OVNOLIKI MINI KUNIĆ- S njima se treba postupati nježno i s ljubavlju.
OVNOLIKI
MINI KUNIĆ- S njima se treba postupati nježno i s ljubavlju.
To je najmanji dugouhi kunić. Kunići su vrlo
privrženi kućni ljubimci. Pitomi su, dragi, veseli, inteligentni te vole
društvo ljudi. Mini kunić potieče iz Nizozemske, a danas ga je moguće naći
po cijeloj Europi i u SAD-u.
Porijeklom su iz jugozapadne Europe
(Pirenejski poluotok) i sjeverozapadne Afrike. Prvi su ih pripitomili Rimljani.
Postoji mnogo vrsta, a ovnolikog mini kunića priznalo je Britansko vijeće
zečeva 1994. godine kao novu vrstu mini kunića maksimalne težine do 1,6 kg.
Kunići nisu glodari već spadaju u
dvojezupce. Krzno ovnolikog mini kunića je gusto, sjajno i mekano. Obrazi su mu
puni, a njuškica široka i suha. Oči su svijetle, velike i bistre. Uši su im
široke, velike, dlakave i zaobljene na vrhovima. Kunić je živahan i puno se
kreće. Ženke su u većini slučajeva veće od muških mini kunića.
Ovnoliki mini kunići nisu navikli na
život u prirodi jer od uvijek žive među ljudima. Obzirom da je riječ o plahim
životinjama, s njima se treba postupati nježno i s ljubavlju. Vole da se maze i drže u krilu.
Životni vijek im je oko 7-14 godina.
Kunići se u stanu mogu držati u
kavezu, ali mogu biti i cijelo vrijeme slobodni. Ukoliko ih čuvate u kavezu on
ne bi trebao biti manji od 60 x 80 cm. Kavez je bolja opcija jer u njemu može
imati svoj mir kad god poželi.
U kavezu kuniću treba osigurati
mjesto za hranu, vodu, spavanje te dodatni prostor za kretanje. Bilo bi
idealno da se u jedan ugao postavi i wc za glodare koji treba redovno
čistiti.
|
Na dno kaveza najbolje je staviti
slamu ili piljevinu. Možete nabaviti i
gotovu stelju za kuniće. Kunić voli mekane površine (trava, tepih...).
Ukoliko kunić boravi izvan kaveza, svakako treba obratiti pažnju na kablove
te otrovne biljke. U kavez mu stavite i igračke kako mu ne bi bilo dosadno.
Kunići bolje podnose hladnoću nego vrućinu. Ne smiju biti na propuhu. Dno
kaveza uvijek mora biti suho.
Vole da se maze i bilo bi dobro da se
od malih nogu što više drže u rukama ili u krilu. S njima se treba postupati
nježno i s ljubavlju. Ne vole da se
podižu za uši ili kožu iza vrata, nego jednom rukom ispod donjeg dijela tijela,
a drugom ispod prsa. Uvijek moraju imati oslonac, jer se tako osjećaju sigurnije.
Kunići najviše vole jesti sijeno. Osim toga, kuniću se dnevno treba davati i
svježe povrće i bilje , zavisno o starosnoj dobi, (mrkva, listovi brokule,
kelj, blitva, trava, maslačak...). Vole i voće, ali im ga treba davati u malim
količinama (kriške jabuke, kruške, banane, breskve, šljive...). Kunići jedu i
gotovu mješavinu sjemenki. Osim hrane, podjednako je važno da uvijek imaju
svježe vode. Vrlo je bitno da kunić ima uvijek grančice (jabuke ili
lješnjaka) na koje će "trošiti" zube.Nemojte im davati čokoladu i slatkiše, kupus, cvjetaču, špinat, svježi kruh, rajčicu i krumpir.
Kunići su vrlo društvene životinje i
vole živjeti u paru. Ukoliko imate par kunića i nemate ih namjeru razmnožavati
trebali bi ih kastrirati/sterilizirati. Sterilizirani/kastrirani kunići ujedno
su i pitomiji.
Ženka nosi mladunce 28 - 31 dan, a u
jednom okotu na svijet može donijeti do 8 mladunaca. Rađaju se goli i slijepi.
Ženka doji do 3 sedmice.
Inteligentni, pitomi, dragi i veseli ljubimci.Vrlo društvena i zaigrana bića.Postoji nekoliko vrsta ovnolikog mini kunića:
nizozemski ovnoliki kunići, engleski ovnoliki kunići, francuski ovnoliki
kunići, američki ovnoliki kunići, patuljasti ovnoliki kunići.
Kunići
ne smrde, nemaju apsolutno nikakav miris, čiste se isto kao i mace.
Smrdi njihov urin, ako se wc i kavez redovno ne čiste. Mužjaci češće obilježavaju okolni teren, što se jako smanji nakon kastracije. Sa njima je vrlo malo posla. Beskrajno su dragi i umiljati, neki se vole maziti više, neki manje. Treba malo strpljenja oko odgoja. Uostalom, kao i sa svakom životinjicom. Sijeno, svježa voda, malo povrća, voća, suha hrana, maženje i čišćenje kaveza i uživajte. Ako niste sigurni, razmislite dobro. Kunići mogu živjeti 10-12 godina, možda će im trebati veterinarska njega, bilo bi ih poželjno kastrirati tj sterilizirati... Odvagnite za i protiv.
Treba
raditi s njima. Kao bebe naravno ne obavljaju nuždu na jednom mjestu ali ga naučite da sve to radi u kavezu. Kavez je
potreban.Npr. kada idete spavati on bi htio kod vas u sobu pa vam grebe po vratima da mu
ih otvorite, kao i mačka što radi, a ako ga pustite skaće vam u krevet. Po noći
treba da je u kavezu, a tokom cijelog dana može biti na slobodi.
Jako su umiljati, žele biti s vama cijelo vrijeme. Traže pažnju kao i svaka
životinja. Urin može smrditi kada postanu polno zreli ali zato se oni
kastriraju ili steriliziraju, i mokraća nema nikakvog mirisa, isto kao i
kakica. Ništa ne uništie ako ga od
početka učilte šta se smije, a šta ne.
|
Primjedbe
Objavi komentar