ZAMORCI-u kavezu je potrebno: hrana, voda, mjesto za spavanje i prostor za vršenje nužde.

ZAMORCI-u kavezu je potrebno: hrana, voda, mjesto za spavanje i prostor za vršenje nužde.

 

Prema klasifikaciji ova životinjica pripada familiji glodara pod imenom Caviidae. Zamorci, kako se takođe zovu, su zapravo pripitomljeni glodari porijeklom iz Južne Amerike. Danas je ova vrsta popularan kućni ljubimac, a nažalost i uobičajena  životinja u istraživačkim laboratorijama. U Boliviji, Peruu i Ekvadoru i danas predstavljaju sastavni dio nacionalne kuhinje.
Zamorci nisu naročito zahtijevni kao kućni ljubimci te otuda i njihova popularnost. Odraslo morsko `prase` poraste do 40 cm u dužinu , dežmekastog je tijela, ima okrugle i kratke uši i za razliku od većine glodara - nema rep. Težina veoma rijetko prelazi 1 kilogram a životni vijek je u prosjeku pet godina. Zanimljivo je da na svijet mladunci dolaze u prilično naprednom stadiju sa stalnim a ne mlječnim zubima.
Osnovna podijela bi bila na dugodlake, kratkodlake i one sa svilenkastom dlakom. Kratkodlake varijante  su mnogo lakše za gajenje pošto ne zahtijevaju posebnu njegu dlake.

Ukoliko planirate da nabavite više od jednog zamorca [ pošto je njima u društvu biti ljepše] obavezno nabavite jedinke istog pola. Glodari uopšte, a samim tim i zamorci razmnožavaju se geometrijskom progresijom pa možete za kratko vrijeme imati problem sa prinovama. Ženka postaje polno zrela sa cca 3 mjeseca , a u toku jedne godine može imati tri legla.

Pri odabiru mladunaca obratite pažnju da oni koji su zdravi imaju sjajnu dlaku po cijelom tijelu, bistre oči i čiste ušne i nosne šupljine. Najvažnije kod odabira ili pravljenja kaveza za morsko prase je da njegova lokacija bude na suvom mijestu bez promaje i naglih temperaturnih promjena.  Što dalje od poda, vrata i prozora koji se otvaraju. Ako je kavez na osunčanom mijestu, mora postojati dobro zaklonjena `kućica` u okviru kaveza u koju se može sakriti od vreline. Pod se može prekriti i sa više slojeva papira [izbjegavajte dnevne novine zbog olova] kako se nogice ne bi slučajno zaglavile/povrijedile između žica. Ukoliko imate mogućnosti, možete kupiti ili čak napraviti svojevrsni zabavni park za svog ljubimca, sa toboganima, tunelima i drugim igračkama- što veće to bolje.

Ishrana
Zamorci su vegetarijanci. Mogu se hraniti većinom dostupnih vrsta povrća i voća koje se koriste u ljudskoj ishrani izuzimajući rabarbaru i `ljetnju` salatu. Ove dvije biljke im nadimaju stomak pa ih treba izostaviti iz jelovnika. Može se nabaviti i suva hrana za zamorce u kojoj se nalaze sve potrebne materije. Ako se hrani sviježim i sočnim povrćem, zamorac može sasvim normalno živjeti i bez vode ali je ona neophodna ako se koristi suva hrana. Budite kreativni i hranite svog ljubimca raznovrsnom hranom. Birajte: spanać, cvekla, celer, šargarepa, paprika, krastavac, sviježa trava, jabuka, grožđe, breksve, jagode, trešnje, kruške itd... Imajte na umu da su zamorci izuzetno proždrljive životinje i da su su stanju da jedu bukvalno sve dok ih hranite. Prejedanje i gojaznost naravno nisu zdravi tj. skraćuju životni vijek...
Posuda za vodu treba biti niska i teška- od prirodnog materijala [keramika ili sl.].

