Kunići su vrlo društvena i razigrana bića.Pitomi su, dragi, veseli, pa se mogu držati u kavezu ili slobodni.

Kunići su vrlo društvena i razigrana bića.Pitomi su, dragi, veseli, pa se mogu držati u kavezu ili slobodni.

Patuljasti ovnoliki kunić je nešto veći od ostalih patuljastih vrsta-rasa (1,3-2 kg). Tijelo im je čvrsto, a mišići snažni. Imaju kratke noge, uši su im polegnute, a njihova ukupna dužina (mjerena preko glave od vrha do vrha) iznosi 24-28 cm. Krzno im je srednje dužine, a dozvoljene su sve boje.
Mali ovnoliki kunići teže 2,5-3,5 kg, a ukupna dužina njihovih ušiju dosiže 30-36 cm.
Ovnoliki kunić pripada skupini velikih kunića čija je tjelesna masa oko 6 kg. Tipične oznake vrste su izbočena nosna kost i obješene uši (40-56 cm). Postoje jednobojni i šareni sojevi, vrlo su osjetljivi i izbirljivi u ishrani.
Uzgojem je dobiveno mnogo vrsta patuljastih kunića (sivi obojeni, crni, činčila kunić, hermelin, havana, crveni i mnogi drugi) i svima je zajedničko da odrasle jedinke teže od 1,1 kg do 1,4 kg. Imaju kratko i valjkasto nabijeno tijelo, jednake širine sprijeda i straga. Glava im je velika u odnosu na tijelo, dok su uši smještene jedno blizu drugog, na vrhu lijepo zaobljene i prekrivene gustom dlakom. Osnovne razlike svih patuljastih pasmina kunića jest boja njihova krzna. Izuzetak je ovnoliki patuljasti kunić čija težina odraslih jedinki iznosi od 1,4 kg do 2 kg. Oni imaju karakteristične spuštene uši dužine oko 25 cm.

Patuljasti  ovnoliki kunići
Temperament ove  rase kunića je da su dobroćudni,nježni,da su mirne naravi u odnosu na ostale rase kunića.
Težina odraslih je između 1300-2000 gr.Idealna težina ženke 1600-1900 gr,a mužjaka 1500-1800 gr.
Glava je kratka,sa širokim čelom i nosem,oči su okrugle,imaju jak izlaz iz kosti oka.Boja očiju treba da bude tamna,a prihvatljiva je i plava,koja je često više tražena. 
Uši karakterišu ovu rasu kunića-da imaju krunu koja se izdvaja između ušiju.Uši su u obliku potkovice,više na dolje,blizu tijela, a raspon ušiju treba da bude u opsegu 24-26 cm.
Karakteristika ove rase je to da ima istu dužinu dlake po cijelom tijelu,glave i ušima.Tokom ljeta dlaka je nešto kraća, a zamjenom dlake oni ponovo postaju plišane mede.

Kunići su vrlo društvena i razigrana bića.Pitomi su, dragi, veseli, pa se mogu držati u kavezu ili slobodni. Kunići su vrlo privrženi kućni ljubimci i vole društvo ljudi. Vole da se maze, ali ne vole da se podižu za uši ili kožu iza vrata. Postoji mnogo rasa, a popularne su razne rase patuljastih i malih kunića kao što su: ovnoliki, hermelin, rex, angora, lavlja glava. Optimalna težina patuljastog kunića je od 700 gr. do 1,5 kg.
Porjeklo: jugozapadna Evropa, sjeverozapadna Afrika.
Životni vijek: 10 god.
Polna zrelost: sa 6 mjeseci. Trudnoća: od 28-31 dana.
Mladunci: na svijet dolazi do 8 mladunaca. Rađaju se goli i slijepi. Sisaju 3 nedjelje.
Kavez- dimenzije min. 100x60x50, pojilica, posuda za hranu, jaslice ili kugla za sijeno. Kavez obložiti piljevinom i slikonskim posipom za glodare,peetima, ( piljevinu mijenjati 2-3 puta nedjeljno).
Toalet sa slikonskim posipom za glodare staviti u jedan ugao kaveza koji je kunić već odredio za tu namjenu. Zbog osjetljivog probavnog sistema,jako je važno sa čim hranimo kunića-o čemu će biti opširnije rečeno u drugom dijelu teksta. Najveći procenat smrtnosti kunića je zbog:

