Uobičajeni gundi //Common gundi-zajednički ili sjevernoafrički gundi.Malecki glodari.

Uobičajeni gundi //Common gundi-zajednički ili sjevernoafrički gundi.Malecki glodari.

Stvarni Gundi (gundi Ctenodactylus također Stvarni češalj prsti, Zajednički Gundi ili jednostavno Gundi) je malo poznata vtsta glodara od češalj prstiju.

Stanište: Sjeverna Afrika.Vrsta je ograničena na manji broj država, Libija,Alžir,Maroko,Tunis-pustinja Sahara u sjevernoj Africi.Stanište su pustinje i planine od 230 do 2900 metara,uglavnom južne padine planinskog vjenca Atlas.

Gundi je mali glodar koji se nalazi u stjenovitim pustinjskim područjima sjeverne Afrike. Ženke obično na svijet donose dva mladunca nakon dva mjeseca trudnoće. Budući da je vlaga toliko rijetka, u svom prirodnom okruženju pustinje, majke proizvode vrlo malo mlijeka, a njihovi mladi su u potpunosti samostalni nakon četiri sedmice. Moraju brzo rasti jer je opskrba hranom tako slaba da majke ne proizvode mnogo mlijeka.

Gundi ili češaljni štakori (obitelj Ctenodactylidae) su skupina malih, zdepastih glodara.

Gundi su dužine tijela od 17-18 cm, s kompaktnim tijelima prekrivenim mekim krznom, kratkim nogama i velikim očima. Imaju samo četiri prsta na svim nogama, a srednji prsti zadnjih nogu nose čarape poput čekinja, po čemu se zovu i češalj štakori. Gundi imaju kratke repove, koji su u nekim vrstama prekriveni velikom količinom dlake koja pomaže u balansiranju dok se kreću oko svojih stjenovitih okolina. Oni su biljojedi, jedu gotovo sve vrste dostupnih biljaka. Poput mnogih drugih pustinjskih životinja, ne piju, dobivaju svu potrebnu vlagu iz hrane. Njihovim sjekutićima nedostaje sloj tvrdog, narančastog caklina koji se nalazi u drugih glodara.

Gundi žive u kolonijama do stotinu ili više pojedinaca, iako je to mnogo manje u sredinama gdje je hrana posebno rijetka. Oni ne prave stalni boravak, već se jednostavno sklanjaju u pukotinama na stijenama noću, ili tokom podneva, kada sunce postaje previše vruće da bi ostali aktivni. Oni su vokalne životinje, s nizom alarma i komunikacijskih signala koji pomažu povezivanju grupa zajedno. 

Postoji ukupno pet vrsta, uključujući i današnju životinju Common Gundi.

Uobičajeni Gundi imaju vrlo kompaktna tijela, s kratkim nogama, krznom i vrlo velikim očima. 

Zajednički Gundi jede bilo kakve biljke koje može pronaći, ali zato što žive u pustinji ponekad moraju putovati daleko da ih pronađu. Ti izleti mogu ih odvesti više od pola kilometra od kuće, što je zaista daleko za tako male glodare. Gundi ne piju vodu - dobiju ono što im je potrebno od biljaka koje jedu.

Uobičajeni gundi rastu do dužine od 16 do 20 cm , s debelim repom i težine su oko 185 g. Imaju velike oči, ravne uši i kratke udove-slično zamorcima.

Aktivni su danju. Živi u stjenovitim, sušnim mjestima, praveći svoj dom u pukotinama i pod gromadama. Gundi je teritorijalna vrsta, u porodičnim grupama od tri do jedanaest odraslih koji brane teritorij. Dosežu polnu zrelost u starosti od devet do dvanaest mjeseci. Procjenjuje se da razdoblje trudnoće iznosi 57 dana, a veličina legla u prosjeku iznosi nešto manje od dva. Novorođenčad imaju oči otvorene, odjeveni su krznom i sposobni su kontrolisati tjelesnu temperaturu od rođenja. Interval između legala je oko 70 dana.

Tijelo je kompaktno i cilindrično. Kratke noge- četiri prsta, koji se odlikuju njihovim mekim jastukom, osiguralo je sigurno držanje prilikom penjanja. Glava je sužena trokutasto, a dugi brkovi služe za orijentaciju u mraku. Uši su male. Dužina tijela od 15 do 19 cm i težine od 160 do 350 grama.

U posebno hladno ili toplo vrijeme, grupa se vraća u zaklon.

U zatočeništvu Gundi žive do 6 godina.

Razmnožavanje se odvija u proljeće. Ženke vjerovatno imaju samo jedno legla godišnje u prirodi. Polno su zreli s oko pola godine. 

Prosječan broj potomaka-1.9.Status: zatočeništvo -5.8 godina-životni vijek. 

Gundi su društveni. Žive u kolonijama. Zimi, gundi se skupljaju jedan na drugom kako bi ostali topli. Mladi su zaštićeni od njihovih majki.
Dugotrajna ishrana generira toplotu tijela, što može biti opasno na vrućem pustinjskom danu. Stoga, gundi pokazuju karakteristike ponašanja mnogo slične onima kod guštera. Sunčaju se u ranim jutarnjim satima sve dok temperatura ne naraste iznad 20 ° C, a zatim se počinju hraniti. Nakon brze ishrane, ponovo se odmaraju na toplim stijenama. Na taj način oni koriste sunce kako bi svoje tijelo održali toplim i za i brzu probavu. U vrijeme kada temperatura dostigne 32 ° C, gundi se sklanjaju u sjeni stijena i ne izlaze opet dok temperatura ne padne popodne.
Gundi komuniciraju zvukom zvona. Oni takođe udaraju sa svojim stražnjim nogama kada su uznemireni. Nakon što je čuju upozorenje, gundi se sklanjaju pod stijene. Zapravo, gundi su sposobni izravnati rebra kako bi se stisnuli u pukotinu u stijenama.

Redovna ishrana je bitna jer gundi ne prave zaluhe hrane. U ekstremnim sušama gundi jedu u zoru kad biljke sadrže najviše vlage.
Gundi ne piju. Oni dobivaju veći dio unosa vode od biljaka koje jedu.
Životinje su koje koriste metabolizmom generisanu toplotu da regulišu tjelesnu temperaturu nezavisno od temperature okoline. 
Imaju sposobnost da se presele s jednog mjesta na drugo. 
Upotrebljava dodir za komuniciranje. 
Maksimalna dugovječnost -5,8 godina (zatočeništvo).
Polna zrelost-ženke -319 dana. 
Mužjaci-74 dana.  
Legla godišnje-1. 
Međufazni interval -70 dana. 
Težina pri rođenju -29,9 g. 
Težina odraslih -288,8 g.