DABAR / BEAVER /mladunče je poput krznene kuglice sa sjajnim, crnim repićem, ne mnogo veći od palca.

DABAR / BEAVER /mladunče je poput krznene kuglice sa sjajnim, crnim repićem, ne mnogo veći od palca.

Dabrovi žive u grupi-porodici. Čine je majka, otac i mladunčad. Kad se okoti, mladunče je poput krznene kuglice sa sjajnim, crnim repićem, ne mnogo veći od palca. Svojim sitnim glasićima maleni dabrovi stalno nešto zanovijetaju. Gurkaju se oko mame koja ih doji mjesec dana, a zatim ih hrani lišćem i najmekšim grančicama. Tanke, sočne mladice zabadaju između zubi, onako kako to čine djeca kad jedu slane štapiće. Ali djeca sigurno ne mogu griskati tako brzo kao dabrovi.

Dabrovi su veliki glodari, koji su gradili kule i nasipe puno prije nego što su to činili ljudi. Indijanci ih zovu "mala braća ljudi".

Jezerce i brana dabrovima pružaju zaštitu od neprijatelja. Tu spremaju zimske zalihe vrbovih, brezovih i jablanovih grana. Do njih mogu zimi, ispod zaštitničkog ledenog pokrivača, slobodno i bez opasnosti doplivati ravno od ulaza svoje kule. Taj je ulaz uvijek pod vodom, nepristupačan bilo kojem neprijatelju, naročito vidrama. Lisici, vuku ili medvjedu ne isplati se otkopavati dabrovsku kulu, jer se sastoji od nerazmrsiva spleta jakih grana i mladica. Ali u njezinoj se unutrašnjosti krije suha, topla i meko obložena spavaonica.

Dabar ima širok, pljosnat rep, lopatasta oblika, prekriven sitnim ljuskama, koji mu služi kao kormilo dok pliva. Prednje su mu noge male i spretne, a stražnje velike. Između prstiju ima plivaće kožice. Uši su mu malene i zaobljene, a oči živahne i izvanredno pokretljive. Prekriven je gustim, smeđim krznom.

Dabrovi mogu opušteno glodati čak i ispod razine vode, jer usta mogu zatvoriti sve do iza sjekutića, a zatvoriti mogu i nosnice i uši.
Pronađene su brane duge čak 500 metara.
Nijedan od njihovih neprijatelja, osim čovjeka, ne može otkopati njihovu kulu. Zbog toga dabrovi počinju svoju mladunčad voditi sa sobom tek kad nauče samostalno roniti.
Kratko prije spavanja ili nakon buđenja, kada se u udobnoj spavaonici osjećaju sigurnima, vole se međusobno čistiti i da rado griskaju jedan drugome krzno. Pritom ispuštaju sasvim tihe, visoke glasove.

Sjekutići su mu poput dlijeta, neobično su snažni, jarko narančasti i rastu kao nama nokti. Svakodnevno glođe drveće i tako brusi zube kako bi zadržali istu dužinu.

Kada spavaju dabrovi leže na leđima i tokom sna čuvaju se za druge dabrove kako ih rijeka ne bi odnijela jer bi vrlo lako mogli izgubiti svoju grupu dok spavaju. Takođe moraju da gricakju nešto konstantno jer njihovi zubi nikada ne prestaju da rastu.

Dabar je životinja koja živi na kopnu i u vodi. Poznat je kao najveći glodar sjeverne hemisfere. Dabrovi su izvrsne životinje plivači i ronioci, a njihov kompletan izgled je podređen tome. Najveći dio svog vremena provode u rijekama i potocima ili u njihovoj blizini. Dabrovi posjeduju nekoliko jedinstvenih karakteristika koje im omogućavaju laku navigaciju u vodi. Prsti su im srasli, zadnje šape im pomažu u plivanju, dok gusto krzno djeluju kao izolacija u hladnoj vodi. Ono što je jako karakteristično za dabrove, a vezano je za njihovu konstituciju je to što im se uši i nos zatvore kada su potopljeni.Dabrovi vole da svoje brane grade u tokovima plitkih dolina, gdje poplavljena područja postaju produktivne močvare. Skoro polovina ugroženih vrsta životinja u Sjevernoj Americi i Evropi zavisi od tih močvara, koje su ocjenjene kao najvrjedniji svjetski kopneni ekosistemi. Ovaj podatak dovoljno govori o sposobnosti dabrova i njihovoj značajnosti koju imaju u prirodi.Dabrovi pouzdano održavaju i štite močvare od potopa kao sunđer (jer njihove brane drže vodu na zemljištu duže), i te brane služe isto, kako kažu stručnjaci, kao „bubrezi zemlje“ upravo zbog toga što čiste vodu. Ta filtracija se javlja jer se nekoliko metara mulja prikuplja uzvodno. Dakle, voda koja se nalazi nizvodno od brane je čistija i zahtijeva manje filtracije nego gore pomenuta voda. Riječ dabar je Indijanskog porijekla. Ono što je zanimljivo je to što Indijanska riječ „beaver like“ (kao dabar) u prevodu znači „ljubazan“. To, takođe dosta govori o karakteristikama dabrova. Mladunci se dabrovima uglavnom rađaju u proljeće i oba roditelja vode brigu za njih pune dvije godine. Poslije odbijanja sa mlijeka, njihova omiljena hrana sadrži lokvanje, jabuke, lišće i zelenu koru brzorastućih stabala. Nakon što završe sa jelom, dabrovi koriste oguljene štapove za izgradnju brane. Pregrađivanjem, dabrovi prave branu sa zaštitnim jarkom, i stvaraju duboku vodu potrebnu za skladištenje hrane u zimskom periodu.Dok druge divljači prežive zimu bez hrane i na hladnom, dabrovi opstanu u svojim toplim ložama sa podvodnom hranom koju su u toku godine sakupili. U tim ložama nekada može boraviti i do šest dabrova uključujući i roditelje. Dabrovi se množe jednom godišnje i to u proljeće. Takođe vrlo često brane velike teritorije od drugih dabrova, a dabrovi koji napune dvije godine, napuste dom svakog proljeća da pronađu novu teritoriju gdje će praviti branu i zauzeti teritoriju za sebe.

