Morska vidra / Sea otter /-upoznajmo ljepotane.

Morska vidra / Sea otter /-upoznajmo ljepotane.

Morske vidre obično imaju po jednog potomka koji ostaje s majkom najmanje šest mjeseci. Mama vidra uči mladunče kako tražiti hranu, plivati i ostale važne stvari. Uglavnom, mladunče je bez majke potpuno bespomoćno.
Ova brižna mama pliva leđno, i u naručju "vozi" svoje mladunče. Povremeno mu dopusti i da samo zapliva, da bi se onda opet uvuklo u njezin zagrljaj.
Zanimljivo je da morske vidre imaju najgušće krzno u životinjskom svijetu: na 6,45 kvadratnih centimetara nalazi se između 800 tisuća i milion dlačica. Krzno ih štiti od hladne temperatura vode u kojoj žive.

Morska je vidra najveći član porodice kuna (Mustelidae). Član je potporodice vidri (Lutrinae), i jedini je član roda Enhydra. Postoje tri prepoznatljive podvrste:

Sjeverna morska vidra, Enhydra lutris kenyoni , urođena je vrsta Aleutskih otoka, i južne Aljaske. Ponovno je uvedena u razna područja između Aljaske i Oregona. Poznata je i kao aljaska morsra vidra.

Južna morska vidra, Enhydra lutris nereis, pronalazi ju se na obalama središnje Kalifornije Poznata je i kao kalifornijska morska vidra.

Obična morska vidra, Enhydra lutris lutris , raširena je od Kurilskih otoka do Komandorskih otoka u zapadnom Tihom ocanu Poznata je i kao azijska morska vidra.

Najbliži srodnik morske vidre je riječna vidra. Riječne vidre često bivaju zamijenjene za morske vidre jer su često viđene na morskim obalama.

Morska vidra (Enhydra lutris) morski je sisavac s prirodnim staništem u području sjevernog Tihog oceana, od sjevernog Japana i istoka Kamčatke preko Aleutskih otoka do Kalifornije.



Odrasle jedinke obično teže između 14 i 45 kilograma, što ih čini najtežim od svih vidri, no istovremeno i jednim od najmanjih vrsta morskih sisavaca. Različito od drugih morskih sisavaca, morske vidre imaju gust sloj krzna, najgušći od svih vrsta sisavaca, s oko 400.000 dlaka na centimatar kvadratni kože. Obično nastanjuju plitka obalna područja, gdje se hrane manjim beskralješnjacima poput morskih ježinaca, školjkaša i hobotnica, te ribama.

Važan je grabežljivac morskih ježinaca, koji bi inače uzrokovali veliku štetu šumama kelpa. Šume kelpa pružaju ključno stanište i hranu ostalim morskim životinjama, istovremeno sprječavajući nastanak obalne erozije.

Morske su vidre nekada učestalo lovili zbog njihova bogatog krzna. Smatra se kako se nekadašnja populacija kretala od 150,000 do 300,000 jedinki.Smatra se da se svjetska populacija morskih vidri smanjila na 1,000 do 2,000 jedinki u 13 kolonija, te je potpuno nestala iz većeg broja nekadašnjih staništa. Otada, populacija se povećala kroz pokušaje očuvanja vrste i ponovnim uvođenjem iste u nekadašnja područja nastanjivanja. Ipak, vrsta se smatra ugroženom zbog svoje ranjivosti na izljeve nafte, grabežljivce i bolesti.

Fizičke osobine

Gusto krzno morske vidre nadima njeno tijelo kada je izvan vode.

Mužjaci morske vidre teže od 22 do 45 kilograma, te većinom dostižu dužinu od 1.2 do 1.5 metara. Ženke su manje, teže od 14 do 33 kilograma i dosegnu dužinu od 1 do 1.4 metra. Mužjaci su obično 35% teži i 8% duži, te imaju teže glave i vratove.

Vrsta ima izuzetno gusto smeđe ili crvenosmeđe krzno s gustoćom od 100.000 do 400.000 dlaka po kvadratnom centimetru. Glava, vrat i prsa svijetlije su boje od ostatka tijela. Krzno se sastoji od duge zaštitne dlake i sloja gustog donjeg krzna. Kada su čiste, zaštitne dlake u potpunosti su vodootporne, što dopušta donjem sloju krzna da zadržava zrak i ostaje suh, ali zahtijeva i vrlo brižljivo, redovno održavanje.

