SOVA / OWL / KAO KUĆNI LJUBIMAC.
SOVA / OWL / KAO KUĆNI LJUBIMAC.
Ovako umiljato i čudno stvorenje važi
za jednu od najpametnijih životinja. Na svetu postoji 216 vrsta
sova, od toga 18 spadaju u BARN familiju, dok su ostalih 198 tipična
familija, i veličine su od 10 cm, pa do 70 cm.
OTHRANA BEBA SOVA
Sova je noćna ptica grabljivica , koja većinom živi samotan život i ima ih više od 200 vrsta.
Uglavnom se hrane sitnim sisavcima, pticama i insektima, a poneke love i ribu. Let im je nečujan zbog posebne strukture perja, a kod lova se oslanja na tihi let, nevidljivost i efekt iznenađenja. Polaže od 2-12 jaja, ovisno o vrsti, ne grade gnijezda, nego obitavaju u šupljinama drveća, tavanima, špiljama…
Sovice koje nam donose u centar hranimo miševima i pilićima. Prehrana je slična kao i kod većine grabljivica. Mišu se odstrane crijeva, a piletu crijeva i žumanjčana vrećica, te glava u početku. Malim sovicama se u početku nareže i hrani ih se pincetom, nikako iz ruke ( jer moraju ostati divlje, a i zbog mogućnosti ozljeda ). Kasnije se u gajbu stavi narezan obrok da se ptice same počnu hraniti, te se na kraju metne čitavo pile ili miš kojima se odstrane crijeva. Sove brzo rastu, imaju dobar apetit, pa u početku odrastanja smažu oko 2-3 pileta ili miša na dan, a hrane se također toliko: 2-3 puta dnevno. Po noći se ne hrane ! Nakon hranjenja kapnite vode na kljun, vjetruša će uzimati koliko želi. Par kapi je obično dovoljno, ali pazite kada su vrući dani !
Ne hranite ih drugom hranom. One kao i ostale ptice grabljivice moraju jesti.
Obrok sa perjem ili dlakom , kostima, nogama pilića i miševa...tek tada će probava biti zdrava. Kao i ostale grabljivice, po prilici jednom u 24 sata povratit će gvalu ( kuglu neprobavljivih sastojaka ).
VAŽNO: kao i kod svih divljih životinja bitno je da ih NE IMPRINTIRATE, tj. da ih ne mazite, ne zadržavate po rukama i krilu, ne tepate i ne uznemiravate bez potrebe. Nahranite, očistite prostor gdje boravi redovito, te im osigurajte mir. Na taj način čete postići da se što prije mogu vratiti u prirodu...ili uopče vratiti.
Sovice nisu igračke, kao ni sve ostale životinje i koliko god bile lijepe, a i slatke kada su male, najbolje je kada odrastu da žive slobodno.
Građa
Za sove je karakterističan okruglast izgled i uspravno držanje. U odnosu na ostatak tijela, glava im je izuzetno velika. Na njoj se ističu velike, prema naprijed smještene oči, okružene u većine sova vijencem radijalno postavljenih pera, tzv. "licem". Kljun je kratak i kukast, slabo se ističe između perja. Krila su u većine sova relativno velika i zaobljena. Duža su u onih sova koje love na otvorenim područjima. U većine vrsta rep je kratak. Noge su snažne, a obično su perjem pokriveni čak i prsti. Kandže su snažne, duge i zakrivljene, prilagođene za hvatanje i usmrćivanje plijena.
Ruho sova je gusto i meko. te se doimlju mnogo težim nego to zapravo jesu. Obojenost je neugledna, prilagođena staništu u kojem sova obitava, što omogućuje da danju ostane nezamijećena na svojem odmorištu. Sove šumskih staništa su obično tamnije, smeđih ili sivih tonova, dok su one otvorenih staništa svjetlije.Po vanjskom izgledu mužjaci i ženke ne mogu se razlikovati, ali u većine vrsta ženke su krupnije i teže od mužjaka.
