JEŽ / Hedgehog /-predivna bodljikava loptica.

JEŽ / Hedgehog /-predivna bodljikava loptica.

Male se životinjice bez obzira na svojih 7.000 bodlji koje koriste u obrani obožavaju igrati i vrtiti po rukama. Najradije borave na rubu šuma, u parkovima i vrtovima, pa prema tome, poželite li ovog neobičnog kućnog ljubimca, budite spremni na to da mu se neće svidjeti  vaša dnevna soba.

Najviše su kao ljubimci prihvaćeni u Sjevernoj Americi. Prvenstveno se smatraju kukcojedima jer insekti predstavljaju najveći dio njihove prirodne ishrane. Međutim, u 'zarobljeništvu' (kao kućni ljubimci) jedu jabuke, banane, vrhnje razrijeđeno s vodom, pa čak i suhu mačju hranu, a najviše piju vodu. Želite li im proširiti ishranu, učinite to sa svježim sirom, salatom i kajganom, a izbjegavajte čisto mlijeko (bez obzira na postotak masnoće), začinjenu hranu i kruh.

Uglavnom su noćne životinjice pa su u to doba aktivni, a odmaraju se između 5 ujutro i 8 naveče. Leđa su im prekrivena redovima bodlji, a trbusi mekanim, laganim krznom. Kada se nađu u opasnosti, skupe se u čvrsto klupko pa izgledaju kao loptica divljeg kestena. U opuštenom stanju bodlje im leže gotovo pljosnato.

Veličina koju dostižu  kreće se između 12 i 20 cm, a mogu živjeti od 3 do 8 godina, u prosjeku 4 ili 5. Najčešće su tamnosmeđe boje s bijelim vrhovima bodlji, iako postoje i potpuno bijele vrste, nazvane 'snježne pahuljice'. Iako nemaju mekanu dlaku pogodnu  za maženje (kao mačke npr.), vole biti u kontaktu s ljudima (pripitomljeni  ježevi, naravno) pa se penju na ramena i prelaze s jedne osobe na drugu.

Ako imate želju  držati ježa kao kućnog ljubimca, morate biti svjesni činjenice da ga nećete moći izvoditi u šetnje niti će biti pametno stavljati ga u krevet da spava s vama. Za početak, dok se ne navikne na vaš dodir, dobro je primati ga u ruke zamotane tankim ručnikom (za svaki slučaj).

Dobro je znati da ježevi prepoznaju miris pa ih dezodorans ili parfem može zbuniti. Tvrdoglavim ježevima možete staviti svoju majicu u kavez kako bi se navikli na vaš miris. Takođe  pazite na to da ih ne primate u ruke odozgo da vam prst ne ostane 'zarobljen' između bodlji jer može biti bolno.

Ježevi nisu kućni ljubimci već divlje životinje, i to zaštićene zakonom kod nas kao prirodne rijetkosti. Zato vaš  najplemenitiji gest   je da ga ne dirate, već da ga ostavite u dvorištu. Od njega možete  imati samo koristi, jer je bubojed (hrani se skakavcima, bubašvabama, puževima, glistama, zmijama, žabama...).

Ježevi mogu imati tzv. "ježeve buve".  Takodje mogu imati crijevne parazite.

Preporuka je  ne prskati  ježa  frontline-om niti  mu stavljati  bilo kakav prašak protiv buva, ili da mu ne daj boze dajete  tablete protiv parazita. Tablete protiv parazita se prave za pse i mačke i doziraju se prema kilaži, pa je sasvim jasno zašto ne treba da ih dajetr  ježu.

Ježić  spava zimski san, pa ga preko zime nećete  vidjati u dvorištu. Takodje se ne preporučuje premještanje ježeva, jer se oni snalaze tako što prate sopstveni mirisni trag, a ako ga premjestite  on više neće moći da ga nadje.

U dvorištu obično prošvrlja lijevo desno i ode svojim putem.

O  JEŽEVIMA

Jež ima zdepasto i zbijeno tijelo pokriveno crno-smeđim bodljama i kratkim dlakama na trbuhu. Glava s izraženim očima završava šiljatom crnom njuškom. Ima male okrugle uške te kratke noge. Naraste do 25 centimetara u dužinu. Ima kratak rep dug oko dva i po centimetra. Teži i preko jednoga kilograma. Živi najčešće u suhim područjima- u živicama, uz rubove šuma, ali često i uz ljudska naselja. Vrlo je rijedak u šumama. Kreće se u sumrak i noću, ali se u jesen susreće i u toku dana. Veoma je oprezan i kada se nađe u opasnosti, smota se u kuglu.


Ježevi su male do srednje velike životinje i imaju vrlo sličnu građu tijela. Dužina tijela im se kreće između 10 i 45 centimetara. Najveća je malajska štakorska rovka (Echinosorex gymnura) koja može težiti do 2 kg, dok mala štakorska rovka teži samo od 20 do 80 grama. Dužina repa im je različita, dok štakorske rovke imaju dugi rep, pravi ježevi imaju uglavnom samo malene batrljice.


Udovi ježeva su kratki i nisu specijalizirani. Kao i kod drugih kukcojeda, i kod ježeva palčevi im nisu nasuprotni, a prsti završavaju s po pet prstiju s oštrim kandžama. Jedini izutetak su četiri vrste ježeva iz roda Atelerix koji svi žive u Africi i na stražnjim nogama imaju samo četiri prsta. Štakorske rovke imaju nešto duže stražnje noge od pravih ježeva, kako bi im to omogućilo veću brzinu u bijegu.



Krzno ježeva je najčešće neupadljivo smeđe ili sive boje. Pravi ježevi imaju kao vrlo učinkovitu odbranu na leđima i bokovima bodlje (tamnoprsi jež ih ima oko 6 do 8 hiljada). Bodlje su preoblikovana dlaka, i iznutra su šuplje. Svaka bodlja ima poseban mišić (Musculus arrestor pili) koji upravlja njenim položajem. Kad su ugroženi, sklupčaju se u kuglu. To zahtijeva kompleksnu "saradnju" brojnih mišića, između ostalih Musculus caudo-dorsalis koji se proteže od korijena repa pa duž leđa i uspravlja bodlje, i Musculus sphincter cuculi koji drži životinju sklupčanom i tako skriva nezaštićene dijelove tijela, jer pravi ježevi nemaju bodlje na trbuhu, licu i udovima. Ti dijelovi tijela pokriveni su samo krznom bez bodlji.

Za razliku od ove potporodice, druga potporodica, štakorske rovke, nemaju bodlje, a zbog uglavnom dugog i golog repa izgledom potsjećaju na rovke (Soricidae). Krzno im je sivosmeđe do crno, a zavisno o vrsti može biti svilenkasno ili grubo.


Osim u vrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci i reaguju agresivno na druge pripadnike svoje vrste. Osim nekoliko vrsta štakorskih rovki za koje je poznato da traže hranu i po danu, svi ostali ježevi su aktivni u sumrak i noću.


U hladnijim područjima ježevi "spavaju" zimski san, dok stanovnici toplih područja u sušnom razdoblju zapadaju u stanje ukočenosti, nazvano torpor.