Dabrove često ugrožavaju grabljivice kao što su jastrebovi, sove i vidre. Isto tako, medvjedi, vukovi, psi i šakali mogu predstavljati veliku opasnost po život dabra zbog toga što se dešava da uzimaju starije dabrove koji su posebno ranjivi u periodu kada traže nove teritorije.Brane koje grade dabrovi imaju tunele koji vode pod vodom tako da dobrovi mogu direktno da pobjegnu u vodu te da se tako zaštite. Dabrovi prskaju svojim repom u vodi kada je opasnost blizu. Na taj način upozoravaju druge dabrove na opasnost. Najveći neprijatelj dabrova jeste sam čovjek.Zagađivanjem vode, čovjek indirektno ugrožava život dabrova i i zbog toga se kaže da je čovjek najveći neprijatelj ovoj životinji. O tome koliko čovjek može nauditi ovim životinjama pokazuje i podatak da su, za vrijeme kolonijalne vlasti, dabrovi gotovo potpuno izumrli zbog toga što su ih ljudi lovili kako bi pravili šešire od njihovog debelog krzna.Dabrovi imaju 2 do 4 mladunca, a nikada više od 8 mladunca. Mladunci dabra uglavnom teže manje od pola kilograma kada se rode.Majka obučava svoje mladunce vještinama koje će im biti potrebne za preživljavanje. Kada se rode, mladunci su prekriveni krznom i imaju velike prednje zube. Zanimljiva činjenica je to da roditelji tuku svoje mladunce ukoliko ne rade prave stvari. Može se reći da su roditelji jako disciplinovani sa svojim mladuncima. Što se tiče njihovog životnog vijeka, dabrovi uglavnom žive 16 godina.

 

Dabrovi imaju jako dobru taktiku za izgradnju brane. Naime, dabar siječe stablo pored rijeke, tačno tako da stablo padne u rijeku i da ga rijeka odnese do mjesta na kome on gradi branu. Ove životinje su jako snalažljive, ali su na žalost ugrožena su vrsta. Njihovo krzno je veoma cijenjeno i to polako dovodi do njihovog istrebljenja.

Dabar je veliki glodar koji se nalazi na najvišem stepenu razvoja po svojoj veličini, tjelesnoj građi i sposobnosti. Kao i svi pripadnici reda glodara, tako i dabrovi imaju 4 moćna sjekutića i zahvaljujući njima mogu da obaraju čitava stabla, kao i da ih vješto isjeckaju i upotrijebe bilo za hranu, bilo za izgradnju svojih brana. Dabrovi se inače, hrane isključivo drvećem, grančicama i korijenjem vodenih biljaka. Iako žive u blizini vode oni se ne hrane ribom.

Dabrovi žive u vodi i veoma su aktivni preko cijele zime. Zbog toga im je potrebno dovoljno duboko riječno korito, da se tokom zime ne zamrzne do dna. Branu grade da bi podigli nivo vode u rijeci ili potoku u kojem žive. Za izgradnju svoje brane dabrovi koriste drvo vrbe, jove ili drugo šiblje koju slažu po dnu rijeke ili potoka.

Najčešća građa koju upotrebljavaju je drveće debljine 20-25 cm, koju dabrovi prerežu za samo jednu noć. Zatim, sve povezuju muljem i kamenjem. Kad brana malo izraste u visinu, dabrovi redaju grančice i mlade stabljike i uspravno i vodoravno. Grane najčešće puste korijenje, stabljike i grančice se isprepliću, te brana postaje još otpornija i čvršća. Brana dabrova prosječno je visoka oko 2 metra, a može biti dugačka i do 300 metara.