Evropski ježić-Ta mala predivna stvorenja.
Evropski ježić-Ta mala predivna stvorenja.
Evropski jež (Erinaceus europaeus) široko je rasprostranjen u praktično svim staništima.
ODHRANA BEBE-JEŽA
Mali ježići ostaju bez majki iz više razloga: trovanje, stradanje majki kada izlaze po hranu, a najveći broj ih strada kada i sami počinju izlaziti iz brloga.
STAROST IZMEĐU 1-7 DANA
Bebu odmah utopliti (termofor, boca s toplom vodom, električni grijač).
Treba potražiti majku u blizini ili pričekati da se vidi da li će se mama vratiti. Vrlo je važno da je beba posisala prvo majčino mlijeko koje nazivamo kolostrum jer ono ima antitijela koja štite bebu od infekcija u prvo vrijeme njezina života pa je neobično važno da ga ježić dobije. Obično ga beba posiše u prvih 24 sata. Ako ga beba nije posisala takvi ježići obično uginu bez obzira što mi činili.
Prve sedmice se bebe hrane svaka 2-3 sata, a kasnije se taj period između hranjenja povećava za po jedan sat u svakoj slijedećoj sedmici.
Najbolji rezultati postižu se ako se bebe hrane kozjim mlijekom, sve ostale zamjene pokazale su se neadekvatnim te je vrlo mali broj ježića preživljavao hraneći se drugim vrstama zamjenskih mlijeka. Mlijeko treba biti mlako (nikako hladno) što znači da ga prije svakog hranjenja treba prigrijati na blago toplo.
Količine koje posišu su:
1-2 gr. na dan za bebe u prvih 10 dana starosti;
4-5 gr. na dan u 2-3 sedmici života;
7-9 gr. Na dan između3-9 sedmice života.
Najbolje je hraniti kroz kapaljku ili na špricu od 2 ml. Upotreba dudica ma kako male bile pokazao se lošim jer ili teško vuče kroz otvor na dudici pa brzo odustaje ili ostaje gladan ili je otvor pre-veliki pa dolazi do zalijevanja i mogućeg gušenja s mlijekom.
Čvrsta hrana (mačja konzerva ali za bebe mace i ostalo što je navedeno u ishrani ) počinje se davati već s 3 sedmice starosti (male količine) , smanjuje se broj mliječnih obroka te većina ježića prelazi na samostalno hranjenje već u starosti s 5-6- sedmica. Nekima treba manje, a nekim duže vrijeme tako da nije potrebno forsirati ili se pretjerano zabrinjavati ako se stvari ne odvijaju u navedenom terminu.U svakom slučaju ako još s 8 ili 9 sedmica uopšte ne uzimaju čvrstu hranu onda treba posjetiti veterinara i pregledati mladunče.
Isto tako čim se počinje davati čvrsta hrana treba početi stavljati i svježu vodu.
Ako postoji neka majka ježica u blizini može joj se pokušati podmetnuti i nađena beba, što ponekad i uspijeva. Ako se zamjenska majka buni ili ne pokazuje interes treba preuzeti brigu za ježića i hranjenje u vlastite ruke.
U početku ima mlijeka svuda, jasno
je da im bilo kakva zamjena za majčino mlijeko nije fino, a i
problem je prilagodbe bebe da jede u ovakvim uslovima.
Evropski jež (Erinaceus europaeus) široko je rasprostranjen u praktično svim staništima.
Faktori koji utiču na veliku
smrtnost ježeva je zagađenost okoline te akutna ili hronična
trovanja, zatim povrede nanesene kosilicama krajem proljeća (u
vrijeme kada majke izlaze i kreću se s mladuncima), zatim namjerno
ozljeđivanje vilama ili drugim predmetima.
Najmanje ježeva strada od bolesti bilo kojeg uzroka .No najčešće bolesti koje ih pogađaju su tumori, omašćivanje jetre, kardiovaskularne bolesti, te sindrom sličan multiploj sklerozi kod ljudi. Bolest se ispoljava kao gubljenje kontrole nad mišićima te se prvo primjećuje kako ježić nesigurno hoda, zanosi se te se čini i da gubi koordinaciju, pada, no naravno , kako bolest napreduje, tako dolazi do poteškoća s disanjem te i do prestanka rada srca. Još se uvijek ne zna tačan uzrok ovoga sindroma.
Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći broj saobraćajnica na kojima svake godine strada veliki broj ježeva naročito u doba paranja ili kada mali ježići dovoljno odrastu da počinju samostalan život. To je povezano s njihovom velikom aktivnošću u sumrak, odnosno noću te ih je teško na vrijeme uočiti na cesti, kao i sve veći broj automobila čak i na lokalnim saobraćajnicama.
Što se tiče tumora najčešći su karcinomi posebno koštani koji vrlo brzo metastaziraju te ježevi relativno brzo ugibaju od vremena pojave prvih simptoma.
Omašćivanje jetre u direktnoj je vezi s pogrešnom ishranom i uglavnom je primjećeno kod ježeva koji su držani u zarobljeništvu, a hranjeni su hranom bogatom masnoćama i šećerima. Naravno da se uz ovu bolest javljaju i oboljenja srca.
Najmanje ježeva strada od bolesti bilo kojeg uzroka .No najčešće bolesti koje ih pogađaju su tumori, omašćivanje jetre, kardiovaskularne bolesti, te sindrom sličan multiploj sklerozi kod ljudi. Bolest se ispoljava kao gubljenje kontrole nad mišićima te se prvo primjećuje kako ježić nesigurno hoda, zanosi se te se čini i da gubi koordinaciju, pada, no naravno , kako bolest napreduje, tako dolazi do poteškoća s disanjem te i do prestanka rada srca. Još se uvijek ne zna tačan uzrok ovoga sindroma.
Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći broj saobraćajnica na kojima svake godine strada veliki broj ježeva naročito u doba paranja ili kada mali ježići dovoljno odrastu da počinju samostalan život. To je povezano s njihovom velikom aktivnošću u sumrak, odnosno noću te ih je teško na vrijeme uočiti na cesti, kao i sve veći broj automobila čak i na lokalnim saobraćajnicama.
Što se tiče tumora najčešći su karcinomi posebno koštani koji vrlo brzo metastaziraju te ježevi relativno brzo ugibaju od vremena pojave prvih simptoma.
Omašćivanje jetre u direktnoj je vezi s pogrešnom ishranom i uglavnom je primjećeno kod ježeva koji su držani u zarobljeništvu, a hranjeni su hranom bogatom masnoćama i šećerima. Naravno da se uz ovu bolest javljaju i oboljenja srca.
Jež u dvorištu vrlo je korisna
životinja jer jež jede velike količine puževa, zatim malih miševa
i drugih glodara, takođe i kukaca, te je tako izuzetno koristan tako
da su namjerna ubijanja ili ozljeđivanja ježeva potpuno nemoralna ,
neopravdana pa čak i štetna za domaćinstva.
U kućama u kojima je jež dobro došao uočeno je da se iste familije svake godine ponovo mogu vidjeti te su naravno dobro došli gosti koji očiste kuću od raznih štetočina.
U proljeće obično mnoštvo beba-ježeva ostane bez majke iz bilo koga razloga. Jasno je da je potrebno takve bebe othraniti i onda ih pustiti u prirodu jer je jež u skitnica koja se na nekom mjestu može svojevoljno zadržavati neko vrijeme ali isto tako bez vidljivih razloga vrlo brzo može nestati te nema smisla zadržavati ga na jednom mjestu, a pogotovo ne u stanu.Veliki je uspjeh za zdravlje ježa kao i za prirodu kada se jež vrati u prirodu i tamo živi svoj život bez obzira na navedene opasnosti koje ga očekuju. Mnogi ljudi imaju velike simpatije i ljubav prema ježevima no kada jež jednom preraste iz bebe u odraslog ježa on više nije vezan za osobu koja ga je othranila te je sposoban za vođenje samostalnog života.
U kućama u kojima je jež dobro došao uočeno je da se iste familije svake godine ponovo mogu vidjeti te su naravno dobro došli gosti koji očiste kuću od raznih štetočina.