Let
Sove lete nečujno. Ova vrlo važna prilagodba znatno doprinosi efikasnosti lova u mraku - omogućuje sovama slušanje pokreta plijena i precizno usmjeravanje napada, kao i neopaženo približavanje plijenu. Letna i repna pera imaju specifične resaste rubove koji smanjuju zvučne vrtloge i time gotovo posve prigušuju zvuk koji nastaje pri letu. Velika površina krila omogućuje sovama let polaganim zamasima krila što dodatno stišava njihov let.
Noge i prsti u većine sova pokriveni su perjem, što im pomaže da stišaju prilazak prilikom obrušavanja. Ujedno, ova pera griju noge i služe kao zaštita od mogućih ujeda plijena.
Vid
Oko sove je vrlo veliko i izduženo, a rožnica i leća jako su uvećane. Zadebljala rožnica najvjerojatnije služi kao dodatna leća. Mrežnica i leća smještene su vrlo blizu. Slika je stoga manje disperzna i jasnija je. Mrežnica sova sadrži vrlo mnogo osjetilnih stanica u obliku štapića, jako osjetljivih na svjetlo. Udio čunjića, a to su stanice koje su osjetljive na boje i daju oštrinu slici, mnogo je manji. Kod ptica koje su uglavnom aktivne danju. npr. sokolovki, upravo je suprotno. Ljudi često misle da za danje svjetlosti sove vide slabo ili su čak slijepe. Međutim, vid sova danju je odličan - gotovo tako dobar kao i vid čovjeka. Štoviše, neke sove, npr. močvarna sova, pretežno i love pri dnevnom svjetlu. Iako su oči sova vrlo osjetljive na svjetlost, mišići šarenice su snažni i zjenice vrlo brzo mijenjaju veličinu - šire se u mraku a sužavaju pri svjetlu, regulirajući količinu svjetla koja ulazi u oko. Većina sova tijekom dana se odmara i pri tome zatvara oči - od tuda dojam "zaslje-pljenosti" pri dnevnom svjetlu.
Oči sova usmjerene su gotovo posve prema naprijed. Vidokrug tako položenih očiju djelomično se preklapa stvarajući, slično kao i u čovjeka, tzv. binokularnu sliku. Binokularni vid omogućava sovama preciznu procjenu udaljenosti, što je od vitalne važnosti kod hvatanja plijena.
Zbog veličine i grade sove ne mogu pokretati oči unutar očnih duplji. To je nadomješteno izuzetno pokretnim vratom, koji im omogućuje da okreću glavu i do 27O. Stoga sove mogu okrenuti glavu na leđnu stranu i gledati i ravno iza sebe!
Osjetila vida i sluha u sova su izuzetno dobro razvijena.
Eksperimenti su pokazali da neke vrsta sova mogu i u potpunom mraku,
oslanjajući se samo na osjetilo sluha, pronaći i uhvatiti plijen.
No unatoč tome, sove koje izgube vid ne mogu preživjeti u prirodi.
U normalnim uvijetima sova se služi s oba osjetila - jedno
nadopunjuje drugo, ovisno o situaciji.
Velikim i vrlo osjetljivim očima sove iskorištavaju najmanje količine svjetla, što im omogućuje da vide u mraku. Međutim, kao ni druga stvorenja, ni sove ne mogu vidjeti u potpunom mraku. No, on rijetko, ako uopće i postoji u prirodi. Gotovo uvijek. Čak i u uvjetima koje čovjek doživljava kao potpuni mrak, postoji nešto nešto svjetla.
Specifična grada oka omogućuje sovi hvatanje i najmanjih količina svjetla, a snažne leće koncentriraju to svjetlo na osjetljivu mrežnicu.
Sluh
Sove imaju najbolji sluh od svih ptica, a njihove uši predstavljaju vjerojatno vrhunac razvoja slušnog aparata u životinjskom svijetu.
