ČINČILA-chinchilla-ajde balkanci gajite krmad, manite se činčila, kunića.....

ČINČILA-chinchilla-ajde balkanci gajite krmad, manite se činčila, kunića.....

U vrijeme kada je zabranjen uzgoj životinja radi krzna, u Hrvatskoj je bilo više od 2000 uzgajivača činčila, a trenutno činčile uzgaja tek 50-ak obiteljskih gospodarstava. Proizvodnja je u očitom opadanju, većini je to dodatan izvor prihoda i nema razloga da se dopusti uzgoj činčila za krzno zbog maloga broja pojedinaca koji žele na tome zaraditi.Slično je na svim balkanskim prostorima.
Hrvatski građani i vodeće političke stranke još su se 2006. godine odlučno izjasnili protiv uzgoja životinja radi krzna. Građani Hrvatske ne žele krzno činčila, zbog čega je to krzno isključivo izvozni proizvod. Hrvatska time obavlja prljav i neetičan posao potpuno nepotrebnog uzgoja i ubijanja činčila, što druge zemlje EU-a sve više odbacuju. Nedopustivo je da se u prelaznom razdoblju za ukinuće uzgoja životinja radi krzna potiče proizvodnja krzna činčila.
Iako se uzgajivači činčila nastoje prikazati kao veliki ljubitelji i spasitelji činčila, činjenica je da im te činčile nisu kućni ljubimci, nego im služe jedino kako bi profitirali na njihovoj smrti i oderanom krznu. Kada govorimo o uzgoju činčila, govorimo o zatočenju činčila u male kaveze u kojima su prisiljene provesti svoje kratke živote, do agonije stravičnog ubijanja. U tome nema ljubavi prema životinjama, nego se radi isključivo o krvavom poslu i zaradi.
Ove društvene životinje u divljini žive u jazbinama, dok u uzgoju provedu cijeli svoj kratki život zatočene u male žičane kaveze, u kojima nemaju prostora za fizičku aktivnost i mogućnost izražavanja ponašanja specifičnih za njihovu vrstu. Iako su činčile vrlo društvene životinje i u divljini žive u kolonijama od preko 100 životinja, u farmskom uzgoju to im je potpuno onemogućeno. Činčile imaju duge stražnje udove koje su prilagođene za skakanje. Mogu skočiti u visinu preko 1,8 metara, a zabilježeno je da činčile koje se drže kao kućni ljubimci skoče i na vrh hladnjaka. S obzirom na to da su činčile divlje životinje te skaču kada su uznemirene i prilikom kretanja, premala visina kaveza može uzrokovati ozljede jer životinje glavom udaraju u gornji dio kaveza.

Poremećaji u ponašanju
Činčile su poznate kao izuzetno osjetljive životinje. Zatočeništvo, monotono okruženje i nedostatak podražaja onemogućavaju ih u zadovoljavanju njihovih psiholoških potreba. Uslovi držanja i uzgoja činčila rezultiraju abnormalnim stereotipnim ponašanjem, strahom, poremećajima u reprodukciji i smrtnošću mladunčadi.
U uzgoju činčila i drugih životinja radi krzna uobičajena su rutinska stereotipna ponašanja poput beskonačnog ponavljanja istih pokreta i kretanja u kavezu, odbijanja hrane, samoozljeđivanja i međusobnog ozljeđivanja (griženje krzna, ozlijeđene ili odgrizene uši, iskopane oči, odgrizeni repovi), što stvara bolne rane, koji su rezultat dosade, stresa, prenatrpanosti kaveza, nedostatka predmeta za obogaćivanje, nepravilne prehrane i buke. I najbolji uslovi uzgoja ne mogu to riješiti.
Valja naglasiti da činčile koje pasivno sjede ili leže u svojim kavezima nisu nužno mirne ili raspoložene. U etološkom smislu, nedostatak normalnog ponašanja takođe može biti pokazatelj loše dobrobiti životinja, osobito kod činčila koje su u prirodi društvene životinje i žive u zajednicama.
Poremećaji zbog parenja činčila
Iako su činčile u prirodi monogamne, tj. pare se za cijeli život, u uslovima uzgoja radi krzna prisiljene su pariti se s više partnera. Činčile u uzgoju raspoređene su u kavezima, a kretati se mogu jedino mužjaci, i to do ženskog kaveza, kako bi oplodili ženke. Uzgajivači stavljaju ženkama oko vrata ovratnike/ogrlice koje su šire od veličine prolaza, kako ne bi mogle izaći kroz otvor gdje se kreće mužjak. Činčile su sposobne usisati zametak u krv ili limfni sustav, što se može dogoditi ako su izložene neprestanoj buci, strahu ili krivoj ishrani.