U proljeće obično mnoštvo beba-ježeva ostane bez majke iz bilo koga razloga. Jasno je da je potrebno takve bebe othraniti i onda ih pustiti u prirodu jer je jež u skitnica koja se na nekom mjestu može svojevoljno zadržavati neko vrijeme ali isto tako bez vidljivih razloga vrlo brzo može nestati te nema smisla zadržavati ga na jednom mjestu, a pogotovo ne u stanu.Veliki je uspjeh za zdravlje ježa kao i za prirodu kada se jež vrati u prirodu i tamo živi svoj život bez obzira na navedene opasnosti koje ga očekuju. Mnogi ljudi imaju velike simpatije i ljubav prema ježevima no kada jež jednom preraste iz bebe u odraslog ježa on više nije vezan za osobu koja ga je othranila te je sposoban za vođenje samostalnog života.
ODHRANA BEBE-JEŽAMali ježići ostaju bez majki iz više razloga: trovanje, stradanje majki kada izlaze po hranu, a najveći broj ih strada kada i sami počinju izlaziti iz brloga.
STAROST IZMEĐU 1-7 DANA
Bebu odmah utopliti (termofor, boca s toplom vodom, električni grijač).
Treba potražiti majku u blizini ili pričekati da se vidi da li će se mama vratiti. Vrlo je važno da je beba posisala prvo majčino mlijeko koje nazivamo kolostrum jer ono ima antitijela koja štite bebu od infekcija u prvo vrijeme njezina života pa je neobično važno da ga ježić dobije. Obično ga beba posiše u prvih 24 sata. Ako ga beba nije posisala takvi ježići obično uginu bez obzira što mi činili.
Prve sedmice se bebe hrane svaka 2-3 sata, a kasnije se taj period između hranjenja povećava za po jedan sat u svakoj slijedećoj sedmici.
Najbolji rezultati postižu se ako se bebe hrane kozjim mlijekom, sve ostale zamjene pokazale su se neadekvatnim te je vrlo mali broj ježića preživljavao hraneći se drugim vrstama zamjenskih mlijeka. Mlijeko treba biti mlako (nikako hladno) što znači da ga prije svakog hranjenja treba prigrijati na blago toplo.
Količine koje posišu su:
1-2 gr. na dan za bebe u prvih 10 dana starosti;
4-5 gr. na dan u 2-3 sedmici života;
7-9 gr. Na dan između3-9 sedmice života.
Najbolje je hraniti kroz kapaljku ili na špricu od 2 ml. Upotreba dudica ma kako male bile pokazao se lošim jer ili teško vuče kroz otvor na dudici pa brzo odustaje ili ostaje gladan ili je otvor pre-veliki pa dolazi do zalijevanja i mogućeg gušenja s mlijekom.
Čvrsta hrana (mačja konzerva ali za bebe mace i ostalo što je navedeno u ishrani ) počinje se davati već s 3 sedmice starosti (male količine) , smanjuje se broj mliječnih obroka te većina ježića prelazi na samostalno hranjenje već u starosti s 5-6- sedmica. Nekima treba manje, a nekim duže vrijeme tako da nije potrebno forsirati ili se pretjerano zabrinjavati ako se stvari ne odvijaju u navedenom terminu.U svakom slučaju ako još s 8 ili 9 sedmica uopšte ne uzimaju čvrstu hranu onda treba posjetiti veterinara i pregledati mladunče.
Isto tako čim se počinje davati čvrsta hrana treba početi stavljati i svježu vodu.
Ako postoji neka majka ježica u blizini može joj se pokušati podmetnuti i nađena beba, što ponekad i uspijeva. Ako se zamjenska majka buni ili ne pokazuje interes treba preuzeti brigu za ježića i hranjenje u vlastite ruke.
U početku ima mlijeka svuda, jasno
je da im bilo kakva zamjena za majčino mlijeko nije fino, a i
problem je prilagodbe bebe da jede u ovakvim uslovima.
Prije
hranjenja obavezno oprati ruke. Bebe su vrlo osjetljive na infekcije
naročito E. Colli (iz vašeg probavnog trakta) .Bebe moraju biti
držane na već spomenutim termoforima, čiste i poslije svakog
hranjenja treba izmasirati trbuščić (vrlo nježno) kao i predio
anusa kako bi došlo do izbacivanja izmeta. Majka to čini tako da ih
liže poslije obroka, to ne služi samo kao klasično «pranje»
nego i kao stimulacija za mokrenje i defeciranje.. Onaj koji se brine
o bebi to čini pomoću smotuljka vate kojim masira područje
trbušćića i analnog otvora nekoliko minuta. Bebe na zamjenskoj
ishrani imaju nešto rjeđe stolicu nego bebe koje othranjuju majke
ježice. Isto tako treba bebu očistiti poslije hranjenja od ostataka
mlijeka.