Unutarnje uho vrlo je veliko a slušna regija u mozgu sova ima mnogo više živčanih stanica nego u drugih ptica odgovarajuće veličine.
Ušni otvori su skriveni u perju, vrlo su veliki i najčešće smješteni asimetrično sa strane glave. Zvuk kojeg proizvodi plijen, dopire stoga u jedno uho djelić vremena kasnije nego u drugo, a to olakšava precizno utvrđivanje njegovog položaja.
Sove nemaju vanjskih ušiju. No, vijenac radijalnih pera tvori široko "lice" koje prikuplja zvučne valove na isti način kao vanjske usne školjke i usmjeruje ih do bubnjića unutar lubanje.
Pernati čuperci na vrhu glave nalik ušima, zamjetni u nekih vrsta, npr. u ćuka i ušare, nemaju ništa sa sluhom. Precizna uloga ovih čuperaka nije poznata, najvjerojatnije se sove njima služe da bi iskazale različita raspoloženja.
Ishrana
Sove su grabežljive! Najčešće se hrane sitnim sisavcima, uglavnom glodavcima i rovkama, ali love i ptice, vodozemce, gmazove, kukce, gujavice i slično. Sitnije vrste sova. npr. ćukovi, uglavnom se hrane kukcima.
U većine sova ishrana je vrlo raznolika, a udio pojedinog plijena u ishrani ovisi o njegovoj gustoći u staništu - najčešći je onaj koji je najbrojniji i time dostupniji. Međutim, postoje i izuzeci. Na primjer, sove ribarice (rod Ketupa) koje nastanjuju područja južne i istočne Azije gotovo se isključivo hrane ribom. Zbog toga imaju duge, gole noge prilagođene za hvatanje plijena u vodi. I neke europske sove pokazuju specijalizaciju u ishrani. Na primjer, sova močvarica uglavnom se hrani voluharicama. U godinama kada je brojnost ovih glodavaca niska, one sele u druge, voluharicama bogatije krajeve. Sove hvataju i usmrćuju plijen snažnim kandžama.
Kao ni ostale ptice, sove nemaju zube i ne mogu sažvakati hranu. Stoga manje životinje gutaju cijele, a veće trgaju na dijelove koje mogu progutati. Na ovaj način uz meso progutaju i ostale, neprobavljive dijelove plijena: kosti, dlaku, perje, hitinski oklop i dr. Ovi ostaci formiraju gusto umotane grudice, tzv. gvalice. a jednom ili dvaput dnevno izbacuju ih kroz usta.
Gvalice ne izbacuju samo sove već i mnoge druge vrste ptica: sokolovke, ćurlini. vodomari, vrane i dr.
Gvalice sova nalikuju gvalicama sokolovki. ali su mnogo "bogatije" kostima. Naime, želučani sokovi sova ne sadrže dovoljnu količinu solne kiseline koja bi razgradila tvrde dijelove i najveći dio skeleta plijena ostaje nerazgrađen.
Gvalice sova su vrijedan izvor podataka. Analizom sadržaja gvalica može se mnogo naučiti, ne samo o ishrani pojedinih vrsta sova, nego i o plijenu kojim se hrane. Gvalice se razlikuju po obliku, veličini i strukturi i često možemo odrediti od koje vrste potječu. No, pri sakupljanju gvalica moramo biti pažljivi - iako su najčešće izgled i veličina gvalica karakteristični za pojedinu vrstu sova, sadržaj može znatno utjecati na ovaj tipičan izgled i ponekad ne možemo biti sigurni kojoj sovi pronađena gvalica pripada.
