PUH / dormouse /-Puhovi su dražesne male životinjice.

PUH / dormouse /-Puhovi su dražesne male životinjice.

Opšti opis:
Puhovi su poprilično mali za glodare, sa dužinom tijela od 6 i 19 cm, i težinom između 15 i 200 grama. Po izgledu podsjećaju na miševe, ali za razliku od miševa imaju krzno na repovima. Okretni su i prilagođeni penjanju. Većina puhova su noćne životinje. Puhovi imaju veoma izoštren sluh.

Puhovi su glodari familije Gliridae. (Ova familija se ponekad naziva Myoxidae or Muscardinidae). Puhovi se uglavnom mogu pronaći u Evropi, mada žive i u Africi i Aziji. Poznati su po svom poprilično dugom periodu hibernacije. Mogu da budu u hibernaciji šest mjeseci u godini, ili čak i duže ako vrijeme ostane relativno hladno, ponekada se bude na kratke periode vremena da jedu hranu koju su stavljali u zalihe u blizini jazbine. Tokom ljeta, steknu masne naslage na tijelu, da ih održe u životu kroz period hibernacije.

Rasprostranjenost i staniše:

Puhovi žive u malim porodičnim grupicama, a rasprostranjenost varira od vrste do vrste, i zavisi od dostupnosti hrane.

Zaštita:

Istraživanja pokazuju da je populacija puhova opala u zadnjih sto godina. Uništavanje šumskih predjela, klimatske promjene i druge nepogode uticale su na to smanjenje, ali se preduzimaju razne mjere da bi se ono smanjilo. Postavljaju se gnjezda uz drveće koja su veoma pogodna za život puhova i pospješuju njihovo razmnožavanje, samim tim i očuvanje vrste.

Puhovi su potpuno zaštićeni zakonom. Kada se uzmu u obzir svi zakoni prekršajem se smatra:

namjerno lovljenje, ubijanje ili nanošenje povreda puhovima;

svjesno uznemiravanje puhova, i uništavanje njiuhovih jazbina, ili teritorije za razmnožavanje;

usvajanje ili prevoženje puhova, ili bilo kojih dijelova njihovih tijela;
prodavanje, razmjenjivanje ili trampljenje puhova, ili bilo kojih dijelova njihovih tijela.
Ishrana:

Puhovi su svaštojedi, uglavnom se hrane voćem, bobicama, nekim cvjetovima, insektima, orasima, lješnicima i slično. Oni su unikatni među glodarima, po tome što nemaju slijepo crijevo, dio crijeva koji ostalim vrstama služi za fermentaciju biljnih materija. Njihova dentalna formula je slična dentalnoj formuli vjeverica, iako im često fale predkutnjaci.

Razmnožavanje:

Puhovi se razmnožavaju jednom ili dva puta godišnje, na svijet donose u prosjeku četiri mladunčeta, koje nose od 21 do 32 dana. Mogu živjeti i do pet godina. Mladunčad na svijet dolaze bez krzna, i bespomoćna, a oči otvaraju tek osamnaest dana nakon rođenja. Polno zreli postaju po završetku prve hibernacije.

Zanimljivosti:

Postoje i jestive vrste puhova, koje su bile prava poslastica u antičkom Rimu, ili kao ukusno predjelo ili kao desert (umočeni u med i mak). Rimljani su imali specijalne prostorije poznatije kao glirarium koje su koristili da odgajaju puhove koje su kasnije koristili u ishrani. Puhovi su se držali u torovima sa uglačanim zidovima koji ih spriječavaju da pobjegnu, u njima su se takođe nalazila drveća čijim su se plodovima hranili puhovi. U ovim torovima trebalo bile su  i šupljine koje bi puhovima služile poput jazbina. Potrebno im je malo vode, pošto im je samo malo neophodno, a i navikli su da žive u suvim područjima. Puhovi se i dan danas koriste u ishrani u Sloveniji i Hrvatskoj. Mast puhova se u vrijeme kraljice Elizabete koristili za uspavljivanje.