Krzno drži hladnu vodu podalje od vidrine kože.Različito od ostalih morskih sisavaca, morske vidre nemaju potkožnu mast koja zadržava njihovu toplinu; sloj njihova potkožnog masnog tkiva debel je tek 1 cm.

Prednje su šape kratke s kandžama koje se mogu uvući, dok su stražnje šape duže, djelimično spljoštene, s plivaćim kožicama. Peti prst na stražnjim šapama najduži je, što im otežava kretanje na tlu. Rep je prilično kratak, zadebljan i mišićav. Morske vidre nemaju mirisne žlijezde. Njihove žlijezde lojnice izlučuju skvalen, kojeg je moguće pronaći i u ostalih sisavaca no u znatno malim koncentracijama.

Morske vidre imaju posebno prilagođenu kralješnicu i koštanu građu koja im dopušta veliku gipkost. Također imaju veliki kapacitet pluća u usporedbi s perajarima: 2 do 4 puta veći od njih. Morske vidre pohranjuju 66% kisika u svojim plućima, pa su velika pluća dobro prilagođena za kratka plitka uranjanja. Istovremeno, ovo pomaže pri uzgonu.

Morske vidre imaju zbijene kutnjake s glatkim vrhom; jedini su mesojedi s manje od četiri donjih sjekutića.

Lov i prehrana

Morski ježinac omiljena je hrana morske vidre.

Morske vidre love tokom kratkih urona, često na morskom dnu. Uroni u prosjeku traju minutu, rijetko duže od 4 minute.Jedini je morski sisavac sposoban podizati i okretati kamenje, što često čini svojim prednjim šapama tražeći plijen.Kako bi otkinula abalone s kamena, morska vidra udara abalonovu ljušturu koristeći veći kamen, u prosjeku s 45 udaraca u 15 sekundi.Morska vidra je također sposobna otkidati puževe i ostale organizme s kelpa, kopati duboko u mulju u potrazi za školjkama, i hvatati ribe svojim šapama. Morske se vidre hrane gotovo svakom vrstom dostupne morske hrane, uključujući morske ježince, rakove, školjke, hobotnice i lignje.

Morska vidra ima, obično ispod svake prednje noge, kožnu vrećicu koja se širi preko prsa. U ovu vrećicu (obično ispod lijeve prednje noge), životinja pohranjuje prikupljenu hranu koju donosi na površinu.Na površini, morske se vidre hrane dok plutaju na leđima. Kako bi otvorila ljušturu školjke, morska će vidra udarati školjku objema šapama o kamen oslonjen na njena prsa. Koristi donje sjekutiće kako bi dostigla do mesa školjkaša.Korištenje kamenja tokom hranjenja i lova čini morsku vidru jednim od veoma rijetkih vrsta sisavaca koje se koriste alatom.

Divlje morske vidre moraju pojesti hrane u iznosu od 20-30% svoje tjelesne težine svakoga dana (morske vidre u zarobljeništvu jednu nešto manje), i biti u potrazi su za plijenom gotovo svakih 5 sati. Metabolizam morske vidre dva do tri puta je viši od kopnenog sisavca slične veličine.Imaju najnižu asimilacijsku učinkovitost mesojeda (82%), i prolazak hrane kroz utrobu traje samo 3 sata. Morske vidre lako gube toplotu u svom hladnom staništu, te radi toga moraju održavati visok metabolizam radi održavanja toplote.

Morske vidre upotrebljavaju više morske vode od većine ostalih morskih sisavaca, vjerovatno radi visokog stvaranja uree iz visokoproteinske prehrane, kao i višeg sadržaja elektrolita u sastavu njihovog plijena od onog u ribe. Njihovi bubrezi komparativno su veći od bubrega ostalih sisavaca radi nadoknade spomenutog problema.


Morske se vidre većinom hrane u sumrak, najčešće u rano jutro ili uvečer.Majke uče svoje mladunce tehnikama lova, a mladunčad često zadržava majčine preference pri hranjenju.

Razmnožavanje i životni ciklus

Mužjaci dostižu polnu zrelost s navršenih 5-6 godina života i ostaju polno aktivni do otprilike 19. godine života. Ženke polnu zrelost dostižu s 4-5 godina, no ponekad i s navršenih 2-3 godine života. Morske su vidre poliginične: mužjaci imaju više partnerica. Ženke u zarobljeništvu ponekad se tjeraju dvaput u godini, u kasnoj zimi/proljeću i opet u kasno ljeto/jesen. Parenje se odvija nakon ženkina tjeranja, koje obično traje 3-5 dana. Tijekom ovih vremenskih peridoa mužjaci brane svoj teritorij; rijetko dođe do fizičkih obračuna među mužjacima, te većina razmirica biva rješena prijetećim držanjima tijela.