 Usmrćivanje činčila
Prilikom ubijanja činčila plinom dolazi do gušenja, grčenja mišića i bolnog glasanja životinja. Ostale metode ubijanja činčila su injekcija od 5 ml 40-postotne otopine kloralhidrata u trbušnu šupljinu, elektrokucija (koristeći elektrode postavljene na uši ili njušku i nogicu), lomljenje vrata, ubijanje projektilom u mozak (projektil prodire u cerebralni korteks) ili kloroformom (gušenje dok se nalaze u komori zasićenoj kloroformom).
Podsjećamo na snimke francuskih aktivista iz 2003. godine, koje su otkrile su da su na pet farmi činčila u Hrvatskoj uzgajivači ubijali činčile na posebno okrutan način, elektrokucijom, plinom ili su im lomili vratove. Farmeri su ubijali životinje tako da bi im na noge i njušku prikopčali metalne štipaljke i potom ih spojili na transformator. Činčile su skvičale od boli, a nakon što je puštena struja, micale su se još minutu i pol. Činčile bi obično umrle tek dvije minute nakon elektrošokova. Potom bi im oderali kožu.
Hrvatski uzgajivači tvrde da sada ubijaju činčile plinom. Nepotrebno je naglašavati okrutnost usmrćivanja činčila ugljičnim dioksidom u visokim koncentracijama, ugljičnim monoksidom (čisti izvor) i ugljičnim monoksidom povezanim s drugim plinovima. Upotreba ugljičnog monoksida smatra se neprihvatljivom metodom ubijanja krznaša jer postoji zabrinutost oko slabe pouzdanosti koncentracije CO-a, upotrebe kontaminiranih motornih plinova, sposobnosti životinja za otkrivanje hipoksije te dugih razdoblja do neosjetljivosti kod životinja ubijenih korištenjem CO-a. Takođe postoji zabrinutost oko uticaja korištenja CO-a na ljudsko zdravlje i sigurnost. Odbojnost ugljičnog dioksida i praktične poteškoće u postizanju pouzdanih visokih koncentracija plina u komori za ubijanje neki su od razloga neprihvatljivosti CO₂ kao metode za masovno ubijanje životinja koje se drže radi krzna.

No, najvažniji razlog zašto činčile ne bi trebalo uzgajati i ubijati radi krzna je etička neprihvatljivost ubijanja nedužnih životinja u plinskim komorama, strujnim udarima, zakretanjem vratova ili na bilo koje druge načine. Većina hrvatskih građana smatra ozakonjenje takve prakse, zbog interesa 20 pojedinaca u Hrvatskoj, odvratnim, obijesnim i etički nedopustivim činom.

S obzirom na brojnost bolesti koje se mogu javiti kod činčila zbog samih uslova uzgoja i s obzirom na okrutne načine ubijanja, jasno je da je nemoguće provesti kontrolu samog uzgoja, provjeriti liječe li uzgajivači životinje te na koji se način odvija njihovo usmrćivanje. Ni najbolji uslovi uzgoja ne bi bili dovoljni pa je stoga jedini način da se štite činčile zabrana njihova uzgoja za krzno.