Čuvanje zamoraca ni izdaleka nije komplikovano.

Zamorci u prirodnim staništima žive u grupama, a kako su meta raznih grabljivaca stalno su na oprezu. Za vijreme hranjenja jedna jedinka uvijek preuzima ulogu stražara i upozorava ostale i na najmanji znak opasnosti. Veoma efikasna komunikacija u grupi i izuzetna orijentacija pri brzom kretanju po utvrđenim stazama obelježje su zamoraca. Moguće ih je naučiti jednostavnim trikovima mada je potrebna velika upornost, puno ponavljanja i nagrađivanje hranom.

Kavez
U kavezu su neophodni: hrana, voda, mjesto za spavanje i prostor za vršenje fizioloških potreba. U praksi se pod kaveza najčešće pokriva drvenom piljevinom koja je kao podloga topla i upija tečnost. Piljevinu treba mijenjati redovno [veoma je jeftina za nabavku].Privremena varijanta, može biti i kartonska kutija isječena sa tri strane da se zamorac može izdići na zadnje nogice i vidjeti okolinu. Četvrtu stranu [poklopca] savijte nadolje i time dobijate `kućicu` u kojoj će životinjica spavati. Ova varijanta će potrajati do prvog kvašenja kartona... Ne stavljajte plastične predmete u kavez pošto glodar može odgristi komadić i progutati ga.

Trebaće vam stalno nove kutijice, grančice i slični predmeti od prirodnih materijala koje će grickati. Glodarima zubi neprekidno rastu čitavog života pa im `grickalice` morate obezbijediti. Kada budete puštali svog ljubimca da se šeta po stanu posebno pripazite na drveni namještaj...

Zdravlje
Zamorci su živahne i radoznale životinjice pa ćete lako primjetiti promjene u ponašanju. Nezainteresovanost, gubitak apetita, iscjedak iz nosa ili oka, dijareja i opadanje dlake pokazatelji su da je zamorac bolestan.Jedino što treba da učinite je da bez odlaganja posjetite veterinara. Ukoliko im se pruže normalni uslovi za život zamorci veoma rijetko oboljevaju. Što se tiče čistoće, uz redovnu izmjenu strugotine ili trave sa dna kaveza rijetko će biti potrebno kupati zamorca. U svakom slučaju nemojte ih kupati više od dva puta mjesečno, a tada posebno pripazite da im voda ne dospije u uši. 

KASTRACIJA DA/NE Moguće je raditi sterilizaciju i tako malih životinjica kao što su zamorci. Starost koju moraju dostići za taj operacioni zahvat je min. 3-4 mjeseca. Za razliku od hrčaka - kod kojih je pri prisutstvu legla nužno izdvojiti odrasle mužjake zbog kanibalizma -zamorčići u prirodi žive u kolonijama (zajedno mužjaci, ženke i mladunci) bez ikakve opasnosti od kanibalizma ili ozljeđivanja mladunaca od strane odraslih muških jedinki. Bolje ih je razdvojiti zato što ne želite potomstvo. Zamorci polno sazrijevaju tek u dobi od cca 3 mjeseca. Kada nastupi polna zrelost u spomenutoj dobi, Vaši zamorčići najvjerojatnije bi se parili i unatoč bliskom srodstvu. Zato su jedina rješenja, ukoliko ne želite potomstvo, ili potpuno razdvajanje mužjaka od ženki ili kastracija. Zahvat nije problematičan za životinju, no ozbiljni problemi mogu nastati nakon operacije. Naime, zamorci (kao i još neke vrste životinja) skloni su  samo-ozljeđivanju, na što ih navodi postoperativna rana koju svakako nastoje grepsti, gristi, čupati konce i sl. i vrlo ih je teško u tome onemogućiti. Pri tome se otvorena rana veoma lako može sekundarno inficirati i uzrokovati teže komplikacije. Preporuka je da takav operacijski zahvat izbjegnete ukoliko nije apsolutno neophodan.