KUNIĆI-RABBIT-Njihovo živahno okretanje i plesanje po stanu nasmijava nas.

KUNIĆI-RABBIT-Njihovo živahno okretanje i plesanje po stanu nasmijava nas.

Kunić je naziv za sitne sisavce iz porodice Leporidae.
Postoji deset rodova kunića. Obično žive 4-10 godina, dok domaći kunić (lat .Oryctolagus cuniculus domesticus) može živjeti 6-12 godina, pa i više. Kunići, za razliku od pravih zečeva (Lepus spp.), kopaju jazbine u zemlji.
Mladi dolaze na svijet poslije mjesec dana gestacije. Rađaju se slijepi i bez dlake, a progledaju s navršene dvije sedmice.
Kunići mogu biti divlji i pitomi, a danas ima i vrsta koje se uzgajaju isključivo kao ukrasne životinje. Kunić u prirodi živi u nastambama ispod zemlje. Ženka rađa gole i slijepe mladunce, koji su potpuno ovisni o majci. Biljojedi su, a osnovu prehrane predstavlja korjenasto i lisnato povrće, sijeno i žitarice. Za razliku od zečeva kunići imaju kraće uši i stražnje noge te su općenito sitnije građe.
KAKO NAUCITI KUNIĆA DA NE "UNISTAVA" NAMJEŠTAJ

Njihovo živahno okretanje i plesanje po stanu nasmijava vas. Njihovo treskanje stražnjicom kada pojedu komadić svježe banane izgleda neodoljivo. Kada spavaju čvrstim snom, a vi ih posmatrate razvuče vam se osmijeh i poželite da možete i vi tako bezbrižno spavati. No kada vaš kunić počne grickati vašu omiljenu stolicu ili kad počne kopati po vašem dragom tepihu uzrujate se.

Tada ga možete potjerati glasnim pljeskanjem, no on će se vratiti za nekoliko trenutaka da nastavi ono šta je započeo.
Nema dvojbe da takvo tvrdoglavo ponašanje može biti frustrirajuće za ljude koji onda svog kunića daju na udomljavanje ili ga pak zatvaraju u gajbu ograničavajući mu slobodu. 

Kako da zaustavimo takvo ponašanje kod kunića? Prvo pogledajmo zašto kunići to uopštee rade?

Kunići su kunići. Oni uživaju u kopanju i žvakanju: to im je urođeno i sasvim je prirodno. U divljini kunići kopaju zemlju. Žvakanje i glodanje je neophodno i izuzetno bitno za zdravlje zubi kunića. Prednji zubi kod kunića narastu otprilike do 10 cm na godinu.

Kopanje i grickanje uz ostale dnevne potrebe je važan dio psihičkog i fizičkog zadovoljstva vašeg kunića. Zatvaranjem kunića u gajbu kod njega ćete prouzrokovati  da će biti agresivan i mrzovoljan. Svaki dan kunići moraju vrijeme provoditi izvan gajbe kako bi se igrali i ispraznili svoju energiju. Vaš kunić će tada biti zdraviji, sretniji i vama veći prijatelj.

Kako da preživimo štetu koju naš krzneni prijatelj radi? Ne možete objasniti vašem kuniću da ne smije žvakati nogu od vaše najdraže stolice, no možete ga usmjeriti na nešto drugo. Ključ ovog ponašanja je PREUSMJERAVANJE. Jednom kad vaš  kunić  uvidi da je ono što ste mu ponudili za žvakanje dobra zamjenska alternativa on je na dobrom putu da odbaci žvakanje vaše stolice. Do tada imajte na umu da on ne žvaće  namještaj zato jer je zločest već da je to normalno i kod kunića urođeno ponašanje. Pošto su kunići životinje koje imaju ponašanje temeljeno na navikama, ne dopustite da se ovakvo ponašanje pretvori u naviku, to će samo pogoršati situaciju, djelujte odmah. Čim vidite da gricka vaš namještaj ili da kopa po tepihu pljesnite glasno par puta rukama kako bi ga odvratili od te namjerete I odmah mu  dajte nešto drugo što bi mogao grickati. Ako je vaš kunić tvrdoglav morat ćete na neko vrijeme ograditi i zaštiti problematično područje kako bi on prestao sa svojim dotadašnjim navikama. Kada to učinite budite sigurni da ste mu osigurali igračke koje će ga zaposliti i zainteresirati. 

