PREDIVNI PATULJASTI KUNIĆI / Rabbit / -I Zečevi-nisu isto.Sve o kunićima.

PREDIVNI PATULJASTI KUNIĆI / Rabbit / -I Zečevi-nisu isto.

Kunići i zečevi su potpuno različite životinje. O njihovim različitostima te razlozima svih daljnjihČINJENICA, čitajte na internetu na provjerenim stranicama specijaliziranim za kuniće.
Kunići
Mogu živjeti slobodni u stanu te ih je moguće naučiti na WC.Suprotno nekim mišljenjima, kunići moraju dobijvati vodu.Kunići grizu kablove te je iste potrebno zaštititi. Jedu kućne biljke od kojih su mnoge otrovne pa ih je potrebno držati na povišenom.
Postoje posebni antibiotici koji su namijenjeni liječenju kunića.Vole živjeti u paru , najbolje jedan mužjak i jedna ženka - tada je preporučljiva kastracija, najbolje mužjaka.Mužjaci  ne pate nakon kastracije. Mnogo je pozitivnih razloga zašto kastrirati mužjaka. Kastracija ženke se takoñer preporučuje do starosti 2 god. jer su upalni procesi i tumori reproduktivnih organa nekastriranih ženki daleko najčešći razlog uginuća ženki kunića starosti od 4-6 godina. Prije kastracije držite mužjaka i ženku odvojene jer vrlo rano polno sazrijevaju. Nakon kastracije takođe neka jedno vrijeme budu odvojeni - preporuka je i 6sedmica  jer toliko dugo mužjak još može biti plodan.
2 sata prije samog zahvata kastracije izvadite svu hranu iz kaveza,no odmah nakon operacije ponudite im hranu.Ne parite kuniće ukoliko ne znate kuda ćete s mladima. Nije ih  jednostavno udomiti, te ima mnogih kunića koji već traže dom.

Ne parite kuniće različitih veličina - ako je ženka manja od mužjaka, dolazi do velikih komplikacija kod poroda i gotovo sigurnih smrtnih posljedica za bebe, te mogućih za majku.
Ne parite premladu ženku ili kuniće različitih vrsta, iz istog razloga.
Kunić ne treba imati nijedno leglo iako se pogrešno misli da je ono potrebno.Ženka tokom trudnoće mora imati puno hrane i vode.
Ne dirajte tek rođene bebe kunića u gnijezdu jer ih majka može ostaviti.Pol im je moguće odrediti od najranijih dana.Pol im je moguće odrediti od najranijih dana.Mlade kuniće odvojite tek sa 2 mjeseca (ne ranije) kako bi pravilno razvili svoju crijevnu floru i imunitet, te živjeli što duže.
Preventivno se preporučuje prva zelena hrana sa 5-6 mjeseci.Bitan je oprez sa unošenjem nove zelene hrane na kunićev jelovnik, pogotovo stoga što nije sva zelena hrana preporučljiva za njih.
Lakše podnose hladnoću nego vrućinu, no iz zdravstvenih razloga nikako nije dobro da proživljavaju velike temperaturne razlike.Pitomi kunići ne mogu preživjeti u prirodi, stoga ih ne puštajte da se sami snalaze, jer oni neće znati kako.
Dobrog veterinara prepoznati ćete i po tome što će priznati ukoliko nema iskustva sa kunićima te se dodatno posavjetovati  sa iskusnim, i tek tada primijeniti odreñeni način liječenja Vašeg kunića. Svaki veterinar ne mora znati sve o svim i doista mnogobrojnim životinjama.
Kod patuljastih kunića katkad je potrebno rezati prerasle zubiće.Trošenje zubića pospješuje grickanje grančica, najbolje jabuke ili lijeske.
Kod svih kućnih kunića potrebno je rezati noktiće, no tada pazite na žilicu u noktu.

Hrana i voda mora im biti dostupna 24 h/dan, od hrane posbno sijeno koje im je najvažnije u ishrani, a ostalu hranu ponudite im na primjer ujutro i naveče. Kunić mora stalno nešto jesti.
Znakovi i to najčešće opasnih bolesti nerijetko se teže otkrivaju, a najčešće su neki od: gubitak apetita, nadutost, proljev ili zatvor,bezvoljnost i mirnoća, mokar nosić, suzne oči ili nečiste uši, češe se ili trese ušima, trese se, nakostriješena dlaka, pogrbljenost,često kihanje/kašljanje, otežano disanje, poremećaj ravnoteže ili
ne može hodati.
U slučaju proljeva obavezno im ponudite proEbiotik ili proObiotik otopljen u manjoj dozi vode, te izbacite svu hranu osim sijena.Stvaranje lančića kod njihovih kuglica - uzrokuje dlaka. Tada im ponudite travu za mačke ili malt pastu kako ne bi došlo do zatvora.
Kao prevencija zatvora dobrodošlo je često četkanje kunića.U slučaju da mu jako suze oči ili curi nosić, preporučuje se štoprije "bris" i njegova pretraga u mikrobiološkom laboratoriju.

