Afrički ježići -brzo se privikavaju na novog vlasnika, po mirisu i koraku, a nakon toga hodaju za njim po kući kao pas ili mačka.

Afrički ježići -brzo se privikavaju na novog vlasnika, po mirisu i koraku, a nakon toga hodaju za njim po kući kao pas ili mačka.

Ježica ih nosi 28 do 35 dana i okoti od jednog do šest mladih. Za dva dana dobijaju dlake, a  za sedmicu  - bodlje. Bodlje ponekad znaju biti i  opasne. Ako ih neko iznenada dodirne, hitro se sklupčaju, pušu, i upozoravaju na opasnost, no ako dodirivanje ne prestaje, poskoče i ubodu instinktivno, kao kad se brane od grabežljivca. Zbog toga je potrebno ispod njih lagano podvući ruku.
Brzo se privikavaju na novog vlasnika, po mirisu i koraku, a nakon toga hodaju za njim po kući kao pas ili mačka. Vole  pažnju i igru... Osim piljevine, hrane i vode, nemaju zahtjeva, a ne trebaju ni veliki prostor.

Jež je, noćna životinja, preko cijelog dana spava. Predveče se budi i spreman je za igru kada se vlasnik vrati s posla. A nije problem ni ishrana. U nedostatku “izvornih” kukaca, jednom dnevno hrane se, doduše najkvalitetnijom, suhom hranom za mace, koja ima idealan omjer bjelančevina, ugljikohidrata, masti, minerala i vitamina, no mjesečno pojede samo kilogram hrane. U punoj veličini dosežu oko 450/500 grama.

Oni mogu doživjeti osam godina ako se drže po predviđenim standardima. Posljednjih godina interes za simpatične bodljikave lopte, sve je veći.
Za razliku od zaštićenog europskog ježa koji se ne smije držati u kući, afrički nije zaštićena vrsta i idealan je za kućnog ljubimca.

Ovi ježevi su porijeklom iz Afrike, ali žive širom Europe, Azije i na Novom Zelandu.

Afrički patuljasti ježevi se danas uglavnom uzgajaju u zatočeništvu.
Ovalnog su oblika, vrlo kratkog repa i kratkih nožica, veličine od 17 do 24 cm. Najčešće su tamnosmeđe boje s bijelim vrhovima bodlji, iako postoje i bijele vrste.
U prirodi im je životni vijek od 2 do 3 godine, a u zatočeništvu, uz pravilnu njegu, dožive od 6 - 10 godina.

U prirodnim uslovima  ježevi imaju jedno do dva legla u toku godine. Ženke nose mlade oko mjesec dana, a broj mladunaca u leglu je od 4 do 6 ježića. Mladunci napuštaju leglo nakon 6-te sedmice  života.

Jež je individualac i bit će zadovoljan ako je sam. Ukoliko imate i druge kućne ljubimce, trebate pripaziti na ježića. Npr., psi su im prirodni neprijatelji. Na vas će se ježić priviknuti i uživati će u vašoj brizi za njega. 

Jež u pravilu sam održava svoje tijelo i čisti ga lizanjem i trljanjem. Voda nije štetna, ali sam čin kupanja može biti stresan za ježa. Izbjegavajte kupanje ako se ježić uspije sam očistiti ili ga eventualno obrišite  vlažnom krpicom.Mogu se naučiti da vrše wc-na jednom mjestu i vrlo su čiste i uredne životinje.

Pripitomljavanje ježa treba biti postepeno i strpljivo. Za početak, ježić se treba naviknuti na vaš dodir. Bilo bi dobro da ga prvih par dana, primate u ruke zamotane tankim ručnikom. Zatim ga, nježno i oprezno, uzimite u oprane ruke. Ježevi imaju istančan njuh pa ih različiti mirisi (drugi parfem i sl.) mogu zbuniti. "Tvdoglavijim" ježićima možete u kavez staviti svoju majicu kako bi se navikli na vaš miris. Osim mirisa, ježevi imaju istančan sluh pa će prepoznavati i vaš glas. U procesu zbližavanja im nježno i tiho pričajte. Stavite ga u krilo i ponudite mu omiljenu poslasticu. Pritom ga možete nježno dirati po leđima, odpozadi prema naprijed do njuškice, sve dok se ne prestane smotavati u kuglicu i puhati. Taj proces može trajati sedmicama.

S vremenom, ježić će vam dopustiti da ga mazite i po dijelovima bez bodlji - njuškici, licu, nožicama i trbuhu.
Kad steknete njegovo povjerenje, ježić će postati vrlo umiljat, šetati će uz vas i po vama i pratiti vas.
Svakako se bavite ježićem rano naveče, kad je budan, jer pospani ježevi znaju biti nervozni pa je pripitomljavanje znatno otežano.