Vidre su veoma razigrane i dobroćudne životinje. Igraju se u vodi, češkaju po stomaku, umivaju šapicama.

Vidre su veoma razigrane i dobroćudne životinje. Igraju se u vodi, češkaju po stomaku, umivaju šapicama.
Azijske patuljaste vidre su najmanja vrsta vidre na svijetu i žive na području južne i jugoistočne Azije. Odrasle jedinke su dugačke do 90 cm, a mogu težiti i do 5 kg. Imaju iznimno kratke kandže, a plivaće kožice im dosežu samo do polovine prstiju. Zato su nevjerovatno spretne s prednjim šapama te njima love plijen, umjesto ustima.
Žive u porodičnim grupama koje mogu brojati i do dvanaestak jedinki, a samo se dominantni par razmnožava. Partneri ostaju zajedno do kraja života u slozi i međusobnom pomaganju. Mužjak često nabavlja hranu za ženku i mladunce, ali oba roditelja se brinu za njih i odgajaju ih.

Azijske patuljaste vidre su društvene, vole se igrati i odlično vide izvan vode i u vodi te provode više vremena na kopnu od ostalih vrsta vidri.

EVROPSKA VIDRA
Vidra nastanjuje padine uz obalu. Jazbina joj je nalik na čep i nalazi se oko 50 cm od površine vode. Najčešće ima hodnik koji spaja prostoriju gdje vidre borave s otvorom poput dimnjaka kroz koji prolazi zračenje. Vidra naročito voli smještaj u korijenju stabla.
 Vidra se pari u svako godišnje doba, ali su joj malo draži za ljubav februar i juni. U gnijezdu male vidre pijuču kao pilići. Kad zovu u pomoć ili kad traže hranu, ispuštaju lagani fićuk, koji podsjeća na onaj što ga ženke ispuštaju kad pozivaju na parenje.
Vidra ima beskrajnu potrebu da se troši. Ona se baca s velikim veseljem u aktivnosti, u igre sa svojim sestrama i svojom braćom. Igra je za vidre vrlo značajna. U vodi se majka zabavlja sa svojom djecom simulirajući borbu i hvatajući ih za rep. Na zemlji se zabavlja vukući ih uzduž blatnjava, ledena ili snježna spusta. Majka se sanjka prva, zatim se penje gore i bezbroj puta pokazuje svojim mladima spust.

Kako vidra lovi uglavnom noću i po snijegu, potrebna joj je nevjerojatna spretnost i strpljivost. Sposobna je ostati  dugo pod vodom. Kao upravljač koristi svoje stražnje noge i rep. Ribe čine 50 do 90 % njezine prehrane. Kad nacilja svoj plijen, slijedi ga i ubrzo, ako nije velik, zgrabi ga prednjim nogama ležeći na leđima. Izluđuje rakove, riječne ptice, glodare i patke. Po zimi izdubi u ledu rupu i lovi pod vodom.

Zagađenost rijeka prava je nevolja za vidru jer ona voli izrazito čiste vode. Rijeke koje zagađuje industrija pravi su otrov za vidre. 

Do početka 20.  Vijeka vidra je bila rasprostranjena po čitavoj Evropi. Nakon 1950. godine broj joj se sve više smanjivao, pa je 1972. godine vidra proglašena zaštićenom vrstom zahvaljujući ljudima koji su se borili za njenu zaštitu. Do tada je često bila progonjena zbog svoga lijepog krzna. Cijena njezina krzna dosizala je vrlo velike iznose. Danas je lov manji, ali je prate druge nevolje.

Mnogi je žele ponovo dovesti vidre u  potoke znajući da je to korisno za stanovništvo, jer gdje živi vidra područje je zdravo. Važno je da ljudi shvate da je vidrina prisutnost dragocjena. Dragocjena je jer pokazuje kvalitetnu okolinu, a posebno kvalitetnu vodu. Važno je da djeca shvate kako je vrlo dobar znak ako je vidra ; blizu nas, makar i ne znala zašto.

Vidra je sisar, proždrljiva je i vrlo značajna među sisarima.

Dugačka je metar do 1,37 m uključujući i rep, a teška je od 5 do 12 kg. Zrelost dostiže sa 2 ili 3 godine života i okoti jedno mladunče ili dva, a rijetko tri ili četiri mladunčeta.
Male vidre progledaju nakon tridesetak dana.

Vidra nastanjuje Europu, Aziju, sjevernu Afriku i Indoneziju.

Duže živi u zoološkom vrtu (do 15 godina), a u prirodi kraće (do 10 godina).

U Europi je zaštićena.

Vidra živi uz čiste i bistre potoke
Rasprostranjena je po Aziji, Europi i sjevernoj Africi.
Lijepa životinja vidra pripada porodici kuna. Ona je jedna od najljupkijih životinja koja lovi živi plijen. Ona se posve prilagodila na riblju hranu. Iako glavninu ishrane čini riba, najomiljenija hrana vidre su jegulje ali neće poprijeko gledati na žabe, kukce ili jaja ptica. Najviše love u močvarnim područjima uz potoke i rijeke. Poznato je kako su životinje koje se hrane ribom manje krvoločnije od onih koje love drugi plijen ali uzrok tome još nije poznat. Vidra je još jedan primjer koji ide u prilog ovoj teoriji.