KAO KUĆNI LJUBIMAC

Kako su činčile noćne životinje, idealne su za zaposlenu porodicu koja je kod kuće tek u večernjim satima. Velike su razlike u karakteru svake pojedine činčile. Ima nježnijih i mirnijih, ali isto tako i pravih malih dominantnih harambaša. Izuzetno su inteligentne životinje. Životni vijek im je 15 - 20 godina.

Postojbina činčila su južnoameričke Ande. Početkom 20. vijeka donijete su u SAD i Kanadu, gdje postaju omiljeni kućni ljubimci. U Evropu dolaze tek sredinom prošlg vijeka.

Zbog izuzetno gustog krzna, ne preporučuje se držanje kaveza sa činčilama na temperaturi višoj od 25ºC. Treba izbijegavati promaju i direktnu sunčevu svijetlost. Kako se činčile danju odmaraju, kavez treba biti na mirnom mijestu. Kavez treba površinom biti što veći, a kako se činčile vole penjati, bilo bi dobro da je i visok. Kavez nikako ne bi trebao biti plastični, jer će ga činčile pregristi. Isto vrijedi i za posude za hranu i vodu. Stavite svojoj činčili u kavez i kućicu kako bi imala svoj mir. Kavez pospite piljevinom za činčile i redovno čistite.

U kavez svakako stavite i grančice voćaka (jabuke, kruške) za grickanje, kupovne "grickalice" te igračke. Jednom do dva puta nedjeljno priuštite svojoj činčili kupku u pijesku (specijalan pijesak za kupanje za činčile).

Ukoliko dobiju dovoljno ljudske pažnje, činčile mogu živjeti same. Tada Vi za njih postajete “druga” činčila. Ukoliko žive od mladosti u društvu s drugim činčilama, dobro će se slagati. Treba biti vrlo pažljiv prilikom upoznavanja odrasle činčile s novom jedinkom, jer tada znaju biti vrlo agresivne. Nemojte ostavljati činčilu samu s drugim ljubimcima, čisto iz razloga da u igri ne povrijede činčilu.

Činčile su izuzetno čiste životinje, vole biti čiste i na čistom. Zbog toga treba kavez svakodnevno čistiti, i promijeniti stelju koju su pomokrile. Povremeno (jednom sedmično) je potrebno oprati police, cijevi i posude za WC. Pri tome treba paziti da se namještaj dobro ispere običnom vodom.

Činčile se ne smiju kupati u vodi. One svoje krzno održavaju čistim svakodnevnim kupanjem u pijesku. Pijesak za činčile može se nabaviti u trgovinama sa opremom za kućne ljubimce. Pijesak za kupanje treba staviti u posudu za kupanje tako da u potpunosti prekrije dno (debljine oko pola do jednog centimetra). Činčile će se rado kupati u pijesku pa stavljanje posude sa pijeskom u kavez naveče, može značiti poziv činčilama da uđu u kavez. U pijesak treba povremeno dodati pola kašike Fungistopa, preparata za spriječavanje gljivica.

Činčile nije potrebno češljati, njihovo krzno je jako gusto (iz jedne folikule izraste 30 do 80 niti). Ako se eventualno dlaka zapetlja, činčila će je sama izvaditi. Češljanje nije dobro i stoga što činčila kada je u opasnosti ispušta krzno, dio dlake koju je uhvatio "neprijatelj" će isčupati, a činčila pobjeći. U međusobnim tučnjavama činčile će se često počupati, ali krzno će na tim mjestima ponovo narasti.

Činčile su znatiželjne i zaigrane životinje. Kada se oslobode i osjećaju sigurno, krenut će u istraživanje okoline. Činčile mogu visoko skočiti i iskoristit će i najmanju površinu da odskoče još više, na ormar, policu, prozor... Zato vrijedne i lomljive stvari treba staviti van "doskoka" činčile ili zatvoriti u ormar. Ako su prozori otvoreni, treba ih zaštiti mrežom jer bi činčila u svojoj brzini mogla ispasti kroz prozor.