Najbolje je držati bebe u tzv. boxevima (za hrčke ili zamorce) u koji se stavi prvo grijač, zatim pamučna krpica na grijač te onda krpica u koju se stavljaju bebe, a pokrije se poklopcem koji je perforiran (ti boxevi imaju baš takve poklopce) kako bi bilo zraka i normalnog strujanja zraka, a muhe ili drugi insekti ne mogu doći do bebe.
Normalno je da će beba već u 4-5 sedmici života biti živahna i da se može preseliti u veći kavez za npr. zamorce ili kuniće. Na dno se stavlja bijeli papir (ne novine), te na to sloj hoblovine (ne smije biti sitna nego krupnija hoblovina jer sitna ulazi u nosnice te izaziva probleme s disanjem, kao i alergije i nikako porijeklom od hrasta ili oraha jer izaziva vrlo jake alergije koje čak mogu smrtno završiti za mlade životinje). Na to se stavi sijeno i napravi se kućica. Takvu stelju treba redovno čistiti odnosno svakodnevno uklanjati zaprljane dijelove.
Ukoliko jež ne želi neku vrste hrane jesti ne forsirajte nego nađite ono što mu je odgovarajuće. Nikako ne ostavljajte hranu više od nekoliko sati jer se ukiseli, a ako je ježić ne pojede odmah onda je vjerovatno neće ni pojesti.
Kod bilo koje životinje treba u potpunosti izbaciti “pravilo” da ako ogladni sve će pojesti što mu se ponudi. Sigurno je da neće i da može uginuti.
Najbolje je držati bebe u tzv. boxevima (za hrčke ili zamorce) u koji se stavi prvo grijač, zatim pamučna krpica na grijač te onda krpica u koju se stavljaju bebe, a pokrije se poklopcem koji je perforiran (ti boxevi imaju baš takve poklopce) kako bi bilo zraka i normalnog strujanja zraka, a muhe ili drugi insekti ne mogu doći do bebe.
Normalno je da će beba već u 4-5 sedmici života biti živahna i da se može preseliti u veći kavez za npr. zamorce ili kuniće. Na dno se stavlja bijeli papir (ne novine), te na to sloj hoblovine (ne smije biti sitna nego krupnija hoblovina jer sitna ulazi u nosnice te izaziva probleme s disanjem, kao i alergije i nikako porijeklom od hrasta ili oraha jer izaziva vrlo jake alergije koje čak mogu smrtno završiti za mlade životinje). Na to se stavi sijeno i napravi se kućica. Takvu stelju treba redovno čistiti odnosno svakodnevno uklanjati zaprljane dijelove.
Ukoliko jež ne želi neku vrste hrane jesti ne forsirajte nego nađite ono što mu je odgovarajuće. Nikako ne ostavljajte hranu više od nekoliko sati jer se ukiseli, a ako je ježić ne pojede odmah onda je vjerovatno neće ni pojesti.
Kod bilo koje životinje treba u potpunosti izbaciti “pravilo” da ako ogladni sve će pojesti što mu se ponudi. Sigurno je da neće i da može uginuti.
ODRASLI JEŽEVI ( težina
iznad 400g)
Odrasli ježevi mogu biti bolesni i da su najčešće ozlijeđeni. Prvo treba vidjeti kakva je ozljeda i pružiti prvu pomoć kao i bilo kojoj drugoj životinji:
-ZAUSTAVITI KRVARENJE. VRLO ČESTO U TOPLIM DANIMA MUHE MOGU ZAGADITI RANU PA TO SVAKAKO TREBA SPRIJEČITI. Omotajte ježa nekom krpom,ručnikom, nakon prekrivanja rane kako ne bi sami sebe ozlijedili na bodlje. Što prije otpremiti ježića do najbližeg veterinara ili proslijediti u Centar za zbrinjavanje.
