KUNIĆI-Ako ih “vaspitate” na vrijeme mogu biti veoma simpatični kućni ljubimci ali traže dosta strpljenja i mirniju atmosferu.

KUNIĆI-Ako ih “vaspitate” na vrijeme mogu biti veoma simpatični kućni ljubimci ali traže dosta strpljenja i mirniju atmosferu.
Imate li dovoljno slobodnog vremena, strpljenja i niste previše osjetljivi na namještaj. Spremni ste voditi brigu o svom ljubimcu narednih 8 do 12 godina. Kunići nisu ljubimci za ljude bez strpljenja, te za djecu koja nisu odgovorna. Potrebno im je puno pažnje i ljubavi da bi vam počeli vjerovati i prvenstveno, ne bojati se vas. Povjerenje kunića jako je teško steći, ali jednom kada do toga dođe, vidjet ćete da se sav trud duplo isplatio. Kunić je praktično na dnu hranidbenog lanca, u prirodi je uvijek plijen i kao takav, uvijek je na oprezu. Oni su veoma plahe životinje i jako podložne stresu ali su istovrmeno predivne, nježne i osjećajne životinje koje iziskuju dosta pažnje.
Kunići trebaju imati unutrašnji prostran kavez, igračke i opremu za njih dok se tokom toplijih dana preporučuje boravak u prirodi. Nabavka uzice je jedno je od rješenja za bezbrižnu šetnju.
Najvažnije u ishrani kunića je sijeno, kojeg možete davati u neograničenim količinama. Kuniću se dnevno treba davati i svježe povrće i bilje (mrkva, listovi brokule, kelj, blitva, djetelina, cvjetovi i listovi maslačka, peršin). Osim navedenog, kunići jedu i gotovu mješavinu sjemenki. Vole i voće, ali im ga dajte u malim količinama (jabuke, kruške, banane, naranče, breskve, šljive). Bitno je da im je svježa voda uvijek dostupna. Treba izbjegavati: karfiol, kupus, čokoladu, svježi hljeb, špinat, paradajz, krompir. Uvođenje novih namirnica u ishranu treba biti postepeno, naročito kod mlađih jedinki.
 

Kunići su vrlo privrženi kućni ljubimci. Pitomi su, dragi, veseli, inteligentni, vole društvo ljudi.Kunići su vrlo društvena te zaigrana bića. Mogu se držati u kavezu ili mogu biti cijelo vrijeme slobodni. Kavez površinom mora biti barem 120 x 60 cm. U kavezu kuniću treba osigurati mjesto za hranu, vodu, spavanje te dodatni prostor za kretanje. Bilo bi idealno da se u jedan udao postavi i wc za glodare koji treba redovno čistiti.Vole da se maze i bilo bi dobro da se od malih nogu što više drže u rukama ili u krilu. S njima se treba postupati nježno i s ljubavlju. Ne vole da se podižu za uši ili kožu iza vrata, nego jednom rukom ispod donjeg dijela tijela, a drugom ispod prsa. Uvijek moraju imati oslonac, jer se tako osjećaju sigurnije.Zdrav kunić ima suhu njuškicu, bistre oči, živahan je i puno se kreće. Zubi i nokti trebaju se povremeno rezati. Potrebno ih je redovno četkati kako bi se skinula suvišna dlaka (linjaju se svaka tri mjeseca). Zdrav kunić ima čisto i gusto krzno. Ukoliko Vaš kunić ima proljev, hitno ga odnesite veterinaru. Vrlo je bitno da vaš kunić ima uvijek grančice (jabuke ili lješnjaka) na koje će "trošiti" zube. Kunići imaju ukorijenjeni nagon za društvom. Odlično se slažu jednako mužjak i ženka i parovi istog pola, ali samo ukoliko su kastrirani. U suprotnom znaju biti agresivni. Kunić se dobro slaže sa svim drugim vrstama kućnih ljubimaca. Bilo bi svakako dobro da se upoznaju postepeno. Ukoliko kunić nije kastriran, može doći do agresivnosti u suživotu sa zamorčićima.

