SUGAR GLIDER- mali zlatni penjaš.Slobodno razgovarajte sa zlatnim penjašom jer voli slušati i nemojte nikada dići glas na njega ili koristiti negativan ton jer oni to osjete, a i to će vas koštati njihovog povjerenja.

SUGAR GLIDER- mali zlatni penjaš.Slobodno razgovarajte sa zlatnim penjašom jer voli slušati i nemojte nikada dići glas na njega ili koristiti negativan ton jer oni to osjete, a i to će vas koštati njihovog povjerenja.

Jako su nježni, osjetljivi i druželjubivi, a više od svega, obožavaju prisnost. Guranje, maženje i stiskanje nezaobilazno je u njihovim malim zajednicama. 

SUGAR GLIDER (Petaurus breviceps)- mali zlatni penjaš. 

Maleni tobolčar-sisar koji nastanjuje šume istočnih dijelova Australije, Tasmaniju, Indoneziju i Novu Gvineju.

Negdje ih nazivaju letećim vjevericama, a u našim krajevima malim zlatnim penjašima. Najveći primjerak ovih tobolčara je ‘čak’ 21 cm. ‘Luduju’ po noći, a preko dana spavaju snom pravednika. Za takav odmor treba im toplo i sigurno mjesto na kojem se može što više njih stisnuti.

Mali zlatni penjaš u našim je krajevima egzotična životinjica i jedna je od rijetkih vrsta koja se prilagođava životu u zatočeništvu. U velikom broju zemalja dozvoljeno ih je držati i kao kućne ljubimce. Jako su nježni, osjetljivi i druželjubivi, a više od svega, obožavaju prisnost. Guranje, maženje i stiskanje nezaobilazno je u njihovim malim zajednicama.

Kada želimo da napravimo predah od stresnih vijesti i napornog dana, potrebno nam je nešto da nam okupira misli i da nas razonodi. Mongi ljudi se slažu da je jedan od najboljih načina za to : Gledanje fotografija preslatkih životinja.

Sugar-glider je vrsta vjeverica i od nedavno je postao čest kućni ljubimac. Svojim neobičnim izgledom plijeni pažnju ljudi. Ovaj preslatki stvor specifičan je po mnogim stvarima. 
Oni „lete” koristeći membrane od kože.

Ove čudne izrasline šire se u oblik zmaja za letenje kada Sugar-glider raširi ruke i noge. Bukvalni prevod njihovog imena bio bi šećerni letač, a najmanja su vrsta letećih vjeverica. 

Sposobni su da prelete razdaljine od 70 m u svom prirodnom staništu. 

Ove male životinjice naseljavaju područja Australije i Nove Gvineje, gdje se mogu vidjeti kako lete sa drveta na drvo.

Njihova dužina je svega 16 do 21cm.

Njihovo maleno tijelo omogućava im idealnu kamuflažu u gustim šumama koje naseljavaju. Rep im je dugačak skoro kao tijelo, i širok je kao ljudski palac.

Njihova ishrana sačinjena je od 75% voća i povrća.

Ono što moraju da unose u organizam, osim voća i povrća, je proteinski miks koji se pravi od meda, skuvanih jaja sa ljuskom, dodatih vitamina, proteinskih štanglica i visoko hranjivih pahuljica od žitarica. 

Sugar-glider je torbar.

Ženke nose mladunce u torbama oko 10 nedjelja i ne bi trebalo da ih od njih razdvajate prvih tri mjeseca. Čak i kada mladunče dođe u novi ljudski dom, preporučuje se korišćenje plišanih igračaka koje im mijenjaju blizinu majke.

Sugar-glider vjeverice su odlični kućni ljubimci. Ove noćne životinjice zahtijevaju pažnju kao i svi egzotični kućni ljubimci, ali pružaju mnogo nježnosti.

Poznati su po tome što se kače za vlasnike svojim ljepljivim prstima i po tome što vole da se ušuškaju uz ljude.

KAO LJUBIMCI....

Mali zlatni penjaši, drugim nazivom sugar glider, postali su popularni egzotični ljubimci. Vrlo su mali i lako se njeguju te izgledaju jako neobično ali slatko. Kao i kod bilo koje drugog egzotičnog ljubimca, potencijalni vlasnik mora biti svjestan svih zahtjeva ovog malog bića. 

Ovo nevjerojatno malo biće porijeklom je iz Australije, a dobili su ime po tome što imaju sposobnosti da klize kroz zrak i njihove ljubavi prema slatkim stvarima, kao što je šećer. Mali zlatni penjaši su pronađeni u sjevernom i istočnom dijelu Australije te je njihova dlaka sivo/smeđe/plavo/srebrne boje.