Nije dobro da dajete vodu, a još manje hranu u tim trenucima jer je vrlo često životinja već u traumatskom šoku te će odbijati bilo što ponuđeno.U velikom je strahu i čim se dodirne (sklupča se) tako da je to često bespotrebno i uzaludno. U takvim slučajevima treba prepustiti stvari osobi koja će pružiti stručnu pomoć. Jedino u slučajevima kada je jež nađen kod visokih temperatura (iznad 30° C) ili ako bi transport trajao duže od 3 sata može se ponuditi vrlo malo vode.
Životinja se ne smije dodatno gnjaviti jer se reskira da se počne braniti, a najmanje je poželjno da vas ugrize ili da se jako nabodete.
Ježeve bodlje nisu otrovne.No nabosti se na njih nije ni malo ugodno.
Ukoliko niste u mogućnosti transportovati ježakoji je ozlijeđen morate posjetiti veterinara jer većina ozljeda kod ježeva ukoliko ne dobije adekvatni antibiotik završava smrtno.
Posebno su opasne rane koje nanose mace ili grabljivice jer su nanesene obično kandžama pa ne krvare jako ali se zato infekcija unese duboko u ranu te se razvijaju smrtonosne bakterije koje na kraju usmrte životinju, a da ne postoji velika rana.
Odrasli ježevi mogu biti bolesni i da su najčešće ozlijeđeni. Prvo treba vidjeti kakva je ozljeda i pružiti prvu pomoć kao i bilo kojoj drugoj životinji:
-ZAUSTAVITI KRVARENJE. VRLO ČESTO U TOPLIM DANIMA MUHE MOGU ZAGADITI RANU PA TO SVAKAKO TREBA SPRIJEČITI. Omotajte ježa nekom krpom,ručnikom, nakon prekrivanja rane kako ne bi sami sebe ozlijedili na bodlje. Što prije otpremiti ježića do najbližeg veterinara ili proslijediti u Centar za zbrinjavanje.
Nije dobro da dajete vodu, a još manje hranu u tim trenucima jer je vrlo često životinja već u traumatskom šoku te će odbijati bilo što ponuđeno.U velikom je strahu i čim se dodirne (sklupča se) tako da je to često bespotrebno i uzaludno. U takvim slučajevima treba prepustiti stvari osobi koja će pružiti stručnu pomoć. Jedino u slučajevima kada je jež nađen kod visokih temperatura (iznad 30° C) ili ako bi transport trajao duže od 3 sata može se ponuditi vrlo malo vode.
Životinja se ne smije dodatno gnjaviti jer se reskira da se počne braniti, a najmanje je poželjno da vas ugrize ili da se jako nabodete.
Ježeve bodlje nisu otrovne.No nabosti se na njih nije ni malo ugodno.
Ukoliko niste u mogućnosti transportovati ježakoji je ozlijeđen morate posjetiti veterinara jer većina ozljeda kod ježeva ukoliko ne dobije adekvatni antibiotik završava smrtno.
Posebno su opasne rane koje nanose mace ili grabljivice jer su nanesene obično kandžama pa ne krvare jako ali se zato infekcija unese duboko u ranu te se razvijaju smrtonosne bakterije koje na kraju usmrte životinju, a da ne postoji velika rana.
| Težina | M 800-12000g Ž 400-800g |
| Temperatura (rektalna) | 34-37st. C |
| Spolna zrelost | 9-10 mjeseci |
| Gestacijski period | 32 dana |
| Broj malih | 3-5 (može i do 8) |
| Težina malih kod rodenja | 8-15 g |
| Mladuncad otvara oci | 13-16 dana |
| Prestanak dojenja | 5-6-tjedana |
| Životni vijek | 6-10 godina |
| Temperatura optimalna za život | 22-27 st.C |
ISHRANA MLADOG JEŽA (
težina iznad 400-500g)
U prirodi ježevi jedu insekte, gujavice, puževe, kukce i voće..