Kunići postaju sve popularniji kućni ljubimci. Aktivni su, vole igru i društvo, zabavni su za posmatranje, i imaju veliku potrebu za druženjem. Imati kunića, kao uostalom i nekog drugog kućnog ljubimca, znači obvezu i brigu tokom cijelog njegovog života, koji može potrajati od 5 do 10 godina, pa i duže. Razmislite o Vašim mogućnostima za brigu oko kunića , što se tiče slobodnog vremena, ali isto tako i finansijskim.
Kunića ima u velikom broju različitih vrsta, veličina, boja i oblika te u mnogo kombinacija nastalih ukrštanjima različitih priznatih vrsta. Kunići se dijele na:
patuljaste (hermelin kunići, patuljasto obojeni kunići, patuljasti rex kunići, patuljasti ovnoliki, patuljasti lisičasti kunići),
ovnolike (nizozemski ovnoliki kunići, engleski ovnoliki kunići, francuski ovnoliki kunići, američki ovnoliki kunići, patuljasti ovnoliki kunići),
rex kuniće (rex kunić i mini rex kunić) i
angora kuniće (engleski angora kunići, francuski angora kunići, angora orijaši, satenski angora kunići).

Zdrav kunić je živahan i rado se kreće, ima dobar apetit te redovnu stolicu. Najosjetljiviji im je probavni sustav pa je stoga pravilna ishrana vrlo važna. Kontrolišite im tvrdoću stolice. Ako postane mekana, znak je da nešto nije u redu, te postepeno promijenite hranu koju mu dajete. Ako kuglice postanu jako male ili ih čak prestanu “proizvoditi”, to je znak da se treba nešto poduzeti. Najčešći uzrok probavnih smetnji je nepravilna ishrana, no isto tako uzroci mogu biti bakterijske ili virusne infekcije. Od ostalih zdravstvenih problema koji mogu zadesiti kunića, najčešći su problemi s hroničnim očnim i nosnim iscjetkom te apscesi na čeljusti, koji su najčešće posljedica nepravilnog rasta zuba. Kod svake promjene zdravstvenog stanja odmah se posavjetovati s veterinarom te i ne pokušavati kunića liječiti na vlastitu ruku, “preko interneta” i sl.
Bitno je naglasiti, da kastrirani/sterilizirani kunići duže žive i zdraviji su. Rizik od reproduktivnih bolesti je praktički sveden na nulu. Životinje će se manje sukobljavati s drugim životinjama zbog seksualne agresije, mirniji su, mazniji i privrženiji nakon što im se uklonio nagon za razmnožavanjem. Manje su podložni agresivnom i destuktivnom ponašanju, lakše se mogu naučiti neke navike oko obavljanja nužde. Isto tako mogu imati prijatelja kunića za igru, dok, ako nisu kastrirani, kunićima može biti otežano druženje bilo da su istoga ili različitog pola. Naravno, ovako se rješava i problem prekomjerne populacije. Preporučena dob za operaciju je obično oko 6. mjeseci starosti.
Ako ih “vaspitate” na vrijeme mogu biti veoma simpatični kućni ljubimci ali traže dosta strpljenja i mirniju atmosferu.

