VJEVERICE-živahna i znatiželjna bića mogu biti izvrsni ljubimci, zahtijevaju posebnu njegu i ne vole maženje.

VJEVERICE-živahna i znatiželjna bića mogu biti izvrsni ljubimci, zahtijevaju posebnu njegu i ne vole maženje.

Vjeverice pretežno žive u šumama evropskog kontinenta. Veličine su oko 25 cm. Na stražnjem dijelu njihovog tijela nalazi se široki i od bujnih dlaka načinjen rep, koji je dugačak skoro koliko i njihovo tijelo i koji je uzdignut prema gore. Zahvaljujući ovakvom repu, vjeverica bez gubljenja ravnoteže skače sa drveta na drvo.

Zahvaljujući svojim malim šiljatim noktima vjeverica se može penjati na drveće. Može trčati po granama, može da se klati sa glavom okrenutom prema dolje i da se tako kreće. Naročito sive vjeverice,koje sa najvisočije grane mogu sa lakoćom skočiti na drugo drvo koje se nalazi na udaljenosti i od 4 metra. A kada leti, vjeverica širi prednje i zadnje noge i kreće se gotovo kao jedrilica. A njihov rep, koji se u toku leta spljošti, osigurava i ravnotežu, a ima i ulogu kormila, koje podešava pravac leta. Vjeverica je u stanju da se lagano, na četiri noge, spusti čak i kada skoči sa visine od 9 metara.  

Vjeverice to postižu zahvaljujući zadnjim nogama, oštrim očima, koje veoma dobro mogu procijeniti udaljenost, jakim kandžama i korištenju repa, koji ima veliku ulogu u održanju ravnoteže. Obzirom da je nemoguće, da su vjeverice uzele u ruke lenjire i izmjerile visinu svakog drveta, dužine njihovih grana ili udaljenost drveta od drveta, kako onda vjeverice podešavaju udaljenost kada skaču sa drveta na drvo. Osim toga, kako se vjeverice mogu tako brzo kretati, a da pri tome ne zadobiju bilo kakve tjelesne povrede.

Vjeverice posjeduju sve nadarenosti i fizičke odlike potrebne za dolazak do hrane koja uspijeva na visokom drveću, kao što je orah, kesten, jezgro šišarke i lješnjak.

U zimskom periodu vjeverice teško dolaze do hrane. Zbog toga one u toku ljetnjih mjeseci vrše prikupljanje hrane za zimu. Vjeverice su, dakle, životinje koje zimsku ishranu osiguravaju ranije. Me|utim, prilikom uskladištavanja hrane, vjeverice su veoma oprezne. One ne deponuju voće i meso koje pronađu, zato što je to hrana koja se brzo kvari i tada bi vjeverice ostale gladne u hladnim zimskim danima. Zbog toga, vjeverice za zimu skupljaju samo teško kvarljive plodove kao što su; orasi, lješnjaci i šišarike. 

Vjeverice imaju veoma oštre i jake zube. U prednjem dijelu usta nalaze se sjekutići, uz pomoć kojih one glođu i razbijaju tvrde ljušture plodova, a u zadnjem dijelu duge usne šupljine nalaze se kutnjaci. Što se tiče ovih malih životinja, one ovaj posao obavljaju veoma lako i to jedino uz pomoć svojih oštrih zuba.

Ako se slome ili istroše, zubi vjeverice se obnavljaju i na mjestu starih odmah niču novi zubi. Stalnim izrastanjem, istrošeni zubi se obnavljaju sa donje strane. 

Korištenjem savršenog osjetila za miris, vjeverice, koje deponiraju hranu za zimu, uspijevaju pronaći lješnjake ili druge slične plodove koje su zakopale na različitim mjestima. Tako one uspijevaju osjetiti miris lješnjaka koji je skriven i ispod snijega dubokog čak i 30 centimetara.

Vjeverice hranu, koju nose u kesicama, odnose u svoja gnijezda. Hranu odjednom deponuju na različitim mjestima u jazbinama. Većina njih, kasnije zaborave ta mjesta.

Vjeverice posjeduju metode sporazumijevanja koje međusobno koriste. Kada opaze neprijatelja, crvene vjeverice, naprimjer, mašu repom i počinju puštati uzbudljive glasove. Pored ovog metoda sporazumijevanja, vjeverice, koje se trčeći kreću po granama visokog drveća, svoje repove koriste, takođe, i za osiguranje ravnoteže. Isto tako one svoj pravac, mijenjaju okretanjem repa. Rep vjeverice ima istu funkciju kao i kormilo broda. Pored toga, njihovi brkovi predstavljaju jedan veoma značajan faktor u osiguranju ravnoteže. Vjeverica kojoj su osječeni brkovi, ne može očuvati svoju ravnotežu. U isto vrijeme, vjeverica noću koristi brkove za uočavanje predmeta oko sebe. 

U stanju mirovanja male životinje veoma brzo gube toplotu i tako bivaju suočene sa mogućnošću mržnjenja, što za njih, a naročito kada spavaju, predstavlja jednu veliku opasnost.Vjeverice, svoj debeli rep nalik na krzno omotavaju oko tijela i spavaju sklupčene kao lopta. Rep vjeverice je gotovo poput kaputa ili jorgana. Zahvaljujući repu, spašavaju se od smrzavanja kada spavaju na niskim temperaturama. 

Kako su ove životinjice jako živahne, trebate im pružiti što više prostora • Vjeverice bi trebale živjeti u zajednici kako im ne bi bilo dosadno.