Najrasprostranjenije vrste puhova su:

Baštenski puh (Eliomys Quercinus):
Ova vrsta puhova je tipično dužine od 10 do 15 cm, bez repa koji je sam dugačak dodatnih 8 do 14.5 cm. Teži od 60 do 140 g. Krzno je sivo ili braon, a bijelo sa trbušne strane. Baštenski puhovi se mogu prepoznati po crnim očima, relativno velikim ušima, kratkoj dlaci i bijelom čuperku pri završetku repa. 
Uprkos svome imenu, glavno stanište baštenskog puha je šuma, iako može biti pronađen i u voćnjacima. Čest je u južnoj i sjevernoj Evropi. Ima ih dosta na Alpima i Bavarskim šumama, južnoj Njemačkoj dok su u Holandiji veoma rijetki.
Većinom su noćne životinje, spavaju u svojim jazbinama na drveću tokom dana. Noću idu u potragu za hranom, uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca, bubašvaba, puževe, jaja, male miševe, paukove, kao i razne bobice, voće. Svaštojedi su ali u njihovoj iskrani je više zastupljeno meso.  
Gnijezdo gradi u dupljama drveća ili pukotinama stijena. Uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca i žohara, puževe, jaja, male glodavce, ptice i pauke te bobice, voće, orašaste plodove poput žira i bukvice. U opasnosti može odbaciti kožu s repa ili čitav rep. Izuzetno je otporan na zmijski otrov.
Period parenja traje od aprila do juna. Za ovo vrijeme, ženke naglašavaju svoju spremnost i želju za parenje glasnim skičanjem. Mladih se uglavnom rađa od 3 do 7, posle perioda nošenja od 23 dana. Roditelji se brinu o njima dok ne navrše mjesec dana. Nezavisni od roditelja postaku sa 2 mjeseca, ali polnu zrelust dostižu tek sa trećom godinom. Životni vijek im je oko pet godina.
Slijepi i goli pri rođenju, otvaraju oči tek nakon oko 18 dana, a prestanu sisati nakon mjesec dana. Osamostale se s dva mjeseca, ali ne dosegnu polnu zrelost do iduće godine. Životni vijek im je od oko pet godina. Za vrtnog puha nije neobično da pojede nekog od svojih nesretnih suparnika tijekom sezone parenja. Kanibalizam se također može povremeno primijetiti nakon buđenja iz zimskog sna.

Obični puh (Glis Glis):
Obični puhovi su veoma mala vrsta puhova i jedini predstavnici roda Glis. Uzgajani su i jedeni od strane antičkih Rimljana, najčešće kao užina
Do današnjeg dana, divlji obični puhovi se koriste u ishrani u Sloveniji, gdje su smatrani veoma rijetkim i prefinjenim specijalitetom, a hvatanje i uzgajanje ovih puhova je etnička treadicija. U XII veku je zabelježeno da se meso puhova koristilo u ishrani a krzno i njihova mast u medicini.
Obični puhovi su u početku živjeli samo u kontinentalnoj Evropi, ali su kasnije prenjeti i rašireni po Engleskoj.

Puh orašar (Muscardinus Avellanarius):

Puh orašar može biti dug od 6 do 9 cm sa repom dužine od 5.7 do 7.5 cm. Teži od 17 do 20g. Period hibernacije ove vrste puhova je od oktobra do aprila-maja.

Puh orašar predstavlja Evroppsku zaštićenu vrstu i zakonom je zaštićen je u Velikoj Britaniji.

Hrani se raznim cvijećem (zbog nektara i polena), voćem, insektima posebno gusjenicama, mladim lišćem, orasima (koju mu predstavljaju glavnu hranu prije hibernacije da bi nabacili masne naslage).

Uglavnom žive po šumama i kreću se ne dalje od 70 m dalje od jazbine.