Divlji zečevi
Ne dirajte gnijezda beba divljih zečeva na livadama. Oni NISU napušteni, iako tako možda djeluje. Nađene bebe divljih zečeva (bebe koje su ostale bez majke tj uzete iz prirode, bile ranjene itd)othranite zamjenskim mačjim mlijekom + prObiotikom + sirupom protiv kokcidija, nikako kravljim mlijekom, dječjim kašicama i sl.
Divlji zečevi ne bi smjeli ostati u zatočeništvu iz niza opravdanih razloga, poput samoozljeđivanja i divljanja kada odrastu.
Othranjena beba divljeg zeca sa mjesec dana starosti trebala bi u poseban kavez namijenjen prilagođavanju za prirodu.

Vazno i za buduce ljubitelje knica:Ako želite kupiti kunića treba znati: PITOMI KUNIĆI NE MOGU SAMOSTALNO PREŽIVJETI U PRIRODI I NE MOGU SE TEK TAKO ODBACITI KADA VAM DOSADE ILI SHVATITE DA NISTE PRAVA OSOBA ZA DRŽANJE KUNIĆA U STANU ILI KUĆI.
ŠTO NIKAD NE SMIJETE
-napustiti svog kunića,
-dozvoliti da mu se oralno daju – lijekove kao što su amoxicillin ili penicillin,
-dozvoliti mu da jede ili da dođe u kontakt s plijesni,
-dozvoliti mu da jede kućno bilje,naročito borove i ostalo „božićno“ bilje,
-dozvoliti da boravi u saobraćajnoj zoni,da udiše izduvne gasove,ili hemikalije kao što su farbe,insekticidi, itd.,
-odstraniti mu nokte.šape(kandže) su dio njihove nožne strukture.odstranjivanje kandži kod kunića rezultira amputacijom prve falange svakog prstića,
-izgladnjivati kunića.izgladnjivanje kao preoperativna procedura se primjenjuje radi prevencije povraćanja tokom operacije.kunići NE POVRAĆAJU tako da je ovo nepotrebno.Takođe,izgladnjivanje kunića može prouzrokovati gastrointestinalne probleme,
-hraniti kunića proizvodima životinjskog porijekla,nezdrava dijeta i „slatkiši“,ili previše „slatkiša“,
-držati kunića u vlažnom prostoru kao što su kupatila ili podrumi,
-ostaviti kunića direktno izloženog suncu,u zagrijanom autu,ili visokoj temperaturi preko 22 stepena,
-ostaviti kunića bez nadzora u prostorima koji nisu pripremljeni za boravak kunića tj osigurani,
-ostaviti kunića bez nadzora sa malom djecom ili drugim životinjama koje mu mogu naškoditi (pas,mačka...) 
-ostaviti kunića na čuvanje pet-sitterima i drugim ustanovama koje nisu obučene za rad sa kunićima,
-ostaviti kunića iza sebe,pri evakuaciji u slučaju nepogoda,
-podizati kunića za uši,
-podizati kunića bez pridržavanja zadnjih šapa,
-ne otići kod veterinara u slučaju da je kunić prestao jesti,proizvoditi kuglice,počeo pokazivati znakove bola,dobio proljev,prestao mokriti,ili počeo pokazivat neuralgične probleme(zabacivanje glave,i sl.).
-potopiti kunića u vodu da biste ga okupali,
-koristiti bor ili cedar za podlogu,
-koristiti grumenastu podlogu ili stelju,

Kunići su vrlo pitomi, dragi, veseli, i inteligentni kućni ljubimci. Vole društvo ljudi, a mogu se čak i pomalo dresirati. Iako naizgled isto izgledaju, kunić i zec su dvije različite vrste. Divlji zec živi u nastambama iznad zemlje, vrlo je plah, te ima duže uši i stražnje noge od kunića. Iako se mladi zec može pripitomiti, nikad ne gubi svoju izrazitu plahost. Zečevi koji se prodaju u pet shopovima, zapravo su kunići. Kunići mogu biti divlji i pitomi. U prirodi žive u nastambama koje sami iskopaju ispod zemlje. Sitnije su građe od zeca, znatno pitomiji, spretniji, a neki kažu i inteligentniji. Postoji mnogo pasmina kunića - patuljasti, orijaši, ovnoliki (sa spuštenim ušima), dugodlaki, kratkodlaki, i dr. Dolaze u mnogobrojnim kombinacijama boja. Ponekad je teško odrediti pasminu, pa vam često čak ni trgovac u pet shopu neće znati objasniti koja je to pasmina koju prodaje. Četiri najpopularnije pasmine, unutar kojih postoji još nekoliko vrsta, su: Patuljasti (Dwarf), Ovnoliki (Lop), Angora i Rex. Kao i sve druge životinje, kunići zahtijevaju određenu brigu i njegu. Pitomi kunići ne mogu samostalno preživjeti u prirodi. Slično psima i mačkama, i njihove pasmine dobivene su raznim križanjima. Životni vijek im je oko 10 godina. Kunići se ne bi trebali odvajati od majke prije nego navrše pet sedmica. 