-preranog odvajanja od majke (kunić sa navršenih 45 dana se može odvojito od majke, u suprotnom neće imati dovoljno razvijen imunitet, i uvijek će biti osjetljivog zdravlja),

-neadekvatne ishrane (mladim kunićima do 6 mjeseci starosti se nikako ne smije davati sviježa trava, salata, kupus, jer njihov probavni sistem još uvijek nije spreman da svari tu vrstu hrane, dozvoljeno je davati jedino jabuku i šargarepu. ). Ishrana kunića treba se sastojati od sviježeg sijena (miješavina raznih trava). Sijeno je najvažnija hrana kojom možete hraniti svog ljubimca. Ono uvijek mora biti na raspolaganju.

-dnevni obrok svakog kunića je sastavljen od kvalitetne miješavine sjemenki i kroketa (25-45 gr.).
Kao dodatak ishrane svakako može poslužiti sviježe voće i povrće: peršun, spanać, maslačak, salata, jabuka…
Izbjegavati sviježe listove kupusa koji su teški za varenje.

Poslastice im davati povremeno i kao nagradu.
Zdravlje kunića je puno lakše očuvati, nego bolest liječiti. Kod kunića su to najčešće problemi s probavom kao npr. dijareja, nadutost ili zatvor, prehlada, problemi sa zubićima.
Dijareja može biti izuzetno opasna (dehidracija) i može imati fatalne posljedice za kunića. Zatvor crijeva nastaje rijetko, ali najčešći uzrok je od krznenih kuglica koje nastaju u želucu od progutane dlake.
Koristi se Malt pasta (za izbacivanje krznenih loptica iz želudca ), a  se Vaš kućni ljubimac često češka, onda je neophodno tretirati ga preparatima protiv buva i vaši.Kunići su vrlo čiste životinjice, čistije od mačaka.
Nemaju nikakav miris, barem ne onaj koji ljudski nos može osjetiti. Kupanje se ne preporučuje, jer za to nema nikakve potrebe. Dobar dio vremena provode u čišćenju svog krzna.
Linjaju se svaka tri mjeseca, s time da je svako drugo linjanje izraženije. Bilo bi poželjno četkati ih u to vrijeme, kako ne bi progutuli previše svojih dlaka. Redovna njega  obuhvata i redovno kraćenje noktića (kada prerastu, znatno štrče preko krzna i to je vrijeme kada ih treba sijeći).
Da  kuniću ne bi bilo dosadno i da bi se njegove prirodne sposobnosti što bolje razvile, postoji širok asortiman proizvoda i igračaka, od tunela  koje oni obožavaju i daju utisak njihovog prirodnog staništa (oni u prorodi žive u sistemima tunela koje kopaju u zemlji) do raznih kuglica, drvenih igračaka koje oni glodju i tako torše zube.
Kada poželite da izadjete u šetnju sa vašim ljubimcem možete ga staviti u transportni box za glodare ili treba koristiti povodac specijalno dizajniran za kuniće.
Tako ih kontrolišete da se previše ne udalje od vas, jer kunić ima instiktivno nagon da biježi u nekim rizičnim situacijama ako ih napadne neka veća životinja.

Mladi tek izleženi kunići su slijepi, goli i zavise isključivo o majčinom mlijeku, toplini gnijezda čak i u ljetnim mjesecima kao i o nadzoru i kontroli uzgajatelja. Kunica pravi gnijezdo u kotilici od sijena i dlake koju čupa s trbuha oslobađajući tako mlječne bradavice kako bi mali kunići mogli sisati. Nakon 15 dana progledaju i znatiželjno istražuju kotilicu i kavez. Kunice kote od 4-16 mladih iako je optimalan broj 6 mladih. Malim kunićima uši trebaju pasti do osme sedmice života.  Od dana kada kunići počnu sami jesti pa do trećeg mjeseca starosti jedu jedan obrok smjese za kuniće ujutro i navečer. Tijekom čitavog dana mora im biti dostupna svježa voda. Mladi kunići se od majke odvajaju s 8 sedmica starosti. Kao prostirka u kavezu koristi se sijeno ili ječmena slama ili peleti i mora obavezno biti da kunići ne dobiju žuljeve.

