AZIJSKE PATULJASTE VIDRE-PREDIVNI MALENI SLATKIŠI.
AZIJSKE PATULJASTE VIDRE-PREDIVNI MALENI SLATKIŠI.
Azijske patuljaste vidre su najmanja vrsta vidre na svijetu i žive na području južne i jugoistočne Azije. Odrasle jedinke su dugačke do 90 cm i teške do 5 kg. U divljini, mužjak nabavlja hranu za ženku i mladunce, ali oba roditelja se brinu za njih i odgajaju ih sve dok ne nauče da plivaju i jedu čvrstu hranu. Azijske patuljaste vidre su društvene, vole se igrati i odlično vide izvan vode i u vodi te provode više vremena na kopnu od ostalih vrsta vidri.
Orijentalna kratkonokta vidra, Aonyx cinereus; sinonim: Aonyx cinerea također poznata pod imenom azijska kratkonokta vidra najmanja je vidra na svijetu.Orijentalnu kratkonoktu vidru moguće je pronaći u močvarama mangrova i svježim močvarnim područjima Bangladeša, južne Indije, Kine, Tajvana, Indokine, zapadne Malazije, Indonezije i Filipina.Odrasle jedinke ove vrste vidre mogu narasti u duljinu otprilike 0.9 metara od nosa do vrha repa, i težiti otprilike 5 kilograma. Hrane se ribama, žabama, rakovicama, slatkovodnim rakovima i školjkašima.
Ova vrsta vidre upečatljiva je po svojim prepoznatljivim šapama; njihova kandže ne pružaju se preko mesnatih jastučića njihovim prstiju. Ovakvi atributi daju ima učinkovitost nalik ljudima pri hvatanju i koordinaciji do točke korištenja svojih šapa pri hranjenju rakovicama, glavonošcima i ostalim manjim vodenim životinjama.
Orijentalna kratkonokta vidra živi u proširenim obiteljskim zajednicama sa samo jednim alfa parom koji se pari, dok prethodni odrasli mladunci pomažu u podizanju nove mladunčadi.
Vrsta se prethodno smatrala jedinim članom roda Amblonyx, no nakon nedavne mitohondrijske DNK analize (Koepfli i Wayne, 1998.) dokazana je kao član roda Aonyx. Također postoje rasprave o imenu vrste; cinereus i cinerea. Trenutačno IUCN ime glasi Aonyx cinereus, dok "Vrste sisavaca u svijetu" navode ju kao Aonyx cinerea.
Prednje šape vidre kratkih kandži podsjećaju na ljudske prste i čine je najspretnijom od svih vidri.Njene prednje šape omogućuju joj da lijepo pipa hranu u plitkoj vodi. Ona takođe ima jak rep, zahvaljujući čemu je odlična plivačica. Vidra kratkih kandži ima kratko tamnosmeđe krzno sa svjetlim belezima na licu i grudima.
Vidra kratkih kandži jedna je od najmanjih vidri na svijetu i, kao što sugeriše njeno ime, ima veoma kratke kandže. Ove kandže su, u stvari, sitne tupe bodlje koje jedva da proviruju iz vrhova šapa. Neobično je da je kožica razapeta samo na zadnjim zgobovima - ne na krajevima prstiju kao kod drugih vidri. Ovo prilagođavanje znači da je ona spretnija i osjetljivija na dodir od drugih vidri.
Vidre kratkih kandži hvataju plijen više spretnim šapama nego zubima. Najviše vole krabe i mekušce i razvile su velike, široke zube za razbijanje ljusaka. Od ostale hrane jedu žabe i male vodene sisare. Rijetko jedu ribu, pa ne postoji otimanje za hranu kada žive u blizini drugih vrsta vidre.
Azijska vidra je vrlo društvena, pa parovi često žive zajedno ceo život. Male društvene grupe do 12 životinja vrlo su česte, a zabelježeno je 12 različitih poziva koje one upćuju. Ove vidre su takođe zahvalni kućni ljubimci, a neke su malajski ribari čak naučili da love ribu.
To su veoma razigrane i vesele životinje. Većinu slobodnog vremena, kad ne traže hranu i ne spavaju, provode igrajući se na obalama rijeka, gdje žive. Ove vidre možemo pronaći u močvarama Bangladeša, Indije, Kine, Tajvana, Vijetnama i u ostalim zemljama Azije.
Od svojih rođaka, euroazijskih vidri, razlikuju se veličinom i izgledom. Patuljaste vidre narastu samo 60 cm u duljinu, a plivaće kožice među prstima puno su im manje nego kod euroazijske vidre. To znači da su ovi patuljci puno okretniji i spretniji na kopnu u usporedbi sa svojim velikim rođacima.
Patuljaste vidre ostaju sa svojim partnerom cijeli život i oba roditelja uključena su u gradnju brloga i brigu o mladuncima. Mladunci na svijet dolaze teški sammo 50 grama i ženka s njima ostaje dok ne ojačaju. Za to vrijeme mužjak u brlog donosi hranu, da bi i ženks imala što jesti. Kad mladunci ojačaju, izlaze iz brloga i otad se za njih brine cijela zajednica.
Patuljaste vidre žive u velikim skupinama, tj. obiteljima, koje mogu imati i po 12 članova. Obitelj se često zajedno sunča na obali, a dok odrasli paze na grabežljivce, mladunci se igraju i love, dobacuju si kamenčiće ili žongliraju školjkašima. Nakon što završe igru, ostave školjke na suncu da se otvore, kako bih ih mogli lakše pojesti.