Kunići se u stanu ili kući mogu držati u kavezu ili mogu biti cijelo vrijeme slobodni. Ako se odlučite za kavez, on treba biti dovoljno velik da se u njega mogu smjestiti posuda za hranu i vodu, stelja u koju će vršiti nuždu i još da ostane mjesta da se kunić može slobodno protegnuti. Što veći kavez, to bolje. Kavez ne bi trebao biti manji od 60x60cm, no to ovisi i o veličini kunića. Svakako treba izbjegavati kaveze sa rešetkastim dnom jer kunići vole čvrstu podlogu (nemaju jastučiće na šapama kao npr. mačke). Najpogodniji su oni sa plastičnom tavicom na dnu, koja se može i posebno kupiti. Na jednu mu stranu stavite posude za vodu i hranu, a na drugu posudu u koju će obavljati nuždu. Sredinu mu ostavite slobodnu za ležanje. Kavez im treba služiti kao "gnijezdo" u kojemu će se osjećati sigurno, gdje će imati mir i u kojem će rado boraviti čak i kada su vratašca otvorena. Stavite mu unutra neke igračke (igračke za bebe, komadić starog tepiha, komad drveta, a prije spavanja omiljeno povrće ili voće). Pokušavajte ga ne tjerati na silu da uđe ili izađe iz kaveza. Kada je kunić unutra, nemojte obavljati radnje u kavezu koje mu se ne sviđaju. Nemojte ga ni dirati, ako mu se to ne sviđa. Ako ga želite potjerati u kavez, dovoljno je da ga rukama donesete pred vrata i pustite da sam odluči želi li unutra ili ne. Ako ne želi, dobra je metoda malo pljesnuti rukama uz povike "doma", "unutra", "u kuću", "spavanje" ili nešto drugo čega se dosjetite. Također, preporučljivo je posudu za hranu staviti blizu vrata, tako da ne morate duboko posezati u njegov prostor kada mu želite napuniti zdjelice. Promjenu stelje treba vršiti kada kunić nije u kavezu. On će vam tada često "priskočiti u pomoć" oko pospremanja stvari koje ste izvadili iz kaveza i tada to neće smatrati "invazijom" na svoj prostor. Kunići mogu i cijelo vrijeme biti slobodni u stanu ili kući. U tom slučaju prostorije treba dodatno osigurati. To se prvenstveno odnosi na uklanjanje svih mogućih kablova iz njihova dosega (vole ih grickati). Ako vaš kunić još nije dovoljno uvježban u smislu obavljanja nužde na za to određenim mjestima, preporučljivo ga je držati u kavezu barem preko noći ili dok je sam u stanu. Kada se dobro "izdresira" možete ga pustiti da slobodno šeće po stanu ili njegovom dijelu, čak i kada nema nikoga kod kuće. Što više ima prostora za trčanje i skakanje, to će biti zadovoljniji, ali i zahvalniji. Ponekad, čak i kunić koji ima puno prostora može postati "zločest". Uzrok je dosada. Kunići su vrlo društvena i zaigrana stvorenja, te im treba omogućiti razne igračke za zabavu: kutije, košare, metlice, četkice, igračke za bebe koje zveckaju i koje se mogu gurati, drveni štapići, kartonski valjci potrošenog toalet papira, limenke coca-cole, plastične boce, stari časopisi i telefonski imenici i sl. Ako im vi ne omogućite zanimaciju, naći će ih sami u vidu vaših tepiha, kaučeva, fotelja...
 

Ako ga izvodite u dvorište ili u prirodu, nikada ga nemojte ispuštati iz vida. Dovoljno je samo nekoliko trenutaka da dotrči susjedov pas. Čak i mačke mogu biti opasne. Kunići obično spavaju ili drijemaju tijekom noći i dana, ali su spremni za igru ujutro, u kasno popodne i tokom večeri. Omogućite im malo trčanja i igre uveče kada ste kod kuće ili ujutro prije nego što odete na posao. Najradije se zadržavaju na mekanim podlogoma (tepih, otirači, trava i sl.). Glatke površine, kao što su parketi, linoleum ili pločice, ne vole previše. Ako nabavite vrlo mladog kunića, ponekad će proći i nekoliko mjeseci prije nego se odluči na tako veliki pothvat kao što je pretrčavanje "brisanog" prostora od nekoliko metara, prekrivenog samo pločicama ili parketom. Kada se navikne više neće biti problema, ali rijetko ćete ga pronaći da se bezbrižno odmara na takvim podlogama. 

HIGIJENA:
Kunići su vrlo čiste životinje, čistije od mačaka. Nemaju nikakav miris, barem ne onaj koji ljudski nos može osjetiti. Kupanje se ne preporučuje, jer za to nema nikakve potrebe. Dobar dio vremena provode u čišćenju svog krzna. Linjaju se svaka tri mjeseca, s time da je svako drugo linjanje izraženije. Bilo bi poželjno četkati ih u to vrijeme, kako ne bi progatuli previše svojih dlaka koje njihov probavni sustav, za razliku od mačaka, ne može probaviti. Mnoge zabrinjavaju navike kunića po pitanju obavljanja nužde. Na sreću ni tu nema velikih problema. Kunićima je urođeno da te potrebe obavljaju na jednom mjestu. Obično izabiru kuteve gdje će vršiti nuždu i prilično ih je jednostavno "dresirati". U pravilu stariji kunići brže uče od onih koji su još vrlo mladi, ali neka vas to ne zabrinjava jer će i mala beba od nekoliko sedmica brzo stvoriti navike. Kao stelja najbolje će poslužiti slama. Osim slame može se koristiti piljevina, hoblovina i drugi otpaci nastali obradom drveta (ne prašina i ne crnogorica). Nekim kunićima odgovara i pijesak za mačke, ali oprez: ako vaš kunić voli kopati to možda i nije najbolje rješenje jer udisanje prašine iz tog pijeska može dovesti do zdrastvenih problema. U tom slučaju dobro rješenje je prekriti pijesak sa nekom vrstom plastične mreže kako ne bi dolazio u direktan kontakt sa pijeskom. Najbolje bi bilo kada bi imao posebnu posudu (plitka, plastična tavica) u koju može obavljati nuždu, bez obzira da li se nalazi u kavezu ili je cijelo vrijeme slobodan. Veličina ovisi o veličini kunića, ali recimo za patuljastu vrstu dovoljno je i 25x25cm. 

