TVORIĆ-mali "mišolovni smrdljivi lopovčić" je odličan drug, ali nije idealan za svaku porodicu niti je svaka porodica idealna za njega.

TVORIĆ-mali "mišolovni smrdljivi lopovčić" je odličan drug, ali nije idealan za svaku porodicu niti je svaka porodica idealna za njega.

Kao "ljubimac" tvor je potpuno izuzetno stvorenje.

ZDRAV ODGOJ DIVNIH LJUBIMACA.
Tvor je zvijer, predator i mesožder - u prirodi se hrani sitnijim glodarima (miševi, pacovi,kunići...) i pticama (često pljačka gnjezda u potrazi za jajima i mladuncima) te žabama, bubama...ponekad se "zasladi" voćem mada potrebe za vlaknima zadovoljava jedući polusvaren sadržaj crijeva i želuca ubijenog plijena.
U skladu s ovim treba i kućnog tvora hraniti - on ne može jesti slatkiše, groždjice, mesne preradjevine, sokove i slične budalaštine (od kojih ga neke mogu i života koštati), ne može žvjeti ni na hrani za mačke iz supermarketa - u takvim je hranama premalo mesa, a previše svega ostalog. Tvor će takve hrane pojesti puno, ali će zapravo ostati gladan jer on ne može probaviti biljna vlakna kojih u takvim hranama ima mnogo.

Postoje gotove hrane za tvorove, ali adekvatna zamjena mogu biti visokokvalitetne hrane za male mačiće (što više mesa i masnoće, a što manje pepela, kukuruza  i aditiva ima u hrani to je ona pogodnija za ishranu tvora).
Uglavnom prirodnu hranu - meso (piletina, junetina, teletina, jagnjetina...), prepeličija jaja, kozije mlijeko i jogurt (kravlje nije ok za tvorove jer su mnogi, ne svi, osjetljivi na laktozu), razna ulja (maslinovo, bundevino).
Od suplemenata -  tablete Ca+Bkompleks, liz multivitaminske paste za mace ili AD kapi ponekad.

Tvorovi mogu živjeti jako dugo, što zavisi od niza faktora (najstariji evidentirani slučaj je mužjak koji je živio 15 godina, a prosjek je 6 do 8 godina uz adekvatnu brigu), vodeći računa o:

- genetskim predispozicijama prema odredjenim bolestima ili dugovječnosti (na što kao vlasnik ne možete uticati),
- ishrani mladunaca i majke u trudnoći i ranom djetinjstvu,
- ishrani i uslovima držanja (domaći tvor je društvena životinja koja ima potrebu za društvom svoje i ljudske vrste, kao i za igrom i kretanjem. Ne može čitavo vrijeme provoditi u kavezu - treba mu barem par sati slobode dnevno),
- dobi u kojoj je obavljena kastracija - prerana kastracija može kasnije rezutirati pojavom tumora i drugih bolesti (ženke koje se neće pariti nužno je kastrirati jer postoji vrlo velika vjerojatnoća da će oboljeti od anemije i uginuti ako udju u estrus i ne spare se,a mužjaku kastracija umanjuje prirodni vonj povezan sa polnim, ali nije neophodna),
- zaraznim bolestima koje je životinja "pokupila" i preboljela - o tome da li je redovno vakcinisana i da li se tretira protiv parazita (buhe npr. prenose gliste, a ako se namnože u prevelikom broju izazivaju anemiju, dok neke vrste pantljičara mogu ubiti tvora)
- i na kraju, faktoru X - faktoru sreće; mozda će ga neke bolesti mimoići, možda se neće nesretnim slučajem povrijedit,itd.

Tvorovi su inteligentni, radoznali i nestašni pa im je neophodno prilagoditi prostor koji planiramo za njihov život odvojiti.
To prilagođavanje svodi se na to da se minimalizuje mogućnost da  upadnu u neku ozbiljnu nevolju (tipa: najedu se sundjera/pjenaste gume/čokolade/sapuna/deterdženta, upadnu u wc šolju, ispadnu kroz prozor, operu se u veš mašini i sl.),
Stinih nevolja će uvijek biti, tvor je prosto takav, nepopravljivi pustolov.

Prije nbavke tvora bilo bi dobro nabaviti :

- što veći i što udobniji kavez na više nivoa.
- wc (veliki mačiji, četvrtasti ili ugaoni sa pijeskom ili papirnim paleticama) u nekom uglu svake prostorije u kojoj će biti slobodni i oko kojeg ste postigli kompromis (tvor voli o takvim stvarima sam da odlučuje, ali će prihvatiti kompromisno rješenje, ponekad),
- što kvalitetniju hranu,
Evo šta mu morate obezbijediti:

- stalno dostupnu hranu i vodu,
- neophodnu veterinarsku njegu,
- igračke (cijevi za zavlačenje,  igracke od tvrde gume, loptice, itd...),
- svo slobodno vrijeme koje možete odvojiti,
- još jednog tvora da mu ne padne teško kad je sam ,
- barem 15 sati dnevno da dremne u miru na tamnom i mekanom mjestu...

