VJEVERICE-Potrebno je pružiti jako puno ljubavi, vremena i strpljenja da bi se lakše i brže priviknule na vlasnika.

VJEVERICE-Potrebno je pružiti jako puno ljubavi, vremena i strpljenja da bi se lakše i brže priviknule na vlasnika.

 

Izgled

Vjeverica je jedan od rijetkih glodara sa kojima se čovijek sprijateljio, pa uprkos nekim njenim neprijatnim osobinama rado je drži u sobi.Pri tom mora svako ko zna značenje riječi sciurus da pomisli na veselu životinjicu koja sjedi visoko gore na vrhu krošnje drveta. Tijelo vjeverice dugačko je otprilike 25 cm, a rep pored toga 20 cm. Visoka je 10 cm, a odrasla životinja teška je više od pola kg. Boja krzna joj se mijenja ljeti i zimi, na sjeveru i jugu, a pored toga postoje i raznovrsna izrođavanja.

O vjevericama

Nakon 6 godina se smatraju starim. One u rano proljeće jedu bube na cvijeću i riskiraju da ih pojede jastreb. Tipični neprijatelji vjevericama su jastrebovi, divlje mačke, lisice, sove, rakuni i oposumi. Vjeverice pripadaju redu glodavaca sa 1650 vrsta, to je najveća skupina
sisavaca i čini 50% današnjih sisavaca. Postoji preko 365 vrsta vjeverica koje su raspoređene u 7 grupa koje uključuju vjeverice s drveća, zemlje i leteće vjeverice. Najaktivnije su u kasnu zimu kad im počinje parenje. Mužjaci izvode veličanstvene akrobacije.
Ženka bira najjačeg ali se neće dvaput pariti s istim. Mladunci nemaju zube niti krzno i slijepi su prvih 8 sedmica.
Odrasla vjeverica živi sama. Njezin mozak je veličine lješnjaka. Ako joj se u gnijezdu nastane paraziti, napraviće novo i zato ima više gnijezda . Neobična mjesta gdje su vjeverice pravile gnijezdo su kola, dimnjaci..

Zanimljivosti

Kuna zlatica najstrašniji je neprijatelj vjeverica . Lisica rijetko uspijeva se prišunja do vjeverice , a  jastrebovima i velikim sovama zna vjeverica uzmaknuti
tako da se , okrećući se oko stabla ,zakloni od njihovih napada. Dok ptica u  letu mora praviti mnogo šire krugove oko stabla ,vjeverica je već stigla do neke
šupljine , do guste krošnje u kojoj može da se zakloni.

Ishrana 

Ako je vjeverica sigurna da joj niko neće smetati, ona u svojim tumaranjima neprestano traži hranu. Već prema dobu godine jede plodove ili sjemenje, pupoljke, grančice, ljuske, jagode, zrnjevlje i gljive. Glavni dio njene hrane sastoji se ipak od šišarki jele, bora i smreke, pupoljaka i mladih izdanaka. Vjeverica odgrize šišarke crnogoričnog drveća sasvim uz peteljku, mirno sjeda na stražnje noge,diže šišarku prednjim nogama do njuškice, neprestano je okreće i svojim dobrim zubićima odgriza jedan listić za drugim sve dok se ne pokaže jezgra koju onda vadi jezikom i gura je u usta . A posebno se veseli kad nadje dovoljno lješnjaka, svoju najmiliju hranu. Osim toga rado jede orahe kad potpuno sazriju. Najprije oljušti zelenu ljusku, a onda prihvaća orah prednjim šapicama i glođući buši s nevjerovatnom brzinom.Okrećući orah , ona sa nekoliko ugriza izbuši u ljuski rupu, sve dok se orah ne raspadne u 2 polovine ili više komadića. Zatim vadi jezgru i čvrsto je smrvi kutnjacima, kao što čini sa ostalom hranom koju uzima. Gorke sjemenke, primjer badem, za nju su otrov 0,2 gorka badema dovoljna su da je ubiju. Osim sjemenki i koštica vjeverica jede borovnice i gljive, i to vrlo rado. 
Do voća joj nije stalo, ali će oguliti čitavo meso sa krušaka i jabuka da dođe do koštica.
 
Razmnožavanje  
Stare vjeverice pare se prvi put u martu, a mlađe nešto kasnije. Oko ženke se u to vrijeme okuplja desetak i više mužjaka koji se tom prilikom upuštaju u prave borbe.