Činčile će skupiti njima interesantne stvarčice koje pronađu na svom pohodu. Tako u kavezu mogu završiti penkale, kvačice, mobiteli, papuče, ključevi, špagice... sve što im je tog trenutka zanimljivo. Kao igračke možemo im ponuditi komadiće drva, grančice, papiriće (ne novine), špage. Plastične igračke treba izbjegavati isto kao i stiropor, spužvu, najlon, vrećice, staklo i metal. Ako igračke stavljamo u kavez, treba ih učvrstiti ili staviti na dno, jer će ih činčile inače baciti (slučajno ili namjerno), pa bi se mogle međusobno ozlijediti.

Činčilama zubi stalno rastu te ih redovno moraju trošiti jer prerasli zubi uzrokuju teške zdravstvene probleme. Zbog toga činčile moraju stalno nešto glodati, a za to su pogodne grane raznih vrsta drveća. Vrste drveta koje su neškodljive za činčile su: jabuka, kruška, bukva, breza, vrba, lješnjak, glog i dud. Mogu im se dati svježe grane sa korom i lišćem, cjepanice ili suho drvo. Štetne vrste su zimzeleno drveće zbog smole koju sadrži; šljiva, trešnja, višnja, nektarina, marelica i badema jer drvo sadrži otrovni cijanid (u malim količinama, ali ako se stalno konzumira može biti vrlo opasno) i citrusi. Suhe daske jelovine ili borovine mogu se dati činčilama jer ne sadrže smolu. Dobra je i kora kokosovog oraha, dok meso kokosa nije dobro jer sadrži preveliku količinu masnoće. Za brušenje zuba činčilama se treba dati i komad siporeksa i mineralni kamen.

Često ćete čuti  činčilu noću kada je aktivna kako ispušta čudne zvuke,inače činčile poseduju repertoar specifičnih zvukova,koje ukazuju osjećanja,bol,kada se nalazi u opasnosti,odnos komunikaciju majke i njenih mladunaca i komnikacije cijele porodice medjusobno.Dobro je znati šta zapravo činčila hoće da vam iskaže ispuštanjem zvuka.

Što se tiče zvukova značenje zvukova koje ispuštaju činčile jako je teško ocijeniti i potrebno je veliko iskustvo i ako imate kraj sebe zvukove i značenje njihovo. Vrisne u snu nema razloga za brigu -činčilica samo sanja loše snove što je urodjeno u hjihovu svijest i podsviest kao i kod nas ljudi.....

Činčile su jako aktivne pred veče. Tada se igraju i mogu se čuti razni repertoari njihovih prelijepih zvukova,a sa tim zvukom hoće da privuku pažnju da žele da se igraju, jer nemaju društva i normalno da da do znanja da uživa u igri ili želi da je malo pustite iz kaveza da prošeta i istraži okolinu. Možete joj u zamjenu ponuditi poslasticu i ona će bitri zadovoljna sa tim. Što se tiče dresure sa 2 godine starosti životinje je jako teško jer ona je prihvatila dresuru predhodnog vlasnika i usadila u svoju podsvijest.

Moze se preddresirati ali treba jako puno vremena i strpljenja,najpogodnija dresura činčile je uzrasta od 2 do 4 mijeseca. To je najbolje i znatno lakše prihvata dresuru svog novog vlasnika dok sa 2 godine je izuzetno jako teško.

Ponete sa prvim koracima i ako sljedeći put se opet popiški na krevet lagano joj pridjite i recite joj (TO NE FUJ). Svaki put kada to uradi ponovite joj to dok neprihvati. Samo treba da budete strpljivi i da prihvati vaše povjerenje,a što se tiče mijesta vršenja nužde pratite gdje najviše vrši nuždu i sljedeći put stavite šakicu piljevine na to mijesto--trebalo bi da samo na to mijesto vrši nuždu...

Kavez treba da bude što viši i veći.

