Tvorovi znaju biti i kućni ljubimci, ali je jedino u SAD-u i Velikoj Britaniji to dopušteno.

Tvorovi znaju biti i kućni ljubimci, ali je jedino u SAD-u i Velikoj Britaniji to dopušteno.

Tvor ili smrdljivac (Mustela putorius) je divlja životinja, grabljivi sisar iz porodice kuna, poznat po tome da kad je ugrožen ili veoma uzbuđen, štrcanjem izbacuje smrdljivi sekret iz žljezde ispod repa. Ako se osjeti ugroženim, upozorava na opasnost lupkanjem nogu ili hodanjem na prednjim nogama, a ukoliko je opasnost i dalje prisutna, izbacuje smrdljivi sekret iz žljezde pored analnog otvora. Oglašava se frktanjem i režanjem. Majstor je bježanja ako mu odbrana ne uspije.

Dugačak je od 40 do 95 santimetara, a teški su i do 8 kilograma, s tim što su mužjaci i do tri puta veći od ženki. Imaju vitko, izduženo tijelo, sa relativno kratkim i veoma mišićavim nogama, i duge kandže na prednjim šapama za kopanje. Ima crno ili kestenjasto krzno, koje je na trbuhu žuto ili bijelo, a na licu ima bijele šare. Oni mogu imati jednu debelu traku preko leđa i repa, ili dve tanje trake, ili niz bijelih mrlja i isprekidanih prugica. Neki imaju i pruge na nogama. Najrazvijenije mu je čulo njuha.

Hrani se miševima, pacovima, vodozemcima, pticama i ptičjim jajima, zečevima, gušterima, ribama i puževima. Ponekad jede i voće. Opasan je i za domaću živinu. U potrazi za hranom spreman je da napadne i dva puta veću životinju od sebe. Interesantan je način na koji sprema žabe kao zalihu hrane. Ugrizom ošteti žabi nerve, pa ona ostaje živa, ali ne može da se kreće.

Pari se u proljeće. Ženka nosi mlade oko dva mjeseca i zatim brine o njima tri mjeseca. Obično okoti 2 do 3 mladunca. Mladunci se rađaju slijepi, gluvi, i prekriveni mekim slojem krzna. Progledaju poslije otprilike tri nedjelje. Kad dostignu veličinu odraslih i budu spremni da se pare, mladunci postaju samostalni. To je obično kad imaju oko godinu dana. Majka brine o mladuncima i štiti ih prskanjem i na najmanji povod. Mužjak nema nikakvu ulogu u odgajanju mladih.

Sisavci najpoznatiji po izlučivanju tekućine s jakim i smrdljivim mirisom. Izgled im se razlikuje po vrsti tvora, a boje su od crno bijele do smeđe i krem boje. Postoji dvanaest vrsta koje su podijeljene u četiri roda. 

Nastanjuju Indoneziju i Filipine, te Ameriku od Kanade do Južne Amerike.
Veličina tvora ide od 40 do 94 centimetara, a teže ood 0,50 do 8,20 kilograma. Imaju umjereno izdužena tijela sa kratkim i mišićavim nogama, te duge prednje kandže koje im služe za kopanje.
Boja krzna je najčešće crno bijela, a neke vrste su sive ili smeđe pa i krem boje. Sve vrste su prugaste i to od rođenja.
Hrane se i biljnom i životinjskom hranom, te se njihova prehrana mijenja sa godišnjim dobima. Jedu kukce, ličinke, male glodavce, guštere, žabe, zmije, ptice, pa tako i bobice, travu, lišće, gljive i orahe.

Životinje su koje vole samoću, ali u hladnim danima mogu se naći u grupi kako bi se dodatno ugrijali, te su noćne životinje. Dane najčešće provode u zemljinim hodnicima koje sami iskopaju. Za vrijeme zimskim mjeseci su dosta neaktivni i rijetko se hrane.
Imaju odlična čula za miris i sluh, ali im je vid dosta slab, te žive do tri godine u divljini, a u zatočeništvu i više nego duplo.
Parenje počinje u rano proljeće s tim da se mužjaci uvijek pare sa više ženki. Kada se mladunci okote obično su slijepi, gluhi, te su prekriveni s vrlo malo krzna. Tek nakon tri sedmice oči im se otvaraju, a s majkom ostaju do godine dana dok ne budu polno zreli. Majka nastupa vrlo zaštitnički prema mladuncima, te će pustiti svoj sprej na bilo kakvu opasnost.

Tvorovi proizvode specifičan miris pomoću kojega se brane od neprijatelja, a to je vrlo jak i neugodan miris koji se teško uklanja i iz odjeće. Njihov sprej može izazvati iritaciju, te čak i privremenu sljepoću. A njihova kemijska obrana i više je nego učinkovita.
Tvorovi znaju biti i kućni ljubimci, ali je jedino u SAD-u i Velikoj Britaniji to dopušteno. Ako se tvor drži kao kućni ljubimac njegova žlijezda za miris se može hirurški ukloniti.