Posljednjih godina broj im se dosta smanjio. Na to utiče uništavanje šuma, nedostatak hrane, lovljenje od strane ljudi, i opasnost od predatora poput lisica, lasica, jazavaca, hremelina itd.

Puh orašar ili lješnikar je noću aktivan glodavac koji dan prespava u duplji na drvetu ili u gnijezdu veličine jabuke u gustome grmlju. Ovisno o području, viđa se još relativno često u bjelogoričnim šumama. 
Način života

Od četiri vrste puhova puh orašar je najmanji. Aktivan je noću, a živi u grmlju i na drveću. Za takav način života priroda ga je, kao i mnoge životinje koje su aktivne noću, obdarila izvrsnim sluhom i velikim okruglim očima. Puh orašar spava tokom dana u okruglome gnijezdu koje gradi od trave , lišća lika. Takvo gnijezdo smjesti u gusto grmlje na visini od pola do dva metra iznad tla, a katkada iako rijetko, na vrh kakva visoka drveta sve do visine od 20 metara. Kada nastupi noć ,puh orašar kreće u potragu za hranom hodajući po granama. To mu nije teško jer nema palca, a tabani su mu postavljeni velikim debelim jastučićima. Usto, puh orašar ima vrlo pokretne zglobove na prednjim i stražnjim udovima.

Hrana i način ishrane
Puh orašar hrani se pretežno sjemenjem drveća, bobicama i pupoljcima,no lješnjaci, po kojima je dobio ime, njegova su omiljena hrana. Ujesen jede mnogo malina i kupina, od kojih najradije jede koštice. U proljeće puh orašar jede cvat s gloga i kozje krvi te bobice kozje krvi ako ih ima. Hranu traži uglavnom u grmlju i na drveću.
Razmnožavanje
Početak i trajanje razmnožavanje puha orašara u velikoj mjeri ovise o vremenskim prilikama. Nakon parenja ženka u grmlju sagradi gnijezdo u kojem otprilike nakon 22 do 24 dana koti mladunce. Promjer gnijezda u pravilu iznosi od devet do dvanaest centimetara. Ženka u normalnim prilikama okoti tri do četiri gola i slijepa mladunca pa ih napušta samo ako u blizini nema nikoga. prvo sivo krzno,tojest mladenačko ruho, mladunci dobivaju u dobi od 13 dana. nakon što postanu samostalni,dobiju prijelazno krzno, koje je svijetlije i sivlje od krzna odraslih životinja. Oči im se otvaraju u dobi od otprilike osamnaest dana . Uz majku ostaju 40 dana.
Zimski san
Puh orašar provodi zimski san spavajući u posebnom gnijezdu među lišćem ili ispod zemlje. Usrednjoj Europi njegov zimski san traje najčešće od listopada do travnja. Prije zimskog sna puh orašar mnogo jede i stvara masno tkivo. Često se udeblja dvostruko toliko koliko normalno teži. Kada se sklupča i zaspi, uspori se disanje i rad srca , a tjelesna temperatura spusti se gotovo do temperature okoline. Puh orašar u tome razdoblju živi od energije pohranjene u masnom tkivu. Za puha orešara ti su mjeseci opasno razdoblje . Kada je pretoplo ,životinja se može probuditi, prebrzo potrošiti stvorenu zalihu sala pa zbog toga uginuti.
Jeste li znali
kada puh orašar zimi duboko spava, čovjek ga može uzeti u ruku-on se neće probuditi,
djeca su u viktorijansko doba držala puha orašara kao omiljenog kućnog ljubimca.-iako se zove puh orašar ili lješnikar, ovaj puh nije vezan za grmlje lijeske, premda lješnjake rado jede,
danas je puh orašar strogo zaštićena vrsta pa osobe koje mu nanesu štetu ili ga ulove, mogu očekivati novčanu kaznu.

KAO KUĆNI LJUBIMCI.