Azijske patuljaste vidre su najmanja vrsta vidre na svijetu i žive na području južne i jugoistočne Azije. Odrasle jedinke su dugačke do 90 cm i teške do 5 kg. U divljini, mužjak nabavlja hranu za ženku i mladunce, ali oba roditelja se brinu za njih i odgajaju ih sve dok ne nauče da plivaju i jedu čvrstu hranu. Azijske patuljaste vidre su društvene, vole se igrati i odlično vide izvan vode i u vodi te provode više vremena na kopnu od ostalih vrsta vidri.
Orijentalna kratkonokta vidra, Aonyx cinereus; sinonim: Aonyx cinerea također poznata pod imenom azijska kratkonokta vidra najmanja je vidra na svijetu.Orijentalnu kratkonoktu vidru moguće je pronaći u močvarama mangrova i svježim močvarnim područjima Bangladeša, južne Indije, Kine, Tajvana, Indokine, zapadne Malazije, Indonezije i Filipina.Odrasle jedinke ove vrste vidre mogu narasti u duljinu otprilike 0.9 metara od nosa do vrha repa, i težiti otprilike 5 kilograma. Hrane se ribama, žabama, rakovicama, slatkovodnim rakovima i školjkašima.
Ova vrsta vidre upečatljiva je po svojim prepoznatljivim šapama; njihova kandže ne pružaju se preko mesnatih jastučića njihovim prstiju. Ovakvi atributi daju ima učinkovitost nalik ljudima pri hvatanju i koordinaciji do točke korištenja svojih šapa pri hranjenju rakovicama, glavonošcima i ostalim manjim vodenim životinjama.
Orijentalna kratkonokta vidra živi u proširenim obiteljskim zajednicama sa samo jednim alfa parom koji se pari, dok prethodni odrasli mladunci pomažu u podizanju nove mladunčadi.
Vrsta se prethodno smatrala jedinim članom roda Amblonyx, no nakon nedavne mitohondrijske DNK analize (Koepfli i Wayne, 1998.) dokazana je kao član roda Aonyx. Također postoje rasprave o imenu vrste; cinereus i cinerea. Trenutačno IUCN ime glasi Aonyx cinereus, dok "Vrste sisavaca u svijetu" navode ju kao Aonyx cinerea.
Prednje šape vidre kratkih kandži podsjećaju na ljudske prste i čine je najspretnijom od svih vidri.Njene prednje šape omogućuju joj da lijepo pipa hranu u plitkoj vodi. Ona takođe ima jak rep, zahvaljujući čemu je odlična plivačica. Vidra kratkih kandži ima kratko tamnosmeđe krzno sa svjetlim belezima na licu i grudima.
Vidra kratkih kandži jedna je od najmanjih vidri na svijetu i, kao što sugeriše njeno ime, ima veoma kratke kandže. Ove kandže su, u stvari, sitne tupe bodlje koje jedva da proviruju iz vrhova šapa. Neobično je da je kožica razapeta samo na zadnjim zgobovima - ne na krajevima prstiju kao kod drugih vidri. Ovo prilagođavanje znači da je ona spretnija i osjetljivija na dodir od drugih vidri.
Vidre kratkih kandži hvataju plijen više spretnim šapama nego zubima. Najviše vole krabe i mekušce i razvile su velike, široke zube za razbijanje ljusaka. Od ostale hrane jedu žabe i male vodene sisare. Rijetko jedu ribu, pa ne postoji otimanje za hranu kada žive u blizini drugih vrsta vidre.
Azijska vidra je vrlo društvena, pa parovi često žive zajedno ceo život. Male društvene grupe do 12 životinja vrlo su česte, a zabelježeno je 12 različitih poziva koje one upćuju. Ove vidre su takođe zahvalni kućni ljubimci, a neke su malajski ribari čak naučili da love ribu.
To su veoma razigrane i vesele životinje. Većinu slobodnog vremena, kad ne traže hranu i ne spavaju, provode igrajući se na obalama rijeka, gdje žive. Ove vidre možemo pronaći u močvarama Bangladeša, Indije, Kine, Tajvana, Vijetnama i u ostalim zemljama Azije.
Od svojih rođaka, euroazijskih vidri, razlikuju se veličinom i izgledom. Patuljaste vidre narastu samo 60 cm u duljinu, a plivaće kožice među prstima puno su im manje nego kod euroazijske vidre. To znači da su ovi patuljci puno okretniji i spretniji na kopnu u usporedbi sa svojim velikim rođacima.
Patuljaste vidre ostaju sa svojim partnerom cijeli život i oba roditelja uključena su u gradnju brloga i brigu o mladuncima. Mladunci na svijet dolaze teški sammo 50 grama i ženka s njima ostaje dok ne ojačaju. Za to vrijeme mužjak u brlog donosi hranu, da bi i ženks imala što jesti. Kad mladunci ojačaju, izlaze iz brloga i otad se za njih brine cijela zajednica.
Patuljaste vidre žive u velikim skupinama, tj. obiteljima, koje mogu imati i po 12 članova. Obitelj se često zajedno sunča na obali, a dok odrasli paze na grabežljivce, mladunci se igraju i love, dobacuju si kamenčiće ili žongliraju školjkašima. Nakon što završe igru, ostave školjke na suncu da se otvore, kako bih ih mogli lakše pojesti.
Primjedbe
Objavi komentar