Ako se nalazi u kavezu, stavite je na mjesto koje njemu najviše odgovara, tj. tamo gdje se prvi puta pomokri. Ako je kunić cijelo vrijeme slobodan, posudu za nuždu postavite u ugao prostorije ili u više njih, gdje najčešće boravi, npr. kuhinja i dnevni boravak. Ako imate balkon i to je vrlo povoljno mjesto. Ako su vrata zatvorena, on će sjesti pred vrata i strpljivo čekati dok ga neko ne pusti van.  

Posude za nuždu potrebno je često čistiti, najmanje jednom dnevno, a najbolje prema potrebi. Zapamtite, oni su vrlo čiste životinjice i neočišćena posuda će ih odbijati. Mokraća može imati tamno narančastu boju i često je neugodna mirisa. Ako se i dogodi nezgoda izvan posude za nuždu, mirisi se najbolje uklanjaju običnim alkoholnim octom. Izmet su zapravo suhe kuglice, malo veće od zrna papra. Njima se često služe za obilježavanje svog teritorija, pa će ih, najvjerovatnije, biti i na "nepredviđenim" mjestima, tj. na mjestima koje on smatra važnima i koje želi obilježiti (najčešće oko svog kaveza ili posude za nuždu). To zapravo ne predstavlja veliki problem jer se "kuglice" lako pokupe metlicom i lopaticom, te ne ostavljaju nikakvog traga ili mirisa. Možda je to mala cijena koju treba platiti za sva zadovoljstva koje vam može pružiti.
MOGU SE NAUČITI I NA TAJ WC.POGLEDAJTE MOJE BLOGOVE.

Kunići su vrlo društvena, umiljata i zaigrana stvorenja. Ipak, najveći dio dana i noći provode u spavanju ili dremuckanju. Najzaigraniji su predveče i tokom večeri. Tada im svakako treba omogućiti slobodno kretanje. Vole kada ih se dira i mazi, a ponekad znaju biti vrlo uporni ako nisu dobili svoju dnevnu porciju nježnosti (guranje njuškice pod vašu šaku je najočitiji znak).
Neki kunići mogu biti i agresivni, pa ponekad čak i ugristi. Takvo ponašanje im nije urođeno, nego je rezultat neprimjerenog postupanja prema njima. Da bi se to spriječilo, potrebno je vašeg malog kunića od malih nogu što više držati u rukama ili krilu, iskazivati mu ljubav i nježnost. Najčešće će agresivni biti oni kunići koji najveći dio vremena provode zatvoreni u kavezu i koji su vrlo malo u kontaktu sa ljudima. Kunići su glodavci. Grickanje im je urođena potreba i predstavlja im pravo zadovoljstvo. Ako im ne omogućite dovoljno igračaka i materijala za grickanje najvjerojatnije da će se na udaru naći vaš namještaj ili kablovi. Što su pogodne stvari za grickanje. Mlade, neprskane grančice voćke jabuke su idealne. Ostale voćke mogu biti toksične ako se otrgnute grančice nisu duže vrijeme sušile (najmanje dva mjeseca). 

Zatim, komadić starog tepiha pod uslovom da ne guta otkinute dijelove, razne mineralne ili voćne tvrde pločice koje se mogu kupiti u pet shopovima, prešani štapići lucerne, grančice vrbe, lješnjaka, sijeno i sl. Kao i sva druga živa bića i kunići imaju potrebu za komuniciranjem. Ono se naravno, odvija bez riječi. Pažljivo posmatrajte njihov govor tijela iz kojeg ćete sve razumijeti. Ako se "otima" dok ga pokušavate uzeti u ruke, to je očiti znak da mu se u tom trenutku to ne sviđa. Rašireno je mišljenje da kuniće ne boli ako ih podižete hvatajući ih za uši ili kožu iza vrata. To nije tačno. Pravilan način je taj da ih sa jednom rukom obuhvatite oko donjeg dijela leđa (stražnjica), a sa drugom ispod prsa. Brzo ih podignite i čvrsto prislonite na svoja prsa. To će im dati oslonac, jer postaju nervozni ako im šapice slobodno vise u zraku. Oni se boje visine, tako da će sakrivati glavicu pod vašu ruku dok ih budete nosali. Ako želite kunića koji će vam skakati u krilo dok čitate knjigu ili gledate televizor, naučite ga da vam može vjerovati. Nemojte ga podizati protiv njegove volje. Vole kada ih milujete po leđima, po glavici i obrazima, oko ušiju, trljajte se "nos uz nos"... Kunić koji voli da se miluje, ponekad zna i zagrepsti ako vam pažnja odluta, pa ga na trenutak zanemarite. On vas ne želi ozlijediti, nego vas samo pokušava podsjetiti da nastavite sa započetim "poslom". Izmislite razne igrice kojima se možete zajedno zabavljati. Ponekad će vam i on sam pokazati što bi želio raditi. Omiljena igra im je igra "lovice", a igra se tako da vi trčiti po stanu, a oni vas u stopu prate. 

