Obični rakun je poznat po crnoj "banditskoj" maski preko očiju i po repu s crnim prstenovima.

Obični rakun je poznat po crnoj "banditskoj" maski preko očiju i po repu s crnim prstenovima. 

Često se rakuni miješaju sa tvorovima, pa ljudi imaju percepciju da rakuni ispuštaju smrad. Ali sem po vizuelnom izgledu, rakuni nemaju nikakve sličnosti sa tvorovima. 

Dužina tijela rakuna je od 50 do 75 cm, a dužina repa je dvadesetak centimetara. Na repu mu se taloži salo, koje mu održava ravnotežu kada se kreće i kada se uspravlja. Težina se kreće od jednog do 10 kg, zavisno od predjela u kojima žive. Rakun je sisar srednje veličine koji nastanjuje Sjevernu Ameriku. On je najveći pripadnik porodice Procyonidae. Dug je od 40 do 70 cm i teži između 3,5 i 9 kg, a ishrana mu se sastoji od oko 40% beskičmenjaka, 33% biljaka i 27% kičmenjaka. Ima sivkasto krzno, od kojeg je skoro 90% gusto potkrzno koje ga štiti od hladnoće. Rakuni su poznati po svojoj inteligenciji, a istraživanja su pokazala da rešenja zadataka mogu pamtiti do tri godine.

Rakuni oko očiju imaju crno krzno koje je u suprotnosti sa ostatkom krzna. To ovim životinjama daje izgled bandita i zato su dobili naziv "lopovi".
Ima veoma razvijeno čulo vida, koje vrlo efikasno koristi i noću. Takodje, vrlo mu je razvijeno i čulo dodira, kao i čulo mirisa. Čulo dodira se bazira na tankim i brzim prstima, a čulo mirisa se koristi u lovu. Ispušta zvuke koji liče na groktanje, teško disanje ili krike. Odlični su penjači i odlični plivači. Žive do 15 godina.

Rakun je noćna životinja i živi u grupama. Kada je hladno, u stanju je da prespava i po 7 dana. Hrani se insektima, žabama, manjim pticama, divljim voćem, jajima i nekim vrstama riba. Često prije nego što jedu, kvase hranu, kako bi je omekšali i ovlažili. Iz ovoga se razvio mit da rakuni peru hranu prije nego što je pojedu.
Mužjaci uglavnom žive sami, ali podnose prisustvo ženki na svojoj teritoriji ili u njenoj blizini. Parenje se odvija u proljeće, a mladi dolaze na svijet nekoliko mjeseci kasnije. Oni ostaju s majkom do sljedećeg proljeća.

Poslije skotnosti od 65 dana ženka na svet donosi 2 do 5 mladunaca. Mladunci su na rođenju slijepi i gluvi. Majka ih u početku doji i to traje do 16 nedjelja. Mladunce odgaja majka sve do disperzije u kasnu jesen. Iako rakuni u zatočeništvu mogu doživjeti 20 godina, u divljini zapravo žive mnogo kraće.

U nekim staništima je velika smrtnost mladunaca. Tu se obučno rađa više od dva mladunca.

Odrasli rakuni imaju samo nekoliko prirodnih neprijatelja. Na prvom mijestu je vuk. Medjutim, mnogo veći broj prirodnih neprijatelja imaju mladunci, koje napadaju sem vuka, kojoti, zmije i sove.
Žive u šumama, prerijama, uz obale, pa čak i po gradovima. Nastanjuju sjeverni deo Paname i sjever Kanade.
Obični rakun je poznat po crnoj "banditskoj" maski preko očiju i po repu s crnim prstenovima. Trag stopala ove životinje sličan je tragu stopala djeteta. 

Rakuni žive u šumskim predjelima i rijetko se udaljavaju od vode. Aktivniji su noću nego danju. Periode odmora provode u jazbinama, dupljama drveća ili na drugim skrovitim mjestima. Kada se pokrenu, rakuni lako preplivavaju potoke i rijeke i penju se na drveće u potrazi za hranom. Noge osjetljive na dodir koriste da ščepaju plijen koji zatim kidaju velikim zalogajima. Rakuni u toplijim dijelovima ne spavaju zimski san, iako u hladnijim sjevernim predjelima to ponekad čine. U stvari, riječ je samo o polusnu, jer povremeno izlaze kada se stišaju teške vremenske prilike. 

Prvobitno su stanište rakuna šume Sjeverne Amerike, ali zbog svoje prilagodljivosti proširili su se na planinska područja, obalne močvare i urbana područja, gdje ih mnogi ljudi smatraju štetočinama. Danas nastanjuju središnji dio Europe, Kavkaz i Japan.

Iako se prije smatralo da je samotna životinja, sada postoje dokazi da rakuni pokazuju društveno ponašanje po polovima. Ženke u srodstvu često dijele neko područje, dok nesrodni mužjaci žive zajedno u grupi od najviše četiri životinje kako bi održali svoju poziciju protiv drugih mužjaka tokom sezone parenja.

Veličina teritorije varira od tri hektara kod ženki u gradovima do 50 km² kod mužjaka koji nastanjuju preriju. Iako rakuni u zatočeništvu mogu doživjeti 20 godina, njihova prosječna dužina života u divljini samo je 1,8 do 3,1 godina. U mnogim su slučajevima lov i promet su dva najčešća uzroka smrti.