Puhovi su dražesne male životinjice. Kao sve popularniji kućni ljubimci u ponudi  u  Pet centrima su afrički patuljasti puhovi (Graphiurus murinus).Osim nekih morfoloških razlika među vrstama, u navikama i potrebama se osobito ne razlikuju. Izgledaju poput minijaturne vjeverice, s bujnim repom dužine gotovo kao i tijela. Primarno su noćne životinje i aktivne u sumrak, no povremena aktivnost može se zabilježiti i danju. Ima izvanredno osjetilo vida, sluha, mirisa i dodira. Očekivani životni vijek u zatočeništvu je 6-8 godina. Društvene su životinje, i poželjno ih je držati u grupama od dva ili više. Istospolne grupe vrlo dobro se slažu, naročito ako su zajedno od mladih dana. Mogu se pripitomiti i naučiti na držanje u ruci, iako je najbitnije početi pripitomljavanje što ranije. Što se smještaja tiče, bitno im je osigurati kavez sa uskim razmakom između rešetki jer su vrlo spretni u bježanju. Potrebe im može zadovoljiti kavez veličine 90 x 90 cm. Najsigurniji je stakleni kavez. Kad su aktivni penju se do samog vrha kaveza, tako da je bitno osigurati kvalitetan gornji dio kaveza. Na dno kaveza potrebno je staviti stelju debljine oko 4 cm. S obzirom kako u prirodi provode mnogo vremena na drveću bitno im je osigurati prečke ili grančice drveta za penjanje. Užad, te ostale drvene igračke pružaju im različite mogućnosti penjanja i igranja. Također, možete mu postaviti i kolut za trčanje (veličine za miša). U kavez je potrebno postaviti i gnijezdo koje im pruža osjećaj sigurnosti. Ako se drži u paru, potrebna su im dva gnijezda jer ženka u pravilu izbaci mužjaka nakon parenja. Mogu im se postaviti i tuneli za glodavce kako bi se imali gdje sakrivati i igrati. Za hranu i vodu najbolje su keramičke posude. Većina jede sa posuda smještenih na dnu kaveza, no ako im više odgovara, posuda za hranu se može objesiti za drvenu grančicu ili učvrstiti za kavez. Za pijenje vode koriste klasičnu pojilicu, a bitno je redovito mijenjanje vode. Puhovi su svejedi (omnivori). Njihova prehrana u prirodi raznolika je, a pretežno se sastoji od sjemenki i orašastih plodova, voća, jaja ptica i insekata. U zatočeništvu je od iznimne važnosti raznolika prehrana. Najvažnija im je mješavina sjemenki (kao što je komercijalna hrana za hrčke ili druge male glodavce, s dodanim suncokretom i sirovim kikirikijem), voće i povrće, a kao izvor proteina tvrdo kuhano jaje, insekti (crvi ili cvrčci), kuhana piletina i jogurt.  Sjemenke se mogu davati svaki dan, no potrebno je voditi računa da se ne prejede sjemenki kako bi uzeo i ostale hranjive tvari. Voće i povrće može biti svježe, smrznuto ili sušeno. Svježa hrana može se ponuditi u večernjim satima, a sve ostatke je potrebno ukloniti ujutro da se ne pokvare. Kao poslasticu, u malim količinama puhovima se može dati jabuka, breskva, kruška, kivi, papaja, te različito bobičavo voće. Za aktivnost gotovo tokom cijele godine potrebno je voditi računa o temperaturi, te količini dnevnog svjetla. Naročito u zimskim mjesecima kad su dani kraći, ako se ne osigura umjetna svjetlost postoji mogućnost da puh počne hibernaciju. U prirodi provode i sedam mjeseci na godinu u hibernaciji, dok u zatočeništvu su neaktivni oko 4 sedmice. Nakon tog perioda izlaze vrlo gladni. U pravilu, kad se vrate u aktivan život, slijedi parenje. Ženka je skotna 30-32 dana nakon kojeg vremena okoti 1-11 mladih, ali najčešće 4-6. Imaju jedan okot godišnje. Mladi su uz majku do starosti 5-6 sedmica, a polno zreli u starosti 1-2 godine.