Na taj vam način iskazuju svoju ljubav i privrženost. Sluh im je izuzetno oštar. Nemaju bez razloga tako velike uši . Mogu ih vrtiti u svim smjerovima (osim ovnolike pasmine), a osim toga, mogu pomicati jedno uho neovisno o drugome i tako istovremeno primati zvukove iz dva različita smjera. Velike oči, smještene sa strane, omogućavaju im vidokrug od skoro 360 stupnjeva. Udaljene objekte vide oštro (u prirodi pomoć pri uočavanju grabežljivaca), dok one koji su im vrlo blizu ne vide najjasnije. Imaju tzv. slijepu tačku ispred nosa. Zbog toga ponekad ne vide komadić hrane koji im se nalazi ravno pred nosem. Vide bolje od nas pri slabom svjetlu, a boje, najvjerovatnije, ne raspoznaju. Njuh im je izuzetno osjetljiv, a nosnice su gotovo stalno u pokretu (oko 20-120 puta u minuti), no kada su potpuno opušteni mogu se i potpuno smiriti. Njuh je među kunićima glavni oblik komunikacije. Iz njega razaznaju dob, pol, društveni i reproduktivni status druge jedinke. On im pomaže i pri prepoznanju ljudi. Dugačkim brkovima i obrvama služe se pri istraživanju stvari koje im se nalaze pred njuškicom, kao i pri snalaženju u mraku. Cijelo tijelo im je vrlo osjetljivo na dodir. Što se ukusa tiče, to im nije jača strana. Iako mogu raspoznati različite ukuse i razviti sklonosti prema određenoj vrsti hrane, nisu u stanju razlikovati otrovne biljke ili stvari od onih koji su pogodni za ishranu. Zbog toga će pojesti gotovo sve što im servirate, pa je vaša odgovornost za njihovu pravilnu ishranu time veća. Kao i sve druge životinje, različiti kunići imaju različit karakter.  

Neki vole da ih se dira, nosi i gladi, a neki ne. To ne znači da su ovi drugi neprijateljski raspoloženi. Neki će biti razigrani, drugi će više vremena provoditi u dremuckanju i izležavanju. Na pruženu ljubav i pažnju, kunić će jednako uzvratiti. Naravno, najlojalniji su "ruci koja ih hrani", no prijateljstvo će iskazivati i ostalim ukućanima, a ponekad i strancima. Pošto su pomalo plaha i osjetljiva bića, pokazivanje naklonosti možda nije tako očito kao kod pasa ili mačaka. Da biste stekli njihovo povjerenje, izlazite u susret njihovim potrebama, budite strpljivi i nježni.

Kako vaš kunić vidi situaciju
Biti u zraku nije prirodno stanje vašeg kunića. Oni nemaju krila i nisu oblikovani da lete, i velike (za kunića) visine ih plaše. Oni su lovina i vaše ruke koje se spuštaju i grabe ih mogu se činiti kao prijetnja, kao kada ih uhvati orao ili neki drugi predator. Njihova normalna reakcija je strah i treba vremena i puno strpljenja da nauče i shvate da ih ne želite povrijediti.
Kako podignuti kunića
NIKADA ih ne smijete podignuti za uši, noge ili krzno. Ovi načini mogu rezultirati ozbiljnim povredama vašeg ljubimca.
Ako ne možete nositi kunića bez da on skače u vašim rukama i panično pokušava pobjeći – koristite transporter.
Podizanje kunića
Kada podižete kunića koristite obje ruke, jednom pridržavajući prsa, a drugom guzu. Ako je kunić dovoljno mali možete pridržavati prsa, a palac staviti preko njegovih leđa radi sigurnijeg stiska. Držite glavu kunića malo više nego guzu koju lagano stisnite. Na ovaj način prenosite kunića samo na kratkim relacijama od kaveza do transportera i sl. Za duže relacije prislonite ga na tijelo radi sigurnijeg držanja.  

Nošenje kunića
Nositi ga možete ili prislonjenog na tijelo ili u transporteru. Postoji nekoliko načina nošenja kunića, koristite način u kojemu se kunić osjeća ugodno i, a vi sigurno.
Držite kunića-za male kuniće- tako da se sa sve četiri nogice naslanja na vaša prsa. Jednom mu rukom pridržavajte guzu prislanjajući je uz tijelo da izbjegnete ritanje, a drugu položite na ramena i leđa kunića. Palcem pridržavajte prednje nogice kako bi ga spriječili pokušaj bijega preko vašeg ramena.
Drugi položaj je kao zagrljaj kojim pridržavate kunića na prsima. Držite ga bočno sa stražnjim nogicama naslonjenima na vaš kuk. Glava kunića okrenuta je prema suprotnom ramenu (vidite koja vam strana više paše, ja obično desnom rukom pridržavam guzu). Drugom rukom obgrlite kunića oko tijela pridržavajući mu prsa prstima sa palcem na leđima. Drugom rukom mu pridržavajte guzu naslonjenu na tijelo sa lagano pritisnutim nogicama da se ne može ritati. Probajte vježbati sa jastukom dok ne nađete najugodniji i najsigurniji položaj.  

