Patuljasti kunići-Što mu više prostora osigurate, on je sretniji i opušteniji.

Patuljasti kunići-Što mu više prostora osigurate, on je sretniji i opušteniji.

Što mu više prostora osigurate, on je sretniji i opušteniji.

Pravilna ishrana temelj je zdravlja svakog kunića.

Kunići polako, uz pse i mačke, postaju sve brojniji kućni ljubimci. Ali nažalost još uvijek imaju imidž domaće životinje, tj., “hrane” koja živi u kavezu i nema nikakvih potreba, ili se smatraju idealnom igračkom za djecu.

Važno je napomenuti da kunić definitivno nije igračka za malu djecu. Djeca se ne mogu brinuti o njemu jer zahtijeva jednaku pažnju kao i pas i mačka, te se briga obično prenosi na roditelje. Prije dolaska kunića u kuću, potrebno je dobro se informirati o njegovim potrebama, razgovarati sa svim članovima kućanstva te zajednički odlučiti.Ne nabavljajte ih ako im ne možete pružiti ono što mali ljepotani zaslužuju.

Svi žele kupiti ili udomiti što manjeg kunića. U nekim radnjama mogu se naći vrlo mladi kunići, koji prema svim pravilima još ne bi smjeli biti u prodaji. Prerano odvajanje od majke utiče na njihovo kasnije zdravlje, oni su osjetljiviji i podložniji bolestima i komplikacijama te skloniji zdravstvenim problemima u kasnijem životu. Minimalna starost kunića kojeg kupujete trebala bi biti osam sedmica. 

Uglavnom se prodaju patuljasti (Dwarf), ovnoliki (Lop), angora i Rex kunići u raznim bojama (patuljasti od 0,7 do 1,5 kg i mini kunići 1,5 do 2,5 kg težine), ali se obično zaboravlja da i oni rastu i da ne ostaju tako maleni kao što ih vidite u trenutku kupovine. Pravila držanja i njege ista su za sve vrste i rase. Oni su društvena bića i ako ste u mogućnosti bilo bi idealno imati ih u paru. U tom slučaju potrebno ih je kastrirati/sterilizirati da bi se uklonila mogućnost neželjenih potomaka.

Prva je faza priprema prostora u kojem će boraviti. Kunić može boraviti u kavezu s obveznim puštanjem vani tokom dana ili može biti slobodno pušten cijelo vrijeme. Što mu više prostora osigurate, on je sretniji i opušteniji. Vodite računa da kavez on ne smije biti kraj prozora, izložen direktnom  svjetlu, na propuhu i da kunić iz njega i u njega može sam ulaziti i izlaziti. Kako su kunići društvena bića, bilo bi dobro da ga smjestite u prostoriju u kojoj najviše boravite. Izaberite najveći kavez koji vam novac i prostor dopuštaju. U njemu mora biti mjesta za posudu za wc, zdjelicu s hranom i pojilicu uz slobodan prostor za hodanje i protezanje.

Pri kupovini kunića potrebno je pripaziti na nekoliko detalja. Prvi i najvažniji je njegova starost. Dobro pregledajte kunića, njegovo krzno mora biti sjajno i čisto bez ogoljenja, oči bistre i bez iscjedaka, nos mu mora biti suh i čist isto kao i unutrašnja strana prednjih šapica. Krzno na bradi mora biti suho i čisto te zubi pravilni. Disanje tiho. Ne smije kihati ili pokazivati druge znakove bolesti. Kretanje mu mora biti živahno i veselo te ne smije kunjati.

Kada kunića donesete kući, stavite ga u za njega unaprijed pripremljen prostor i pustite ga da se smiri i oporavi od stresnog putovanja. Prvih nekoliko dana nemojte ga previše uznemirivati i dajte mu vremena da se privikne i prilagodi. Dajte mu vremena da vas upozna i da vi upoznate njega, jer ovo je tek početak vašega dugoga i prekrasnog druženja. Vlasnici kunića su njihovu privrženost, ljubav, sudjelovanje u porodičnom životu i nenametljivi šarm doživjeli kao neočekivano iznenađenje. Oni su pitomi, zaigrani, inteligentni, vole društvo ljudi i uvijek su spremni za nove igre i izazove. Izrazito su čisti, nuždu obavljaju na za to određenim mjestima i ako se njihov kavez redovno održava, u stanu se ne osjeti prisutnost životinje. Životni vijek im je oko 10 godina, te zato budite spremni na jedno dugo prijateljstvo i obvezu. A nakon nekog vremena, kada se kunić opusti i privikne, postat će vam jasno ko je novi gazda u kući.

