VIDRE / OTTER / plivati nauče već sa dva mjeseca.Prvi put su uvijek malo nesigurne, baš kao i ljudi.

VIDRE / OTTER / plivati nauče već sa dva mjeseca.Prvi put su uvijek malo nesigurne, baš kao i ljudi.

 

Vidre (lutrinae) slatkovodni su ili morski sisavci; članovi porodice Mustelidae, u koju spadaju lasice, tvorovi, jazavci i drugi. Vidre su mesojedi, a hrane se raznolikim plijenom. S 13 vrsta u 7 rodova, vidre su rasprostranjene gotovo čitavim svijetom.

Vidre imaju veoma mekan sloj krzna ispod vanjskog sloja koji se sastoji od duge zaštitne dlake. Ono ih održava suhima tokom boravka u vodi te zadržava sloj zraka, pružajući im toplinu.
Sve vidre imaju duga, vitka tijela i kratke udove. Među njihovim prstima nalaze se plivaće kožice. Većina vrsta ima oštre kandže.

Vidre ne zavise samo o njihovom usavršenom krznu kako bi preživjele u hladnim vodama u kojima većina vrsta živi. Ove životinje imaju veoma brz metabolizam i izgaraju energiju velikom brzinom. Euroazijske vidre moraju jesti 15% vlastite težina dnevno; morske vidre jedu 20 do 25%, zavisno o temperaturi. U vodama temperature 10°C, vidra mora uhvatiti 100 grama ribe u jednom satu jer ne može preživjeti od manjih količina. Većina vrsta love 3 do 5 sati tokom dana, a majke koje se moraju brinuti i za potomstvo love i do 8 sati dnevno.

 

Većina vidri hrani se uglavnom ribom, dok ishranu nadopunjuju žabama, slatkovodnim rakovima ili morskim račićima. Neke su se usavršile u otvaranju školjki, dok ostale jedu i manje ptice ili sisavce. Njihova zavisnost o samo jednom plijenu ostavlja vidre veoma ranjive. 

 

Vrste:

    * Europska vidra (Lutra lutra)
    * Dlakava vidra (Lutra sumatrana)

    * Glatka indijska vidra (Lutrogale perspicillata)

    * Sjeverna riječna vidra (Lontra canadensis)
    * Južna riječna vidra (Lontra provocax)
    * Neotropska vidra (Lontra longicaudis)
    * Obalna vidra (Lontra felina)

    * Divovska vidra (Pteronura brasiliensis)

    * Južnoafrička beznokta vidra (Aonyx capensis)
    * Orijentalna kratkonokta vidra (Aonyx cinerea)

    * Morska vidra (Enhydra lutris)

Sjeverna riječna vidra

Sjeverna riječna vidra (Lontra canadensis) jedna je od najzaigranijih, najznatiželjnijih i najaktivnijih vrsti vidri, te je kao takva postala popularnom životinjom u zoološkim vrtovima i akvarijima. Iako je smatraju štetočinom na poljoprivrednim površinama jer mijenja riječnu obalu prema vlastitom nahođenju radi prilaza rijeci, klizanja i odbrane. Jedna je od mnogih životinja koje su bile glavne mete lovaca na krzno u Sjevernoj Americi.
Riječne vidre jedu raznoliku ribu i školjkaše, kao i manje kopnene sisavce i ptice. Narastu do jednog metra u dužinu i teže od 5 do 15 kilograma.

Određeni zakoni učinili su riječne vidre zaštićenom vrstom u određenim područjima, dok neka
imaju utočišta za vidre. Ova utočišta pomažu bolesnim i ozlijeđenim vidrama u njihovom oporavku.

Morska vidra
Morske vidre izvrsno su prilagođene životu u moru.
Morske vidre (Enhydra lutris) žive duž obala Tihog oceana, Sjeverne Amerike. Njihova rasprostranjenost u povijesti uključivala je plitke vode Beringovog prolaza i Kamčatke, te jug Japana. Jedan centimetar kože morske vidre prekriven je s 200.000 dlaka, što joj daje bujno krzno radi kojeg su je ljudi lovili i doveli do samog ruba izumiranja. Do 1911. godine preostalo je tako malo morskih vidri da je trgovanje njihovim krznom postalo potpuno neisplativo.

Morske vidre hrane se školjkašima i ostalim beskralješnjacima (posebno petrovcima i morskim ježincima), te se često može posmatrati dok koriste kamenje kao kruti alat kojim razbijaju i otvaraju oklop plijena. Narastu od jednog do dva metra u dužinu i teže oko 30 kilograma. Iako su nekada bile na rubu istrjebljenja, ponovo su se počele proširivati, počevši od obale Kalifornije.

Morske vidre nemaju sloj izolacijskog sala poput ostalih morskih sisavaca (kao tuljani ili kitovi). Poput ostalih vrsta vidri, oslanjaju se na zrak zarobljen u njihovom krznu koji im pruža osjećaj topline.

Europska vidra

Vidre nastanjuju i Europu. U Velikoj Britaniji bile su veoma česte, no u današnje vrijeme postale su rijetke zbog nekadašnje upotrebe pesticida koji su im štetili, te zbog nestanka prirodnog staništa. Populacija europske vidre dosegla je veoma nizak broj 1980ih godina, no uz pomoć inicijative, 1999. godine ustanovljen je broj i oporavak.
Euroazijske vidre moraju pojesti 15 posto vlastite težine dnevno, dok je morskim vidrama potrebno čak 20 do 25 posto. Stoga moraju biti vješte u lovu u kojemu dnevno provedu od 3 do 5 sati, dok majke s potomstvom moraju loviti i do osam sati dnevno.

Jedu uglavnom ribu, no poslužit će i račić, žaba, školjka, pa čak i manje ptice i sisavci. Žive i do 16 godina, mladi gnijezdo napuštaju nakon godinu dana,  a plivati nauče već sa dva mjeseca.

'Prvi put su uvijek malo nesigurne, baš kao i ljudi.

Divovska vidra

Divovska vidra (Pteronura brasiliensis) nastanjuje Južnu Ameriku, posebno pritoke rijeke Amazon, no postaje sve rjeđa zbog učestalog krivolova, nestanka prirodnog staništa i upotrebe žive i ostalih otrova.Ova društvena životinja naraste u dužinu i do 1,83 centimetara.