Nervozni kunići
Mnogi su kunići nervozni kada ih podižete, možda imaju loša iskustva iz prošlosti i sada povezuju podizanje sa neugodom ili opasnosti. S vremenom i uz puno truda naučiti ćete ih da se osjećaju ugodnije i da se više toliko ne boje. Polako ga privikavajte na podizanje. Sjednite kraj njega, tepajte mu i lagano ga gladite, ponudite mu i kakvu poslasticu koju posebno voli. Kada je kunić opušten i sretan lagano ga dignite (ruka ispod prsa) tako da mu samo prednje nogice dignete sa poda, lagano ga spustite i ponudite nagradu. Svežanj zelenog (ako je stariji od 6 mjeseci) dobro će mu odvratiti pažnju. Dodajte i drugu ruku, primite ga za guzu ali i dalje dižite samo prednji dio. Lagano ga privikavajte, s vremenom možete početi dizati stražnji dio, ali tako da mu šapice dodiruju pod. Ponavljajte dok kuniću ne dosadi. Polako povećavajte visinu na koju ga dižete. Ovaj period može potrajati i nekoliko tjedana, svaki dan po malo. U slijedočoj fazi ga privikavajte na pokret. Sjednite ndo njega i podignite ga u krilo ili ga preselite na drugo mjesto na podu. Postepeno produžavajte vrijeme u zraku i visinu. Dozvolite kuniću da se privikne na novo iskustvo. 

Spuštanje kunića
Kada spuštate kunića morate paziti da mu ne dozvolite da skoči iz vaših ruku jer su moguće povrede. Mnogu kunići će pokušati skočiti kada ugledaju svoju gajbu ili pod. Držite kunića čvrsto dok mu nogice nisu na podu i budite oprezni , neko ih njih udaraju stražnjim nogicama kad ih se oslobodi.
Osnovno je strpljenje i vježba, s vremenom čete uhvatiti grif i podizati i nositi svojeg ninića bez problema. 

ISHRANA-SAVJETI: 

NE HRANITI S POVRĆEM, ZELENIŠEM I VOĆEM DOK NE NAVRŠE 5 - 6 MJESECI. NIKADA NE DAVATI MOKRO ILI VLAŽNO POVRĆE I ZELENO.
UVIJEK OPRATI I DOBRO OSUŠITI BILJE I LISTOVE.
NAKON 5. MJESECA POSTEPENO UVODITI ZELENO U PREHRANU I TO JEDNU PO JEDNU VRSTU POVRĆA I ZELENOG.
NAKON 5. MJESECA POSTEPENO UVODITI VOĆE U PREHRANU – POČETI SA MALIM KOLIČINAMA – 1-2 KOCKICE CCA 1 CM .
NE DAVATI ZELENU SALATU – MOGUĆA BUBREŽNA OBOLJENJA.
Ishrana kunića treba se sastojati od:
SVJEŽEG SIJENA (miješana raznih trava, lucerna, mačji rep ili zob),
SVJEŽEG POVRĆA I BILJA
KVALITETNIH PELETI
Sve što ne spada u navedeno treba smatrati "poslasticama" koje se daju u ograničenim količinama. Ne treba pretjerivati ni sa svježim voćem i povrćem, jer pretjerane količine mogu dovesti do mekane stolice i proljeva - opasnost dehidracije. 

Svježa i čista voda treba im UVIJEK biti dostupna.
Do tri mjeseca starosti možete im davati više suhe hrane ali treba forsirati sijeno koje treba iznositi 70% dnevne prehrane. Kasnije smanjite količinu suhe hrane na otprilike pola šoljice dnevno. No, to će ovisiti i o tome koliko je vaš ljubimac aktivan tokom dana, kao i o njegovoj veličini. Ako dopustite da se prekomjerno udeblja, to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, pa i smrti.
POPIS HRANE KOJU MOŽETE DAVATI:
POVRĆE
anis – komorač, korijen i list, odlično za reguliranje probave, puno vitamina i minerala, dobro dati kunicama koje doje, može obojiti mokraću,
blitva - zbog oksalne kiseline samo u malim količinama,
brokula – lišće posebno vole, ali ga oprezno uvoditi u prehranu jer može izazvati nadim, jača imunitet,celer - lišče i korijen, zdravo, naročito zimi,cikla - puno oksalne kiseline, davati malo, jako boji mokraću, komorač (lišće i korijen), koraba – lišče je odlično, ali ga oprezno uvoditi u prehranu jer može izazvati nadimanje, kukuruz - u malim količinama, lišče je dobro, zeleno i suho, mladi kukuruzni klipovi su dobri, ali kao i suhi, jako kalorični, krastavci – malo, u većim količinama – proljev, mrkva - lišće odlično, korijen, ima dosta šećera i ugljikohidrata, pa ne pretjerivati, paradajz - stabljika otrovna! zreli paradajzi da, ali ne previše, izaziva proljev, radić (crveni) – obožavaju, rotkvica – samo lišće, plod otrovan, špinat - zbog oksalne kiseline samo u malim količinama.