Vrlo učinkovito se kreću od stabla do stabla te vole kliziti kroz zrak. Oni se hrane noću, uglavnom kukcima koje pronađu na stablima, ali i sokom iz stabla, kao što je to naprimjer eukaliptus.

Krzno im je sivo-plave boje pa sve do smeđe boje, s tamnom crtom koja se proteže od sredine glave po sredini leđa, pa sve do korijena repa. Vrh repa im je često bijele boje. Dužina glave i tijela im je otprilike od 160-210 – prosječno 170 mm, dužina repa 165 – 210, prosječno 190 mm. Težina mužjaka od 115-160, u prosjeku 140 grama, dok ženke teže od 95-135, u prosjeku 115 grama.
Na zadnjim i prednjim nogama imaju po pet prstiju, koji su zavijeni i imaju vrlo oštre kandže. S obzirom na to da su noćne životinje, imaju velike oči te razvijeno čulo njuha. Uši su im tamno pigmentirane te nisu obrasle dlakom.

Potrebno je pridobiti njegovo povjerenje. Za to je potrebno strpljenje, vrijeme ali i nježni trening s kojim ćete pridobiti idealnog ljubimca. Zlatni penjaš obožava biti u društvu svog vlasnika, najčešće unutar košulje (ili majice) te u džepu. Dok god ste vi dobri prema njemu, gledat će vas s poštovanjem. Ne reaguju na kazne, zato ih morate tretirati s poštovanjem, nježnošću i razumijevanjem. Brzi pokreti ih mogu prestrašiti upravo radi njihovog nagona da se odbrane od predatora. Slobodno razgovarajte sa zlatnim penjašom jer voli slušati i nemojte nikada dići glas na njega ili koristiti negativan ton jer oni to osjete, a i to će vas koštati njihovog povjerenja.

Mali zlatni penjaši žive od 12 do 15 godina. Nažalost istina je takva da većina njih preživi u domovima između 6 do 8 godina. Potencijalni problem koji im se može dogoditi je paraliza koja proizlazi iz neravnoteže kalcija i fosfora u ishrani, a on se može spriječiti upravo pravilnom ishranom i vitaminima/mineralima. Najčešće umiru zbog nesreće kao utapljanje u WC-u, udare struje, trovanja, izloženosti otrovnim hemikalijama, lošoj ishrani ili ako se počnu liječiti prekasno. 

Bolesti koje se mogu pojaviti kod njih su – aflatoksikoza, dijareja, giardia, kvrge, zatvor, depresija, dehidracija, infekcija mokraćnog sustava te gornje respiratorne infekcije.

Zlatni penjaši se pare kada spoznaju da su i jedan i drugi polno i tjelesno zreli. Godišnje imaju dva ili tri legla, a po leglu imaju 2 do 3 mladunca. Ženki treba oko 74 dana da mladunci vide svijetlo dana. Mladunca nikada ne smijete uzimati od majke. Trenutak kada smijete razmišljati o tome je nakon 120 dana kada ga majka počne odbacivati. U tom periodu mladunac ima otvorene oči, već negdje 4 sedmice ima otvorene oči i samostalno je počeo jesti.
Nemojte pariti zlatne penjaše koji su u srodstvu! 

Procjenjuje se da može pojesti i do 200 kg kukaca godišnje.

Nisu plašljive životinje i agresivno štite izvor hrane od većih životinja.

Mužjak ima rašljast penis, a testisi mu se nalaze u mošnji koja je obrasla dlakom ispred kloake.

Polna zrelost ženke je od 8-12 mjeseci, dok mužjaka 12-15 mjeseci.

Imaju oko 200 do 300 otkucaja srca u minuti, te do 40 udisaja u minuti.

Ako su u divljini često zavise o šupljinama koje im služe kao sklonište.