Mladunčad je potpuno ovisna o majci prvih 3 do 4 mjeseca svoga života.

Udvaranje je veoma razigrano. Par zajedno pliva i roni, dok se mužjak prevrće i uvija u vodi kako bi dao ženki do znanja da je zainteresiran. Mužjak će ponekad plivati s licem prema dolje te brže nego inače. Sam čin parenja odvija se u vodi i može biti grub, tokom kojeg mužjak grize ženku za jednu stranu lica ili njušku te ponekad drži njenu glavu pod vodom. Ženke često imaju karakteristične ožiljke na njušci radi toga, a ponekad i uginu.

Nijedna utvrđena sezona parenja nije posmatrana, no sjeverna populacija dostiže vrhunac od svibnja do lipnja, dok južna populacija vrhunac dostiže od siječnja do ožujka. Vrsta je sposobna doživjeti fakultativnu dijapauzu. Gestacija kalifornijskih morskih vidri traje približno 6 mjeseci, dok gestacija aljaskih morskih vidri traje dulje i zna trajati i do 7-8 mjeseci. 

Gestacija završava koćenjem jednog mladunčeta koji u prosjeku teži od 1.4 do 2.3 kilograma. Ako se okote blizanci, u pravilu preživi samo jedan od njih.Mladunčad se rađa sa smećkastožutim krznom koje je pahuljastije od krzna odrasle morske vidre i takvo ostaje preko dva mjeseca. Krzno mladunčeta morske vidre zadržava toliko zraka da ono nije sposobno roniti.U potpunosti je ovisno o majci kada je u pitanju hrana i njegovanje, te ga majka u pravilu nosi uokolo na svom trbuhu dok pliva na leđima. Mladunče siše majčino mlijeko otprilike 4 sedmice, nakon čega mu majka počinje davati komadiće plijena. Mlijeko morske vidre po sastavu je sličnije onom u morskih sisavaca iz porodice mustelidae, s 23% masti, 13% bjelančevina, i samo 1% laktoze. Tokom potrage za hranom, majka ostavlja mladunče da pluta na površini vode. Ako mladunče ne spava, ono će glasno dozivati majku dok se ona ne vrati.

Majka uči mladunče kako da lovi, roni i održava čistoću krzna. Mladunče morske vidre uvježbava plivanje i ronjenje nekoliko sedmica prije nego što je uopštee sposobno stići do dna. Obično, predmeti koje vraća natrag na površinu niske su hranjive vrijednosti, poput žarko obojanih morskih zvjezdača ili šljunak.Mladunčad je ovisna o majci 5-15 mjeseci (u prosjeku 6), i često samo 30% mladunčadi preživi prvu godinu. Iskusnije majke imaju najbolji uspjeh. U nekim slučajevima viđena su i posvajanja. U divljini morske vidre znaju doživjeti najviše 23 godine, dok je prosjek 10-11 godina.U zarobljeništvu znaju živjeti duže od 20 godina.

Ponašanje
Kako ne bi otplutale na otvoreno more, morske će vidre ponekad spavati držeći se za šape. 

Morske vidre mogu provesti čitav svoj život u vodi, čak i kotiti se u njoj, no mogu doći i na kopno radi odmora. Često se zajedno omotavaju u kelp i zajedno plutaju u velikim grupama. Najveća grupa plutajućih vidri ikad viđena brojala je više od 2000 jedinki. Ženke izbjegavaju mužjake izvan sezone parenja, i vidre se često odvajaju u muška i ženska područja. Ženke su često viđene u većim majčinskim grupama koje su sačinjavale bake, mlađe kćeri i najmlađa mladunčad, te su zajedno dijelile jedno područje. Mužjaci se često sakupljaju u "samačke" grupe blizu područja ženki. Proturječni podaci o rasprostranjenosti i migracijama morskih vidri sugerira da su njihova kretanja ovisna o dostupnosti izvora hrane.

Morske su vidre dnevne životinje, i veći dio vidrina dana zauzima potraga za hranom i njegovanje krzna. Njegovanje krzna sastoji se od čišćenja krzna, raspetljavanja čvorova, uklanjanja labavog krzna, trljanja krzna radi istiskivanja vode i uvođenja zraka, i puhanja zraka u krzno. Promatraču njegovanje krzna nalikuje na grebanje. Kada jede, morska se vidra učestalo okreće u vodi, vjerovatno radi ispiranja ostataka hrane s krzna.