 

BILJE
Svo bilje mogu jesti svježe ili sušeno. Ako sami berete i sušite bilje za zimu jako pazite da ono NE dolazi s površina koje se gnoje, koje su tretirane insekticidima, te s naplavnih (na koje se izljevaju rijeke ili jezera) livada.
Najbolje:
maslačak – odličan, i lišče i cvijet (svježi i sušeni),
matičnjak (melisa) – odličan, možete ga posaditi i imati doma cijelu zimu ,
mlada pšenica - ima za kupiti sjeme u dućanima za kućne ljubimce. Odlično za probavu.
Ostalo:crni (ljubičasti) gavez (suho),kamilica,kim,kopriva (suha),mačja šapa,paprena metvica
rikola/rukola,stolisnik/hajdučka trava.
ZAČINSKO BILJE – male količine,bosiljak,kadulja/žalfija,kopar,metvica.  

VOĆE
banana (svježa i suha) - lagano zatvara dobra izbacivanje crijevne dlake,breskva,dinja - rijetko, jako slatka,grožđe - rijetko, bez koščica i kože, grožđice može,jabuka - koščice ne smiju, moguće trovanje,jagoda (i mladi listovi),kruška – oprezno, presatke, zbog puno tekućine može doći do proljeva, davati rijetko i malo kupina (i mladi listovi),lubenica - rijetko, jako slatka,malina (i mladi listovi), mandarine – rijetko, naranče – rijetko,šipak, šljiva - imaju puno šećera – u većim količinama i sa vodom uzrokuju jak proljev, koščice uvijek izvaditi,trešnja.
EGZOTIČNO VOĆE NE DAVATI, MOŽE DOVESTI DO TEŠKIH PROBAVNIH SMETNJI
GRANČICE (S MLADIM LIŠĆEM)
Grab,jabuka,jasen,javor,joha,kleka,lipa,lješnjak,smreka,vrba.
SUHO VOĆE
Ananas, banana, brusnice, grožđice, mango, marelica. 

KUPUSARKE
Skoro sve kupusarke mogu u većim količinama izazvati nadim i/ili proljev,karfiol,kupus,
zeleni kelj - lagano priviknuti, rezervoar vitamina i minerala, pogotovo u zimi.
SLJEDEĆE BILJKE KUNIĆI NE PODNOSE BAŠ NAJBOLJE - IZBJEGAVATI:
Avokado,djetelina – svježa jako opasna, može dovesti do nadima, izbjegavati; suha može
krumpir (ni plod- zbog škroba - a ni zeleno),papaja,patlidžan,rabarbara,rotkvice - lišće može, plod otrovan.
MAHUNASTO POVRĆE
Grah – opasno, može dovesti do napuhavanja,grašak – opasno, može dovesti do napuhavanja
leća – opasno, može dovesti do napuhavanja,mahune – opasno, može dovesti do napuhavanja.
LUKOVICE- poriluk, luk, vlasac. 

Ishrana kunića treba se sastojati od svježeg sijena (miješana raznih trava, lucerna, mačji rep ili zob), svježeg povrća i bilja kao što su mrkva (lišće-da, korijen-samo u malim količinama zbog puno šećera i ugljikohidrata), peršin, djetelina, bosiljak, metvica, listovi brokule, cvjetovi i listovi maslačaka, vanjski (tamniji) listovi salate endivije (ostale zelene salate ne), kelj, blitva, mlada pšenica i na kraju, od kvalitetne mješavine sjemenki koje se mogu kupiti u gotovo svim pet shopovima. Sve što ne spada u navedeno treba smatrati "poslasticama" koje se daju u ograničenim količinama. Ne treba pretjerivati ni sa svježim voćem i povrćem, jer pretjerane količine mogu dovesti do mekane stolice i proljeva - opasnost dehidracije. Svježa i čista voda treba im uvijek biti dostupna.Sijeno je izuzetno važno radi bolje probave. U tu svrhu korisne su i mlade, neprskane grančice voćaka jabuke i lješnjaka, koje služe i kao dobar "brus" za brzorastuće zube kunića. Trebali biste im dnevno omogućiti sijena u neograničenim količinama.

Najbolje je miješano sijeno raznih trava ili ono od mačice (mačji rep).
Sijeno im se treba davati od najmanjih nogu, tj. od trenutka kada počnu samostalno jesti. Kunići izuzetno vole i voće. Ono može poslužiti kao desert, ali u malim količinama zbog velike koncentracije šećera, kao i zbog mogućeg poremećaja bakterijeske ravnoteže unutar probavnog sustava. Jedna ili dvije male kriškice dnevno sasvim su dovoljne. Osobito vole jabuke, kruške i banane. Pogodne su i naranče (uključujući koru), breskve, ananas, šljive, jabuke, borovnice... Važno je da sve što im dajete bude dobro oprano i posušeno. Gotovo svi kunići "ludi" su za slatkim i mogu namirisati keks ili čokoladu i iz susjedne prostorije. Davanje slatkiša svakako treba izbjegavati jer može učiniti teške, pa i fatalne posljedice na njihov mali organizam. Čokolada je za njih otrov. Apsolutno treba izbjegavati tijesto (pašta, špageti itd.), svježi kruh (suhi još i može proći), corn-flakes, jogurte i sve ostale "ljudske" deserte. Također izbjegavajte špinat, kupus (zelje), rajčicu, karfiol, grah, krumpire, i bilo koju drugu pokvarenu ili trulu hranu.