Vjerovatno da najhrabriji dobija kao nagradu ljubav: ženka se predaje najsnažnijem, pa mu je možda neko vrijeme vjerna i privržena.
Četiri sedmice nakon parenja okoti u najbolje smještenom i najmekše obloženom gnijezdu tri do sedam mladunaca koji otprilike devet dana ostaju slijepi, a koje majka nježno voli. Izgleda da su šupljine u drveću najmilija mjesta za male bebe. 
Ako uznemirimo majku ona će, kako to dječaci dobro znaju, odnijeti mladunčad u drugo gnijezdo, često prilično daleko. 
Ako želimo izvaditi mlade iz gnijezda moramo biti vrlo oprezni pa nikad ne  smijemo pregledati gnijezdo za koje pretpostavljamo da se u njemu nalaze mladunci prije nego što iz njega ne možemo izvaditi mladunčad. Kad su se mladi odbili od sise, donosi im majka, a mozda i otac još nekoliko dana hranu. Onda roditelji prepuštaju mladu obitelj svojoj sudbini i pare se drugi put. 
Mladunčad ostaje još neko vrijeme na okupu, ljupko se igra i vrlo brzo prima običaje starih.  
U junu dobija vjeverica po drugi put mlade, obično manji broj nego prvi put,
a kad je drugo leglo toliko odraslo da ga može izvesti iz gnijezda,često se s njima pridružuje prvom leglu,

 pa vidimo čitavu družinu, ponekad dvanaest do šesnaest životinjica.
Vjeverica je vrlo čista životinja. Neprestano se liže i dotjeruje.
Ni ona ni bilo koje mlado nikad neće ostaviti izmet u gnijezdu ili na prenoćištu, nego ih uvijek puštaju niz stablo. 
Stoga je vjeverica vrlo dobar stanovnik za život u sobi. 

Vjeverice nisu ljubimci koji se mogu u potpunosti pripitomiti,neće se s vama maziti,jako su aktivne životinje.Ali zbog toga nisu ništa manje dobri ljubimci, niti su manje zabavni.Potrebno im je pružiti jako puno ljubavi, vremena i strpljenja da bi se lakše i brže priviknuli na vlasnika.
Najprikladnije je nabaviti mladu vjevericu koja je uzgojena u zatočeništvu. Potreban im je prilično veliki kavez, no isto tako voli boraviti – kao i drugi kućni ljubimci – izvan kaveza.
Vjeverice se hrane gotovom hranom za vjeverice,a možete im idavati:sjemenke,orahe,sušeno voće,kikiriki u ljusci,..
Možete joj ponuditi i :komadić banane, kruške, jabuke,jagode, ananasa, trešnje, višnje, brusnicu, sve što možete oguliti i dajte bez koštica. Ostalo: kikiriki s ljuskom, žitarice,malo kuhanog mesa, komadiće tvrdo kuhanog jaja, tunu iz konzerve,kupus (jedan listić dnevno), cvjetaću(karfiol), salatu, rajčicu,mrkvu, peršin, brokulu,…
Važna je raznolikost, ali u malim količinama, jer sve ovo su poslastice kao npr. čokolada i bomboni. Zbog velike količine šećera, ne pretjerujte. Dozvoljene su napolitanke, čak sladoled i voćni jogurt. Hranite ih sa 3 obroka dnevno. Sklone su debljanju.
U kavez je potrebno smjestiti granje za skakutanje (jabuka,kruška, lijeska, nešpricano i ne sa gradskih ulica), Dodatno ako želite – špagu rastegnite unutar kaveza, u nekoliko nivoa.Potrebna je kućica u kojoj će spavati i gdje će skupljati hranu.Negdje u kavez stavite komadić tkanine, vjeverica će to odnjeti u gnijezdo, pokrivati se ili spavati na tom komadiću odjeće.Na dno kaveza stavite malo piljevine ili sijena…
Od standardne opreme, potrebna vam je zdjelica za hranu,pojilica, posuda u kojoj će obavljati nuždu (npr wc za hrčke).Razmještaj u kavezu mjenjate po potrebi, jer se brzo zasite i postane im dosadno.
Kad trebate očistiti kavez, neka je vaš ljubimac zabavljen nečim drugim – van kaveza. Ne vole da se diraju njihove stvari,smatraju vas uljezom koji želi njihove zalihe.
Možete ih svaki dan po 15 minuta pustiti van iz kaveza,one će pretražiti cijlu sobu i natrag će se same vratiti u svoj kavez,jer im je tamo sve uglavnom…
U prirodi, zimi, vjeverice takođe ne ulaze u duboku ili potpunu hibernaciju u svojim skloništima, već se tokom zime bude svaka dvije sedmice da bi obavile nuždu i pojele nešto iz svojih zaliha...

