HRČAK / Hamster /-ovaj predivni razigrani glodar nasmijat će Vas bezbroj puta.

HRČAK / Hamster /-ovaj predivni razigrani glodar nasmijat će Vas bezbroj puta.

Brz, razigran i izuzetno radoznao kućni ljubimac koji ne zahtijeva puno prostora i jednostavan je za održavanje. Hrčak, koga često nazivaju „džepnim ljubimcem“ aktivan je noću, a danju uglavnom spava.

Hrčak je glodar i zubići mu rastu cijelog života.

Najviše voli živjeti sam.

Noćna je životinjica.

Nije za djecu mlađu od deset godina.

Nije kućni ljubimac za maženje i igranje.

Kontakt s čovjekom mu je u većini slučajeva nelagodan i stresan.

Ukoliko pobjegne iz kaveza može napraviti popriličnu štetu u vašem domu.

Živi jako kratko, svega godinu i po do tri i po godine.

Opšte

PORIJEKLO
Porijeklo hrčka zavisi od rase. Rasprostranjeni su u evroazijskom području gdje naseljavaju pustinje, stepe i rječne pojaseve.

Tosu glodari velikih okruglih očiju, debeljuškastih obraza i prćastog nosića. S unutrašnje strane obraza imaju karakteristične „kesice“ za skupljanje hrane. Dlaka im je u svim bojama, izrazito su razigrani i zanimljivi za posmatranje. U prirodi živi više od dvadesetak vrsta hrčaka.

KUĆNI LJUBIMCI SU:

Zlatni ili sirijski hrčak (Mesocricetus auratus) – doveden je iz Sirije u Europu davne 1948. godine. Zbog jednostavnog načina uzgoja i brzog razmnožavanja ubrzo se proširio po cijelome svijetu, gdje su ukrštanjem dobiveni hrčci različitih boja i dužina dlake (zlatni hrčak, satenski hrčak, čađavi hrčak, šareni hrčak, crni hrčak, dugodlaki hrčak i mnogi drugi).  Sirijski je hrčak dug oko 18 cm, s prosječnom težinom od oko 180 grama. Zbog svoje pitomosti i veličine, idealan je kao prvi kućni ljubimac svakog djeteta. Osim toga, dijete će ga teže ozlijediti i stisnuti, što nije slučaj s patuljastim pasminama hrčaka. 

Sirijski ili zlatni hrčak poreklom iz Sirije i najpoznatija je rasa koja se najčešće uzgaja kao kućni ljubimac.Nazivaju ga i „otmeni hrčak“, a prirodna boja mu je zlatno braon i ima svetao stomak. Sirijski hrčak ima tamne oznake na obrazima, koje se protežu od vilice ka ušima. Ova vrsta hčka voli samoću i čuva svoju teritoriju, pa ih treba držati pojedinačno.

Ruski hrčak (Phodopus sungorus) – spada u patuljaste hrčke. Odrasle jedinke duge su svega deset cm i teške oko 50 grama. Krzno im je sivkaste boje s bijelim trbuhom i karakterističnom tamnom prugom duž leđa. Danas se može kupiti u tri boje: klasičnoj sivoj, plavoj i bijeloj boji. Vrlo  često u prodavaonicama dolazi pod nazivom „kineski hrčak“, što je potpuno netačno. Pravi kineski hrčak živi u prirodi i izgledom podsjeća na ruskog hrčka, no ima karakteristično dug rep.

Roborovski hrčak (Phodopus roborovskii) – takođe spada u patuljaste vrste hrčaka. Krzno mu je svijetlosmeđe do žućkaste boje, bez tamne pruge na leđima. On je najmanji, dužine do osam centimetara i težine svega 25 grama. Roborovski hrčak se, za razliku od sirijskog i ruskog hrčka, može držati u manjim zajednicama i nije agresivan prema ostalim jedinkama iste vrste (ali jedino ukoliko su svi iz istog legla). Patuljasti su hrčci u prodavaonice kućnih ljubimaca došle mnogo kasnije od sirijskog hrčka te su iz tog razloga danas atraktivniji i popularniji. 

