ZAMORAC-GUINEA PIG-uz pravilnu njegu i brigu, svojim neobuzdanim trčkaranjem, veselim glasanjem i hodom, mogu dugo godina uveseljavati.

ZAMORAC-GUINEA PIG-uz pravilnu njegu i brigu, svojim neobuzdanim trčkaranjem, veselim glasanjem i hodom, mogu dugo godina uveseljavati.

Zamorčići kod nas još uvijek su neshvaćeni i drže se u neadekvatnim uslovima, a i vlada mišljenje da su to igračke za djecu koje vrlo kratko žive, najčešće ne duže od 3 godine. To je žalosna činjenica samo zato što žive u lošim uslovima koji za njih nisu pogodni.Evo više korisnih informacija i savjeta kako bi ovi mali nestašni praščići i kod nas postali cijenjene i voljene krznene loptice, koje imaju svoje potrebe i zahtjeve kao i sva druga živa bića, te nas, uz pravilnu njegu i brigu, svojim neobuzdanim trčkaranjem, veselim glasanjem i hodom, mogu dugo godina uveseljavati.

Tužan je prizor na pogled usamljenog zamorčića iza rešetaka u premalom kavezu. To su vrlo društvene životinjice koje se ne smiju držati pojedinačno i kojima je potrebno puno prostora za kretanje. Ako im to niste spremni ili nemate mogućnosti pružiti, odlučite se na neku drugu vrstu. Nemojte zamorčiće zarobljavati same u male kaveze. Nažalost uslovi držanja i informacije koje (ne)ćete dobiti u pet shopovima kod nas su vrlo loše i nepotpune. Prodavač će uvjeravati kako mu je dovoljan mali kavez, miješana hrana i kako se čak može držati u kavezu s kunićem. Pa trgovinama samo profit i gledaju kako da se što prije riješe malih, vječno gladnih zamorčića, a uz to još i naprave posao s kavezom, hranom, steljom i eventualno patuljastim kunićem. Prvo što je potrebno reći, je, da se zamorčić nikad ne uzima i drži pojedinačno. Njemu predstavnici drugih životinjskih vrsta pa tako ni Vi ne možete zamijeniti društvo drugog zamorčića, kako bi sebi međusobno pružali sigurnost, komunicirali, izvodili ludorije i upozoravali se na eventualne opasnosti. Zamorčići su životinjice koje su po prirodi plijen ugrožen od raznih grabežljivaca (prvenstveno iz zraka), pa im je prvi refleks, kod opasnosti, naglog nepoznatog zvuka ili pokreta - paničan bijeg. Zato zamorčići u kavezima trebaju kućice, tunelčiće, gnijezda i sl. u šta se mogu zavući i osjećati sigurnima. Prazan kavez, bez obzira koliko veliki nije pogodan. Kad opremite kavez opremom koja je za njih neophodna, vidjet ćete i sami da im za kretanje ne ostaje puno prostora, bez obzira na veličinu kaveza. Zamorčić treba min.1m2 . 

Čak i veliki kavezi, kao npr. 1,20m x 60 cm imaju samo 72 cm2, što nije niti za jednog zamorčića dovoljno. Takav kavez mu može biti samo privremeni smještaj iz koga mora imati slobodan izlaz i pristup svom ograđenom prostoru u sobi, po kojem se može sigurno i slobodno kretati. Zamorčići nisu ljubimci koji se nosaju po rukama, maze i glade. Za njih je to uvijek povezano s velikim stresom. To potiče od njihovog života u prirodi. Oni nemaju naviku stiskati se međusobno, kao recimo, kunići, pa stoga ne vole kontakt nikakve vrste. Ako su zamorčići stisnuti jedan uz drugog, onda je to najvjerovatnije radi nedostatka prostora, ili iz straha ili jer su još jako mladi. Zamorčići poštuju svoj i tuđi privatni prostor i upozoravaju kad im se taj prostor povrijedi. Nemojte zamorčiće nositi po rukama, ograničite to na onda kada je neophodno (provjera zdravlja, rezanje noktiju i sl.), a uživajte u njima posmatrajući ih u njihovom prostoru dok traže hranu, prolaze kroz tunelčiće, izležavaju se ili pak glasno prose slatkiše. Djecu do 10 godina ne ostavljajte nikada sa zamorčićima nasamo. Bez obzira koliko djeca mogu biti pažljiva. Zamorčići su izuzetno osjetljive životinjice, imaju osjetljivu kičmu koja se vrlo lako povrijedi kod neadekvatnog uzimanja i držanja, te pad i sa najmanje visine može za njih imati kobne posljedice. Isto tako, ne ostavljajte pse i mačke u prostoriji s njima, pse bez nadzora, a mačke nikako ne bi smjele biti blizu njih, jer mačka ima potrebu za igrom i u zamorčiću vidi uvijek samo plijen te kod njih budi instinkt bježanja što mačku samo razdraži. Pas ih može dodatno stresirati svojim lavežom, odmah ga udaljite. Pazite da mjesto koje ste odredili zamorčićima nije izloženo buci , propuhu i pretjeranom suncu (naročito u toplim mjesecima, jer zamorčići jako lako dobiju toplotni udar.