Mogu se pojaviti kako u mokrim tako i u suhim šumama.Mogu plakati, a zvuk će biti sličan kriku yip-yip-yip.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE SUGAR GLIDERA  

Glava i tijelo su dugački oko 13-21 cm, a rep je otprilike dugačak kao i tijelo. Imaju sivo svilenkasto krzno. Sa gornje strane tijela u liniji kralježnice proteže se tamna pruga od područja između očiju do korijena repa. Rep pri vrhu ima tamniju dlaku. Tamnu prugicu imaju iznad nogu. Donji dio tijela pokriven je dlakom krem boje.
Najčešća boja im je siva. Uzgojem su dobijene i druge boje krzna, kao leucistic, white face ili blonde, cinnamon ili red brown, albino, creamy albino, champagne, platinum, white tip i druge.
Rep koriste prilikom kretanja u smislu da služi za balansiranje, i za kontrolisanje smjera prilikom lebdenja. Ponekad se njime mogu pridržati za granu radi dodatne sigurnosti, ali ga ne mogu koristiti za kretanje kao neke vrste majmuna.
Uši nisu obrasle dlakom i tamno su pigmentirane. Pošto su noćne žvotinje imaju velike izbuljene oči. Imaju jako dobro razvijeno čulo njuha.
Na prednjim i zadnjim nogama imaju po pet prstiju, sa zavijenim i vrlo oštrim kandžama koje im pomažu za sigurno slijetanje. Zadnja noga ima debeo mesnat palac bez nokta koji stoji oprečno na ostale prste. Drugi i treći prst zadnje noge su srasli do posljednjeg članka prsta koji nosi nokte. 

Posjeduju kožnu membranu koja im služi za lebdenje.

Kloaka je zajednički otvor mokraćnog, polnog i probavnog sustava. Mokraća je bistra, a izmet formiran, smeđe boje, izgleda kao malo vlažniji izmet miša.
Zubi su karakteristični i specijalizovani za odiranje kore drveta i hranjenje kukcima. Gornji sjekutići su vrlo kratki, dok su donji dugi i usmjereni prema naprijed. 

U zatočeništvu žive oko 8-12 godina, po nekima 12-15 godina.
Imaju 200-300 otkucaja srca u minuti, 16-40 udisaja u minuti, a temperatura im je 32º C ako se mjeri u kloaki i 36,2+-0,4º C ako se mjeri u rektumu.
U zatočeništvu se uspješno razmnožavaju, najčešće tokom cijele godine. Imaju dva ili tri legla godišnje, zavisno o režimu uzgoja.Ženka na trbuhu ima tobolac (vertikalni procjep na mjestu gdje bi doŠao pupak) sa 4 sise.
Dužina ciklusa u ženke iznosi 29 dana.
Gestacija iznosi 15-17 dana.
Broj mladunaca: 1-2 (najčešće 2, vrlo rijetko 3).
TeĹľina pri porođaju: 0,19g.
Prvi izlazak iz tobolca: 60-70 dana-nakon izlaska za oko 11-13 dana progledaju.
Odbiće: 110-120 dana.
Polna zrelost: ženke 8-12 mjeseci, mužjaci 12-15 mjeseci.

Društvene su životinje i u divljini žive u kolonijama od oko 6-12 životinja,koje zauzimaju teritorij do 1 hektra. 4 životinje su polno zreli mužjaci i ženke koji nisu u krvnom srodstvu, a ostatak kolonije čini podmladak. Gnijezda prave u rupama drveća, gdje spavaju preko dana.

Uveče izlaze i hrane se. Glideri su omnivori. U divljini se hrane biljnim sokom i biljnom smolom (biblje, akacija, eukaliptus), nektarom, peludom, manom, medljikom. Jedu različite kukce, jaja ptica, male ptice, glodare i guštere.

 KAO LJUBIMCI..

Mali zlatni penjaši imaju određene i stroge prehrambene zahtjeve. Potreban im je idealni jelovnik kako bi živjeli sretno i dugo. Postoji bezbroj jelovnika koje odgovaraju malom zlatnom penjašu. Njihov jelovnik se sastoji od insekata, dijelova stabla pletera i eukaliptusa. Ne smijete ih hraniti sa: čokoladom, ostatcima hrane, proizvodima koji sadržavaju velike količine soli i šećera, sokom, sjemenjem voća, sirovim jajima, mesom, lukom u prahu, avokadom...

Skaču sa grane na granu, a ukoliko je udaljenost veća onda jedre odnosno lebde. Takvim kretanjem prevaljuju udaljenosti do 50 m. Sa tim se načinom služe kako bi se s vrha jednog drveta spustili na podnožje drugog drveta.
Dominantan mužjak označava teritorij i članove kolonije izlučevinama svojih žlijezda. Dominanatan mužjak je najveći, i u najboljoj kondiciji u koloniji i pari polno zrele ženke. U divljini s se pare od 6.-11. mjeseca u godini (u sezoni imaju dva legla) kad je obilje hrane, a i mladunci tada dolaze na svijet. U koloniji ostaju duže od vremena kad nastupa odbiće, do svojih 7-10 mjeseci života. Pri iznuzetnoj hladnoći ili nestašici hrane padaju u torpor, vrstu hiberacije, i do 16 sati na dan. U divljini mužjaci prosječno žive 5-7 godina, a ženke 4-5. Nisu ugrožena vrsta. 