Nabavka

Zlatno pravilo prije nabavke bilo kojeg kućnog ljubimca, pa tako i hrčka, glasi : prije nabavke životinje razgovarajte sa svojim ukućanima te ukoliko se svi jednoglasno složite da želite životinjicu – nabavite je. Hrčka nikada ne kupujte za poklon, pogotovo ne maloj djeci. Hrčak je životinjica za posmatranje, ne za igru i dresiranje.

Hrčka je najbolje nabaviti od registriranog uzgajivača jer ćete na taj način moći vidjeti mladog hrčka i njegovu majku, uslove u kojima se životinjice drže, a uzgajivač će vam sigurno dati korisne savjete o samoj životinjici. Drugi najbolji način je nabaviti mladu životinjicu od poznanika ili prijatelja. Kao zadnji izbor neka bude prodavaonica kućnih ljubimaca. U njima se vrlo često prodaju životinjice sumnjivog porijekla, zdravstvenog stanja i starosti.

Najbolje je kupiti hrčka starosti četiri do šest sedmica. te svakako zamolite da vam ga izvadi iz kaveza. Zdravi hrčak je aktivan, razigran i znatiželjan. Bistrog je pogleda i velikih očiju, sluznica nosa mu je ružičasta i lagano vlažna.

Trbuh je pun, čist, a oko polnog i analnog otvora ne smije biti nikakvog iscjetka, izmetom uprljanih dlaka niti neugodnog mirisa. Disanje zdravog hrčka je pravilno, nečujno i mirno. Dlaka je pravilno raspoređena, gusta, bez krastica i ozljeda.

 

SMJEŠTAJ

Kavez treba da bude na stabilnom mijestu, kako bi se spriječio pad. Treba obratiti pažnju da ne bude izložen direktnoj sunčevoj svjetlosti ili u blizini radijatora. Takođe, važno je izbegavati promaju i visoku vlažnost.

Uz hrčka je potrebno nabaviti odgovarajući kavez s pripadajućom opremom.U prodaji postoji velik izbor kaveza različitih veličina i oblika. Kavez nikad ne može biti prevelik, stoga, ako u svom stanu imate dovoljno prostora, ne kupujte one najmanje. Kavez za sibirskog hrčka mora biti minimalno 80 cm širok i 40 cm dubok. Patuljasti hrčci mogu se držati u manjim- širine 60 cm i dubine od 40 cm. Kavez može biti i manjih dimenzija, ali onda mora biti na više etaža.

Dno kaveza čini plastična posuda koja se prilikom čišćenja jednostavno i lako vadi (poput ladice). Visina plastičnog dijela kaveza iznosi oko deset centimetara što onemogućuje pretjerano izbacivanje stelje iz kaveza i prljanje vašeg stana istom (hrčak je podzemna životinja koja kopa tunele i u stelji radi hodnike). Rešetke kaveza neka budu od pocinčanog čelika. Lakirane i plastične rešetke nisu idealne, jer hrčak ih lako izgrize, a lakirane žice vrlo brzo zahrđaju. Optimalan razmak rešetki na kavezu iznosi između sedam i 12 milimetara.

U zadnje se vrijeme kao kavezi koriste stakleni akvariji. Oni imaju svoje prednosti jer onemogućuju bijeg i prosipanje stelje. Kod njih obratiti pažnju na cirkulaciju zraka-zna biti otežana (pogotovo ukoliko akvariji imaju poklopac). Na dno kaveza stavlja se stelja (piljevina, komadići drveta, kukuruzni briketi).

Stelja mora dobro upijati tekućinu, ne smije biti prašnjasta niti sadržavati otrovne tvari. Ravnomjerno se rasporedi na dno kaveza sloja debljine tri do pet centimetara. Kao stelju izbjegavajte pijesak za mačke i mirisne piljevine koji vrlo često dovode do alergijskih upala kože i svrbeža, kao i do problema disajnih puteva.

S obzirom da hrčci nuždu obavljaju uvijek u jednom kutu kaveza-nabavite kutni umetak za kavez. U njega se stavi stelja, a vrlo je praktičan za čišćenje jer omogućuje da ga brzo izvadite i očistite bez nepotrebnog čišćenja cijelog kaveza.