U divljini vjeverica živi oko 3 godine, ali ako se dobro brinete o njoj u zatočništvu dožive do 8 godina. Vjeverica u obrazima ima vrećice za spremanje hrane koju će kasnije ponijeti u svoju jazbinu, jer se, ako i većina malih sisavaca priprema za zimu. Osim što su jako slatke, one su i poprilično nestašne male životinjice koje će pokušati pobjeći čim im se ukaže prilika. Zato pazite da razmak između rešetki na kavezu ne bude veći od 2,5 cm, jer ćete u suprotnome vjeverice nalaziti po cijeloj kući.

 

Kako su ove životinjice jako živahne, trebate im pružiti što više prostora. Smjestite vjevericu u veliki kavez veličine 100x60x60 cm,  u koji ćete staviti puno grana i lišća kako bi se mogla penjati i skrivati.

 

Kavez bi trebao imati tri čvrste stranice, dok je prednja strana prekrivena mrežom ili rešetkama. Dno neka bude čvrsto i prekriveno pijeskom, piljevinom ili papirom koji će upiti vlagu i neugodne mirise-ili bez išta lakže počistiti.

U kavez, osim grančica i lišća, stavite police, kamenje i sve drugo što će vjevericama osigurati zabavu. 

Za svaku odraslu vjevericu morate osigurati jedno gnjezdo veličine 20x20 cm. U gnjezdo stavite sijeno ili isjeckani papir. 

 

Vjeverice bi trebale živjeti u zajednici kako im ne bi bilo dosadno, ali pazite kada miješate muške i ženske vjeverice ako ne želite podmlatke. Morate paziti da mužjake razdvojite kada dostignu zrelost kako bi spriječili svađe. 

Kavez redovno čistite. Vjeverice će odabrati jedan kut kaveza za obavljanje nužde, a podlogu mijenjajte svakoga dana. Gnjezda čistite dva puta godišnje, ali izbjegavajte njihovo čišćenje između rujna i ožujka, jer su u tom periodu puna sjemenki koje su vjeverice spremile za zimu.

Posebno grijanje kaveza nije potrebno, ali je nužno da životinje imaju dovoljno zraka. 

U prirodi vjeverice jedu orašasto voće, bobice, kukce i žitarice, a postoji velik izbor gotove hrane koja će biti zamjena njihovoj uobičajenoj ishrani. Osnovna ishrana su žitarice s dodatkom povrća, orašastog voća i malo voća. Možete im ponuditi i proteine u obliku mesa ili malo jaja. 

Kikiriki, sjemenke i zeleno povrće nudite im u malim količinama. Kako bi održali zube vjeverice zdravima, možete joj dati suhu integralnu tjesteninu za glodanje. Neka joj uvijek bude dostupna svježa voda. 

Ako dozvolite vjeverici da svaki dan malo vrluda vašom kućom, uskoro će se naviknuti na vašu prisutnost. Mnogi vlasnici vjeverica kažu kako je njihovom ljubimcu najdraže sjediti na njihovom ramenu dok gledaju televiziju ili čitaju knjigu. Vjeverice koje od malena borave u društvu vlasnika postaju potpuno pitome, a mogu se čak naučiti da reagiraju na ime. Kako su često plijen drugih životinja, po prirodi su malo nervozne. Zato izbjegavajte nagle pokrete i glasne zvukove dok ih pokušavate pripitomiti. Imajte na umu da vjeverica nikada neće biti odana kao pas i ako tražite ljubimca kojeg ćete maziti onda ona nije izbor za vas. Najviše što ćete s vjevericom dobiti je sjedenje na vašem ramenu i da vam dođe u vrijeme hranjenja. 

Kupiti B kompleks za glodavce te im obavezno davati jer su jako osjetljive na nedostatak vitamina.Poželjno je svakodnevno puštanje van kaveza barem 2 sata da slobodno trčkara po prostiriji jer oboljeva od kavezne paralize.

Ove vjeverice u prirodi jedu žitarice, sjemenje, bobičasto voće, orašaste plodove, gljive, insekte, ali i mlade ptice i njihova jaja.

Vjeverice, vođene instinktima, neprestano traže hranu, te je spremaju u nastambu. Dio obroka pojedu odmah, a dio npr. oguljenih sjemenki i koštice spremat će na više mjesta. Vlasnici ustvari nude životinjama i više hrane nego što im je potrebno. 

Svakako im ne bi trebali davati mlijeko i mliječne proizvode jer veća količina laktoza koju sadrži kravlje mlijeko može izazvati u vjeverica teže probavne smetnje. Nagle promjene u prehrani takođe se ne preporučaju jer dovode do disbioze crijeva, te posljedičnih proljeva i opstipacija.

Što se tiče otrovnih plodova, u nama dostupnoj literaturi nema podataka da bi na našem području postojale koštice otrovne za vjeverice.Ne dajite badem.

Vjevericu hranite premium mješavinama hrane upravo za ovu vrstu ljubimaca. Ponudite joj i grožđe, jabuku, bananu, ananas, sezonsko bobičasto voće, te orahe, lješnjake, kikiriki, sjemenke suncokreta i žitarice. Povremeno joj treba dati crvića ili mali komadić govedine kao izvor animalnih bjelančevina. Uz to joj u nastambu postavite mineralni kamen za glodavce. Nema potrebe proširivati ovako raznovrstan jelovnik jer on će zadovoljiti sve njene potrebe.