 

Čime hraniti kunića

Znati čime smijete hraniti kunića, a pogotovo znati čime ne smijete je veoma važan dio brige oko kunića, jer pojedina hrana koja izgleda kao njihova prirodna hrana je zapravo izuzetno loša za njih.
Ishrana kunića treba se sastojati od:
- sviježeg sijena (miješavina raznih trava)
- sviježeg povrća i bilja
- i na kraju, od kvalitetnih peleta u manjim količinama. Sve što ne spada u navedeno treba smatrati "poslasticama" koje se daju u ograničenim količinama. Sviježa i čista voda treba im uvijek biti dostupna.
Voda
Voda je esencijalna za zdravlje kunića. Osim svih opšte poznatih uloga, ovde ćemo napomenuti da ona zajedno sa vlaknima pomaže održavanju crijevnog motiliteta i spriječava ileus.  Kunići koji imaju ishranu bogatu sviježom hranom i ne piju mnogo vode. Moguće je čak da dobivaju dovoljnu količinu vode za rast i razmnožavanje, ali se ne preporučuje takva ishrana (sa samo zelenim). U  preporukama se nalazi puno sviježe hrane ali ona ne sadrži ni približnu količinu vode potrebne kuniću. Kunić treba uvijek imati svježu vodu na raspolaganju. Voda je neophodna za zdravlje GI trakta, i spriječava ileus (začep).
Kunići koji jedu velike količine zelenog ne piju puno vode. Ukoliko se njihove „pijaće“ navike promijene, a da pre toga nije bilo promijene u navikama u ishrani, tada je vrijeme za posjetu veterinaru.
Nekada kunići počnu često piti zbog dosade. Obogaćivanje sadržaja života kunića, npr.igračkama kako bi se zaokupila njegova pažnja i izbjegla dosada će smanjiti unos vode. Pretjerano pijenje može biti simptom oboljenja diabetes mellitus, ali u pravilu je onda praćeno i povećanim unosom hrane i nesposobnošću održavanja tjelesne težine ili njenog povećanja.
Kuniću mora uvijek biti dostupna čista i svježa voda. Za vrijeme vrućih dana, ledena voda može pomoći da se rashladi. Neki kunići lakše piju iz posudica, one su lakše za čišćenje, no tada treba voditi računa da se kuniću ne vlaži podbradak.

 