Kada nađu mladunce sove ljudi uglavnom pomisle da su napušteni, pa ih preuzimaju i probaju sami da ih othrane. Najveći broj ljudi nema dovoljno iskustva i ne zna koja je adekvatna hrana za sovice. Sove su grabljivice koje se uglavnom hrane glodarima (miševi, voluharice, pacovi, puhovi). Njima treba upravo takva hrana, a ljudi to gotovo nikada ne mogu da obezbijede.
Ipak najbolje je mlade sove popeti na prve grane nekog razgranatog drveta, na lokaciji gdje su pronađene.
Roditelji su uvijek negdje blizu, na samo par metara. Mnogi ljudi nisu dobri posmatrači prirode i to ne mogu da primijete. Dakle, sovicu treba popeti na stablo van domašaja drugih ljudi, pasa i mačaka i sačekati da krene sama da se penje ka vrhu krošnje. To je najbolje uraditi u kasnim popodnevnim satima, jer bi trebalo da već oko 19 časova počnu da se oglašavaju i dozivaju roditelje. Na taj način daće im do znanja da su gladne i gdje se nalaze.
Poslije toga priroda sve uradi sama…
Naravno, vidno povrijeđene ptice treba zbrinuti u neku kartonsku kutiju i obratiti se Centru za zaštitu životinja.
Ukoliko situacija iziskuje da sami morate da nahranite sove najbolje je davati im nemasnu piletinu (najbolje krilca) ili junetinu isjeckanu na sitne komade.
Komade mesa najbolje je uviti u životinjsku dlaku jer to sove podsjeća na miševe! Voda se daje na špric, bez igle. Daje se samo par kapi na kljun. Sovice se hrane rano izjutra ili poslije smrkavanja.
Sove su strogo zaštićene vrste i zabranjeno je njihovo neovlašćeno uzimanje iz prirode, gajenje u zarobljeništvu, ubijanje, rušenje gnjezda, hvatanje, proganjanje itd.
Nadamo se da ćete se snaći i uspjeti da spasite ove pernate ljepotice, kad god vas “zamole” za pomoć!
Ovako umiljato i čudno stvorenje važi
za jednu od najpametnijih životinja. Na svetu postoji 216 vrsta
sova, od toga 18 spadaju u BARN familiju, dok su ostalih 198 tipična
familija, i veličine su od 10 cm, pa do 70 cm. 
OTHRANA BEBA SOVA
Sova je noćna ptica grabljivica , koja većinom živi samotan život i ima ih više od 200 vrsta.
Uglavnom se hrane sitnim sisavcima, pticama i insektima, a poneke love i ribu. Let im je nečujan zbog posebne strukture perja, a kod lova se oslanja na tihi let, nevidljivost i efekt iznenađenja. Polaže od 2-12 jaja, ovisno o vrsti, ne grade gnijezda, nego obitavaju u šupljinama drveća, tavanima, špiljama…
Sovice koje nam donose u centar hranimo miševima i pilićima. Prehrana je slična kao i kod većine grabljivica. Mišu se odstrane crijeva, a piletu crijeva i žumanjčana vrećica, te glava u početku. Malim sovicama se u početku nareže i hrani ih se pincetom, nikako iz ruke ( jer moraju ostati divlje, a i zbog mogućnosti ozljeda ). Kasnije se u gajbu stavi narezan obrok da se ptice same počnu hraniti, te se na kraju metne čitavo pile ili miš kojima se odstrane crijeva. Sove brzo rastu, imaju dobar apetit, pa u početku odrastanja smažu oko 2-3 pileta ili miša na dan, a hrane se također toliko: 2-3 puta dnevno. Po noći se ne hrane ! Nakon hranjenja kapnite vode na kljun, vjetruša će uzimati koliko želi. Par kapi je obično dovoljno, ali pazite kada su vrući dani !
Ne hranite ih drugom hranom. One kao i ostale ptice grabljivice moraju jesti.
Obrok sa perjem ili dlakom , kostima, nogama pilića i miševa...tek tada će probava biti zdrava. Kao i ostale grabljivice, po prilici jednom u 24 sata povratit će gvalu ( kuglu neprobavljivih sastojaka ).