Kao "ljubimac" tvor je potpuno izuzetno stvorenje.
Treba reći da postoji razlika (i može se generalizirati, mada uvijek postoje izuzeci) u ponašanju izmedju mužjaka i ženki.
Ženke su; teritorijalne - vezu se za kuću i ukućane, ne vole naročito šetnje na povocu i nove ambijente,mada nije pravilo.
Mužjaci, se češce vezuju uz "svog čovjeka".
Oni su pustolovnijeg duha i vole da vas prate gdje god idete
Živahni su i stalno bi "istraživali" (onih pet šest sati koliko su budni).

Tvor brzo uči i vrlo je fleksibilan, prilagodi će se vašem životnom ritmu - spavat će (ili će se igrati medjusobno, uvijek je zabavnije kad imate npr. dva ili tri tvora, ili barem mačku da mu bude drug, tvorovi ne vole samoću - oni vole društvo, dodire, zvukove, jurnjavu i zabavu...) kad ste na poslu, a družit će se s vama kad dodjete kući. 

Možete ga izvoditi van (ako je vakcinisan, a trebao bi biti, i zašticen od parazita -  verzija za mace, nikako ogrlica već sprej ili ampulica),i voditi sa sobom npr. na ljetovanje (ako morate, u ovu svrhu se mogu nabaviti putni kavezi, ali je neophodno da poznajete prostor u kom ćete boraviti).

Vakcinišu se vakcinom za štence najranije sa 3 mjeseca, zatim dobiju revakcinu, a poslije se vakcinišu redovno - jednom godišnje.
Ovo je važno učiniti jer tvorovi (i odrasli tovrovi) mogu oboljeti od stenećaka i umrijeti.

Sa navršenih godinu dana tvor može primiti godišnju vakcinu protiv bjesnoće (zavisno o procjeni vlasnika).

Tvor se može i čipovati, što je vrlo zgodno - u slučaju da odluta ili ga izgubite, a neko drugi ga pronadje i odvede veterinaru i sl. ...

Na wc se nauče lako - kao mačke, ali je važno da sporazumno odaberete mjesto i da se ne ljutite na njih što nisu savršeni - ponekad im se prosto omakne, uz najbolju volju.

Možete koristiti mačije wc-e sa običnim mačijim pjeskom ( ne parfemisanim, ne silikonskim i ne zgrušnjavajućim) ili papirnim paleticama ili novine.Što se tiče disipline i "kažnjavanja" - tvora ne smijete tući ili zatvarati u kavez kad učini nešto što vama ne odgovara.
To neće pomoći, već će sigurno proizvesti obrnut efekat - frustraciju, agresiju, otpor - takva životinja postane depresivna, asocijalna, povlači se u sebe i grize. 

Po iskustvu - hvatanje za šiju, kao mačiće ili štence, popraćeno strpljivim i čvrstim (u smislu tona) objašnjavanjem vrlo dobro djeluje-da prosto "porazgovarate" s njima- i to funkcioniše.

Funkcioniše i kada bukvalno pokažete svom tvoru npr. mjesto gdje treba ići u wc.

Nemojte nikad tući tvora ili ga zatvarati u kavez, umjesto toga pokušajte da naučite nešto "tvorovskog" i budite strpljivi jer i vaš tvor upravo uči "ljudski", najbrže što može (a to je baš baš brzo).
Samo o vama zavisi uspješnost te komunikacije - tvor će dati sve od sebe, u svakom slučaju.
Medjusobne tovrovske igre (a naročito tovrovske ljubavne igre) vrlo su taktične - oni se dosta grizu i gnjave medjusobno, što ljudima može djelovati strašno.
Većinom nije, kad se bitka oko dominacije završi i hijerarhija uspostavi onda počinje prava zabava,a dok se to ne dogodi treba ih nadzirati i razdvojiti ako neko počne "preglasno plakati".

Tvorovi komuniciraju grickanjem - vrlo je važno da budete strpljivi dok učite svog dlakavca kad je ugriz prejak.

U početku će vas (naročito mladi tovrići) ponekad jače gricnuti kad se zanesu u igri - nikada nemojte naglo povuci ruku ili baciti tvora na pod kad se to desi jer on to može pogrešno protumačiti - pa npr. ugriz može postati sinonim za "spusti me na pod".

Važno je i ne pokazati strah jer će tvor prosto uživati da vas štreca ( šaljivdžije su po prirodi).
Najbolje je uzeti ga za šiju i odvojiti od svoje ruke (za koju se on u medjuvremenu primio kao super lijepak, a to boli, nije da ne boli).
Tako grickaju dok su mali - mužjaci brzo prestanu s tim, ali kod ženki može da potraje (njima treba i više vremena da vam "povjeruju").