Pravilna ishrana temelj je zdravlja svakog kunića Većina kunića koje kupimo ili udomimo su bebe i stoga imaju striktna pravila ishrane. Do pet ili šest mjeseci starosti ishrana kunića sastoji se isključivo od kvalitetnog sijena u neograničenim količinama, specijalne mješavine suhe hrane  i vode. Kada kunić navrši pet mjeseci starosti, može se u ishranu postepeno uvoditi dopušteno voće i zelenilo.

Važno znati da kunići ne smiju jesti salatu i da zelenilo kojim ih hranimo mora biti čisto i suho.

Prilikom balansiranja i određivanja ishrane vrlo je bitno pridržavati se i znati:

-sijeno i voda moraju uvijek biti ponuđeni i nikada ne davati mokro ili vlažno bilje i povrće,
-ne hraniti kunića povrćem, voćem i biljem dok ne navrše pet mjeseci,
-nakon petog mjeseca postepeno uvoditi povrće, voće i bilje u ishranu i to jednu po    jednu vrstu
-ne davati salatu jer je ona zbog svojstva da upija sve hemikalije kojima je špricana, a posebno nitrate vrlo opasna, a nitratima se kunić vrlo brzo može otrovati i uginuti,
-strogo se pridržavati dopuštenih namirnica i hrane specijalizirane za kuniće,
-ne mijenjati hranu naglo, već postepeo, miješajući staru hranu s novom, polako povećavajući udio nove vrste; prelaz može potrajati i do dvije sedmice,
- osigurati svježe grančice za trošenje sjekutića,
-jedanput kada ustalite način ishrane, držite se toga.

Kunići najviše vole jesti sijeno. Osim toga, kuniću se dnevno treba davati i svježe povrće i bilje (mrkva, listovi brokule, kelj, blitva, trava, maslačak...). Vole i voće, ali im ga treba davati u malim količinama (kriške jabuke, kruške, banane, breskve, šljive...). Kunići jedu i gotovu mješavinu sjemenki. Osim hrane, podjednako je važno da uvijek imaju svježe vode.  Vrlo je bitno da Vaš kunić ima uvijek grančice (jabuke ili lješnjaka) na koje će "trošiti" zube.

Nikada im ne davati čokoladu i slatkiše, kupus, cvjetaču, špinat, svježi kruh, rajčicu i krumpir. 

Maleni kunić može jesti više suhe hrane.

Kada odraste kašiku ujutro i  naveče.Može i jednu kašiku dnevno,ali onda nadomiriti povrćem (mrkva,radić,celer,peršin,trputac...) i ponekad voćem (jabuka,breskva...).
Do 6. mjeseca života smije jesti samo sijeno i suhu hranu.

Kunići su jako plašljivi,veliki  je stres i  aga vodite napolje.

Patuljasti kunić nema nikakvih neprijatnih mirisa,krzno mu veoma lepo mirise,u posudu za wc mu stavljati drveni pelet sa mirisom jagode,pa preko njega piljevinu sa mirisom kamilice i sl.,i soba mirise lijepo na pelet..ne smrdi ništa…

Mogu  da se nauče na vc-stavite mu sijeno iznad posude za wc itd... 

Preko peleta može deblji sloj piljevine. Bit zdravih šapica je staviti dovoljnu količinu tj. debljinu sloja upijajuće materije koja će moći adekvatno da upije mokraću te da se kunićeve šapice ne umokre dok je u toaletu, pa je možda zgodnije dva puta u toku dana čistiti wc jer će tako uvijek biti čist i smanjiće se mogućnost da se u njemu razviju mikroorganizmi.Wc je najbolje očistiti običnim sirćetom. U prazan wc sipa se najbolje čisto, a može i malo razblaženo sirće sa vodom.
Preporucuje se pelet od bukve, hrasta i slicno, nikako ne treba da sadrzi četinarsko drveće tipa bora, jele, čempresa i sl.  jer oni sadrže etarska ulja koja su isparljiva.

Kunići  nisu isključivo kućne životinje. Velike vrste/rase kunića zdravije su od patuljastih.