VAŽNO: kao i kod svih divljih životinja bitno je da ih NE IMPRINTIRATE, tj. da ih ne mazite, ne zadržavate po rukama i krilu, ne tepate i ne uznemiravate bez potrebe. Nahranite, očistite prostor gdje boravi redovito, te im osigurajte mir. Na taj način čete postići da se što prije mogu vratiti u prirodu...ili uopče vratiti.
Sovice nisu igračke, kao ni sve ostale životinje i koliko god bile lijepe, a i slatke kada su male, najbolje je kada odrastu da žive slobodno.
Građa
Za sove je karakterističan okruglast izgled i uspravno držanje. U odnosu na ostatak tijela, glava im je izuzetno velika. Na njoj se ističu velike, prema naprijed smještene oči, okružene u većine sova vijencem radijalno postavljenih pera, tzv. "licem". Kljun je kratak i kukast, slabo se ističe između perja. Krila su u većine sova relativno velika i zaobljena. Duža su u onih sova koje love na otvorenim područjima. U većine vrsta rep je kratak. Noge su snažne, a obično su perjem pokriveni čak i prsti. Kandže su snažne, duge i zakrivljene, prilagođene za hvatanje i usmrćivanje plijena.
Ruho sova je gusto i meko. te se doimlju mnogo težim nego to zapravo jesu. Obojenost je neugledna, prilagođena staništu u kojem sova obitava, što omogućuje da danju ostane nezamijećena na svojem odmorištu. Sove šumskih staništa su obično tamnije, smeđih ili sivih tonova, dok su one otvorenih staništa svjetlije.Po vanjskom izgledu mužjaci i ženke ne mogu se razlikovati, ali u većine vrsta ženke su krupnije i teže od mužjaka.
Sove lete nečujno. Ova vrlo važna prilagodba znatno doprinosi efikasnosti lova u mraku - omogućuje sovama slušanje pokreta plijena i precizno usmjeravanje napada, kao i neopaženo približavanje plijenu. Letna i repna pera imaju specifične resaste rubove koji smanjuju zvučne vrtloge i time gotovo posve prigušuju zvuk koji nastaje pri letu. Velika površina krila omogućuje sovama let polaganim zamasima krila što dodatno stišava njihov let.
Noge i prsti u većine sova pokriveni su perjem, što im pomaže da stišaju prilazak prilikom obrušavanja. Ujedno, ova pera griju noge i služe kao zaštita od mogućih ujeda plijena.
Oko sove je vrlo veliko i izduženo, a rožnica i leća jako su uvećane. Zadebljala rožnica najvjerojatnije služi kao dodatna leća. Mrežnica i leća smještene su vrlo blizu. Slika je stoga manje disperzna i jasnija je. Mrežnica sova sadrži vrlo mnogo osjetilnih stanica u obliku štapića, jako osjetljivih na svjetlo. Udio čunjića, a to su stanice koje su osjetljive na boje i daju oštrinu slici, mnogo je manji. Kod ptica koje su uglavnom aktivne danju. npr. sokolovki, upravo je suprotno. Ljudi često misle da za danje svjetlosti sove vide slabo ili su čak slijepe. Međutim, vid sova danju je odličan - gotovo tako dobar kao i vid čovjeka. Štoviše, neke sove, npr. močvarna sova, pretežno i love pri dnevnom svjetlu. Iako su oči sova vrlo osjetljive na svjetlost, mišići šarenice su snažni i zjenice vrlo brzo mijenjaju veličinu - šire se u mraku a sužavaju pri svjetlu, regulirajući količinu svjetla koja ulazi u oko. Većina sova tijekom dana se odmara i pri tome zatvara oči - od tuda dojam "zaslje-pljenosti" pri dnevnom svjetlu.
