Patuljasti Kunići su razigrani ljubimci, koji traže interakciju sa svime što ih okružuje.

5-mjeseci,
Kunići su razigrani ljubimci, koji traže interakciju sa svime što ih okružuje. Radoznali su, uporni i zainteresovani za sve novo i nepoznato. Obezbedjivanjem zanimljivih igračaka i prostora za igru, usmjeravaju se na pozitivne aktivnosti. Igračke su važne, jer kunićima koji većinu svoga vremena provode u kući ili stanu, a od toga jedan dobar dio dana sami, omogućuju mentalnu stimulaciju, fizičku vježbu i zanimaciju. Istovremeno štite namještaj i štokove od pretjerano zainteresovanih ljubimaca. Kunićima su potrebne aktivnosti za održavanje tijela i uma, stvari na koje će se penjati, stvari pod koje će se zavlačiti, skakati na i oko njih, kopati i grickati. Bez ispunjavanja fizičkih potreba oni mogu postati depresivni i gojazni, ili mogu svoju neiscrpnu aktivnost usmjeriti na nameštaj ili još gore strujne kablove.

Kutije, tuneli, prolazi i kućice – sve je to dobrodošlo i stalno ispočetka zanimljivo. Bilo da su kunići u paru, veselo love, igraju se skrivača, grizu i stvaraju neke dodatne i ”nužne” otvore na svojoj novoj kartonskoj kućici ili se kunić igra sam – bitna je jedna stvar – nije im dosadno i imaju zadatak.

Drvene kućice raznih oblika i veličina – idealne su za grickanje, penjanje i provlačenje. Mogu se praviti u kućnoj varijanti ili se kupiti u pet šopovima

Papirne vreće i kartonske kutije za zavlačenje i provlačenje, grebanje i grickanje. Ako se primjeti da kunići jedu papir i karton, treba se opredijeliti se za neku drugu varijantu.
Specijalne igračke za kuniće koje se mogu napuniti sijenom ili hranom koja ispada kada se igračka kotura ili baca, spadaju u omiljene igračke kunića.
Kutija za kopanje – puna sijena (ili zemlje ako postoje uslovi) u kojoj mogu kopati, ležati i grickati, skakati unutra i veselo razbacivati.
Igračke za mačke, kao što su loptice koje zveckaju, sve što se može kotrljati i bacati, ili za papagaje, koje se okače u kavez i mogu se gurati, žvakati i bacati, takođe mogu poslužiti za igranje kunića. Izbor je veliki i treba imati u vidu da je igra aktivnost više nego važna, jer u suprotnom može doći do mnogih bolesti.

Kavez za kuniće je neophodan ukoliko su ovi simpatični glodari kućni ljubimci. Iako kavez za kuniće ne mora biti jedino mijesto gdje ovi kućni ljubimci mogu spavati, zbog njihove sigurnosti im treba obezbijediti mijesto u kojem će provesti veći deo dana. Kunići su kao kućni ljubimci prilično radoznale životinje i vrlo rado zalaze u razne dijelove stana. Strujni kablovi, skučen prostor, hemijska sredstva za održavanje higijene pa i različito sobno i ukrasno bilje predstavljaju najčešće opasnosti u ovakvom okruženju. Ukoliko se ne radi o stanu i kunići se drže u dvorištu, kavez za kuniće je neophodan jer će lako naći put iz sigurnog okruženja, a mogu predstavljati i plijen mačkama ili psima lutalicama.

Ukoliko u domaćinstvu postoje i drugi kućni ljubimci kao što su psi i mačke, kavez za kuniće je obavezan pogotovo u prvim danima zajedničkog života. U njemu će se kunići osjećati dovoljno sigurno, a pas ili mačka će moći da se upoznaju sa novim drugarom preko rešetki ili mreže.

Kada se bira kavez za kuniće, treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. Na prvom mijestu je dimenzija. Veličina kaveza treba da bude tolika da kunić ima dovoljno prostora za normalan život. Dimenzije koje se se preporučuju su najmanje 60 x 60 x 50 cm. Naravno ove dimenzije treba korigovati u odnosu na rasu kunića koji se drži i na njegovu veličinu. Kavez za kuniće treba biti dovoljno veliki da se u njega mogu smijestiti posuda za hranu i vodu,posuda za wc i još da ostane mijesta da se mogu slobodno protegnuti.

Univerzalno pravilo: što veći kavez za kuniće, to bolje.