Svaki kavez mora uz posudice za vodu i hranu sadržavati i kućicu. Ona može biti drvena ili plastična, a hrčku služi kao brlog ili mjesto za deponiranje hrane. U kućici hrčak provodi puno vremena spavajući, a ona mu pruža sigurnost u fazi privikavanja na nove vlasnike i novi dom. U kućicu hrčku stavite malo stelje i sijena ili mekanog papira da napravi gnijezdo. Ne koristite pamučnu vatu jer ona može dovesti do raznih zdravstvenih problema, kao ni novinski papir.

Točak je jedan od sastavnih dijelova svakog kaveza-on je dobar jer hrčak na njemu zna provesti i po nekoliko sati dnevno okrećući ga čime ostaje u dobroj kondiciji.

Od dodatnih dijelova za kavez danas su popularni tuneli, ljestvice, prečke za provlačenje i penjanje koji će vašem dlakavom ljubimcu biti jako zanimljivi.

Ishrana

Ishrana hrčaka bazirana je na gotovoj hrani za hrčke u granulama ili kao mješavina zrnevlja. Jelovnik se može obogatiti i svježim voćem i povrćem, npr: jabuka, banana, šargarepa, lješnik, borovnice,tikva.
Veoma je je važno da uvijek ima sviježe vode. Dnevna količina izbalansirane hrane potrebna za sirijskog hrčka je oko 20 g (jedna velika kašika), a za kineskog hrčka oko 5 g (jedna kašičica).
Ovaj mali glodar uvijek voli nešto da gricka pa je dobro u kavez staviti komadiće drveta ili različite gotove „grickalice“ koje su u ponudi u prodavnicama opreme za ljubimce. Ostaci ljudske hrane ili šećer štetni su za zdravlje hrčka.

Ishrana hrčka trebala bi se sastojati od tri dijela:

suha zrnata hrana koja čini minimalno 50 % ishrane

svježa hrana (do 40 % ukupne ishrane)

životinjske bjelančevine (svega oko 5 % ukupne ishrane). 

Mješavina zrnate hrane čini osnovni dio ishrane svakog hrčka.Nabavite premium hranu koja ima najbolje izbalansiran omjer zrnjevlja uz dodatak vitamina i minerala. Jeftinije hrane često nisu kvalitetne i u većini slučajeva sadrže žitarice koje hrčak ne voli i koje će svakodnevno ostavljati u posudici za hranu. Dnevna doza zrnate hrane iznosi oko dvije čajne kašikice.. Najčešće se dogodi da hrčak veći dio hrane spremi u svoje obrazne kesice i odnese u kućicu. To je normalna pojava i neka vas ne brine (sibirski hrčak u kesicu može spremiti i do 20 grama hrane).
Od svježe zelene hrane hrčak voli jesti gotovo sve (djetelinu, lucernu, maslačak, trputac, tratinčicu, koprivu, kamilicu, metvicu, razno voće i povrće). Prilikom davanja zelene hrane pazite na količinu jer ukoliko hrčak odjednom pojede velik dio takve hrane mogu se javiti  problemi s probavom.

Povremeno (jako rijetko) hrčku u vrlo malim količinama ponudite svježe bjelančevine kao što su svježi sir, goveđe meso, ili konzerviranu pseću hranu.

Dolazak u novi dom

Kada hrčka donesete kući, odmah ga stavite u potpuno pripremljen i uređen kavez i ostavite ga na miru. U početku će hrčak biti plah i nemiran, no brzo će početi istraživati svoj novi prostor i obilježavati ga mirisom (mirisnom žlijezdom koja je kod sirijskog hrčka smještena na bočnoj strani tijela, dok se kod patuljastih hrčaka nalazi na području trbuha). Prvih nekoliko dana ne uznemiravajte hrčka stalnim otvaranjem kaveza i naglim pokretima.Hrčak je kućni ljubimac za posmatranje, a ne za maženje i igru. Vrlo ga jednostavno možete naučiti da vam hoda po rukama i ramenima, no on će to uvijek obavljati nevoljno, i jedva će čekati da ga vratite u njegov kavez (u kojem će odmah početi čistiti svoje krzno ne bi li s njega uklonio vaš miris).