Prevelika sloboda i premalo bavljenje sa kunićem takođe je uzrok njegovog tvrdoglavog uništavanja namještaja. Imajte na umu da se sa kunićem treba puno igrati i trenirati ga. KUNIĆI UČE PONAVLJANJEM, što znači ako ga konstantno učite nečem on će prije naučiti ono što vi želite. Iako većina misli da su kunići glupe životinje, ONI SU IZRAZITO INTELIGENTNI. Imaju ljudsku karakteristiku da znaju što je za njih dobro i potrebno te mogućnost da svoju potrebu zamjene dobrom alternativom.

Trebate svog kunića trenirati da gricka stvarii koje se smiju žvakati i grickati, te trebati osigurati i zaštiti područja u vašem domu. Kastrcija/sterilizacija može kod kunića smanjiti ovu potrebu za grickanjem i žvakanjem, no kunić će uvijek trebati način da istroši  svoju energiju i da bude ono sto jest, kunić.

Zaštita ne spašava samo vaše pokućstvo nego i vašeg kunića da se ozbiljno ozljedi ili čak umre. ZAŠTITA, MICANJE I PODIZANJE KABLOVA IZVAN DOSEGA KUNIĆA JE NEOPHODNO.
Neophodno je da cvijeće, knjige i ostale stvari koje se mogu žvakati staviti na mjesto koje je izvan dosega kunića. Časopisi i ostale stvari koje su u kunićevom dosegu bit će mu zanimljive te ih morate ukloniti ako ne želite da ih kunić gricka.

Posmatrajte svog kunića. Dali on više voli gurati ili grickati stvari? Jednom kad shvatite što vas kunić najviše voli raditi možete prema tome i osigurati mu igračke i zanimacije koje će ga usrećiti. Bacajte mu igračke, okrećite ih da bi ga zainteresirali, takođe je potrebno nabavljanje novih igračaka…Igračke smještene na pravo mjesto i igračke koje su zanimljive vašem kuniću mogu njegovu pažnju zaokupiti satima. Nezavršene pletene košarice, kartonske kutije, role od wc paira, grančice, plastićne igračke itd. zauzimaju bitan dio u domu vašeg kunića.

Ako vaš kunić voli kopati u određenom uglu, ili pak ako voli grickati na određenom mjestu postavite igračke baš na to mjesto kako bi on našao kvalitetnu zamjenu. Takođe smjestite par igračaka u gajbu, u wc itd. kako bi on shvatio da se one smiju grickati. Ne zabopravite osigurati kuniću puno sijena koje će mu osigurati ZDRAVO GRICKANJE SATIMA.

Treniranje kunića je zabavno i za vas i za kunića, uočit ćete mnoge stvari kod njega koje prije niste, a i učvrstit ćete vaše prijateljstvo.

Lizanje kod kunića treba na takav način shvatiti. Ono je izraz privrženosti, povjerenja i pripadnosti. Kunić Vas smatra dijelom svoje grupe i zato nastoji uspostaviti interakciju s Vama. U takvim situacijama, uzvratite mu lojalnost maženjem, pogladite ga i dopustite mu da uživa u tome.

Unutar grupe kunića lizanje, uređivanje i grickanje je uobičajeno ponašanje, stoga je Vaša zabrinutost izlišna. Izvorno kunići žive u grupama i ne vole biti sami, zato je važno prihvatiti njihovu komunikaciju. Igrajte se s njim i posvetite mu dovoljno vremena.

Učenje kunića na WC.