Sijeno

80% – 90% dnevne prehrane bi se trebalo sastojati od sijena.
Hrana kunića treba sadržavati prvenstveno grubo strukturirana sirova vlakna, tj. sijeno/travu. Najbolja hrana za kunića je ona koja što je više moguće oponaša njihovu prirodnu ishranu. Kunići su tip životinje koja pase i brsti, u prirodi jedu male obroke tokom dana. Pošto je čista i svježa trava teško dostupna najbolje je kunića hraniti sušenom travom tj. sijenom. Hranjenje kućnog kunića sijenom omogućava mu da pase kao što bi u divljini, bez debljanja što je slučaj kod hranjenja sa visoko kaloričnom hranom poput peletića. Digestivni trakt kunića je razvijen tako da može prerađivati velike količine visoko - vlaknaste hrane u veoma kratkom periodu. Hranjenje nisko - vlaknastom hranom uzrokuje probavne smetnje. Mnogi od ovih problema se mogu spriječiti ili smanjiti ako kunić ima sijeno na raspolaganju.
Postoje dvije osnovne klase sijena: trave i leguminoze.
- Sijeno od trava se dobija sušenjem bilo koje vrste trave od mnogobrojnih koje postoje, i lako ga je prepoznati po dugim listovima koje okružuju središnju stabljiku. Ovo sijeno je poželjnije u ishrani kunića, uglavnom zbog niskog nivoa proteina i kalcijuma. Nivo vlakana u sijenu trava zavisi od starosti biljaka. Najbolje je miješano sijeno raznih trava ili ono od mačice (mačji rep).
- Sijeno lucerke ili leguminoza se najčešće dobija od alfalfa ili djeteline. Izgleda lisnatije nego sijeno od trava. Bogato je proteinima, kalcijumom, i energijom (kalorije). U većini slučajeva treba ga davati u ograničenim količinama. Kunići koji ne dobivaju pelete mogu se hraniti alfalfa sijenom pomiješanim sa sijenom trava, povećavajući nivo proteina i energije u ishrani.
Sijeno je najvažnija hrana kojom možete hraniti svog ljubimca. Ono uvijek mora biti na raspolaganju. Hranjenje raznovrsnim sijenom održava izbalansiranu ishranu, i minimalizira gladovanje kod izbirljivih kunića. Treba im se neograničeno ponuditi visoko-vlaknasto sijeno trava (>25% sirovih vlakana). Nisko-vlaknasto sijeno trava i leguminoza može se koristiti kao dodatak zbog raznovrsnosti, naročito kod kunića koji se ne hrane peletima.
Većina kunića će selektivno jesti gomilu sijena, birajući ukusnije zalogaje. Nudeći manje količine sijena redovno tokom dana ( 2-3 puta dnevno) radije nego veću količinu odjednom (dnevno ili rjeđe) podstiče kunića da jede više od ponuđenog sijena. Hranjenje sijenom često pravi nered u kući. To možete izbjeći stavljajući ga u čvrste jasle. Posude za obavljanje nužde su takođe dobro mjesto za ponuditi sijeno. Tu sijeno ostaje na jednom mijestu, a takođe pojačava navike vršenja nužde u posudi namenjenoj za to. Kunić provodi više vremena u svojoj posudici, i uživa grickajući sijeno dok je tamo. Oni izbjegavaju zaprljano sijeno. Sijeno u posudici treba često dodavati i menjati.

Kunići mogu biti jako izbirljivi i često ne uživaju u nastojanjima svojih vlasnika da prošire njihovu ishranu. Ograničavanje količine peleta će vašeg ljubimca "ohrabriti" na grickanje ukusnog sijena. Takođe, možete sijeno učiniti zabavnim, stavite ga u košaru, cijevi, kutije... igrajući se u sijenu on će ga grickati. Ponudite više puta na dan manje količine. Kunić će često ignorisati sijeno koje je već dugo na raspolaganju. Možete ga ponuditi i u wc-u. Mnogi kunići okreću glavu od sijena kupljenog u pet shopovima. Ponudite kvalitetnije sijeno.Ne odustajte, kunići su tvrdoglavi i ponekad su im potrebni mijeseci kako bi odlučili da je sijeno dobra hrana. Ukoliko vaš voli određeni tip sijena, dobra je ideja da se postepeno uvode i druge vrste. Sijeno im se treba davati od najmanjih nogu, tj. od trenutka kada počnu samostalno jesti. Ponekad je jako teško uvjeriti kunića da jede sijeno ukoliko ono nije u njegovoj ishrani od ranog doba.
Sijeno je izuzetno važno radi bolje probave i dentalnog zdravlja. U tu svrhu korisne su i mlade, neprskane grančice voćaka jabuke i lješnika, koje služe i kao dobar "brus" za brzo rastuće zube kunića.
Zeleno (povrće i bilje)

Postoji više razloga zbog kojih je potrebno da zeleno ima mjesto u ishrani vašeg kunića. Prirodan je izvor hranjivih materija, tekućine koja je važna za zdrav motilitet probavnog trakta. A i kunići uživaju u njemu.
Za ovaj dio ishrane kunića može se reći da je u neku ruku kontroverzan. Postoje mnoge različite teorije počevši od one da li zeleno treba davati vlažno nakon pranja ili ga dobro posušiti. Neki za vlažno kažu da može dovesti do proliva, a drugi da je baš takvo bolje za zdravlje kunića jer povećava unos tekućine u njihov organizam, i potpomaže u kretanju pojedenog sadržaja kroz probavni trakt. Jedno je sigurno sve mora biti jako dobro oprano, bez pesticida i ostataka gnojiva. Čak i organski uzgojene biljke treba dobro oprati da bi se uklonile potencijalno štetne bakterije poput E. Coli.
Vrijeme uvođenja zelenog u ishranu kunića.

