Mali slatki zamorci-često se uspravljaju i na zadnje noge. Pri jelu obično prinosi hranu prednjim šapicama.

Mali slatki zamorci-često se uspravljaju i na zadnje noge. Pri jelu obično prinosi hranu prednjim šapicama.

Zamorac treba imati više od 3 do 4 sedmice prilikom nabavljanja, i morate biti sigurni da ga je majka odbila, jer iako se rađaju sa zubićima sišu mlijeko. I čim je odbijen od majke, sposoban je za samostalni život. Kada dovodite doma zamorčića mora imati sređen smještaj i način ishrane, te sve što je potrebno za njegov što ugodniji i uspješniji život. Kada dođete doma sa zamorcem, stavite ga u njegov novi dom i pustite ga na miru, dok se ne privikne na novo okruženje. Par dana ga nemojte vaditi i držati po rukama, dok se životinjica ne privikne na novi dom i okruženje. U tih par dana prilazite kavezu i pričajte da se malo počne i privikavati na vašu prisutnost. Nemojte ga strašiti, i idite korak po korak kako bi se na vas navikao.

Zamorcu sijeno mora biti uvijek dostupno, u neograničenim količinama! Povrće i voće može jesti, ali umjereno. Zamorci su navikli na rutinu stoga im se hrana (kao povrće, voće i sjemenke) mora davati svaki dan u isto vrijeme i to postepeno. Znači, nećete mu dati odmah cijelu mrkvu, već ćete mu dati sitni komadić mrkve, i tako postepeno povećavati obroke tokom narednih dana. Ne smiju im se naglo mijenjati vrste povrća i voća zbog mogućnosti  proljeva koji može voditi dehidraciji životinje i  smrti. Obratiti pažnju na tvrdoću i izgled stolice, kad mu se uvodi neka nova hrana, koju  treba postepeno uvoditi. Stolica mora biti tvrđa i suha. Ako je često "mokra" i mekana, nešto nije u redu. Ako kupujete gotovu hranu za zamorce - sjemenke i/ili mix sjemenki, morate paziti da je to za zamorce, a ne za ostale glodare, jer se s nekom hranom drugih glodara  mogu lako ugušiti. Hrana koja se ne bi smjela  davati zamorcima: rabaraba (izuzetno toksično), krumpir, celer, grah. Hrana mora biti oprana i osušena. To vrijedi za voće i povrće. Važno je prati zbog pesticida koji mogu naškoditi  zamorcu.

Svaki dan mijenjati vodu koja obavezno mora odstajati bar 24 sata, zbog hlora. Ipak treba malo odstajati. U vodu možete ukapati vitamina C  kao posebni preparati za zamorce, jer nemaju mogućnost sami sintetizirati C vitamin. Ako se dovoljno hrane sa voćem i povrćem, s tim ne bi trebali imati previše problema niti potrebe, ali neće mu biti ništa i da mu se ukapava.

Kavez treba biti što veći i prostoran. Preko noći mogu izdržati i u manjim kavezima, ali se preporučuje da ipak imaju veliki kavez, kako bi se mogli kretati. Ako niste u mogućnosti imati veliki kavez, a želite da se vaš zamorčić kreće i bude aktivan i nemate srca gledati ga kako se gužva u kavezu, možete ga pustiti i po podu (kući, stanu), samo pripazite da se negdje ne zavuče, i ne počne nešto glodati (naročito plastiku, najlon, žice, jer se sa tim materijalima može ugušiti). Zamorca je potrebno držati pod budnim okom ako ga pustite da bezbrižno tumara stanom. Kavez bi se  trebao držati na povišenom mjestu, nikako na podu, jer su to izuzetno strašljive životinje i reaguju na najmanje vibracije. Mora biti na suhom mjestu, daleko od propuha i daleko od direktnog sunčevog svijetla (zato što od propuha i sunca mogu uginuti - infarkt). Naravno, treba imati bocu za vodu, i hranilicu iako ni ne smeta da bude razbacano po cijelom kavezu, to im je onda i veći gušt, kopati po sijenu i tražiti hranu. 

Možete izabrati više podloga, počev od sijena, piljevine do pijeska. Preporuka je ne sijeno. Sijeno jako smrdi pogotovo kad se zamorčić popiški po njemu i nije nimalo ugodno to mirisati. Novinski papir kao podlogu, izbjegavati, jer sadrži olovo što je toksično za zamorca. Izbjegavati i sve materijale s kojima se mogu ugušiti - plastika, najlon i karton (papir). Najbolji izbor je pijesak ili piljevina. Zamorac može biti alergičan na nešto od to dvoje, nije čest slučaj ali se može desiti. Pa ako primjetite da vam se zamorac na jednoj podlozi (piljevina ili pijesak) puno češka i kiše, podlogu zamijenite

U svakom boljem pet shopu postoje razne igračke za glodare. Postoje i kamenja, minerali koji služe trošenju zubića i noktića. Iako neki misle da su zamorci strašljive životinje, to zavisi od zamorca do zamorca i kako ga sam vlasnik navikne. Zamorcu možete napraviti sklonište, gdje će se sakriti. Oni su ipak životinje koje imaju puno predatora i zato vrlo često znaju reagovati burno i bježeći kad krećete rukom prema njemu. Ali, prije će se naviknuti na vas bez skrovišta, zato je možda bolje njega ni ne stavljati. Možete staviti i neki komad odjeće koji ima vaš miris, kako bi se tako zamorčić na vas navikao. 

