Afrički ježić- nevjerovatno su lijepi, tako su neodoljivo šeprtljavi i ljupki.

Afrički ježić-  nevjerovatno su lijepi, tako su neodoljivo šeprtljavi i ljupki.

Vrlo interesantan kućni ljubimac koji ne zahtijeva puno brige i pažnje.

Ježevi su sitni sisavci, kukcojedi iz obitelji Erinaceinae, čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji. Postoji 16 vrsta ježeva podijeljenih u 5 rodova. Oni žive širom Europe, Afrike, Azije i na Novom Zelandu. Dvije su glavne grupe ježeva, a to je: europski jež koji je i zakonom zaštićen, i afrički jež, najčešće držan kao kućni ljubimac.Afrički patuljasti jež hrani se prvenstveno kukcima - paucima i insektima, puževima...

Za ježa kao kućnog ljubimca preporučuje se prehrana komercijalnom gotovom hranom za mačke koja sadrži sastojke koji su neophodni ovim životinjama. Iako velik dio njihove ishrane čine kukci, oni se smatraju pravim svejedima jer jedu gotovo sve, od mesne do biljne hrane. Ipak, osnova ishrane bi trebala biti dehidrirana hrana za mačiće ili posebna dehidrirana hrana pripremljena za ježeve koja se može obogatiti insektima kao što su crvi, skakavci i cvrčci, te glistama. Od voća i povrća se preporučuje: rajčica, špinat, mrkva, endivija, banana, naranča, dinja, jabuka. Preporučuje se, takođe, ponuditi ježu kuhano jaje ili svježi posni kravlji sir. Ježevi su isto tako jedni od kućnih ljubimaca sklonih debljanju pa tako ne treba pretjerivati s količinom hrane u obroku.

S obzirom da je to vrlo aktivna životinja, poželjno je osigurati prostraniji kavez i osmisliti ga tako da simulira uslove u prirodi. Poželjno je na dno kaveza staviti deblji sloj stelje (piljevina, slama, sijeno ili sl.) kako bi mu se omogućio dovoljno duboki pokrov za ukopavanje, skrivanje i spavanje tokom dana. Osim navedenog, u kavezu je neophodna posuda za hranu i vodu, kolut za trčanje i druge igračke. U osiguravanju optimalnih uslova, odnosno u oponašanju uslova sličnih onima koje bi ljubimci imali u prirodi, za osiguravanje vode se najčešće koriste posude za vodu.
Vjerojatnoća da prenose bolesti kao ježevi u prirodi je svedena na minimum.

Ježić treba puno aktivnosti, bez obzira radilo se o trčanju izvan kaveza ili u kolutu postavljenom u kavezu. Ne smiju se udebljati jer lako mogu dobiti srčani udar. Temperatura prostorije u kojoj živi zimi mora biti od 18 do 20 stepeni. U suprotnom jež bi mogao zaspati zimski san. Ljeti se može puštati da šeće ispred zgrade, ali pod nadzorom jer ježevi su jako brzi. Prepoznaje vas po glasu i mirisu, dok mu je vid slabiji.

 

Afrički patuljasti belotrbi jež –Erinaceus albiventris, sve je popularniji egzotični sisar. Vrlo interesantan kućni ljubimac koji ne zahtijeva puno brige i pažnje, spada u noćne životinje i živnu u večernjim satima pa su pogodni kao kućni ljubimaci za osobe koje nemaju baš puno vremena. Oni su nevjerovatno lijepi, tako su neodoljivo šeprtljavi i ljupki dok znatiželjno guraju nos u sve što im se nađe na putu. Zivotni vijek ove životinjice je u prosjeku oko 8 -9 godina. Težina koju dostižu je do 500 grama, a dužina oko 16 -17cm. Zastupljeni su u albino i normalnoj boji- može da se naleti na jedinku kojoj boja vuče na braon, ali ovakve jedinke obično potamne kada potpuno odrastu. Ježevi su sitni sisari iz bubojedske porodice Erinaceinae čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji koje su u stvari tvrde šuplje dlake, načinjene od keratina i dugačke su do 3 cm. Rađaju se sa malim i veoma mekanim bodljama. Nakon šest nedjelja prve bodlje otpadaju da bi izrasle nove, prave bodlje. Odrasli ježevi imaju na sebi i do 5.000 bodlji koje im služe prvenstveno kao zaštita. Bodlje nisu otrovne i ne mogu se lako odstraniti od tijela. Bodlje može odbaciti u slučaju stresa i bolesti. Kod svih vrsta ježeva bodlje su namjenjene u odbrambene svrhe, usmjerene su ka spoljašnjosti, a ježevi imaju sposobnost da to obezbijede umotavanjem tijela u lopticu. Ježevi posjeduju prirodan imunitet na zmijski otrov, zahvaljujući erinacinu –proteinu smještenom u mišićima. Donji deo tijela, noge i njuškica prekriveni su finim krznom bijele boje. Karakteriše ih ovalan oblik tijela, kratak repić. Na prednjim šapama imaju 5 prstiju, dok zadnje noge završavaju sa po 4 prsta sa dugim noktima koji neprestano rastu. Najrazvijenije im je čulo mirisa i imaju odličan sluh. Mogu prepoznati i najmanji šum. Svojstvena im je hibernacija ali ne svima, a to zavisi od temperature i rasprostranjenosti hrane i same vrste. Postoji 16 vrsta ježeva podijeljenih u 5 rodova. Žive širom Evrope, Afrike, Azije i na Novom Zelandu.