Do tri mjeseca starosti možete im davati sjemenki koliko god mogu pojesti. Kasnije smanjite količinu na otprilike pola šalice dnevno. No, to će ovisti i o tome koliko je vaš ljubimac aktivan tokom dana, kao i o njegovoj veličini. Ako dopustite da se prekomjerno udeblja, to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, pa i smrti. Preporučuje se da ih ne hranite sa povrćem i zelenišem dok ne navrše 6 mjeseci.I na kraju, da ponovimo: sijeno, povrće i sjemenke su osnovna hrana kunića. Sijeno je od izuzetne važnosti i možete im ga davati u neograničenim količinama. Što se tiče povrća, važna je raznovrsnost. Dnevno barem tri različite vrste, kako bi dobili sve potrebne hranjive sastojke i vitamine. Ako od pojedinog povrća dobiju mekanu stolicu, smjesta ga izbacite iz menija. I na kraju sjemenke. One ne smiju biti jedina hrana zbog velike količine kalorija i kalcija koje sadržavaju, kao i manjka vlaknastih tvari. Hranjenje isključivo sjemenkama, može dovesti do pretilosti, bolesti srca, bubrega i jetre, kao i proljeva. U ishrani, važna je dosljednost u količini i vrsti hrane. Nemojte previše eksperimentirati i često mijenjati vrstu hrane, jer to može dovesti do poremećaja unutar njihovog osjetljivog probavnog sustava. Jednom kada ustalite način ishrane, držite se toga. Ne bojte se, neće im dosaditi. Ako se odlučite na neku drugu vrstu gotovih mješavina sjemenki, najbolje je da prelazak sa stare na novu bude postupan. Slično je sa povrćem i voćem. 

ZDRAVLJE KUNIĆA 

Kunići nisu bolešljiva stvorenja. Zdrav kunić je živahan i rado se kreće. Kad se uspravi na stražnje noge, prednje šape trebaju biti ravne i paralelne jedna sa drugom. Nos treba biti suh, a oči zdrave i bistre. Učestalo kihanje znak je prehlade ili respiratornih problema. Nemojte ih držati na propuhu, niti izlagati ekstremnim vremenskim prilikama. Najosjetljiviji im je probavni sustav, te je stoga pravilna ishrana izuzetno važna. Duljina crijeva im je nekoliko puta dulja od dužine tijela. Kontrolirajte im tvrdoću stolice. Ako postane mekana, znak je da nešto nije u redu, te postupno promijenite hranu koju mu dajete. Proljev može biti izuzetno opasan (dehidracija) i može imati fatalne posljedice, te stoga zahtijeva hitan odlazak veterinaru. Mladi kunić može uginuti od posljedica proljeva u roku jednog dana. Također, ako kuglice postanu jako male ili ih čak prestanu "proizvoditi", to je znak da se treba nešto poduzeti. Tu se najčešće radi o kuglicama dlake koje su ih "zatvorile" i najbolje je potražiti savjet kod veterinara. Zubi i nokti su slijedeće na što treba obratiti pozornost. U stanu nemaju mogućnost trošenja noktiju prirodnim putem. 

Zbog toga ih je potrebno povremeno rezati. To možete obaviti i sami, ali pazite da ne presječete žilicu koju imaju u noktima. Ako kunić ima svijetle nokte, žilica se jasno može vidjeti. Postoje posebne škarice za tu svrhu, koje se mogu kupiti u boljim pet shopovima ili u veterinarskim ljekarnama. Škarice za mačje nokte također će sasvim dobro poslužiti svrsi. Ako niste spremni na takve zahvate, najbolje je da ga odvedete kod veterinara koji će to učiniti u nekoliko sekundi i uz simbličnu naknadu. Zubi kunićima stalno rastu, oko 1 cm mjesečno. Ponekad se zna dogoditi da im jedan ili više nepravilno rastu, te je stoga onemogućeno njihovo trošenje prirodnim putem. Zubi mogu tada toliko narasti da im potpuno onemoguće hranjenje. U takvom slučaju, slično kao i sa noktima, odvedite ga veterinaru koji će im zube s lakoćom skratiti. Kunići se linjaju svaka tri mjeseca. Trebali biste ih tada četkati kako biste skinuli suvišnu dlaku. Za razliku od mačaka, kunići ne mogu probaviti progutanu dlaku, pa to može dovesti do zdravstvenih problema. U spriječavanju toga važnu ulogu ima stalna dostupnost sijena u prehrani. Krzno zdravog kunića mora biti čisto i gusto. Prljavo krzno oko analnog otvora može ukazivati na proljev, te treba potražiti savjet veterinara. Takav je kunić snužden, slab, a dlaka mu je često nakostriješena, što odaje znake bolesne životinje. Za mentalno zdravlje, vrlo su važne igračke. Kada vas nema kod kuće može im biti vrlo dosadno. Omogućite im zabavu i u to vrijeme. Najinteresantnije su im raznorazne (kartonske) kutije po kojima se mogu penjati i skakati. Izrežiti im nekoliko vratašaca da se mogu provlačiti i zavirivati. Napravite im male rampe po kojima se mogu penjati. Pogodne su i stvari koje mogu kotrljati kao što su kartonski valjci od toalet papira, prazne limenke od pića, plastične boce, loptice, zveckalice za bebe, privjesci za ključeve i sl. Pustite mašti na volju. Kunići su vrlo radoznali i gotovo sve im može privući pažnju.