Oči sova usmjerene su gotovo posve prema naprijed. Vidokrug tako položenih očiju djelomično se preklapa stvarajući, slično kao i u čovjeka, tzv. binokularnu sliku. Binokularni vid omogućava sovama preciznu procjenu udaljenosti, što je od vitalne važnosti kod hvatanja plijena.
Zbog veličine i grade sove ne mogu pokretati oči unutar očnih duplji. To je nadomješteno izuzetno pokretnim vratom, koji im omogućuje da okreću glavu i do 27O. Stoga sove mogu okrenuti glavu na leđnu stranu i gledati i ravno iza sebe!
Velikim i vrlo osjetljivim očima sove iskorištavaju najmanje količine svjetla, što im omogućuje da vide u mraku. Međutim, kao ni druga stvorenja, ni sove ne mogu vidjeti u potpunom mraku. No, on rijetko, ako uopće i postoji u prirodi. Gotovo uvijek. Čak i u uvjetima koje čovjek doživljava kao potpuni mrak, postoji nešto nešto svjetla.
Specifična grada oka omogućuje sovi hvatanje i najmanjih količina svjetla, a snažne leće koncentriraju to svjetlo na osjetljivu mrežnicu.
Sluh Sove imaju najbolji sluh od svih ptica, a njihove uši predstavljaju vjerojatno vrhunac razvoja slušnog aparata u životinjskom svijetu.
Unutarnje uho vrlo je veliko a slušna regija u mozgu sova ima mnogo više živčanih stanica nego u drugih ptica odgovarajuće veličine.
Ušni otvori su skriveni u perju, vrlo su veliki i najčešće smješteni asimetrično sa strane glave. Zvuk kojeg proizvodi plijen, dopire stoga u jedno uho djelić vremena kasnije nego u drugo, a to olakšava precizno utvrđivanje njegovog položaja.
Sove nemaju vanjskih ušiju. No, vijenac radijalnih pera tvori široko "lice" koje prikuplja zvučne valove na isti način kao vanjske usne školjke i usmjeruje ih do bubnjića unutar lubanje.
Pernati čuperci na vrhu glave nalik ušima, zamjetni u nekih vrsta, npr. u ćuka i ušare, nemaju ništa sa sluhom. Precizna uloga ovih čuperaka nije poznata, najvjerojatnije se sove njima služe da bi iskazale različita raspoloženja.
Sove su grabežljive! Najčešće se hrane sitnim sisavcima, uglavnom glodavcima i rovkama, ali love i ptice, vodozemce, gmazove, kukce, gujavice i slično. Sitnije vrste sova. npr. ćukovi, uglavnom se hrane kukcima.
U većine sova ishrana je vrlo raznolika, a udio pojedinog plijena u ishrani ovisi o njegovoj gustoći u staništu - najčešći je onaj koji je najbrojniji i time dostupniji. Međutim, postoje i izuzeci. Na primjer, sove ribarice (rod Ketupa) koje nastanjuju područja južne i istočne Azije gotovo se isključivo hrane ribom. Zbog toga imaju duge, gole noge prilagođene za hvatanje plijena u vodi. I neke europske sove pokazuju specijalizaciju u ishrani. Na primjer, sova močvarica uglavnom se hrani voluharicama. U godinama kada je brojnost ovih glodavaca niska, one sele u druge, voluharicama bogatije krajeve. Sove hvataju i usmrćuju plijen snažnim kandžama.
Kao ni ostale ptice, sove nemaju zube i ne mogu sažvakati hranu. Stoga manje životinje gutaju cijele, a veće trgaju na dijelove koje mogu progutati. Na ovaj način uz meso progutaju i ostale, neprobavljive dijelove plijena: kosti, dlaku, perje, hitinski oklop i dr. Ovi ostaci formiraju gusto umotane grudice, tzv. gvalice. a jednom ili dvaput dnevno izbacuju ih kroz usta.