Ako ste budući vlasnik zamorčića, onda će Vam ove informacije pomoći da sebe, svoje ukućane, kao i predviđeni prostor za njih unaprijed pripremite i dobijete jasnu sliku o tome koje su njihove potrebe i zahtjevi, što Vas čeka te se još eventualno pravovremeno odlučite za nekog drugog ljubimca. Ukoliko ste već ponosni vlasnik ovih čupavih skvičavaca, onda će Vam ovi blogovi dati korisne informacije i savjete u slučajevima bolesti, ishrane i sl. 

Ako niste u mogućnosti da držite bar dva zamorčića molim vas nemojte ih ni držati.Uzmite hrčka.

Ponekad su razdražljivi, ali rijetko će ogrebati ili ugristi vlasnika. Znatiželjni su, druželjubivi i komunikativni. Životni vijek zamorčića je 4 - 8 godina.
Zamorčići su porijeklom iz centralnog dijela Južne Amerike. Zamorčić ili morsko prase dobio je tako i ime: donešen je preko mora i glasa se kao praščić. Unutar vrste postoji više varijanti boje i krzna. Osnovne podjele: zamorčić kratkodlaki mekane dlake, zamorčić svilene dlake, zamorčić duge dlake.
Zamorčići su prilično aktivni te zahtijevaju mnogo prostora. Mjesto na kojem će zamorčić boraviti mora biti zaštićeno od kiše, sunca i hladnoga vjetra, propuha i naglih promjena temperature. Kavez površinom ne smije biti manji od 120 x 60 cm te niži od 50 cm-po jednom zamorcu. Ukoliko je zamorčića više, potreban je veći kavez. Ako je kavez manji, zamorčića morate češće puštati u šetnju po stanu ili nekom dobro ograđenom i zaštićenom prostoru. Zamorčić će se osjećati sigurnije ukoliko je njegov kavez na povišenom mjestu. U samom kavezu potrebno je osigurati mjesto za spavanje, vodu, posudicu za hranjenje te slobodno kretanje,prostor za wc. Dno kaveza treba biti posuto steljom koja se treba svakodnevno čistiti kako bi se izbjegli neugodni mirisi te pojava bolesti. Bilo bi poželjno da zamorčić svaki dan može izaći iz kaveza, ali se treba obratiti posebna pažnja kako ne bi imao prilike grickati električne kablove ili otrovne biljke.

Prvi dan u novoj sredini zamorčić će biti plašljiv i suzdržan. Prije nego što ga pokušate staviti u ruke, važno je s njim nekoliko dana “razgovarati”. Nakon toga mu ponudite slasni zalogajčić iz ruke i kada vidite da više nije plašljiv, uz mirno pričanje uzmite ga u ruke i mazite. Tako ćete zadobiti njegovu naklonost. Nakon toga će vam iz znatiželje i sam dolaziti u ruke.Nemojte nikako na silu.
Zamorčići su biljojedi. Suho sijeno je osnova njihove ishrane, pa zato uvijek mora biti dostupno. Uz sijeno, u posudici treba imati stalno mješavinu sjemenja za zamorčiće te svakodnevno svježe voće i povrće. Kako su velike izjelice, treba paziti na količine hrane koju im dajete kako ne bi došlo do pretjerane težine. Količina gotove hrane za zamorce bila bi 1kašika dnevno. Za ishranu zamorčiću možete ponuditi: špinat, celer, rajčicu, mrkvu, papriku, krastavac, jabuku, dinju, breskve, grožđe, jagode, kruške, travu (s nezagađenih površina, nikako uz ceste), list maslačka.

Zdrav zamorčić ima bistre oči, suhu njuškicu te uredno i sjajno krzno. Nokti i zubi se redovno trebaju kontrolisati. Probleme sa češanjem, svrabom, gubitkom dlake ili bilo kojom promjenom izgleda ili ponašanja mora rješavati veterinar. Dugodlaki zamorčići se trebaju redovno češljati kako bi im dlaka bila u što boljem stanju, da se ne bi petljala, a ako primjetite da dužina dlake smeta zamorčiću prilikom kretanja ili se previše prlja kod obavljanja nužde, morate je odrezati.

