Šumska Vjeverica / Squriel / oduševiće kao kućni ljubimac.

Hoćete li u kući držati vjevericu, morate se pobrinuti da nabavite sasvim mladu životinjicu koja još sisa i nije samostalna. Do takvog ćete mladunčeta najlakše doći u travnju ili svibnju, jer se u drugo vrijeme gotovo nikad ne kote. Samo mladunčad uzeta iz gnijezda postaje potpuno krotka i svoje staratelje smatra roditeljima.

ISHRANA
Mladunče koje još nema 14 dana moći ćete sačuvati u životu jedino umjetnim hranjenjem. Najprikladnija je za uzgoj kojoj dužina zajedno s repom doseže veličinu muškog pedlja. Takvu vjevericu morate 10 dana dojiti isključivo mlakim vodom razrijeđenim mlijekom. Pije ga ili pomoću plastične pipete ili iz bočice s posve malom dudicom, a hranite je najmanje 5 puta na dan. Vodeći računa o tome koliko je mladunče napredovalo, počinjemo mu davati pecivo ili bijeli kruh namočen u mlijeko. Hranite ga žličicom, a malene zalogaje dajete mu ravno u njuškicu. Tako činite sve dotle, dok se životinjica ne nauči hraniti sama. Budući da je vjeverici urođeno da se hrani glodanjem, morate joj davati komadiće osušenog peciva te različite voćne plodove zajedno s košticama. Plodovima će ublažiti potrebu za vodom, dok će glodanjem sjemenih koštica brusiti zube i tako pojesti jezgro.

Ako se vjeverica isključivo hrani mekanom hranom, zubi će joj toliko izrasti da naposljetku više neće moći jesti. Kad vjeverica nauči jesti sama, uz voćne plodove dajete joj i lješnjake, orahe, koštice marelica i slično. List salate ili korjenčić koristit će joj. Zimi joj dajete svježe grančice s pupovima jablana, kruške, javora, bora ili smreke, a isto tako i češere bora ili smreke. U jesen joj dajete i nezrele orahe zajedno s vanjskom oljupinom. Takva vrsta ishrane potrebna je zbog tvari što ih sadrži hrana, a koje pospješuju probavu i spriječavaju proljeve, koji bi se javili kao posljedica ishrane s isključivo uljnatim sjemenjem.

SMJEŠTAJ
Da bismo u kući držali vjevericu, potrebno je da se za to pripremimo, bilo da je namjeravamo staviti u krletku ili je pustiti da se slobodno kreće po cijeloj sobi. Na svaki način potrebna je drvena kućica dugačka i široka 60 cm te visoka 100 cm . Takva joj je kućica prijeko potrebna jer je za vjevericu prirodno da »stanuje« bilo u gnijezdu loptastog oblika što ga izgradi od grančica na drvetu ili pak u duplji drveta. Kao ulaz u kućicu služi joj okrugli otvor od približno 6 cm promjera u gornjoj trećini kućice. Pokrov mora biti čvrst, svakako pomičan, kako bismo od vremena do vremena mogli kućicu očistiti. U kućicu moramo staviti do 10 cm debeo sloj vunenih i drugih krpica, te suhu mahovinu za ležaj. Tu podlogu moramo mijenjati barem svakih 10 dana, osobito dok se vjeverica još ne hrani samostalno. Tek kad odraste, postaje potpuno čista što se tiče gnijezda, koje joj kasnije služi kao spremište viška hrane.

Žičana krletka treba najmanje 1 kubični metar prostora. Mora biti od žičane mreže, nikako od drvenih daščica, jer bi vjeverica pregrizla svaku ogradu koja nije od žice. U krletku treba staviti nekoliko debljih grana kako bi se životinja, kad joj se to prohtije, mogla po njima penjati, a ne da to čini samo po žičanoj mreži ograde. Dno krletke valja nasuti sitnim šljunkom ili pijeskom, koje moramo od vremena do vremena mijenjati. Jednako tako potrebna je plitka posudica s čistom vodom koju moramo mijenjati svakog dana. Slobodno kretanje vjeverice po cijeloj sobi svakako je za životinju ugodnije, no u tom slučaju moramo biti spremni da će se popeti na sve dostupne predmete, a osim toga i na to, da ćemo posvuda naći hrpice izmeta u obliku crnih rižinih zrnaca i “lokvice”.