Postoje argumenti da bebe kunići ne bi trebali jesti zeleno dok ne budu 4-6 mijeseci stari. Bebe-kunići, naročito oni koji su prerano odvojeni od majke imaju veoma osjetljiv probavni trakt i lako dobiju proliv. S druge strane postoje argumenti da mladi divlji kunići počinju jesti zeleno veoma rano i da nemaju nikakvih problema. Kunići odvojeni od majke prije 8 nedelja starosti, i izloženi stresnoj sredini u pet shopu, imaju veće šanse da dobiju proliv kada im se daje nova hrana, što uključuje i zeleno.
Za razliku od drugih sisara, dok ne počnu jesti čvrstu hranu u periodu od 3-4 nedjelje starosti, bebe kunići imaju sterilne donje dijelove probavnog trakta. Tokom ovog perioda njihova crijeva su u najkritičnijoj fazi, i bebama je potrebno majčino mlijeko koje mijenja PH vrijednost i obezbijeđuje vitalna antitijela koja pomažu da se beba postepeno privikne na promijene u crijevnoj sredini. Bez majčinog mlijeka, beba koja počinje sa jelom čvrste hrane je jako podložna enteritisu-upali tankog crijeva-praćena upalom želuca, koji može prouzrokovati fatalni proliv. Imunološki sistem kunića zavisi od toga koliko je dugo dojio i kada je odvojen od majke.
Nepravilno razvijena crijevna flora, nemogućnost probavljanja čvrste hrane, u kombinaciji sa stresom zbog odvajanja od majke su broj jedan razlog zbog kojeg mali kuniću uginu. Takođe se može desiti da beba kunić nakon dolaska u novi dom ispolji simptome kokcidije-parazit-uzrok prolivu, novopečeni vlasnici sigurno neće znati da li se radi o ovoj infekciji ili će misliti da su bebi dali nešto što nije smijela jesti.
Za kuniće prerano odvojene, preporučljivo je da jedu samo kvalitetno sijeno i visoko kvalitene pelete tokom prvih mijeseci u novom domu. Tokom ovog perioda probavni trakt će imati vremena da se stabilizuje, i kunić da se privikne. S ovakvim pristupom manja je vjerovatnoća da će doći do poremećaja u probavi prilikom uvođenja nove hrane, tj. zelenog. Sasvim je moguće da bebe koje će dojiti do 8 nedjelja (tj. one koje neće biti prerano odvojene od majke), da sa početkom hranjenja tvrdom hranom i zelenim, neće imati nikakvih problema. Majčino mlijeko omogućava da se flora u bebinim stomačićima stabilizuje. Govorimo o bebama koje neće biti pod stresom zbog transporta do pet shopa, boravka u izlogu, zatim ponovnog transporta do novog doma, itd.
Pošto većina kunića koje imamo kao kućne ljubimce dolazi iz pet shopova, uglavnom ne znamo ništa o njima. Tako ne  znamo koliko je naš ljubimac proveo vremena uz majku, i koliko dugo je dojio.. Da li je već počeo sa zelenim..Najčešće ne. Često ne možemo biti sigurni ni koliko je kunić star. Kao što smo rekli prerano odvojene bebe imaju velike šanse za razvoj probavnih problema, pa davanje zelene hrane može samo pokrenuti probleme ili pogoršati već postojeće stanje. Zato se obično preporučuje da se čeka do nekih 5-6 mijeseci prije uvođenja zelenog u ishranu kunića. 
Kad god počinjali, početi postepeno i oprezno; jedna po jedna vrsta u malim komadićima. Ukoliko se javi proliv odstupite. Ukoliko ne primjetite nikakve probleme dodajte novu biljku.
Gotovo svo lisnato, zeleno povrće koje je dobro za vas je uglavnom dobro i za kunića. Naravno zbog svojih sastojaka nije svako dobro u istoj količini.
Kunići obožavaju sviježe ubrano mirisno bilje iz vrta. Većinu bilja mogu jesti sviježe ili sušeno. Ako sami berete i sušite bilje za zimu jako pazite da ono ne dolazi s površina koje se đubre, koje su tretirane insekticidima, površina koje su u blizini saobraćajnica, te sa poplavnih (na koje se izlivaju rijeke ili jezera) livada.