Druga važna stvar prilikom izbora kaveza je materijal od koga je napravljen kavez za kuniće. Preporučuje se kavez od metala ili čvrste plastike, a nikako od drveta. Drvo je materijal koji kunići veoma lako pregrizu upornim glodanjem i tako mogu sebi obezbijediti bjegstvo iz kaveza. Takođe treba obratiti pažnju i na gustinu otvora na mreži kako kunić ne bi mogao da zaglavi neki od ekstremiteta ili čak i glavu.
Svakako treba izbijegavati kaveze sa rešetkastim dnom, jer kunići nemaju jastučiće na šapama kao npr. mačke, tako da vole čvrstu podlogu. Najpogodniji su oni sa plastičnom travicom na dnu, koja se može i posebno kupiti. Kavez za kuniće mora imati uvijek suvo dno. Posebno bi bilo dobro da je napravljen tako da vlasnik može redovno i djetaljno da ga čisti kako ne bi došlo do razvoja patogenih mikroorganizama.

Kunići bolje podnose hladnoću nego vrućinu. Ako su na otvorenom kavez treba postaviti u sijenci. Ne smiju biti na promaji.

Ukoliko se drži veći broj kunića treba obezbijediti kavez u kojem će se oba kunića osjećati udobno i imati dovoljno mijesta da ne smetaju jedan drugom. U kavez se mogu postaviti i rane igračke za kuniće.

Kunići dostižu polnu zrelost između 3 i 6 mijeseca, što zavisi prije svega od same rase kunića. Kunići manjih rasa polnu zrelost dostižu ranije u odnosu na kuniće velikih rasa. Pod dejstvom polnih hormona u ovom periodu dolazi do promjena u ponašanju i izgledu kunića. Mužjaci postaju temperamentiji i agresivniji u odnosu na ženke. Takođe su vrlo teritorijalni kada dostignu polnu zrelost. Ženke su nemirne, slabog apetita i često čupaju krzno. Kod polno zrelih ženki se u preiodu tjeranja javlja otok i crvenilo spoljnih genitalija. Ovi znaci se ponavljaju svake tri nedjelje i traju od 3 do 5 dana. Takođe, ženke imaju 8 vidljivih mlječnih žljezdi. Mužjacima se u ovom periodu spuštaju testisi.

U predjelu genitalija kunića nalaze se dva otvora. Prvi otvor je anus, a drugi je urogenitalni otvor. Kod mužjaka su ova dva otvora međusobno više udaljena nego kod ženki. Razlike postoje i u veličini životinje. Mužjaci su po pravilu veći od ženki.

Kunići su poznati po svojim reproduktivnim sposobnostima. Zato ih treba kastrirati, tj. sterilisati kada dostignu polnu zrelost ukoliko vlasnik ne želi da imaju potomstvo.

Razlike u izgledu genitalija ponekad ne daju dovoljno pouzdane informacije, pa je potrebno iskustvo vlasnika ili veterinara kako bi sa sigurnošću mogao da se ustanovi pol kunića.

Što se ishrane tiče, kunići su ljubimci skromnih zahtijeva . Oni su čisti biljojedi i ne podnose hranu životinjskog porijekla. Treba znati da sve namirnice biljnog porijekla ipak nisu korisne po njihovo zdravlje. Ishrana kunića treba se sastojati od polusušenog ili sviježeg sijena (miješavina raznih trava), sviježeg povrća i bilja i gotovih miješavina u obliku kvalitetnih peleta. Sve što ne spada u navedeno treba smatrati “poslasticama” koje se daju u ograničenim količinama.Vrlo je bitna i starosna dob za ishranu.

Osnovnu hranu kod kunića predstavlja sijeno. Ono se može davati u gotovo neograničenim količinama. Ukoliko se ne nabavlja u specijalizovanim pet šopovima, bitno je da se provjeri njegovo porijeklo u smislu higijenske i zdravstvene ispravnosti.Sijeno treba biti stalno na raspolaganju. Hranjenje raznovrsnim sijenom održava izbalansiranu ishranu, i minimalizuje gladovanje kod izbirljivih kunića. Sijeno je izuzetno važno radi bolje probave i dentalnog zdravlja. Tvrdi dijelovi sijena su izuzetno korisni jer pomažu trošenje zuba kunića koji rastu velikom brzinom cijelog života. Jedan od glavnih simptoma problema sa preraslim zubima je upravo prestanak konzumiranja sijena. U tu svrhu korisne su i mlade, neprskane grančice voćaka jabuke i lješnika, koje služe i kao dobar “brus” za brzo rastuće zube kunića.Kunići vole i voće, ali ga treba davati u malim količinama (jabuke, kruške, banane, pomorandže, breskve, šljive). Treba izbjegavati čokoladu, svjež hljeb, spanać,kupus, paradajz i krompir. Osim toga, neke vrste sjemenki, poput zrna kukuruza, imaju ljuspice koje su nesvarljive za kunića, i mogu izazvati za život opasnu blokadu u probavnom traktu.Ukoliko vlasnik ima dileme oko vrste namirnica koje želi da ponudi kuniću bilo da se radi o osnovnoj hrani ili poslastici preporučuje se posjeta veterinaru ili upoznavanje na internetu.

SVE O KUNIĆIMA NAĆI ĆETE I NA:

www.animalandnature.com