Kako hraniti ježića ukoliko sami brinete o njemu :
-postoji gotova hrana za ježeve koja sadrži mljevene insekte i druge sastojke. Nije dovoljno davati samo tu hranu Treba dodati voće (sezonsko, a izbjegavti agrume). Ježevi posebno vole bananu i dozvoljeno je davati;
–narezati miks povrća (špinat, rikola, radič, salata), zatim naribati ( kašika mrkve, celera ili nekog drugog korjenastog povrća ili nekoliko njih), četvrtina jabuke narezane, četvrtina banane narezane, nekoliko narezanih bobica grožđa, maline, kupine ili borovnice ili suhih grožđica;
- STAVITI NEKOLIKO CRVIĆA ILI NA HRANU ILI U POSEBNU ZDJELICU (oko 10 komada), a može se dati i cvrčaka.
Ako nema insekata onda možete dati 1-2 kašike konzervirane hrane za mace /mačiće,1 kašika hrane za insektivore (dehidrat) ,svježi kravlji sir, kuhana jaja, dječje kašice (samo ne one s karfiolom i keljom jer izazivaju nadutost i proljev) se takođe mogu davati ali svaki 2. ili 3. dan.
Osnovna pravila:
-hrana mora biti svježa i servirana pred veče jer ježevi preko dana spavaju, a aktivni su u sumrak i noću. Zato hrana , a pogotovo ostavljena na suncu fermentira te je do naveče neupotrebljiva;
-izbjegavajte mlijeko osim ako se ne radi o bebi-ježu (vidi kasnije);
-hljeb namočen u mlijeku ne smije se davati;
-povrće tipa karfiola i kelja nije dozvoljeno davati;
-prostor u kom jež boravi mora biti ograđen (kaveznog tipa) jer su ježevi i dobri kopači i dobri penjači. Isto tako trebaju imati kućicu za spavanje, a najbolje je da se stavi sijeno u nju jer je to ekološki dobar materijal, lako ga je zamijeniti i bio-razgradiv (pogodan za đubrivo). Kad se jež pusti u prirodu ili u utočište najbolje je sve što je bilo u kontaktu s ježom zapaliti (ježevi mogu imati i ektoparazite i endoparazite) pa je to najjednostavniji način dezinfekcije.
U prirodi ježevi jedu insekte, gujavice, puževe, kukce i voće..
Kako hraniti ježića ukoliko sami brinete o njemu :
-postoji gotova hrana za ježeve koja sadrži mljevene insekte i druge sastojke. Nije dovoljno davati samo tu hranu Treba dodati voće (sezonsko, a izbjegavti agrume). Ježevi posebno vole bananu i dozvoljeno je davati;
–narezati miks povrća (špinat, rikola, radič, salata), zatim naribati ( kašika mrkve, celera ili nekog drugog korjenastog povrća ili nekoliko njih), četvrtina jabuke narezane, četvrtina banane narezane, nekoliko narezanih bobica grožđa, maline, kupine ili borovnice ili suhih grožđica;
- STAVITI NEKOLIKO CRVIĆA ILI NA HRANU ILI U POSEBNU ZDJELICU (oko 10 komada), a može se dati i cvrčaka.
Ako nema insekata onda možete dati 1-2 kašike konzervirane hrane za mace /mačiće,1 kašika hrane za insektivore (dehidrat) ,svježi kravlji sir, kuhana jaja, dječje kašice (samo ne one s karfiolom i keljom jer izazivaju nadutost i proljev) se takođe mogu davati ali svaki 2. ili 3. dan.
Osnovna pravila:
-hrana mora biti svježa i servirana pred veče jer ježevi preko dana spavaju, a aktivni su u sumrak i noću. Zato hrana , a pogotovo ostavljena na suncu fermentira te je do naveče neupotrebljiva;
-izbjegavajte mlijeko osim ako se ne radi o bebi-ježu (vidi kasnije);
-hljeb namočen u mlijeku ne smije se davati;
-povrće tipa karfiola i kelja nije dozvoljeno davati;
-prostor u kom jež boravi mora biti ograđen (kaveznog tipa) jer su ježevi i dobri kopači i dobri penjači. Isto tako trebaju imati kućicu za spavanje, a najbolje je da se stavi sijeno u nju jer je to ekološki dobar materijal, lako ga je zamijeniti i bio-razgradiv (pogodan za đubrivo). Kad se jež pusti u prirodu ili u utočište najbolje je sve što je bilo u kontaktu s ježom zapaliti (ježevi mogu imati i ektoparazite i endoparazite) pa je to najjednostavniji način dezinfekcije.
Primjedbe
Objavi komentar