S druge strane, zaista ljutog i uplašenog tvora, teško ćete pobrkati sa razigranim tvorom - ledja su povijena, rep nakostriješen kao četka, može ispuštati i zvuk sličan siktanju i frktanju, kretati se unatrag... (postoje i "zvuci dobrog raspoloženja" - tzv. "dokanje", i obično su popraćeni nevjerovatnim sretnim skakutanjem i bacakanjem ), a ako se baš strašno uplaši može ispustiti smrad.
Taj "smrad" nije ništa posebno - u pitanju je oblačić mirisa koji tvor ispusti iz analne žlijezde (pod repom). 

Miris se brzo razidje i sam po sebi je više smiješan nego "strašan".
Ponekad se dešava da to tvor učini u momentu kad se potpuno opusti npr. kad se mazi, ili u snu.
Analne žlijezde amerikanci ponekad uklanjaju tvorovima dok su još bebe - sa jedva navrsenih šest nedjelja.
Uz preranu kastraciju, koja dovodi do velikog broja problema i poremećaja te znatno skraćuje životni vijek, uklanjanje kandžica i očnjaka (to se baš nikad, nikad ne radi jer tvor zavisi o svojim očnjacima i bez njih ne može normalno jesti), ovo je najokrutnija praksa u tretiranju tvorova. 

Evropski veterinari to ne rade, a ponegdje (u Britaniji npr.) je, kažnjivo i tretira se kao zlostavljanje.

Naš mali "mišolovni smrdljivi lopovčić" je odličan drug, ali nije idealan za svaku porodicu niti je svaka porodica idealna za njega.

Porodice sa malom djecom nisu idealan dom za tvora - mala djeca mogu nehotično biti izuzetno gruba prema životinjama, a tvor grubost zna uzvratiti grubošću (ugrizom), i eto problema.

 

Mladi se tvorovi najčešće igraju tako što jedni druge zubima hvataju i čupaju za vrat pa na neki način to očekuju i od ljudi, barem dok se od toga ne odviknu. Mladi tvorići takođe jako grizu kada su gladni zato što još nisu naučili razlikovati hranu od prstiju. U svakom slučaju to je za njih prirodno ponašanje i njih to međusobno ne boli, ali budući da ljudska koža nije ni približno debela kao tvorova te nema gustog dlakavog pokrivača poput njihovog onda nama takva igra itekako uzrokuje bol. Vrlo važno je da kada vas tvor ugrize- da ga ne pokušavate povući jer će on još jače zagristi i tako Vam uzrokovati još veću bol. Budući da mu teško možete izvući zube jer ima jaku čeljust u takvim slučajevima možete mu probati pritisnuti usnice uza zube (kutnjake) jer će na taj način popustiti zagriz taman da Vi dobijete na vremenu i možete odmaknuti ruku. Takođe nemojte ga nikad udariti prilikom ugriza jer će se tvor još jače uhvatiti zubima i tresti glavom što će opet biti vrlo bolno.

Eventualno ga možete jednim prstom kvrcnuti po kraju nosa i brzo maknuti ruku jer će Vas tada vjerojatno pokušati ponovno ugristi.

 

Druga opcija je da ga snažno otresete što bi ga trebalo obeshrabriti. Na taj način se i tvorovi međusobno kažnjavaju. Majke obično disciplinuju mladunce tako što ih uhvate za vrat i tresu. Pritom treba samo paziti da tvora ne ozlijedite. Dovoljno je da ga malo povučete naprijed – natrag ili gore – dolje čisto da zadobijete njegovu pažnju. Naravno čim popusti opet se odmaknite od njega. Laganim tresenjem možete također mladom tvoriću odvući pažnju kada ga želite podići, a on Vas krene ugristi.

Životinje koje jako grizu i koje ne popuštaju ni kad ih otresete ili kvrcnete po nosu obično će olabaviti ako ih stavite pod slavinu odnosno mlaz vode i to najprije glavu. I zadnja opcija je da tvoru stavite u usta nešto jako gorko ili jako slatko. Nemojte mu samo davati poslastice jer će tada misliti da ste ga nagradili zato što Vas je ugrizao. 

Većina mladih tvorova voli da se stalno nešto događa oko njih pa time što Vas grize zapravo potiče na nekakvu akciju. Ukoliko Vas tvor konstantno grize da zadobije Vašu pažnju ili Vas grize svaki put kada ga želite podići tada ga vratite u kavez na neko vrijeme kako bi shvatio da grizenje jednostavno nije prihvatljivo. Takođe kada Vas god pokuša ugristi oštrim glasom viknite "ne". Najvažnije je da s tim mjerama budete uporni i dosljedni jer je nekad zaista potrebno dugo vremena da tvor nauči ono što od njega želite, ali na kraju se trud isplati.