Držanje  činčila podrazumijeva posjedovanje prostora koji mora biti čist, suv i prozračan. Zbog izuzetno gustog krzna, ne preporučuje se držati kavez sa činčilama na temperaturi višoj od 25ºC. Treba izbijegavati promaju i direktnu sunčevu svijetlost. Kavez kao i posude za vodu i hranu nikako ne smeju biti od plastike, jer će ih činčila pregristi. Pošto su činčile noćne životinje, u kavez možete staviti i kućicu, kako bi se tokom dana mogle odmarati u njoj. U kavez svakako stavite i grančice voćaka (jabuke, kruške, lešnik) za grickanje, kao i kupovne "grickalice" i igračke. Čišćenje je potrebno vršiti svakih sedam dana.

Svakodnevna njega podrazumijeva kupanje u pijesku, hranjenje i pregled životinja. Činčile se ne smiju kupati u vodi jer bi se na taj način uklonila prirodna ulja iz krzna koja im štite kožu i pomažu u regulaciji tijelesne temperature. Zato se, umijesto u vodi, činčile kupaju u pijesku.

Činčilama treba dati dosta vremena da se prilagode. Kada im prvi put pristupate, krećite se polako i govorite tiho da ih ne prestrašite. Dopustite prvo da Vas malo ponjuši. Stavite ruku u kavez i pričekajte da Vaša činčila otkrije novu “granu” za penjanje. Možete postaviti i par grančica tako da se činčila mora popeti kako bi ih dohvatila. Nakon nekoliko dana činčila bi se trebala priviknuti na Vašu ruku. Nakon toga, otvorite kavez i potaknite je da Vam se popne na rame. Ukoliko je želite primiti, nemojte je vući i dizati za krzno, nego je lagano obuhvatite rukama. Činčila obožava pijesak za kupanje, pa ukoliko se ne želi vratiti u kavez, stavite pijesak u posudu u koju će odmah uskočiti. Tako je možete prenijeti u kavez. Nikako je nemojte agresivno loviti.

Činčilama ponudite gotovu hranu za činčile, sijeno, listove maslačka,  jabuku, suvo voće, bananu... i obavezno vodu. Najbolje ih je hraniti uveče kada su budne i aktivne.

Južnoamerička činčila je biljojed i hrani se specijalnom briketiranom hranom za činčile. Svaka činčila dnevno pojede 20-25 gr. briketa. Preporučljivo je jednom nedeljno davati komadić jabuke i sijeno koje mora biti potpuno suvo, kvalitetno i bez plesni. Životinje zahtijevaju sviježu vodu koja im se daje putem sistema za pojenje.

Činčila je vrlo otporna životinja ali traži pravilnu ishranu, dobre uslove i njegu. Najčešći problemi koji se javljaju kod činčila su crijevne infekcije i gljivična oboljenja. Ovi problemi uzrokovani su nepravilnom ishranom i nedostatkom cirkulacije vazduha.

Činčile su idealne za zaposlenu porodicu koja je kod kuće tek u večernjim satima, jer su one tada najaktivnije. Izuzetno su inteligentne životinje, a životni vijek im je od 15 do 20 godina.

Dobro održavane činčile imaju vrlo malo zdravstvenih tegoba. Ukoliko primjetite promjenu u gustoći izmeta, ako mjestimično nedostaje krzna te ako su oči vodenaste, bilo bi dobro kontaktirati veterinara. Isto vrijedi ako se vaša činčila ponaša drugačije nego ste naviknuti, ako spava i po noći, previše miruje, ne uzima hranu...

Činčila je zdrava kada:
- Aktivna je i živahna
- Ima bistre i sjajne oči
- Ima gusto krzno
- Ima dobar apetit
- Ima normalnu stolicu
- Ima suvu njuškicu

Činčila se može razmnožavati sa šest mijeseci, ali bilo bi bolje pričekati do jedne godine. Prosječno se činčila razmnožava tri puta godišnje i okoti 1 - 4 mladunaca. Graviditet traje 109 - 120 dana.