Afrički ježići/hedgehog/-Imaju prekrasan karakter. Prepoznaju vlasnika, smiješe se i skviče kad su sretni.

Afrički ježići/hedgehog/-Imaju prekrasan karakter. Prepoznaju vlasnika, smiješe se i skviče kad su sretni.

Minijaturni afrički ježevi postali su popularni kao ljubimci osamdesetih u SAD-u, a u Veliku Britaniju su stigli prije oko deset godina, no nedavno su postali hit. Bez obzira na sve svoje prednosti, oni nisu ljubimci za koje se lako brinuti.
Minijaturni afrički ježevi ne podnose temperature niže od 21 stupnja Celzija i nije ih preporučljivo držati u kavezu jer su dobri penjači, no ako ih pustite da lutaju po kući, mogli bi završiti na nekoj visokoj polici pa ni to nije idealno. Društvo obožavatelja minijaturnih afričkih ježeva preporučuje držanje ovih životinja u staklenom zvjerinjaku.
Ježevi su također skloni zdravstvenim problemima poput neizlječivog neurološkog poremećaja koji uzrokuje postupnu paralizu koja ponekad završava smrću. Uobičajen životni vijek im je između tri i osam godina. Afrički minijaturni ježevi također su skloni debljanju i problemima sa želucem. Najbolja hrana za njih je mješavina niskokaloričnih hrana za mačke. Kao posebnu poslasticu ježevi vole insekte, kuhanu piletinu i jaja. Dobar način da se jež održi na idealnoj težini je kotač za hrčke, a mogu pretrčati i do pet kilometara u noći.
Ono što 'fuš uzgajivači' ne razumiju je to da su ježevi vrlo osjetljivi – ako se prerano pare, ne mogu se brinuti za mladunce, a ako se prekasno pare, mogu uginuti bez carskog reza.
Razne udruge prijatelja životinja zabrinute su zbog popularnosti minijaturnih afričkih ježeva jer je sve više bodljikavih životinja koje su ljudi odbacili.
'Ljudi ih vide, pa pomisle da su baš slatki i uzmu ih bez savjetovanja, a ne znaju da zahtijevaju puno truda. No za one koji su spremni uložiti taj trud, ježevi su prekrasni. Od bodljikave loptice se pretvore u člana obitelji', kažu vlasnici minijaturnog ježa.

Britanci su kupili više od 10.000 minijaturnih afričkih ježeva, a članstvo u društvu vlasnika tih ljubimaca naraslo je za pet posto samo u zadnjih šest mjeseci. Prijatelji životinja zabrinuti su smatrajući da ih ljudi kupuju zbog trenda te da će ih ubrzo napustiti .

Imaju prekrasan karakter. Prepoznaju vlasnika, smiješe se i skviče kad su sretni. Predivno je stvorenje. Ako ste im dragi, bodlje su im polegnute pa ih možete podići i maziti, što jako vole.

Zašto su ti bodljikavi ljubimci odjednom postali toliko popularni? Očito su slatki, no to nije novost. Možda je tajna u tome da su sitni – rijetko rastu više od 28 centimetara, a uglavnom teže oko pola kilograma.
Bez obzira što svaki od sićušnih afričkih ježeva koji su nastali križanjem četveroprstog ježa (Atelerix albiventris) i alžirskog ježa (Atelerix algirus) ima oko 6.000 bodlji, u pitanju je vrlo mirna i dobra životinja. Boje im variraju od bijele do tamnosmeđe.
Za razliku od mačaka i pasa, ježevi ne izazivaju alergije niti imaju intenzivan miris. Noćne su životinjice pa nisu usamljeni danju dok im vlasnik nije kod kuće. Čak i europske vrste ježeva jednom su bili ljubimci jer su jeli insekte, pa su ih ljudi rado držali u kuhinji. Danas je to protuzakonito.
Europski ježevi (Erinaceus europaeus) - uglavnom pronađeni po dvorištima i prometnicama - te bi tko god da ima dvorište trebao biti zahvalan ako ga dijeli s ježom, jer su oni veoma uredni stanari koji održavaju okoliš kao reprezentativni stručnjaci za dezinsekciju i deratizaciju.
Posebno je potrebno napomenuti da je jež u dvorištu vrlo korisna životinja, jer jede velike količine puževa, malih miševa, drugih glodavaca i kukaca te je tako izuzetno koristan, tako da su namjerna ubijanja ili ozljeđivanja ježeva potpuno nemoralna, neopravdana pa čak i štetna za domaćinstva.
Jež je u biti skitnica koji se na nekom mjestu može svojevoljno zadržavati neko vrijeme, ali isto tako bez nama vidljivih razloga vrlo brzo može nestati pa ga nema smisla zadržavati na jednom mjestu, a pogotovo ne u stanu. Mnogi ljudi imaju velike simpatije i ljubav prema ježevima, no kada jež jednom preraste iz bebe u odraslog ježa, on više nije vezan uz osobu koja ga je othranila te je sposoban za vođenje samostalnog života.