Ishrana – Ježevi spadaju u insektivore po prirodi pa ih možete hraniti raznim paucima i insektima, puževima poznato je da mogu jesti jaja, male sisare, ptice, žabe, reptile ali najbolja alternativa ishrane u kućnim uslovima je granlirana hrana za mačke koja sadrži sastojke koji su neophodni ovim životinjama. Voda uvijek treba da je sviježa najbolje putem pojilice ,posude nisu praktične jer ih uvijek prevrnu svojom njuškicom.
Smjestaj –Ježića možete držati u kavezu ili terarijumu naravno što većih dimenzija to bolje. Kao podlogu koristite piljevinu koju treba često mijenjati. Jezića možete slobodno puštati da se kreće po stanu bez straha da će vam nešto izgrickati. Kod smještaja treba obratiti pažnju da kavez ili terarijum nije na direktnom suncu ili promaji, a najviše im pogoduje sobna temperatura. U kavez im možete obezbijediti i neku kućicu mada najviše vole da se ušuškaju u deblji sloj piljevine.
Karakteristično je da jezevi po mirisu prepoznaju osobu koja ih najčešće hrani, a prema nepoznatim osobama znaju biti odbojni tako što se sklupčaju i nakostriješe bodlje i tada ispustaju karakterističan zvuk sličan nekom dubokom šištanju koji kombinuju uz poskakivanje tijelom i upozoravaju da mu se ne približavate. Što se više radi sa njima ovo ponašanje se sve manje ispoljava. Prilikom uzimanja ježa u ruke držite ga sto bliže zamlji jer mogu da iskoče i da se povrijede.

 
Razmnožavanje – Ženke rađaju 2 puta godišnje, u maju i septembru. Trudnoća zavisi od vrste i traje 35 – 58 dana, rađaju u prosjeku 5 – 6 mladih. Gnjezdo se sastoji od hrpe lišća ili deblje piljevine koje same naprave.

Kako pripitomiti afričkog ježa

Pripitomljavanje ježa treba biti postupno i strpljivo. Za početak, ježić se treba naviknuti na vaš dodir. Bilo bi dobro da ga prvih par dana, primate u ruke zamotane tankim ručnikom. Zatim ga, nježno i oprezno, uzimite u oprane ruke. Ježevi imaju istančan njuh pa ih različiti mirisi (drugi parfem i sl.) mogu zbuniti. Tvdoglavijim ježićima možete u kavez staviti svoju majicu kako bi se navikli na vaš miris. Osim mirisa, ježevi imaju istančan sluh pa će prepoznavati i vaš glas. U procesu zbližavanja im nježno i tiho pričajte. Stavite ga u krilo i ponudite mu omiljenu poslasticu. Pritom ga možete nježno dirati po leđima, odpozadi prema naprijed do njuškice, sve dok se ne prestane smatati u kuglicu i puhati. Taj proces može trajati sedmicama.
S vremenom, ježić će vam dopustiti da ga mazite i po dijelovima bez bodlji - njuškici, licu, nožicama i trbuhu.
Kad steknete njegovo povjerenje, ježić će postati vrlo umiljat, šetati će uz vas i po vama i pratiti vas.
Svakako se bavite ježićem rano naveče, kad je budan, jer pospani ježevi znaju biti nervozni pa je pripitomljavanje znatno otežano. Sami čiste svoje tijelo i mogu se naučiti da vrše nuždu u jednom dijelu kaveza.