Povrće s puno skroba (šargarepu i ostalo korjenasto povrće) dajte pomalo, a zalogaje voća dajte u malim količinama kao posebnu poslasticu. Previše šećera i skroba može uzrokovati cekalnu disbiozu-poremećaj crijevne flore, i sve uz to vezane probleme.
Peleti
Visoko-kvalitetni komercijalni peleti obezbijeđuju hranjive stvari , vitamine i minerale koje kunić možda ne dobija ukoliko se hrani samo sijenom i sviježom hranom. Međutim, veoma malo peletirane hrane je potrebno za dobro zdravlje kunića. Pošto kunići imaju sklonost prejedanju peletima, što može dovesti do gojaznosti, potrebno je voditi računa o količini peleta u njihovoj ishrani. Prejedanje takođe može dovesti i do dentalnih oboljenja, oboljenja probavnog sistema, dosade i problema u ponašanju kunića.
U periodu od 7 nedjelja do 7 mjeseci starosti, kada je njihov rast ubrzan, vaš kunić može jesti peleta koliko želi. Između sedam mjeseci i godine starosti, potrebno je postepeno smanjivati količinu peleta. Kunići lakši od 1 kg mogu imati brži metabolizam od većih kunića. Veoma mali kunići imaju veće potrebe za energijom, a nešto manje za vlaknima. U skladu sa težinom vašeg kunića, ocijenite koliko peleta je potrebno da mu date. Dajte mu više ukoliko teško dobija na težini, a manje ukoliko ima sklonost debljanju. No, količina će zavisiti i o tome koliko je vaš ljubimac aktivan tokom dana. Dobro je opšte pravilo da se odrastao kunić hrani u toku jednog dana sa maksimalno 25g peleta bogatih vlaknima po kilogramu tjelesne težine.
Postoje varijacije u komercijalnoj peletiranoj hrani, pa provedite neko vrijeme proučavajući njihov sadržaj. Peleti mogu imati raspon od 12-25 % grubih vlakana, i 14 % i više proteina. Peleti koji imaju više od 18 % vlakana su najbolji; oni sa 20-25% vlakana su idealni. Što se proteina tiče, birajte pelete sa 14-15 % proteina. Veći nivo proteina, od 16-22 %, su prikladnijii za kuniće koji žive napolju. Sadržaj kalcijuma treba biti ispod 1 %. 
Kunići jako dobro probavljaju proteine biljnog porijekla, ali ne i one životinjskog. Poznata je pojava simptoma kao kod arteroskleroze, te katarakta ukoliko se kunić hrani životinjskim mastima. Iako se ovo ne javlja uvijek, najbolje je ipak provjeriti sadržaj peleta, te minimizirati proizvode koje sadrže stvari životinjskog porijekla.
Kunići imaju veoma male potrebe za mastima u odnosu na druge životinje. U njihovoj ishrani potrebno je samo 2% masti. Ukoliko peleti kojima hranite kunića sadrže više masti najverovatnije će vaš kunić postati gojazan. Neke kompanije proizvode peletiće u raznim oblicima i bojama. Iako je to možda dobro što se tiče marketinga, vi morate biti sigurni da su dobre kvalitete. Uvjek pročitajte sadržaj na pakiranju, da biste se uvjerili da hrana ne sadrži previše masnoće, šećera ili životinjskih proizvoda. Pošto se peleti mogu pokvariti kupujte samo zalihe za 6 nedjelja.
Voće i ostale poslastice
Kunići izuzetno vole i voće. Ono može poslužiti kao desert, ali u malim količinama zbog velike koncentracije šećera, zbog mogućeg poremećaja bakterijske ravnoteže unutar probavnog sastava, a osim toga mogu izazvati i želju kod kunića da jede samo poslastice, a ne i svoju normalnu, zdravu hranu. Jedna ili dvije male kriškice dnevno sasvim su dovoljne. Pogodne su jabuke (bez sijemenki), kruške, breskve, ananas, šljive, borovnice, maline, kupine...jako slatko voće poput banana davati samo povremeno. Davati bez sijemenki i košpica. Debelim kunićima ne davati voće uopšte. Važno je da sve što im dajete bude dobro oprano i bez pesticida. Možete davati i suvo voće no sviježe je puno bolje jer sadrži više hranjivih sastojaka, a manje šećera po jedinici mase.