Pazite da vrata kaveza dobro zatvarate, jer u suprotnom hrčak će sigurno pobjeći. Po prirodi je znatiželjna životinja koja, ukoliko pobjegne, može izgristi kablove i dijelove namještaja. U slučaju bijega, ne paničite. Ako niste sigurni gdje se sakrio, budite što tiši ne biste li ga čuli. Kad hrčak ogladni, prestat će se skrivati i krenut će u potragu za hranom. Najbolje je da u sredinu prostorije, na vidnom mjestu, ostavite komadić ukusne hrane i čekate da se hrčak pojavi.

Ako to ne uspije, u trgovinama za kućne ljubimce možete nabaviti klopku za hvatanje životinja u koji se stavi hrana i u koju će se vrlo brzo vaš kućni ljubimac uloviti, a da ga klopka pri tome ne ozljedi.

Higijena i zdravlje

Osnovni preduslov zdravlja i dugovječnosti vašeg hrčka jeste čist kavez. Hrčci su izrazito čiste životinje koje puno vremena provode u čišćenju i uređivanju svoga krzna. Miris njihove mokraće manje je intenzivan nego kod ostalih glodara poput miša i štakora. S obzirom da nuždu obavljaju uvijek u istom kutu kaveza, dovoljno je jednom u sedam do deset dana kavez oprati i očistiti. Hrčka tada stavite u neku kutiju iz koje ne može pobjeći, iz kaveza izvadite i bacite korištenu stelju te ga operite nekim deterdžentom, dobro isperite i osušite. U kavez dodajte svježu stelju, posudice napunite svježom hranom i vodom.

Što se bolesti tiče, hrčci rijetko obolijevaju. Najčešći uzroci oboljenja su paraziti i gljivice kojima se hrčak zarazi ukoliko ga držite u prljavim kavezima ili ga loše i nekvalitetno hranite. Osnovni znakovi oboljenja su svrbež, otpadanje dlake, a u težim stadijima i pojava ranica na koži. Ukoliko vidite da je hrčak miran i spava više nego obično, a područje trbuha i anusa mu je uprljano izmetom neugodnog mirisa, znajte da hrčak ima proljev. Odmah mu prestanite davati svježu hranu.

Simptomi bolesti su vrućica, iscrpljenost, bol u zglobovima i mišićima. Hrčak se vrlo često može zaraziti kod uzgajivača i u trgovinama gdje se na jednom mjestu nalazi velik broj životinjica lošeg imunološkog sustava. Na svu sreću, danas je ova bolest izrazito rijetka. Ukoliko primijetite da je vaš ljubimac bolestan, najbolje ga je odvesti veterinaru

Hrčci ne žive dugo. Zavisno o zdravlju i vrsti, prosječni životni vijek hrčka iznosi između godinu i po do tri i po godine. U tom će vas vremenskom razdoblju ovaj razigrani glodar nasmijati bezbroj puta. 

TEMPERAMENTRazigran, živahn i hitar kućni ljubimac. Aktivn je noću, a danju spava. Jednostavni su za održavanje i lako im je ugoditi. Vole se češkati i maziti-al je do toga vrlo teško doći.., ali znaju biti i agresivni i ugristi ukoliko ih nešto provocira. Treba mu obezbijediti što više aktivnosti, jer je sklon gojaznosti. Jedna od omiljenih i veoma efikasnih igračaka je točak, na kome hrčak može dugo vremena provesti. Ove životinje je jednostavno obožavaju i uporno trče na njoj, svakodnevno prelazeći stotine metara.Ovi ljubimci takođe uživaju u raznim lavirintima kroz koje se mogu provlačiti i vježbati svoju spretnost i sposobnost da se izvuku iz bezizlaznih situacija baš kao što bi to radio u prirodi gdje ga vrebaju grabljivci. Naravno hrčka treba i puštati iz kaveza, kada se navikne na novi dom. Izuzetno su radoznali, vole da njuškaju i istražuju, a pravi su majstori da nestanu i da se zavuku između namještaja u stanu pa je dobro biti u blizini i pratiti njihovo kretanje. Pogodniji su za stariju djecu koja mogu adekvatno brinuti o njima. Očekivani životni vijek hrčka iznosi dve do tri godine.