PRIJE NABAVKE ŽIVOTINJE
Morate imati na umu neke njene karakteristike i potrebe, i da li one odgovaraju nama i našem životnom stilu...
Imaju dug životni vijek.
Treba im posvetiti puno pažnje da bi bili sretni-briga o njima ne svodi se samo na držanje u kavezu i hranjenje.
Morate im osigurati velik kavez.
Životinja je izrazito noćna. Ako je budimo uvijek u isto vrijeme po danu (da se nosi oko vrata ili dobije malo hrane), počet če se u to vrijeme buditi sama.
Prave buku po noći, dok se igraju u kavezu.
Imaju karakterističan miris i obilježavaju teren, te se nemogu naučiti da obavljaju nuždu na jednom mjestu.
Mogu biti problematični kada su u pubertetu i gristi.
Veliko čišćenje svakih 5-7 dana(kompletno pranje i dezinfekcija kaveza), a malo čišćenje svaki dan (uklanjanje ostataka hrane, pranje zdjelica, mijenjanje vode).
Svakodnevna pažljiva priprema hrane. 

Nisu pogodni za djecu ispod 12 godina.
Preporučuje se držanje najmanje dvije životinje. 

Ako imate problema sa alergijama na životinjsku dlaku ili urin bolje je ne nabavljati ove životinje.
Da li za vrijeme godišnjih odmora možete povesti životinje sa sobom, ili organizovati njihovo čuvanje.
Ukoliko životinja oboli potrebna joj je veterinarska njega. Svaki veterinar nije educiran da liječi egzotične životinje. 

Životinja se bira kao i svaka druga. Mora imati bistre oči, djelovati zdravo, imati uredno krzno, ne smije biti mršava, područje oko kloake mora biti čisto, izmet formiran. Mora biti aktivna, vesela, znatiželjna, prijateljski raspoložena. Ne smije panično bježati i bojati se ljudi.
Ako se odlučite na samo jednu životinju morate imati na umu da joj je potrebno pokloniti izuzetno puno pažnje i vremena. Životinje bi se morale držati u paru, muško muškom, žensko ženskom ili muško ženskom. Može i više životinja.
Odabir pola je po želji budući da krakter ne zavisi o polu. Mužjak ima nekoliko mirisnih žlijezda više.
Kad odrastu gotovo im je nemoguće odrediti starost, tako da životinja od 3 godine izgleda jednako kao i ona od 8.

SMJEŠTAJ

Za malog zlatnog penjaša potreban je kavez idealne veličine u kojem će se on osjećati dobro. Najbolji odabir je kavez veličine 51 x 51 x 77 cm, ili 91 x 61 x 91, ili 60 x 60 x 96. Ovakvi kavezi su minimalne dimenzije za par- uz svakodnevno puštanje.Što veći,to bolje. Okanca ne bi trebala biti veća od 2,5 x 1,25 cm. Kavez ne smijete držati direktno na suncu i propuhu, te prostor u kojem ćete držati kavez treba imati prozor tako da bi zlatni penjaši imali uvid kada je dan, a kada je noć, jer i oni, kao i ljudi imaju bioritam, te im je jako stresna situacija ako im se bioritam poremeti. Higijenu kaveza morate redovno održavati, ako je moguće svakih dva dana. Unutar kaveza možete staviti malu vrećicu za spavanje (možete je sašiti od tkanine), a na dno im staviti piljevinu. Možete im staviti i gnijezdo, kotač koji se vrti za hrčke ili puno manjih interesantnih igračaka. Što više imaju ljestvi i užadi, to će više uživati tokom vježbi i zabavljati se.

Sugar glideri zahtijevaju velik reštkasti kavez. Kavez mora ći i u visinu.
Podnose temperaturu kakvu imamo svakodnevno u našem domu, od 18-32ºC, idealno je da bude oko 24ºC.
Vrata mogu biti dovoljno velika da se kroz njih mogu vaditi gnijezda, igračke, i sl. Povremeno je dobro premjestiti raspored predmeta u kavezu, i uvesti koju novu igračku kako životinjama ne bi bilo dosadno.
Kavez se smješta na normalno osvjeljeno mjesto, nikako ne na direktno sunce, ne smije biti na propuhu. Vrlo je važno da prostorija ima prozor da glideri imaju uvid u smjenu dana i noći, odnosno da im se ne poremećuje bioritam, što im je jako stresno.
Gliderima u kavezu mora biti ponuđena kućica u kojoj će spavati i provoditi dan. Ona može biti drvena, plastična i poželjno je da ima pomičnu gornju stranu. Kućica, jedna ili više njih, se smješta u gornji dio kaveza. Ipak većina životinja preferira vrećicu za spavanje, sašivenu od tkanine. 