Igračke nisu potrebne, i to zavisi o samom vlasniku ako je željan da mu zamorac ima neku zabavu. Zamorac ne bi smio samo sjediti u kavezu, jer će onda samo jesti i debljati se i imat ćete bolesnog zamorčića. Treba ga puštati iz kaveza i posvetiti mu puno pažnje. Morate s njim oprezno rukovati, tako da ga čuvte od visine i da vam slučajno ne ispadne iz ruke.

Kavez se treba  redovno čistiti. Kupanje ne, ali neki smatraju da ih se treba  kupati, ali to nije najpametnija ideja, i ako ih  već kupate  neka to bude što rijeđe, te nakon kupanja zamorca u mlakoj vodi, treba umotati u ručnik, dok se potpuno ne osuši. Češljanje se preporučuje kod dugodlakih zamoraca, a i kratkodlake je  kao i dugodlake i sve ostale vrste zamoraca potrebno pregledavati povremeno, kako bi provjerili ima li neka neobična oštećenja kože ili nametnike, koji se tada uklanjaju posjetom kod veterinara i drogeriji (naravno, na uput veterinara). Nokti se mogu ali i ne moraju rezati, zavisno o tome koliko ih troši. Ako ćete rezati nokte, morate biti vrlo oprezni da ne bi ozlijedili svog zamorčića. U noktima imaju žilice koje se teško vide gdje završavaju ako zamorac ima tamne nokte i možete režući nokte samo nanjeti nepotrebnu bol i krvarenje zamorčića.

Zamorac je zdrav sve dok jede, pije, ima normalnu stolicu, mokraću (bez čudnih, neobičnih boja ili mirisa) zdrave oči, zdravu dlaku i kožu, i dok je živahan i zainteresovan za društvo i igru. Čim se zamorac počne povlačiti, držati po strani, ležati na boku, ili bilo koje druge neobične stvari, veoma je važno posjetiti veterinara.

Zviždukanje je za njih svojstveno i može svašta značiti, a najčešće reaguju na zvuk vrećice ako mu se iz toga daje hrana.

Imajte na umu da je svaki zamorac priča za sebe, te neke stvari jednom zamorcu nisu potrebne, a drugom jesu. 

Zamorac je glodar iz porodice Caviidae i razreda Cavia. Ima ih devet vrsta, ali je najpoznatija (Cavia porcellus), običan zamorac. Zamorac ili morsko prase stigao je u Europu ubrzo nakon otkrića Amerike, dakle u 16. vijeku.

Domaći zamorac pripada među najomiljenije kućne ljubimce iz čitavog reda glodara, podjednako zbog svoje povučenosti kao i zbog svoje bezazlenosti i dobrodušnosti.
Kod zamoraca je ishrana relativno jednostavna. Zamorci su 100% biljojedi i uz peletiranu hranu, potrebno ih je hraniti s voćem i povrćem. Zamorci su “navikaši” i prija im uhodana svakodnevica bez stresa, to se odnosi i na ishranu.
Sijeno je osnovna hrana u ishrani zamoraca. Sijeno mora biti prisutno u svakodnevnoj ishrani i ne smije se ograničavati količina koju će zamorac pojesti.
Sijeno je potrebno jer zamorac svakodnevno mora trošiti zadnje zube (žvakanjem), kako ne bi pretjerano narasli, a ako se dogodi da narastu više nego što treba i počnu zamorcu stvarati probleme, jedino rješenje je odlazak  veterinaru i rezanje preraslih zubiju. Sijeno je takođe važno zbog probave.
Uvijek je potrebno da na raspolaganju ima svježe vode, preporučuje se da to bude iz pojilice jer tako može kontrolisano uzimati vode koliko mu je potrebno.

Zamorac ili morsko prase ( Caviidae ) izvanredno je strpljiv, tako da podnosi čak i zlostavljanje grube dječje igre. Zbog toga je vrlo prikladan za djecu koja ga rado imaju za kućnog ljubimca. Dok je miran, obično leži na sve četiri noge, s tijelom priljubljenim uz tlo.
Često se, međutim, uspravlja i na zadnje noge. Pri jelu obično prinosi hranu prednjim šapicama do njuške.
U pogledu plodnosti malo sisara doseže zamorca. Ženka zamorca nosi u prosjeku 2 mjeseca, a dužina graviditeta zavisi o broju mladunaca, jer što je više mladunaca ženka će se prije okotiti. Mladi na svijet dolaze u naprednijoj fazi od drugih vrsta glodara.
Kote se s dlakom, otvorenim očima, stalnim, a ne mliječnim zubima, i već su nakon 48 sati sposobni uzimati čvrstu hranu, ali je ipak potrebno neko vrijeme cca 30-ak dana provedenih s majkom zbog sticanja imuniteta preko mlijeka.
Ženka može imati do 3 legla godišnje, a polno je zrela s mjesec dana, dok je mužjak polno zreo s 2-3 mjeseca. Mužjaka nije potrebno odvajati od ženke poslije parenja, ni poslije okota, jer kod njih nije izražena pojava kanibalizma kao kod drugih glodara.

Ženka mora imati prvo leglo do svog 8 mjeseca. Ako se prvi put spari kasnije zbog toga može imati problema pri porodu, pa i uginuti. Problem je u elastičnosti zdjelice.

Uz dobru njegu mogu doživjeti šest do osam godina.
Kućni ljubimac koji osvaja svojom jednostavnošću, mirnoćom i strpljivošću.