Kunići se u stanu ili kući mogu držati u kavezu ili mogu biti cijelo vrijeme slobodni. Ako se odlučite za kavez, on treba biti dovoljno velik da se u njega mogu smjestiti posuda za hranu i vodu, stelja u koju će vršiti nuždu i još da ostane mjesta da se kunić može slobodno protegnuti. Što veći kavez, to bolje. Kavez ne bi trebao biti manji od 60 x 120 cm, no to zavisi i o veličini kunića.
Izbjegavati kaveze s rešetkastim dnom jer kunići vole čvrstu podlogu (nemaju jastučiće na šapama kao npr. mačke). Najpogodniji su oni s plastičnom tavicom na dnu, koja se može i posebno kupiti. Na jednu mu stranu stavite posude za vodu i hranu, a na drugu posudu u koju će obavljati nuždu. Sredinu mu ostavite slobodnu za ležanje.
Kavez im treba služiti kao “gnijezdo” u kojemu će se osjećati sigurno, gdje će imati mir i u kojem će rado boraviti čak i kada su vratašca otvorena. Stavite mu unutra neke igračke (igračke za bebe, komadić starog tepiha, komad drveta, a prije spavanja omiljeno povrće ili voće). Pokušavajte ga ne tjerati da na silu uđe ili iziđe iz kaveza. Kada je kunić unutra, nemojte obavljati radnje u kavezu koje mu se ne sviđaju.
U stanu ili kući kunići mogu cijelo vrijeme biti i slobodni. U tom slučaju prostorije treba dodatno osigurati. To se odnosi na uklanjanje svih kabala iz njihova dosega (vole ih grickati). Ako kunić nije dovoljno uvježban u pogledu obavljanja nužde na za to određenim mjestima, preporučljivo ga je držati u kavezu barem preko noći ili dok je sam u stanu. Kada se dobro “izdresira” možete ga pustiti da slobodno šeće po stanu ili jednom njegovu dijelu, čak i kada nema nikoga kod kuće. Što više ima prostora za trčanje i skakanje, to će biti zadovoljniji, ali i zahvalniji.

Pravilna ishrana veoma je važna za zdravlje kunića. Ona se treba sastojati pretežno od: svježeg sijena (mješavina raznih trava, lucerna, mačji rep ili zob), svježeg povrća i bilja kao što su mrkva (lišće – da, korijen – samo u malim količinama zbog mnogo šećera i ugljikohidrata), peršin, djetelina, bosiljak, metvica, listovi brokule, cvjetovi i listovi maslačaka, vanjski (tamniji) listovi salate endivije, kelj, blitva, mlada pšenica. Sjemenke iz pet–shopova trebaju biti zastupljene u manjoj količini od povrća i sijena. One ne smiju biti jedina hrana jer sadržavaju velike količine kalorija i kalcija, a manjka im vlaknastih sastojaka. Svježa i čista voda treba im uvijek biti dostupna. Sijeno je vrlo važno radi bolje probave. Kuniću bi trebalo dnevno omogućiti sijena u neograničenim količinama. Najbolje je miješano sijeno raznih trava ili ono od mačice (mačji rep). Sijeno im se treba davati od najmanjih nogu, tj. od trenutka kada počnu samostalno jesti.
Kunići posebno vole i voće. Voće treba davati u malim količinama zbog velike koncentracije šećera, kao i zbog mogućeg poremećaja bakterijeske ravnoteže unutar probavnog sustava. Jedna ili dvije male kriškice na dan sasvim su dovoljne. Osobito vole jabuke, kruške i banane. Pogodne su i naranče (uključujući koru), breskve, ananas, šljive, jabuke, borovnice... Važno je da sve što im dajete bude dobro oprano i posušeno. Davanje slatkiša svakako treba izbjegavati jer može učiniti teške, pa i fatalne posljedice na njihov mali organizam. Čokolada je za njih otrov. Apsolutno treba izbjegavati tijesto (makaroni, špageti itd.), svježi kruh (suhi još i može proći), corn flakes, jogurte i sve ostale “ljudske” deserte. Takođe izbjegavajte davati špinat, kupus (zelje), rajčicu, karfiol, grah, krumpire, rabarbaru i bilo koju drugu pokvarenu ili trulu hranu. Preporučuje se da se kunići ne hrane povrćem prije 6. mjeseci starosti. Do trećeg mjeseca starosti, kuniću se mogu davati sjemenke u neograničenim količinama, a poslije tu količinu treba smanjiti.