To nisu neki tipični kućni ljubimci željni ljubavi i pažnje, oni su i dalje divlje životinjice i to egzotične.
Dakle, potrebno je barem sat vremena svaki dan igre sa njime da se privikne na ljudsku ruku i određenu osobu, vid im je jako loš ali zato njuh i sluh imaju odličan. Nisu baš oduševljeni našom pažnjom i ježevi su samci dakle ne trebaju društvo u svojoj nastambi. Potrebno im je staviti kolut koji mogu vrtiti po noći zato šta su aktivni uglavnom noću i kupiti malu ogradicu u pet shopu kojom možemo ograditi preko dana ili večeri kada se igramo sa njima neko područje u stanu u koju im onda ubacimo igračkice sa kojima se vole igrati (role od wc papira, kuglice koje zveckaju...).
Gajba u kojoj ih držimo ne smije biti žičanog dna da im nogice nebi zapele ( u terariju pola drvo pola staklo), moraju biti na sobnoj temperaturi kako nebi otišli u hibernaciju.
Hrane se superpremium mačjom hranom tipa royal canin ili pro plan a najbolje je kombinirati više tih hrana da im je prehrana što bogatija. Mogu im se ponuditi i crvi ali živi i skakavci koji su kupljeni uzgojeni u kućnim uvjetima, dakle ne lovljeni u travi i po vani.
Na dno gajbe može im se staviti strugotina tj veći komadići drva također kupljeno u pet shopu.
Oni jesu zabavni ali nisu nešto najtipičniji kućni ljubimci za nekoga tko misli da će im posvetiti pažnju i vezati se uz njih. To su divlje životinjice i njih kao takve treba poštovati. Dakle čovjek je za njih potpuno suvišan i nerazumljiv. A da se navikne na čovjeka treba redovite igre i druženja no i tada on smatra čovjeka suvišnim te se nakostriješi kada ga se probudi ili pokuša primiti i onda ukočen bode. Kada se opusti jež ne bode.
 Jako su čisti i ne smrde, potreban je velik kavez gdje se odredi mjesto koje mu je wc, i samo tu ide. Može se slobodno se kretati stanom kad zaželi, vole da se maze.. Jedino "cimanje" je što bar 3 puta dnevno mu se mora mijenjati voda, neče da pije vodu ako mu upadne malo piljevine, i mora biti staklena posuda.. Za plastiku neće ni da čuju. Hrani se granulama za mačke koja se malo potopi u vodu, i treba paziti koliko mu se daje, jer su užasno halapljivi.

 Afrički patuljasti ježevi se u svom prirodnom okruženju hrane prvenstveno bubama, paucima, puževima i drugim insektima. U uslovima držanja ježa kao kućnog ljubimca, preporučuje se gotova hrana za mačke superpremium kvaliteta jer jedino takve hrane ježu osiguravaju kvalitetan izvor bjelančevina koje njihov metabolizam zahtijeva, s obzirom na njihovu prirodnu ishranu insektima.
Količina hrane koja bi zadovoljila potrebe ježa zavisi od kvaliteta hrane. Dovoljno je da jež svakog dana ima na raspolaganju dvije supene kašike superpremijum hrane za mačke light kategorije.
Što se tiče žive hrane, iz prirode se savjetuje uzimanje samo onih primjeraka insekata koji žive na nezagađenim područjima. Dakle, nikako na prostorima ili livadama uz saobraćajnice i slično.
Međutim, kako se ježevi kao kućni ljubimci hrane gotovo isključivo hranama za mačke, a hrana se obogaćuje sa sviježom hranom (povrćem i voćem), tako i vi povremeno možete nagraditi svog ljubimca živom hranom, crvićima, koji su u stalnoj ponudi Pet centra.
Kavez za patuljastog ježa svakako ne bi smio da bude premali jer su to ipak životinjice koje se u svoje aktivno vrijeme mnogo kreću. Vole da se ukopaju u kavez, pa bi trebalo da bude primjerene dubine. Stoga, preporučuje se kavez dimenzija od 80x50x50 cm.
Ne postoji konkretna dresura za vršenje nužde ježa, ali bi jež svakako mogao naučiti da vrši nuždu u jednom dijelu kaveza. Takođe, ne bi trebalo dozvoliti ježu da koristi cio prostor stana za svoje aktivnosti dok se prethodno ne formira navika vršenja nužde u dijelu kaveza. Savjetuje se da ježu ne dajete punu slobodu kretanja u stanu dok nije pod nadzorom drugih lica.
Jež po pravilu sam održava svoje tijelo i čisti ga lizanjem i trljanjem. Nokti se ježevima mogu skraćivati makazicama za male životinje.