Kunici imaju naviku svoje svoje potrebe  obavljati u jednom kutku. Samo im dok su mali treba poticaj. Prvo se mora nauciti na gajbu. U apsolutno sve ćoškove i općenito rubove gajbe stavljati malo hrane, osim u wc (najbolje je kupiti onu kutnu, ali nije obavezno). S vremenom shvati da je to TO mjesto. Ako primijetite da nece pišati u taj ćošak, pratite ga i prenesite wc tamo gdje se njemu sviđa.Kad skuži da to služi za pišanje, počne  pišati ispred. U tom slucaju samo premjestite popišanu piljevinu u wc, da osjeti miris. Kad dezinficirate gajbu, stavite malo zapišane piljevine sastrane i kad ju vraćate, stavite je u wc. Dok su mali, to ih može zbuniti jer izgubi mirise. Kasnije to više nije potrebno. I tako je cufan naucio cemu služi ono veliko plastično čudo u uglu njegove gajbice. Sad prelazimo na sobu. U početku je najbolje imati nekoliko wc-a u sobi. Vrijedi isti princip - stavi malo popišane piljevine da se kunić lakše snađe. Isto pratite gdje piša - ako primjetite da mu se sviđa neki čošak, premjestite wc.  Svaki put kada vidite da se sprema - poza s podignutim repićem, pljesnite s rukama,i recite NE glasno i lagano ga premjestite u wc. Nema smisla "udarat ga po guzi" ili nešto slično jer oni ne znaju šta to znači i vjerovatno će početi bježati od vas. A razliku u tonu glasa zna. Možete mu poslije dati komadić omiljene hrane kao nagradu. Pali i ako u wc stavite malo sijena na rub - da gricne usput. S vremenom počinjete smanjivati wc-e i na kraju završite samo s jednom. To je što se tiče pišanja...a što se ticče onog drugog u paketu, kuglica, me meni,...bilo ih je svukud, praktički  usisavač postaje stalni pribor u ruci. To zapravo ne možete ništa. . S vremenom će se i to smiriti. To zapišanvanje i sl. može biti jako problematično kod nekastriranih mužjaka, ženke nisu toliki teritorijalci. I sve  nauce nakon kastracije.Sve ZAVISI kakav je kuniĆ. Ali pametna su to stvorenja i nauČe kad-tad.

Za bebe, nakon što novom vlasniku dođu sa cca 2 mjeseca što je najbolja starost za odvajanje od majke, čak  se  preporučuje  da prvih mjesec dana kod novog vlasnika kunić bude u kavezu i 100% vremena, koji ako je solidno velik, bude takvim majušnim bebama kunićima pravi raj, itekako dovoljno velik uspoređujemo li njegove proporcije sa onim kavezom, u ranim danima života.
Preporučuje se to zato, jer ga je u tom periodu važno naučiti da bude uredan i ide na wc: tako će kada odraste moći biti stalno slobodan u stanu jer je naučio onaj najvažniji korak koji mu to omogućava. Zato mislimo da je "zatvor" koji to u biti za bebu  neće niti biti, dovoljno isplativ.
Vrijedi i za one koji imaju bebe svoje kuniće, te ih radi lakšeg udomljavanja žele učiniti urednim. Jer iako će kod vas (u kojoj god skupini su našli-novog vlasnika ili uzgajivača) biti zatvoreni češće nego biste htjeli prvih sedmica, zamislite sreće ako će ostatak života radi urednosti moći šetati po sobi ili cijelom stanu!
Evo metode kako u toj situaciji naučiti već bebu da bude uredna:
Oni piške i kakaju svugdje, pa treba stavljati odmalena-od prvog dana, čak izlaska iz gnijezda ako je to slučaj, na njihove lokvice sanipet/piljevinu (za što se već odlučite) a majušne kuglice pospremate na istu hrpicu koju ostavite da stoji neko vrijeme, bar 12 sati. U međuvremenu se možda čak skupi nekoliko takvih hrpica u kavezu.
Nakon primjer- 5-7 dana takvog reagovanja, ponovljanjem postupka posipanja te nakon što se hrpice malo osuše i odstoje, polako te iste hrpice sa sredine kaveza tj. otkud su prvo stvorene, gurkate , uz najbliži rub kaveza. Nakon ponovno par dana, recimo opet 5-7 (netreba žuriti), ponavljate sve isto ali više ne gurate hrpice samo uz najbliži rub nego lagano, onako lukavo  i uz najbliži ugao kaveza. Tako možete u tom periodu imati i po par (2-3 ) ugla ispunjena, no i dalje posipajte novonastale lokvice po gajbici. Pazite da kunić cijelo to vrijeme ne obavlja isto to u svojoj kućici gdje ne vidite, što je lako moguće.
Nakon 3.sedmice  što je kunić kod vas. Pred njegov kraj, te 2-3 hrpice iz različitih uglova koncentrirajte u 2 pa na kraju i u samo jedan ugao koji kunić izabere, i dalje pokrivajući eventualne lokvice neštašnog kunića, te nakon sušenja gurnite u jedini preostali kut. No ,on bi već trebao osjećati potrebu da se služi formiranim hrpicama u uglovima/1 uglu, i kada to shvati ,a trebao bi čak nakon mjesec dana, spreman je polako napuštati svoj kavezić i vraćati se u njega kako bi lokvice bile na za to i predviđenom mjestu.
Dodatak: ispod hrpica koje se nalaze po cijelom kavezu, svaki put nakon njihovog pomicanja preporučamo obrisati mokrom krpom kako bi u potpunosti uklonili miris. Kunić bi na ovu metodu trebao reagirati jer od prvotnog posipanja lokvica i pomicanja kuglica na isto mjesto, jer počinje detektirati miris urina zajedno s mirisom piljevine/sanipeta te će ga wc formiran na 1 mjestu mirisom te kombinacije, kasnije privlačiti.