Ako zelite da  budu kućni ljubimci, a da ih drzite napolju, nemojte očekivati da  sa njima ostvarite neki prisniji odnos.Mogu se držati i napolju, a kada je hladnije i noću moraju biti zatvoreni u toplom jer su osjetljivi na respiratorne infekcije,upale pluća i promaju.

Oni su veoma čiste životinje ako im se uredno održava njihov prostor, pri tome tačno mogu da odrede gdje će da spavaju, gdje će im biti mijesto za hranu i vodu i gdje će da vrše nuždu.

Držanjem i van kuće moraju im se ispoštovati svi uslovi, a morate uzeti u obzir da su oni noćne životinje te da u tom period mogu imati potrebu za pojačanom aktivnošću. Najbolje se slažu kunići suprotnih polova, koji ako nisu sterilisani/kastrirani, mogu da začnu mlade svake tri nedjelje.Dobra opcija je držanje u kući, a preko dana puštanje u dvorište.

OVNOLIKI MINI KUNIĆ

Inteligentni, pitomi, dragi i veseli ljubimci.

Vrlo društvena i zaigrana bića.

Postoji nekoliko vrsta ovnolikog mini kunića: nizozemski ovnoliki kunići, engleski ovnoliki kunići, francuski ovnoliki kunići, američki ovnoliki kunići, patuljasti ovnoliki kunići. 

Ovnoliki mini kunić je najmanji dugouhi kunić. Kunići su vrlo privrženi kućni ljubimci. Pitomi su, dragi, veseli, inteligentni i vole društvo ljudi. Mini kunić potiče iz Nizozemske, a danas ga je moguće naći po cijeloj Europi i u SAD-u.

Porijeklom su iz jugozapadne Europe (Pirenejski poluotok) i sjeverozapadne Afrike. Prvi su ih pripitomili Rimljani. Postoji mnogo vrsta, a ovnolikog mini kunića priznalo je Britansko vijeće zečeva 1994. godine kao novu vrstu mini kunića maksimalne težine do 1,6 kg.

Kunići nisu glodavci već spadaju u dvojezupce. Krzno ovnolikog mini kunića je gusto, sjajno i mekano. Obrazi su mu puni, a njuškica široka i suha. Oči su svijetle, velike i bistre. Uši su im široke, velike, dlakave i zaobljene na vrhovima. Kunić je živahan i puno se kreće. Ženke su u većini slučajeva veće od muških mini kunića.

Ovnoliki mini kunići nisu navikli na život u prirodi jer od uvijek žive među ljudima. Obzirom da je riječ o plahim životinjama, s njima se treba postupati nježno i s ljubavlju. Vole da  se maze i drže u krilu.

Životni vijek im je oko 7-14 godina.

Kunići se u stanu mogu držati u kavezu, ali mogu biti i cijelo vrijeme slobodni. Ukoliko ih čuvate u kavezu on ne bi trebao biti manji od 120 x 60 cm. Kavez je bolja opcija jer u njemu može imati svoj mir kad god poželi.

U kavezu kuniću treba osigurati mjesto za hranu, vodu, spavanje te dodatni prostor za kretanje. Bilo bi idealno da se u jedan ugao postavi i wc za glodare koji treba redovno čistiti.

Na dno kaveza najbolje je staviti slamu ili piljevinu. Kunić voli mekane površine (trava, tepih...). Ukoliko kunić boravi  van kaveza, svakako treba obratiti pažnju na kablove te otrovne biljke. U kavez mu stavite i igračke kako mu ne bi bilo dosadno. Kunići bolje podnose hladnoću nego vrućinu. Ne smiju biti na propuhu. Dno kaveza uvijek mora biti suho.

Vole da  se maze i bilo bi dobro da se od malih nogu što više drže u rukama ili u krilu. S njima se treba postupati nježno i s ljubavlju. Ne vole da se podižu za uši ili kožu iza vrata, nego jednom rukom ispod donjeg dijela tijela, a drugom ispod prsa. Uvijek moraju imati oslonac, jer se tako osjećaju sigurnije.

Kunići su vrlo društvene životinje i vole živjeti u paru. Ukoliko imate par kunića i nemate ih namjeru razmnožavati trebali bi ih kastrirati/sterilizirati. Sterilizirani/kastrirani kunići ujedno su i pitomiji.

Ženka nosi mladunce 28 - 31 dan, a u jednom okotu na svijet može donijeti do 8 mladunaca. Rađaju se goli i slijepi. Ženka doji do 3 sedmice.