaju super kućni ljubimci.

Patuljasti ježići / Hedgehog / postaju super kućni ljubimci.

Ježica ih nosi 28 do 35 dana i okoti od jednog do šest komada. U jednom leglu  ježićI  za dva dana dobivaju dlake, a tek za tjedan dana bodlje. A one, bodlje, ponekad, znaju biti itekako opasne. Ako ih netko iznenada dodirne, hitro se sklupčaju, pušu, i upozoravaju na opasnost, no ako dodirivanje ne prestaje poskoče i ubodu instinktivno, kao kad se brane od grabežljivca. Zbog toga je potrebno ispod njih lagano podvući ruku.

„Vrlo brzo se privikavaju na novog vlasnika, po mirisu i koraku, a nakon toga hodaju za njim po kući kao pas ili mačka. Vole se kupati, vole pažnju i igru... Osim piljevine, hrane i vode, nemaju zahtjeva, a ne trebaju ni veliki prostor.

Jež je noćna životinja, preko cijelog dana spava.Predveče se budi i spreman je za igru kada se vlasnik vrati s posla,  praktičnost bodljikavog ljubimca za cjelodnevno zaposlene ljude. A nije problem ni prehrana. U nedostatku izvornih insekata i kukaca, jednom dnevno, hrane se (doduše najkvalitetnijom) suhom hranom za mace - koja ima idealan omjer bjelančevina, ugljikohidrata, masti, minerala i vitamina, no mjesečno pojede samo kilogram hrane. U punoj veličini dosežu oko 450 grama.

Oni mogu doživjeti u prosjeku osam/devet godina, ako se drže po predviđenim standardima. Zadnjih godina, interes za simpatične „bodljikave lopte" sve je veći.

Za razliku od zaštićenog europskog ježa, koji se ne smije držati u kući, afrički nije zaštićena vrsta i idealan je za kućnog ljubimca.

Afrički patuljasti belotrbi jež –Erinaceus albiventris, sve popularniji egzotični sisar na našem podneblju. Vrlo interesantan kućni ljubimac koji ne zahtijeva puno brige i pažnje, spadaju u  noćne životinje i živnu u večernjim satima pa su pogodni kao kućni ljubimaci za osobe koje nemaju baš puno vremena. Oni su nevjerovatno lijepi, tako su neodoljivo šeprtljavi i ljupki dok znatiželjno guraju nos u sve što im se nađe na putu.

Težina koju dostižu je do 500 grama, a dužina oko 16 -17cm,a zastupljeni su u albino i  normalnoj  boji- može da se naleti na jedinku kojoj boja vuče na braon, ali ovakve jedinke obično potamne kada potpuno odrastu. Ježevi su sitni sisari iz bubojedske porodice Erinaceinae čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji koje su u stvari tvrde šuplje dlake, načinjene od keratina i dugačke su do 3 cm. Rađaju se sa malim i veoma mekanim bodljama. Nakon šest nedjelja prve bodlje otpadaju da bi izrasle nove, prave bodlje. Odrasli ježevi imaju na sebi i do 5.000 bodlji koje im služe prvenstveno kao zaštita. Bodlje nisu otrovne i ne mogu se lako odstraniti od tijela. Bodlje može odbaciti u slučaju stresa i bolesti. Kod svih vrsta ježeva bodlje su namijenjene u odbrambene svrhe, usmjerene su ka spoljašnjosti, a ježevi imaju sposobnost da to obezbijede umotavanjem tijela u lopticu. 

Ježevi posjeduju prirodan imunitet na zmijski otrov, zahvaljujući erinacinu – proteinu smještenom u mišićima. Donji dio tijela, noge i njuškica prekriveni su finim krznom bijele boje. Karakteriše ih ovalan oblik tijela, kratak repić, na prednjim šapama imaju 5 prstiju, dok zadnje noge završavaju sa po 4 prsta sa dugim noktima koji neprestano rastu. Najrazvijenije im je čulo mirisa i imaju odličan sluh. Mogu prepoznati i najmanji šum. Svojstvena im je hibernacija ali ne svima, a to zavisi od temperature i rasprostranjenosti hrane i same vrste. Postoji 16 vrsta ježeva podjeljenih u 5 rodova. Žive širom Evrope, Afrike, Azije i na Novom Zelandu.