Zdravlje
Zamorčić je zdrav kada je:
- živahan je i ima dobar apetit,
- oči mu nisu suzne i krmeljave,
- zubići i nokti mu nisu predugački,
- ima suh nosić,
- dlaka je sjajna i miriše na svježe sijeno ili slamu,
- nema otekline ili vidljive povrede.
Mužjaci su spremni za parenje sa 60 dana, a ženke s 28 - 35 dana. Trudnoća traje 59 - 72 dana, a na svijet dolazi od 2 - 5 zamorčića. Čim se izlegu, zamorčići imaju otvorene oči i dlaku. Sišu 2 - 3 sedmice. Ako se odlučite pariti ženkice morate to učiniti dok su mlađe (od 6 mjeseci do godinu dana starosti).

Zamorčići vole društvo i bilo bi idealno da su u kavezu najmanje dvoje. Najlakše je kad ih nabavite dok su maleni. Zamorčići postaju agresivni ako ima više mužjaka blizu ženki. Sam mužjak može bez problema boraviti sam s drugim mužjakom ili ženkom, ali privikavanje je lakše ako odrastaju od malena zajedno ili se kasnije moraju pomalo privikavati jedno na drugo. Ukoliko je mužjak kastriran, dozvoljene su sve kombinacije. Zajednički život zamorčića i kunića nije idealan zbog razlika u ponašanju.

Niti jedna hirurška intervencija kod zamorčića nije toliko kontroverzna kao kastracija mužjaka. U mnogim slučajevima je kastracija nepotrebna, a vlasnik se "prisiljava" na nju zbog krivih informacija, kao "nekastrirani mužjaci smrde", "držanje više mužjaka zajedno inače nije moguće", "mužjaci su agresivni" i sl., te je rijetko koji drugi rutinski zahvat poslijednjih godina za mnoge zamorčiće i njihove vlasnike odgovoran za nepredvidive i dugoročne poslijedice.

Kastracija - od latinskog, castrare (oslabiti, oduzeti snagu, pokrasti, oduzeti) - se naziva operacijsko uklanjanje žlijezda koje proizvode sjeme. Pri tome se kod mužjaka uklone testisi, a kod ženki, jajnici. Nasuprot kastraciji, sterilizacija znači "učiniti neplodnim", i pritom se žlijezde koje proizvode sjeme ne odstranjuju, ali se u svojoj funkciji ograniče.

Kod kućnih ljubimaca kastracija služi isključivo u svrhu spriječavanja neželjenog potomstva.

Jedini opravdani razlog za kastraciju zamorčića može biti spriječavanje nekontrolisanog razmnažanja, tako da bi mužjaci i ženke mogli bez rizika od potomstva živjeti zajedno. Obično se mužjaci kastriraju, jer je zahvat kod mužjaka puno jednostavniji i nekomplikovaniji nego kod ženki.

Kastracija mužjaka ima samo onda smisla kada se planira mužjak držati zajedno sa ženkama. Ako se u tom slučaju ne obavi kastracija, ženke će redovno imati potomstvo i pokazat će se vrlo teško za svako leglo naći dobre ruke. Ako žive dva ili više mužjaka zajedno i ne slažu se, u tom slučaju neće kastracija pomoći jer ona nema uticaja na ponašanje. Kastracija kod ženki se vrši samo u slučaju bolesti, kada je medicinski neophodna, jer je ženke puno teže podnose i donosi više rizika od kastracije mužjaka.Prednost kastracije kod mužjaka se sastoji u tome da ženke koje žive s njim više ne mogu ostati skotne. Ako se mužjak kastrira odmah nakon što je jednom ili više puta pario, to se lakše može staviti u društvo ostalih mužjaka.

Kastracija mužjaka ima pozitivnih sporednih efekata, ali oni nikada ne bi smjeli biti sam razlog kastracije: starije životinje imaju češće probleme sa perinealnom žlijezdom. Kod kastriranih mužjaka dolazi do toga znatno rijeđe nego kod nekastriranih. Mnogi mužjaci imaju vrlo aktivne kaudalne žlijezde i ove produciraju uljni sekret koji za ljudski nos nije uvijek ugodnog mirisa. Kastracija bi trebala produkciju sekreta znatno smanjiti. Ali to može vlasnik i povremenim higijenskim zahvatima postići.

Protiv kastracije govori činjenica da je u mnogim slučajevima suvišna. Kastracija je relativno veliki zahvat za zamorčića. Kastracija ne spriječava tipično seksualno i socijalno ponašanje mužjaka, a niti svađe. Umjesto toga, postoji rizik zarastanja rane i stvaranja apscesa na mjestu operacije koji je puno viši nego kod drugih vrsta. Za to je zaslužan tipični način ispuštanja izmeta i urina, te markiranje terena, pri čemu se zadnji dio, a time i rana, pritisnu čvrsto na podlogu, koja nije uvijek apsolutno čista.