Život životinja je prije svega zauzet borbom za hranu, a zatim i za sve ostale potrebe. Vidre u trenutcima opuštanja traže zabavu. Love se, hrvaju, i uživaju u simuliranju lova. Klizanje spada u najomiljeniju razbibrigu. Za klizalište izabere brežuljak ili obalu koja se spušta u vodu. Površina izlizana od upotrebe pretvara se u glatki žlijeb koji postaje posebno zabavan kada padne snijeg. Tada vidre koje obožavaju spuštanje dolaze na ovakve tobogane i zajedno se spuštaju. Tada se hitro spuštaju jedna za drugom u vodu te brzo izađu i vraćaju se na početak. Jedna drugu love, sopću od veselja, a izgleda kao da nastoje spustiti se čim više puta niz brdo.
Ovakav primjer pokazuje koliko su vidre radosne i u potpunosti uronjene u svojoj igri.

Vidre su sada već prilično rijetke. Vidra je obično dugačka preko jednog metra, a od toga otpada samo na rep više od 40cm. Ona sapda u red kuna. Glava joj je sitna i okrugla, gubica zaobljena, uši sakrivene u krznu, oči živahne, malene i okrugle. Tijelo joj je vitko, s kratkim nogama, a između nožnih prstiju ima kožicu za plivanje. Kad roni, nozdrve može zatvoriti do 2-3 minute. Pod vodom pliva brzo i okretno, a na kopnu je nespretnija. Ima gusto sivkastosmeđe ili tamnosmeđe krzno koje joj je na trbuhu nešto svjetlije. Pod vodom krzno ostaje glatko i suho. Teška je obično 6-7 kg. Odlično vidi, čuje i njuši. Ona je vrlo oprezna. Ima snažne zube kojim nepogrešivo hvata plijen. Živi u Europi i srednjoj Aziji. Voli šašom obrasle obale i obale obrasle šumom. U opasnosti se odlično i žestoko brani.Glavna hrana joj je riba, a ne zazire ni od rakova, žaba ili ptica. Koliko je štetna ribarstvu, lako ćemo ustanoviti ako znamo da na dan pojede otprilike 2 kg riba koje obično lovi noću.
U mjesec dana to iznosi sigurno više od 60kg ribe po vidri. Zbog skupocjenog krzna, ljudi je uporno traže i love. Čim vidra njuhom osjeti čovjeka, uklanja se brzim plivanjem ili čeka skrivena dok ne prođe opasnost.

Vidra ima gipko, vretenasto tijelo izrazito hidrodinamično, prilagođeno za plivanje i ronjenje. Gusto krzno je glatko i vodootporno, tamnosmeđe boje sa svijetlom dlakom na trbušnoj strani. Rep je dug i mišićav pri korjenu širok, na kraju zašiljen, koji upotrebljava kao kormilo prilikom plivanja. Na blago spljoštenoj glavi nalazi se široka njuška sa dugačkim osjetljivim brkovima – vibrisima, koji im olakšavaju pronalaženje hrane u mutnoj vodi.

U čeljustima su oštri i snažni zubi. Uši su male i zaobljene i, kao i nozdrve mogu se zatvarati prilikom ronjenja. Oči su smještene visoko na glavi, što omogućava gledanje kako pod vodom, tako i iznad nje. Na kratkim nogama nalazi se po pet prstiju između kojih je plovna kožica, pa im prilikom plivanja noge služe kao vesla. Šape su jake, sadrže jastučiće i jake kandže koje su pogodne za kopanje i hvatanje plijena.
Mužjaci uglavnom imaju dužinu 100-135 centimetara i teški su od 8 do 11 kilograma, te su nešto veći od ženki.
Vidra je mesojed i hrani se uglavnom ribama (80-95%). Osim ribe, na njenom meniju su i žabe, puževi, rakovi, vodeni insekti, školjke, manje ptice i manji sisari, kao što su zečevi, krtice, miševi i dr. Odličan je lovac, zahvaljujući gipkom tijelu, oštrim zubima i kandžama, oštrim čulima vida, njuha i sluha i brzom kretanju pod vodom.

Zanimljivo je da dnevno provede i do četiri sata u lovu, kako bi zadovoljila svoje dnevne potrebe za hranom, koje iznose oko dva kilograma. U potrazi za hranom, vidre često znaju da se sele iz jednog područja u drugo, pri tom prelazeći velike udaljenosti, čak i po nekoliko desetina kilometara, a u vodi mogu izdržati jako dugo.

Vidra inače nastanjuje obale jezera, močvara, rijeka, potoka i drugih vodenih sistema, obično tamo gdje ima drveća i guste vodene vegetacije. Živi u podzemnim brlozima uz ivicu vode, ili u dupljama drveća, među korjenjem, izvaljenim stablima ili u pukotinama stijena.

Nekada su bile široko rasprostranjene u gotovo cijeloj Evropi i Aziji, ali su često lovljene zbog krzna, ribari su ih ubijali jer kidaju ribolovnu mrežu, a ginule su i zbog zagađenja vode te su u ponekim djelovima istrijebljene.