Dodatni savjeti: Posebno je važno da kunića ne puštate po krevetima i trosjedima, ali oprez neka bude prisutan i kada je kunić na tepisima. Popiški li se jednom, miris se uvuče u namještaj i on se vraća na njega. Radije neka ga miris piljevine ili sanipeta ili neke dr.vrste stelje podsjeća na wc, a ne mjesto gdje spavate. To je još jedan razlog zbog čega savjetujemo "zabranu izlaska" iz kaveza za kuniće tokom učenja na WC. 

Cij metode: kunići moraju naučiti CIJENITI SVOJ ŽIVOTNI PROSTOR. Ako shvati, a shvatiti će sigurno, da ukoliko piški i kaki gdje stigne, pritom sam sebi zagađuje životni prostor, to jest ne može leći gdje želi jer mu je mokro i stoji na sve 4 dok netko ne počisti kavez, velike su mogućnosti da prihvati metodu obavljanja nužde na jednom mjestu.

Dokaz: Uspješnost metode "poštivanja životnog prostora" može se vidjeti u idućoj priči koja dokazuje da se i odrasli kunić, koji je u našem Utočištu živio dulje vrijeme na terenu i obavljao nuždu na livadi, uspješno može naučiti na WC.


Primjer učenja odraslog kunića na WC .

Kunić-ženka iz Utočišta koji je bio duže vrijeme na bolovanju u stanu, bio je u početku non-stop zatvoren u gajbici, jer zbog obaveza  nije se stiglo čistiti za njom ako bi radila nered po stanu te je stoga bila zatvorena, a i tada se vjerovalo da će vrlo brzo nakon liječenja opet trčkarati livadom...no kako je vrijeme odmicalo, a ona je još uvijek bila teško bolesna i nije se naziralo njeno vraćanje ostalim kunićima iz Utočišta, te nas je ona ne rijetko dočekivala "na sve 4" ne želeći leći na mokru stelju u kavezu, počeli smo razmišljati da ćemo je morati puštati po prostoriji. Ujedno smo uočii da ona sve češće obavlja nuždu u jednom kutu kaveza tako da bi se ipak mogla leći na suhi dio.

Naime, počela je "cijeniti svoj životni prostor". Postepeno smo je počeli puštati van te se učinilo nakon što je bila na pločicama, da je hrpica kuglica i dalje nastajala u kadici kaveza! 

Ženka  se naime vezala za kavez te je znala sjediti u njegovoj kadici sve dok se ne upiški, pa tek onda izić iz sigurnosti svoje kadice jer joj je smetala vlaga, te smo cijelu situaciju i dalje pripisivali neobičnoj slučajnosti.
Bili smo u laganoj nevjerici jer ipak se radi o kuniću koji je od malena živio u prirodi. Nakon prve noći što smo ju ostavili da bude slobodna, shvatili smo da ta urednost nije slučajnost-ujutro hrpa kuglica u kadici kaveza, a kunić veselo trčkara po stanu.

Uskoro smo joj kupili i pravi WC te kadicu kaveza maknuli. Doduše, nije to bio trokutasti kutni wc za patuljaste kuniće, već onaj poveći za mačke budući se radi o većoj guzi.

Dakle, ako je zatvaranje pomoglo kod kunića koji od malena živi u prirodi, pa je poštovanje suhe podloge (strah da ne ostane mokro pod njim) i postepeno širenje teritorija pomogla da nam je nakon toga kunićica bila stalno vani i zaista uredna,  savjetujemo pokušaj iste metode i drugim kunićoljupcima koji imaju problema sa neurednošću svojih kunića.
Kod nas je dodatno pomoglo to, što su joj i kupaona i stan bili nov teritorij i ona ga je od početka "poštivala".

Ova priča nije jedini put da smo morali liječiti kuniće. Svaki kunić koji je do sada živio na livadi u Utočištu, a koji se zadrži u kavezu u našem stanu duže od 2 sedmice, nauči obavljati nuždu u jednom kutu kaveza kako bi se u drugom mogao ispružiti.