Alternativa kastraciji je držanje grupi mužjaka. Ove nije tako jednostavno držati kao ženke, ali je svakako moguće više dečkića držati zajedno. To se pak preporučuje samo iskusnim ljubiteljima.

Kod zamorčića postoji kastracija u polno zrelim godinama, ili rana kastracija u starosti od cca 3 sedmice. Kod rane kastracije je rizik za zdravlje puno niži i zamorčić se od zahvata brže oporavi u odnosu na mužjaka kastriranog u kasnijem dobu polne zrelosti.
Odluka o tome kada jednu životinju kastrirati, mora uvijek biti donesena zavisno o životnim uslovima. O optimalnoj starosti za kastraciju se mišljenja vrlo razilaze. Zamorčići su vrlo intezivno plodne životinje. Oni mogu već u dobi od 5 sedmica biti polno zreli, dakle u doba dok su još braća i sestre iz istog legla zajedno. Stoga je česti rezultat da su male ženkice, već u dobi kada ih se udomljuje, sparene i skotne.

Zamorčići mužjaci, koji se nakon polne zrelosti kastriraju, mogu još 6 sedmica nakon zahvata oploditi ženke, jer u spermovodima još 6 sedmica žive stanice koje se tako dugo čuvaju. Dakle, nakon kastracije mogu još jednom u to doba uspješno oploditi ženku. To znači za mnoge životinje odvajanje od majke i sestara već u dobi od 4-5 sedmica, čekanje do operacije i još dodatnih 6 sedmica "sigurnosnog odstojanja" do integracije u miješanu zajednicu.

Kao idealan trenutak za kastraciju se u literaturi navodi starost od 5-6 mjeseci i tjelesna masa od najmanje 600 g. Tada su mužjaci tjelesno odrasli, testisi su dostigli svoje konačno mjesto i mužjak je dovoljno veliki i jak kako bi zahvat dobro podnio. Kao najkasnija starost za kastraciju se najčešće navodi 3 godine, ali to ne bi smjelo biti zavisno o starosti, već o konstituciji mužjaka. U svakom slučaju raste rizik od narkoze, kao i samog zahvata sa starosti mužjaka.

Drugi preporučuju kastraciju izvršiti odmah nakon spuštanja testisa. Testisi leže kod rođenja u trbušnoj šupljini i kreću se nakon ulaska u polnu zrelost, caa 6 sedmica, na svoju konačnu poziciju. Operacija u tom trenutknu je tehnički vrlo jednostavna, ali može imati svoje poslijedice. Kod mužjaka su polni hormoni, specijalno testosteron, koji se najvećim dijelom proizvodi u testisima, odgovorni za razvoj "mužjaka". Ovj hormon se tek nakon ulaska u polnu zrelost počne proizvoditi u većim količinama. To znači da nakon rane kastracije, tipična slika vrste životinje eventualno neće odgovarat "normi" vrste.

Kod rane kastracije se mali mužjaci kastriraju već u dobi od 2-3 sedmice, tj. sa težinom između 200-250 g, dakle, prije ulaska u polnu zrelost. Za ove mužjake je odvajanje od roditelja, braće i sestara, i karanten od 6 sedmica nepotreban. Zavisno o vrsti narkoze, već nakon 1-2 sata su mužjaci živahni kao da nikada ništa nije bilo. Narkoza se jako dobro podnosi, a prije svega je opasnost od krvarenja reducirana na minimum, jer se lokalne krvne žilice tek sa ulaskom u polnu zrelost razviju i preuzmu svoju konačnu funkciju.

Protiv rane kastracije govori socijalno naučeno ponašanje, tj. učenje ponašanja dominacije, svađa, rješavanja konfliktnih situacija ili kako ih izbjegavati, koji nastaju tek kad dostignu polnu zrelost, a ranom kastracijom mogu biti djelomično ili posve potisnuti - no, tu se misljenja razilaze.

Rano kastrirani mužjaci moraju rasčistiti svoj položaj u rangu, i pritom može doći do borbi, ugriza u guzu ili usnicu. Ali je to najčešće vrlo brzo riješeno i puno manje agresivno, nego što je to kod potentnih mužjaka koji su u "punoj snazi". Da, i među rano kastriranima ima dominantih momaka koji se ne mogu složiti sa ostalim kastratima. Ali, takvog dominantnog kastrata je onda vrlo lako i nekomplikovano, bez neophodne karantene od 6 sedmica, udružiti sa ženkama.

Jako puno patnje i veterinarskih troškova se može izbjeći kada bi se od samog početka sve napravilo kako treba.