U kućicu ili vrećicu može se staviti sijeno, izrezani papir, kuhinjski ubrusi, vlakna od kokosa, suho lišće, i sl.
Na dno kaveza stavljamo piljevinu i/ili papirnate ubruse.
Iako se ne mogu naučiti da obavljaju nuždu na jendom mjestu, u kućicama su vrlo uredni. Potrebno je s vremena na vrijeme promijeniti stelju u kojoj spavaju, oprati kućice, a pogotovo vrećice koje poprimaju miris njihovih žlijezda.
Sastavni dio kaveza mora biti i pojilica.
Posude za hranu moraju biti teške, ili fiksirane.
Poželjno je da kavez ima 1 ili 2 platoa, i da se postave grane netoksičnog drveća (jabuka, bambus, vrba...). Grane moraju biti oprane, a mogu sadravati i lišće.
Svakako je poželjno staviti igračke u kavez. Prikladne su sigurne igračke koje možemo kupiti za velike papige, različite ljestvice, prečke, ljuljaške, zvonca, pvc cijevi, užad različite debljine, te kolut za vrćenje za glodare-poželjno je onaj plastični, pune površine, da se životinja ne ozlijedi.
Higijenu kaveza treba održavati redovno.

NAJČEŠĆA BOLESNA STANJA
Pothranjenost- javlja se zbog loše isplanirane ishrane, izbora neprikladnih namirnica, premalo bjelančevina i kalcija u hrani, ili kao posljedica drugh oboljenja...
Pretilost-previše bjelančevina i masti u ishrani, premalo kretanja, previše nezdravih masnih poslastica...debele životinje vrlo često postaju slijepe kao posljedica nakupljanja određenih tvari u očima.
Bolesti zuba-nakuplanje zubnog kamenca, i komplikacije koje se mogu razviti iz toga, zbog premalo tvrde hrane i kukaca u ishrani.
Sekundarni hiperparatireoidizam- oba su pola jako osjetljiva na ovo oboljenje. Najčešče oboljevaju loše hranjenje životinje i ženke u laktaciji. Uzrok je neadekvatan omjer kalcija i fosfora u ishrani, odnosno manjak kalcija tj. višak fosfora (treba birati namirnice sa povoljnim omjerom i dodavati kalcijev karbonat u ishranu). Osim toga apsorpciju kacija ometa manjak D vitamina i previše masnoće u ishrani. Kod glidera je velik uzrok smrtnosti upravo radi ovog oboljenja uzrokovanog nepažljivom ishranom. Karakterizira se tromošću, otežanim kretanjem, paralizom zadnjih eksremiteta ili patološkim frakturama kostiju. Životinja na kraju ugiba ako se odmah ne pristupi liječenju.
Bolesti disajnog sustava.
Bolesti mokraćnog sustava.

Bolesti probavnog sustava. Mogu biti infekcijske, ili uzrokovane neadekvatnom ishranom. Previše cirusa može uzrokovati proljev, dok previše suhe hrane, premalo vode i vlakana uzrokuju začep.
Neplodnost-najčešće kod debelih ženki ili u neprirodnim socijalnim situacijama.
Stres-životinje su sklone automutilaciji repa, udova, skrotuma i penisa, te čupanju krzna. Ponekad se događa zbog seksualne fustracije. Životinje mogu jesti svoj izmet, stelju, previše jedu, premalo jedu, previše piju, spavaju cijeli dan i noć, vrte se u krug u kavezu, ponavljaju iste pokrete i dr.
Stresne situacije su i- neprikladna ishrana, transport, neprikladno držanje, ako ne vide smjenu svjetla i mraka-držanje u podrumu, premali kavez, uznemiravanje preko dana, usamljenost, dosada, vrućna, hladnoća, blizina el.aparata, smetanje drugih ljubimaca i dr...
Trauma-ozljede od drugih ljubimaca, padovi, strujni udar, posjekotine, ubodi, frakture, mehaničke ozljede oka. Također se događaju opekotine (štednjak,svijeća) i utapanja (wc, kanta vode)
Različite bakterijske bolesti, te endoparaziti i ektoparaziti
Tumori u starijoj dobi.