Patuljasti kunić je glodar koji vodi porijeklo iz Juzne Evrope i dijela Sjeverne Afrike, da bi danas naseljavao cijelu Evropu.

Pitomi su, dragi, veseli, i inteligentni kućni ljubimci. Vole društvo ljudi, a mogu se čak i pomalo dresirati. Postoje- patuljasti, orijaši, ovnoliki (sa spuštenim ušima), dugodlaki, kratkodlaki, i dr. Dolaze u mnogobrojnim kombinacijama boja.Najpopularnije pasmine, unutar kojih postoji još nekoliko vrsta, su: Patuljasti (Dwarf), Ovnoliki (Lop), Angora i Rex. Kao i sve druge životinje,

kuniči zahtevaju određenu brigu i njegu. Životni vijek im je oko 10 godina. Patuljasti kunići su mnogo manji nego obični zečevi,veličina im dostiže od 0.6kg do 1.5kg zavisno od vrste.

Patuljasti kunići su veoma miroljubivi prema čovjeku ali su zaista u pravom smislu riječi , glodari. Moraju se držati u kavezu ili terarijumu, a ako ih pustimo po sobi , moramo voditi računa da nam ne izgrizu namještaj ili druge stvari. Ali ne treba im zamjeriti, to im je prirodni instinkt da troše svoje zube (sekutiće) , u suportnom bi dobili deformitete zubala i velike probleme u ishrani. Zato obavezno u kavezu ili terarijumu treba postaviti neku zamjenu koju možete naći u pet shopu poput igračkica ili minerala za glodare kako bi glodali i tako trošili svoje zubiće koji non stop rastu tokom njihovog zivota.

Ishrana treba se sastojati od hrane koja je prilagodjena njima, preporučuje se Cuni Crispy koja je potpuna hrskava hrana za patuljaste kuniće i stoga potpuno zadovoljava prehrambene zahtjeve tih malih životinja. Hrana sadrži puno povrća, sušenog u pahuljicama i ekstrudiranim kuglicama. Zavisno o veličine, vrste i uzrasta  životinje, prosječan dnevni obrok preporučuje se u količini od 50 do 80 g za patuljastog kunića.  Sviježe povrće se uključuje posle 6 mjeseci starosti, ali vrlo oprezno, jer ove životinje imaju jako osjetljiv digestivni trakt. Sijeno je obavezni sastojak u ishrani  jer obezbijeđuje optimalan balast u digestivnom traktu. Patuljastim kunićima hrana mora biti dostupna tokom cijelog dana. Obavezno obezbijediti svakodnevno sviježu vodu.

Oni se u stanu ili kući mogu držati u kavezu ili terarijumu u koje se kao postelja postavlja piljevina. Na jednu mu stranu stavite posude za vodu i hranu, a na drugu posudu u koju će obavljati nuždu. Kunićima je urođeno da  potrebe nužde obavljaju na jednom mjestu. Obično izabiru uglove gdje će vršiti nuždu i prilično ih je jednostavno „dresirati“. Svaki put kad vidite da hoće da obavi nuždu van posudice, lupite dlanovima I recite glasno NE. Ponekad je potrebno i uhvatiti ga, i namočiti im nosić u izmet i ponijeti ih putanjom do posudice.

Sredinu mu ostavite slobodnu za ležanje. Kavez im treba služiti kao „gnjezdo“ u kojem će se osjećati sigurno, gdje će imati mir i u kojem će rado boraviti čak i kada su vratašca otvorena.

Oni su vrlo čiste životinje, nemaju nikakav miris. Dobar dio vremena provode u čišćenju svog krzna. Linjaju se svaka tri mjeseca, s time da je svako drugo linjanje izraženije. Bilo bi poželjno četkati ih u to vrijeme, postoje suvi šamponi u obliku pudera koji olakšavaju iščešljavanje.

Što se tiče zdravalja  nosić treba da je čist a oči zdrave i biste.Učestalo kijanje znak je prehlade ili respiratornih problema. Nemojte ih držati na promaji, niti izlagati ekstremnim vremenskim prilikama,takodje ih nemojte držati na direktnom suncu mogu dobiti toplotni udar. Ako su im kuglice izmeta tvrde, ili ima proliv, a pogotovo ako nema stolicu, to je znak da je  bolestan i odmah ga voditi kod veterinaru. Potrebno je svremena na vrijeme da im se sijeku nokti, ali pritom voditi računa da im se ne isječu zilice koje se jasno vide na noktima.