TVOR / SKUNK /Ovaj mali čupavac u Velikoj Britaniji je sve popularniji kao kućni ljubimac.

TVOR / SKUNK /Ovaj mali čupavac u Velikoj Britaniji je sve popularniji kao kućni ljubimac.

TVOR / Skunk / Vlasnici tvrde da je idealan kućni ljubimac, jako druželjubiv i odan.         

"Smrdi kao tvor" -zašto jadnog tvora, simpatičnu životinjicu, prati tako zao glas i jesu li optužbe na njegov račun tačne.

Tvorovi ne smrde sami po sebi. Jak i neugodan miris ispuštaju u situacijama kada su uplašeni ili napadnuti – kada im on služi kao odbrana.

Neugodan miris teško se uklanja sa odjeće i nakon više pranja (što znaju ponosni vlasnici ljubimca tvora), a učinkovita je odbrana, jer hemijski sprej koji dolazi ispod njihovog repa može prouzrokovati iritaciju, pa i privremenu sljepoću, za vrijeme koje tvor može pobjeći na sigurno.

Dobra vijest ko namjerava nabaviti tvora – njihova žlijezda za ispuštanje karakterističnog mirisa može se hirurški ukloniti, a inače su vrlo uredne životinje koje  neće uništavati stan. Društveni su i moguće ih je dresirati, a hrane se glodavcima i ostalim malim sisavcima, no opasan je  za perad, a posebno je karakterističan način na koji napada žabe i stvara sebi "zalihu" hrane. Ugrizom žabi ozljedi živce hrptenjače, pa žabe ostanu žive, ali se ne mogu kretati.

Sisavci najpoznatiji po izlučivanju tekućine s jakim i smrdljivim mirisom. Izgled im se razlikuje po vrsti tvora, a boje su od crno bijele do smeđe i krem boje. Postoji dvanaest vrsta tvorova koji su podijeljeni u četiri roda.

Nastanjuju Indoneziju i Filipine, te Ameriku od Kanade do Južne Amerike.

Veličina tvora je od 40 do 94 centimetara, a težina ood 0,50 do 8,20 kilograma. Imaju umjereno izdužena tijela sa kratkim i mišićavim nogama, te duge prednje kandže koje im služe za kopanje.

Boja krzna je najčešće crno bijela, a neke vrste su sive ili smeđe pa i krem boje. Sve vrste su prugaste i to od rođenja.

Hrane se i biljnom i životinjskom hranom, te se njihova prehrana mijenja sa godišnjim dobima. Jedu kukce, ličinke, male glodavce, guštere, žabe, zmije, ptice, pa tako i bobice, travu, lišće, gljive i orahe.

Životinje su koje vole samoću, ali u hladnim danima mogu se naći u grupi kako bi se dodatno ugrijali, te su večernje životinje. Dane najčešće provode u zemljinim hodnicima koje  sami iskopaju. Za vrijeme zimskih mjeseci su dosta neaktivni i rijetko se hrane.

Imaju odlična čula za miris i sluh, ali im je vid dosta slab.

Parenje počinje u rano proljeće s tim da se mužjaci uvijek pare sa više ženki. Kada se mladunci okote obično su slijepi, gluhi, te su prekriveni s vrlo malo krzna. Tek nakon tri sedmice oči im se otvaraju, a s majkom ostaju do godinu dana dok ne budu polno zreli. Majka nastupa vrlo zaštitnički prema mladuncima, te će pustiti svoj sprej na bilo kakvu opasnost.

Tvorovi proizvode specifičan miris pomoću kojeg se brane od neprijatelja, a to je vrlo jak i neugodan miris koji se teško uklanja  iz odjeće. Njihov sprej može izazvati iritaciju, te čak i privremenu sljepoću. A njihova hemijska obrana i više je nego učinkovita.

Tvorovi znaju biti i kućni ljubimci, ali je jedino u SAD-u i Velikoj Britaniji to dopušteno. Ako se tvor drži kao kućni ljubimac njegova žlijezda za miris se može hirurški ukloniti.

Vlasnici tvorova ne zaziru od uobičajene navike ovih životinjica da u slučaju opasnosti ispuštaju neugodan i oštar vonj i tvrde da su tvorovi veći čistunci od mačaka i pasa.

Tvorovi su svejedi, jedu male sisavce, poput miševa, kukce, orašaste plodove i voće. Neki ih hrane i piletinom, a vole zaviriti i u zdjelice s psećom hranom. Nuždu obavljaju u kutiji s pijeskom kao mačke, a mogu se istrenirati i da ne ispuštaju vonj. Tvorovi mogu živjeti i do 20 godina, kao mladunčad su noćne životinje, ali kasnije  se mogu istrenirati da se naviknu na način spavanja koji ima njegov vlasnik.

Tvor je rasprostranjen  po cijeloj Evropi. Živi u šumama, šumarcima, na poljima, uz vodu, a rado se drži blizine ljudskih naselja, naročito zimi. Kao i većina pripadnika porodice kuna, svestran je. On je brz, spretan i okretan, vješto se penje, pliva, čak i gnjura, a odlično se snalazi i pod zemljom. Vrlo je oprezan i nepovjerljiv, a kada je napadnut, hrabro se brani i od mnogo snažnijeg neprijatelja. To ga, pored žilavosti i otpornosti, čini opasnim protivnikom.

Tvor je dugačak oko 60 centimetara, a na rep otpada oko 20. Težak je od tri do četiri kilograma. Dlaka mu je tamnosmeđa i žuta, dok su trbuh i rep skoro crni. Vrhovi ušiju i njuška su bijelo-žuti, izuzev tamne maske oko očiju. Ono zbog čega je tvor poznat je svakako njegov smrad. Tim smradom on nastoji da odbije neprijatelja.

Danju spava u svom skrovištu, a noću lovi. Glavna hrana su mu sitni glodari, zatim vodozemci, gmizavci, insekti, ribe i mekušci. Krade i legla zečeva i gnjezda ptica. Rijeđe je u prilici da napadne odraslu divljač, ali u stanju je da zakolje zeca. Krade i sitnu stoku. U noćnom lovu uhvaćene žrtve, posebno krupnije, odnosi u svoje skrovište. Ipak, tvor je i sladokusac. Rado jede slatke plodove i veoma voli med. Zanimljivo je da napada i zmije otrovnice. Ima tvrdnji da je otporan na zmijski otrov. Tvor ponekad pravi zalihe, to jest konzerviše žabe, koje parališe ugrizom u kičmu. Tako žabe ostaju žive, ali ne mogu pobjeći, pa ih pojede kada nema ništa bolje.

Pari se jednom ili dva puta godišnje, i to od marta do jula, a mladunci se mogu vidjeti od aprila do avgusta. Mužjaci se bore za ženku do iznemoglosti. U toku dana se češće viđaju i oglašavaju neugodnim kricima sličnim zavijanju mačaka. Kada dođu na svijet, mladunci su prekriveni bijelom dlakom. Sa majkom ostanu do idućeg proleća, ali obično već od jeseni vode samostalan život. Tvorovi žive od osam do deset godina-max. do 13.