Gotovo svi kunići "ludi" su za slatkim i mogu namirisati keks ili čokoladu i iz susjedne prostorije. Davanje slatkiša svakako treba izbjegavati jer može nanijeti teške, pa i fatalne posljedice na njihov mali organizam. Čokolada je za njih otrov. Apsolutno treba izbjegavati tijesto (makaroni, špageti itd.), hljeb, corn-flakes, jogurte i sve ostale "ljudske" deserte.Ljuspice s mlijekom, mlječnim produktima, jogurtom, s čokoladom i drugim sastojcima su takođe nepoželjni u zdravoj ishrani kunića. Sve komercijalne poslastice sa suvim voćem, raznim oraščićima i sjemenkama su napravljene da vam izvuku novac iz novčanika, a nisu dobre za vašeg ljubimca.
Neki vlasnici kunića se nađu u iskušenju da svome ljubimcu ponude nedozvoljene „poslastice“ koje sadrže rafinirane ugljenohidrate, što je jako opasno jer to dovodi do razvoja toksičnih bakterija, i pojačane proizvodnje gasova. Nemojte eksperimentisati i igrati se sa zdravljem vašeg ljubimca.
Sviježi papaja sok, papaja ekstrakt, ili sviježi sok od ananasa se često preporučuju kao pomoć u izbacivanju krznenih loptica (hairballs). Papain (iz papaje) i bromelin (iz ananasa) mogu pomoći razbijanju mukusa koji povezuje masu, omogućavajući da se polako razbija i prolazi. Međutim, ne postoje dokazi koji potvrđuju da ovi enzimi rastvaraju kreatin (protein koji je glavni sastojak dlake) ali mogu pomoći u razbijanju onog što povezuje svu tu dlaku. Tablete papaje sadrže premalo aktivnog enzima, i tek su nešto više od običnih šećernih slatkiša. Oba ova enzima se mogu nabaviti u radnjama sa zdravom hranom u vidu praha, koji se može rastvoriti. Čak ni sviježi sok ananasa nije poželjan koliko bromelin u prahu, jer je sok bogat šećerom.
Sjemenke/žitarice
Žitarice su bogate skrobom i siromašne celulozom, te ne predstavljaju prirodnu ishranu kunića. Kunići posjeduju efektivne mehanizme kompenzacije, kojima čestice celuloze retrogradno transportiraju iz debelog crjeva u slijepo. Na taj način se ishrana bogata skrobom - prilično dobro podnosi, ali posljedice s vremenom postaju sve očiglednije.
Ukoliko se ipak odlučite da ishrana vašeg kunića sadrži i mješavine sjemenki one ne smiju biti jedina hrana zbog velike količine kalorija i kalcijuma koje sadržavaju, kao i manjka vlaknastih stvari. Hranjenje isključivo sjemenkama, može dovesti do pretilosti, dentalnih oboljenja (nepravilno/slabo trošenje kutnjaka), bolesti srca, bubrega i jetre, nadutosti i proliva.
Osim toga, neke vrste sjemenki, poput zrna kukuruza, imaju ljuspice koje su nesvarljive za kunića, i mogu izazvati za život opasnu blokadu u probavnom traktu.
Kukuruz, bilo svijež ili suv nije siguran za kuniće. Ljuspica zrna kukuruza sadrži za kuniće nesvarljive kompleksne polisaharide.

Sijeno, povrće i pelete su osnovna hrana kunića. Sijeno je od izuzetne važnosti i možete im ga davati u neograničenim količinama. Što se tiče povrća, važna je raznovrsnost. Dnevno barem tri različite vrste, kako bi dobili sve potrebne hranjive sastojke i vitamine. Ako od pojedinog povrća dobiju mekanu stolicu, smjesta ga izbacite iz menija.