Normalna tjelesna temperatura vjeverice je oko 37°C, a tokom hibernacije pada ispod 10°C; od 350 otkucaja srca u minuti pada na 4 otkucaja u minuti, fiziološki procesi u tijelu su isporeni;tjelesna težina pada s 300 grama na 160 grama. Spoljnji faktori, kao što su kraći dan i duža noć, malo hrane u okolini, pad vanjske temperature i "biološki sat" ili prirodni instinkt, utiču da vjeverice spavaju "zimski san".
Kao kućni ljubimac vjeverice nisu sklone hibernaciji ili zimskom snu, jer tokom cijele godine imaju hrane u izobilju, a temperatura okoline ne pada ispod 20°C. Vlasnik može svojoj ljubimici osigurati"zimske uslove", i to u periodu od novembra do matra, tako da vjevericu drži u hladnijoj prostoriji i ne hrani je u izobilju tokom oktobra.

Omiljeno mjesto za stanovanje im je šuma. Vjeverice će gnjezdo napraviti u šupljem stablu ili na grani. Gnjezda prave od mahovine, osušene trave, perja, grančica i lišća. Aktivne su danju, a zahvaljujući svojim kandžama dobro se penju i skaču.
U divljini, sve vjeverice imaju isti jelovnik. Uglavnom jedu orahe, pupoljke, voće, žitarice i jaja ptica. U zarobljeništvu, vjevericama treba obezbijediti što raznovrsniju hranu: povrće (celer, šargarepa, boranija i zelena salata), i mnogo voća (jabuke i banane). Hrana za papagaje je takođe dobar izbor jer ima mnogo sjemena koje se vjevericama dopada. Kalcijum je takođe veoma važan. Zubi vjeverica konstantno rastu tokom života, pa im je potrebno davati tvrdu koru ili kosti za jačanje zuba. Takođe, potrebno im je uvijek svježa voda.

Najčešće se gaji kanadska veverica, ali poznate su i južna leteća veverica, kao i crvena veverica. Crvene evropske veverice su usamljena bića i više vole da same žive cijele godine, osim kada podižu mlade. Odozgo su crveno-smeđe poput lisice, a odozdo bijele. Imaju velike oči i uši i kitnjast rep. Dva do pet puta godišnje na svet donose 3-7 mladih.

Za razliku od njih, leteće vjeverice su usamljene tokom ljeta, ali će tokom zime često ostati zajedno u velikim grupama (do 24 vjeverice) da bi se zagrejale. Tanko, dugo i meko krzno ove vjeverice je odozgo svjetlosive boje, a odozdo bijele. Tamnije je ljeti, a zimi postaje srebrnkasto kako bi se prilagodilo okolini. Naraste do 20 cm, a teška je samo 170 grama. Rasprostranjena je u Finskoj, Rusiji, Kini i na Azijskom poluostrvu. Noćna je životinja. Dva puta godišnje ima 2-3 mladunca.

Kanadska vjeverica potiče iz travnatih prerija SAD-a, Azije i Kanade. Pripada porodici glodara i poznate su 262 vrste koje su rasprostranjene širom Sjeverne i Južne Amerike, Evroazije i Afrike. Vrlo su živahne i umiljate. Narastu oko 25 centimetara. Životni vijek im je između 5 i 8 godina. Najbolje je nabaviti mladu vjevericu koja je odrasla u zarobljeništvu. Potreban im je prilično veliki kavez, ali vole da borave i van kaveza. Izrazito su teritorijalne, ali i društvene. Međutim, dešava se da u određeno doba godine počnu da izbjegavaju društvo (tjeranje) i to Vam poručuje tako što Vas grize. Ako pokuša da Vas ugrize pokušajte da je odvratite tako što ćete je lupkati po nosu. Takođe, ukoliko je pod stresom, usled promjene sredine ili Vašeg iznenadnog pokreta, može Vas ugristi kako bi se istog oslobodila. Kanadske vjeverice se smatraju odraslim sa tri mjeseca starosti. Dva puta godišnje okoti 5-7 mladunaca.

Nikada ne dirajte vjevericu dok se potpuno ne uvjerite da je budna, jer Vas može ujesti. Vjeverice ponekad kunjaju sa otvorenim ili poluotvorenim očima.