Gvalice ne izbacuju samo sove već i mnoge druge vrste ptica: sokolovke, ćurlini. vodomari, vrane i dr.
Gvalice sova nalikuju gvalicama sokolovki. ali su mnogo "bogatije" kostima. Naime, želučani sokovi sova ne sadrže dovoljnu količinu solne kiseline koja bi razgradila tvrde dijelove i najveći dio skeleta plijena ostaje nerazgrađen.
Gvalice sova su vrijedan izvor podataka. Analizom sadržaja gvalica može se mnogo naučiti, ne samo o ishrani pojedinih vrsta sova, nego i o plijenu kojim se hrane. Gvalice se razlikuju po obliku, veličini i strukturi i često možemo odrediti od koje vrste potječu. No, pri sakupljanju gvalica moramo biti pažljivi - iako su najčešće izgled i veličina gvalica karakteristični za pojedinu vrstu sova, sadržaj može znatno utjecati na ovaj tipičan izgled i ponekad ne možemo biti sigurni kojoj sovi pronađena gvalica pripada.
Mladunci sova utina namjerno izlaze iz
gnjezda početkom proljeća. Često ih bude više od 4 i gnjezda
znaju da budu tijesna. Male sove nespretno prve korake vježbaju na
granama pa se često dešava da sa njih padnu. Pokušavaju da se
ponovo popnu do gnjezda koristeći kljun i kandže. Međutim, u
gradskim sredinama stabla su uglavnom glatka, nema podrasta i grane
su visoke, pa malenim sovama često ne polazi za rukom da se “vrate
kući”. Ukoliko primjetite sovu kojoj treba pomoć, evo šta bi
trebalo da uradite!
Mladunci sove kada padnu iz gnjezda uglavnom stradaju kada ih
ščepaju napušteni psi i mačke.Kada nađu mladunce sove ljudi uglavnom pomisle da su napušteni, pa ih preuzimaju i probaju sami da ih othrane. Najveći broj ljudi nema dovoljno iskustva i ne zna koja je adekvatna hrana za sovice. Sove su grabljivice koje se uglavnom hrane glodarima (miševi, voluharice, pacovi, puhovi). Njima treba upravo takva hrana, a ljudi to gotovo nikada ne mogu da obezbijede.
Ipak najbolje je mlade sove popeti na prve grane nekog razgranatog drveta, na lokaciji gdje su pronađene.
Roditelji su uvijek negdje blizu, na samo par metara. Mnogi ljudi nisu dobri posmatrači prirode i to ne mogu da primijete. Dakle, sovicu treba popeti na stablo van domašaja drugih ljudi, pasa i mačaka i sačekati da krene sama da se penje ka vrhu krošnje. To je najbolje uraditi u kasnim popodnevnim satima, jer bi trebalo da već oko 19 časova počnu da se oglašavaju i dozivaju roditelje. Na taj način daće im do znanja da su gladne i gdje se nalaze.
Poslije toga priroda sve uradi sama…
Naravno, vidno povrijeđene ptice treba zbrinuti u neku kartonsku kutiju i obratiti se Centru za zaštitu životinja.
Ukoliko situacija iziskuje da sami morate da nahranite sove najbolje je davati im nemasnu piletinu (najbolje krilca) ili junetinu isjeckanu na sitne komade.
Komade mesa najbolje je uviti u životinjsku dlaku jer to sove podsjeća na miševe! Voda se daje na špric, bez igle. Daje se samo par kapi na kljun. Sovice se hrane rano izjutra ili poslije smrkavanja.
Sove su strogo zaštićene vrste i zabranjeno je njihovo neovlašćeno uzimanje iz prirode, gajenje u zarobljeništvu, ubijanje, rušenje gnjezda, hvatanje, proganjanje itd.
Nadamo se da ćete se snaći i uspjeti da spasite ove pernate ljepotice, kad god vas “zamole” za pomoć!
Primjedbe
Objavi komentar