HIGIJENA
Zapravo nema uhvaćene vjeverice koja ne bi imala buha. To su buhe koje ne prelaze na čovjeka, već jedino muče životinjicu. Zbog toga moramo odmah čim vjeverica malo poraste njezino krzno natrljati blagim insekticidom, najbolje buhačom. Čim se životinjica riješi “vlastitih” buha, u zarobljeništvu joj više ne prijeti novo okuženje. Što se tiče njezine higijene, vjeverica je vrlo čista životinja i često se “pere” lizanjem. Zbog toga moramo paziti da ne dođe u doticaj s bilo kakvim štetnim kemikalijama koje bi mogla progutati. Moramo upozoriti i na to da prestrašena vjeverica može jako ugristi, pa čak i odgristi dječji prstić. Zbog toga savjetujemo da je ne drže u kući gdje su još djeca toliko mala da ne mogu shvatiti kako tako mala životinjica ne podnosi nikakvo “gnjavljenje” i prisiljavanje.

Jako je malo literature o vjevericama, Najgore je što vjeverice niko nije djetaljno proučio i što se one ne mogu operisati jer ne podnose narkozu - odmah umiru od nje. Tako da bilo koja ozbiljnija prehlada za njih predstavlja opasnost po život. Zato i izumiru crvene vjeverice.
Što se tice ishrane, vjeverice je jako lako držati. Dovoljno je da im 30 do 50% ishrane čine orasi i lješnici, a ostalo može biti: sve vrste voća, nekoliko vrsta povrća (mrkva, paradajz, kupus, karfiol, salata), sve vrste slatkiša, čak im ljeti dati i sladoled. Svaka vjeverica ima svoju specijalnu šolju i tu im dati po malo sladoleda koji obožavaju. Vole i guste sokove kao i supu (naravno, sve u minimalnim količinama).

Jedino sto se ne smije davati vjevericama je badem koji u sebi ima neku vrstu otrova koji ih može ubiti, i crvenim vjevericama se ne smije davati žir. Svim ostalim vjevericama smije.

Vjeverice, a tu se misli na ove vece vrste, ako ih nabavite dok su još bebice, dakle ako odrastu sa vama, one nikako ne mogu biti divlje životinje. Naprotiv, one su isto tako pitome kao i mačke. Čak znaju biti i veće maze od mačaka. Znaju satima spavati u krilu.
I dok se crvene šumske vjeverice mogu uspješno pripitomiti ako uspijete doci do njih dok su još bebice, i koje obožavaju da se maze i igraju sa vama, drugi je slucaj sa kanadskim vjevericama. Te vjeverice se daju pripitomiti ali ako ste osoba koja voli da ih drži u rukama, da se igra sa njima, da ih mazi, onda možete odmah odustati od njih. Jer kanadske vjeverice to ne vole. Dozvolit će vam maximalno desetak sekundi da ih mazite i to je sve. One su nevjerovatno hiperaktivne i kad ih pustitie iz kaveza, "istrazivaće" vašu kuću po ko zna koji put iako je sve ostalo na istome mjestu.

Doći ce ona do vas i kad je zovnete, pronjuškati imate li šta da joj date od hrane i otići da trčkara dalje po vašoj sobi ili stanu. Ali zato vam nikad neće biti dosadno dok gledate njene ludorije. Nasmijat ce vas dnevno i po stotinu puta. Dakle, zabavne, nestašne, pitome ali ne vole se maziti.
Mnogi su skeptični prema vjevericama i boje se da će im one "izgristi sve po stanu".
E kad se uzme u obzir koliko štete znaju napraviti psi ili mačke za deset godina, onda mislim da je ovo sto su vjeverice naprave od štete zanemarljivo. Naravno, nikad ih ne ostavljti puštene po kući kad niste tu.