Lavljoglavi kunić-jedan je od najdražih kućnih ljubimaca u svijetu kunića.

Lavljoglavi kunić-jedan je od najdražih kućnih ljubimaca u svijetu kunića.

Lavljoglavi kunić je uzgojen u Belgiji, zatim je uvezen u Englesku gde je naknadno ukršten s određenim rasama patuljastih kunića i dobijen je tzv. Europski lavljoglavi kunić koji u SAD-u nije priznat kao uzgojna rasa. Ova rasa kunića je vrlo jedinstvena i jedan je od bitnijih i novijih ukršenih vrsta.Postoji 6 priznatih boja ovog kunića koji se izlažu u Engleskoj.

Ovu vrstu najlakše je prepoznati po tome što ima grivu na glavi, koja podsjeća na grivu mužjaka afričkog lava, a ona krasi i muške i ženske primjerke. Nastala je mutacijom gena i obično je dugačka od pet do sedam centimetara. 
Griva zahtijeva posebnu njegu i mora se češljati gotovo svakodnevno. 
Ostatak tijela prekriven je krznom uobičajene dužine, samo su još uši nešto kraće nego kod drugih kunića. Lako se održavaju i vole ljude, što ih čini vrlo popularnim kućnim ljubimcima.
Težina odraslog kunića iznosi od 1,2 do 2,5 kilograma, a životni vijek im je u prosjeku 6-8 godina.

Dužina života, a i težina, kunića zavisi o načinu držanja (ishrana, puštanje iz kaveza po stanu ili vrtu).

Voli ljude, ljupkog je izgleda, lako se održava i jedan je od najdražih kućnih ljubimaca u svijetu kunića. Prepoznatljiv je po svojoj grivici koja podsjeća na mužjaka afričkog lava, a grivicu imaju i mužjak i ženka ove vrste, dok je ostatak tijela prekriven krznom normalne dužine. Uši su nešto kraće nego kod ostalih vrsta kunića.

U tome glavna razlika između ovih i patuljastih kunića, u njihovom spoljašnjem izgledu, posebno u dužini krzna. Lavlja glava ima duže krzno, koje na glavi formira karakterističnu "grivu" po čemu su i dobili naziv. To onda znači da ga morate češće češljati u odnosu na patuljastog kunića koji ima kraće krzno. 

Što se tiče ostalih karakteristika one su uglavnom iste za obje rase. Isto se odnosi i na tjelesnu težinu odraslih jedinki jer i jedni i drugi pripadaju patuljastim kunićima.

Griva zahtjeva posebnu njegu te se treba češljati gotovo svakodnevno.Ona mora biti u neprekinutom krugu oko glave, a završava u obliku slova "V" na vratu. 

Vrlo su inteligentne i živahne životinjice, koje zahtijevaju dosta pašnje, a sa svojom grivom osvajaju nas na prvu.

Tijelo im je zbijeno, kratko, valjkasto i zaobljeno. Noge srednje dužine, rep mali i prilegnut. Svojim dubokim stavom ističe grudi i grivu. Krzno je kratko i gusto, vrlo nježno, sa laganim pokrovom. Dlaka je srednje dužine. 

Glava je u odnosu na tijelo velika i kuglastog oblika. Čelo i njuška su široki, a oči velike i izrazito naglašene. Uši stoje uporedno, lagano u slovo “V”. Javlja se uglavnom u crnoj, tzv. madagaskar, bieloj (crvene oči), plavoj i crvenoj boji. Boje očiju i noktiju odgovaraju boji krzna.

Kunići su vrlo društvena i razigrana bića. Mogu se držati u kavezu ili mogu biti cijelo vrijeme slobodni. Vole da  se maze i bilo bi dobro da se od malih nogu što više drže u rukama ili u krilu.

Sa njima se mora postupati nježno i sa puno ljubavli. Ne vole da  se podižu za uši ili kožu iza vrata, nego jednom rukom ispod donjeg dijela tijela, a drugom ispod grudi. Uvijek moraju da imaju oslonac, jer se tako osjećaju sigurnije. Zdrav kunić ima suvu njuškicu, bistre oči, živahan je i puno se kreće.

Uslovi dražanja ove rase kunića se ne razlikuju od načina držanja drugih vrsta kunića.

 

Patuljsti kunići uzgajaju se samo kao kućni ljubimci. Imaju iste karakterne osobine kao i ostali odomaćeni kunići, s malo više temperamentne osobine. Energetični su i osjetljivi (lako ih možemo uznemiriti). Uglavnom se drže u kućnim uslovima i mogu se prilagoditi društvu kućnog psa i mačke, ali i drugih kućnih ljubimaca. Veoma su krhke životinje i podložne stresu.

Treba ih razlikovati od zečeva. Dugi su 34-45 cm. Čistokrvni patuljasti kunići teški su od 500 g do 1400 g; veći pripadnici vrste teže od 1400 g do 1800 g. Žive od 10 do 12 godina. Neke od boja su crna, plava, čokoladna, jorgovan (bledoljubičasta), čeličnosiva, vidra, srneća, ris, opal, žućkastosmeđa (zagasito), takođe i beli crvenooki (rubin) i plavooki.

Hrane se travom, žitaricama i raznim sočnim zelenilom. Njihov sistem za varenje je slabiji od njihovih većih rođaka i lisnato povrće poput salate i kupusa mogu im zadati zdrastvene probleme. Veliki deo njihove ishrane čini sijeno, koje je vrlo važno za varenje.