Jednostavni su za držanje, nisu agresivni pa ih  uz malo strpljenja lako možete pripitomiti. Nemaju neprijatan miris i ne izazivaju alergijske reakcije kod ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku. Budući da preko dana uglavnom spavaju i da su aktivni noću, idealni su za osobe koje preko dana imaju puno obaveza, a uveče se žele opustiti uz svog ljubimca. Ne preporučuju se kao ljubimci za mau djecu. 
Ježa bi trebalo nježno uzimati u uvijek oprane ruke, kako bi se navikao na vlasnikov miris. Kao što prepoznaju miris, ježevi prepoznaju i vlasnikov glas, pa je prilikom socijalizacije bitno nježno i tiho pričati ježu. Nakon što se jež nježno i oprezno izvadi iz kaveza, najbolje je staviti ga u krilo i ponuditi omiljenu poslasticu, kako bi vađenje iz kaveza povezao sa prijatnim činom. Pritom je dobro ježa nježno dirati po leđima, od pozadi prema naprijed do njuškice (proces koji traje nedjeljama), sve dok se ne prestane skupljati u lopticu i šištati. Postepeno, jež će dopustiti i diranje po dijelovima tijela bez bodlji – njuškici, licu, nožicama i stomaku. Kada se upoznaju sa vlasnicima, ježevi postaju vrlo umiljati. 

Smestaj –Ježića možete držati u kavezu ili terarijumu naravno što većih dimenzija to bolje. Kao podlogu koristite piljevinu koju treba često mijenjati. Vašeg  jezića možete slobodno puštati da se kreće po stanu bez straha da će vam nešto izgrickati. Kod smještaja samo treba obratiti pažnju da kavez ili terarijum nije  na direktnom suncu ili promaji a najviše im pogoduje sobna temperatura. U kavez im možete obezbijediti i neku kućicu mada najviše vole da se ušuškaju u deblji sloj piljevine.
Karakteristično je da jezevi po mirisu prepoznaju osobu koja ih najčešće hrani, prema nepoznatim osobama znaju biti odbojni tako što se sklupčaju i nakostriješe bodlje i tada ispustaju karakterističan zvuk sličan nekom dubokom šištanju koji kombinuju uz poskakivanje tijelom i upozoravaju da mu se ne priblizavate. Što se više radi sa njima ovo ponašanje se sve manje ispoljava. Prilikom uzimanja ježa u ruke držite ga sto bliže zamlji jer mogu da iskoče i da se povrijede.
Razmnožavanje – Ženke rađaju 2 puta godišnje, u maju i septembru. Trudnoća zavisi od vrste i traje 35 – 58 dana, rađaju u prosjeku 5 – 6 mladih. Gnjezdo se sastoji od hrpe lišća ili deblje piljevine koje same naprave.

Ishrana – Ježevi spadaju u insektivore po prirodi pa ih možete hraniti raznim paucima i insektima, puževima poznato je da mogu jesti jaja, male sisare, ptice, žabe, reptile ali najbolja alternativa ishrane u kućnim uslovima je granlirana hrana za mačke koja sadrži sastojke koji su neophodni ovim životinjama. Voda uvijek treba da je sviježa  najbolje putem pojilice ,posude nisu praktične jer ih uvijek prevrnu svojom njuškicom.

Ježevi su svaštojedi, ali im osnovu ishrane čine insekti. U prirodi se hrane crvima, skakavcima, cvrčcima i glistama. Ukoliko ste u mogućnosti ponudite im ovakav obrok.

Od voća i povrća dobro je dati endiviju, paradajiz, spanač, šargarepu, zatim jabuku, bananu, narandžu, dinju, borovnice i suvo grožđe i svaki dan dodati malo svežeg posnog kravljeg sira, kvalitetne dehidrirane ili mokre niskokalorične hrane za mačke kao i kuvano jaje.

 

Jež po pravilu sam održava svoje telo i čisti ga lizanjem i trljanjem, tako da nije potrebno za ovakvom vrstom higijene. Nokti se ježevima mogu skraćivati makazicama za male životinje. 

Ne postoji konkretna dresura za vršenje nužde ježa, ali bi jež svakako mogao naučiti da vrši nuždu u jednom dijelu kaveza. Takođe, ne bi trebalo dozvoliti ježu da koristi co prostor stana za svoje aktivnosti dok se predhodno ne formira navika vršenja nužde u dijelu kaveza. Savetujem  Vas da ježu ne dajete punu slobodu kretanja u stanu dok nije pod nadzorom drugih lica.