KUNIĆI / RABIT /-MALI NEODOLJIVI SLATKIŠI.

Odluka o kupovini kunića, kao i svakog drugog kućnog ljubimca, velika je odluka koja uieče na sve članove domaćinstva i ne donosi se na brzinu.

Kunići polako, uz pse i mačke, postaju sve brojniji kućni ljubimci. I pored toga oni još uvijek imaju imidž domaće životinje, tj., “hrane” koja živi u kavezu i nema nikakvih potreba, ili se smatraju idealnom igračkom za djecu.

Važno je spomenuti da kunić definitivno nije igračka za malu djecu. Djeca se ne mogu brinuti o njemu jer zahtijeva jednaku pažnju kao i pas i mačka, te se briga obično prenosi na roditelje. Prije dolaska kunića u kuću, potrebno je dobro se informisati o njegovim potrebama, razgovarati sa svim članovima domaćinstva te zajednički odlučiti.

U trgovinama mogu se naći vrlo mladi kunići, koji prema svim pravilima još ne bi smjeli biti u prodaji. Prerano odvajanje od majke utiče na njihovo kasnije zdravlje, oni su osjetljiviji i podložniji bolestima i komplikacijama te skloniji zdravstvenim problemima u kasnijem životu. Minimalna starost kunića kojeg kupujete trebala bi biti osam sedmica.

Uglavnom se prodaju patuljasti (Dwarf), ovnoliki (Lop), angora i Rex kunići u raznim bojama (patuljasti od 0,7 do 1,5 kg i mini kunići 1,5 do 2,5 kg težine), ali se obično zaboravlja da i oni rastu i da ne ostaju tako maleni kao što ih vidite u trenutku kupnje. Pravila držanja i njege ista su za sve vrste. Oni su društvena bića i ako ste u mogućnosti bilo bi idealno imati ih u paru. U tom slučaju potrebno ih je kastrirati/sterilizirati da bi se uklonila mogućnost neželjenih potomaka.

Prva je faza priprema prostora u kojem će boraviti. Kunić može boraviti u kavezu s obveznim puštanjem vani tokom dana ili može biti slobodno pušten cijelo vrijeme. Što mu više prostora osigurate, on je sretniji i opušteniji. Prilikom izbora mjesta na koje ćete staviti kavez vodite računa da on ne smije biti pokraj prozora, izložen direktnoj sunčevoj svjetlosti, na propuhu i da kunić iz njega i u njega može sam ulaziti i izlaziti. Kako su kunići društvena bića, bilo bi dobro da ga smjestite u prostoriju u kojoj najviše boravite. Izaberite najveći kavez koji prostor dopušta. U njemu mora biti mjesta za posudu za wc, zdjelicu s hranom i pojilicu uz slobodan prostor za hodanje i protezanje. Postoji veliki broj modela na tržištu i sigurno ćete naći onaj koji odgovara vama. Preporučujemo kavez s bočnim vratima i krovnim prozorom koji je vrlo praktičan za sve intervencije unutar njega.

Pri kupnji kunića potrebno je pripaziti na nekoliko detalja. Prvi i najvažniji je njegova starost. Prilikom izbora dobro pregledajte kunića, njegovo krzno mora biti sjajno i čisto bez ogoljenja, oči bistre i bez iscjedaka, nos mu mora biti suh i čist isto kao i unutrašnja strana prednjih šapica. Krzno na bradi mora biti suho i čisto te zubi pravilni. Disanje tiho. Ne smije kihati ili pokazivati druge znakove bolesti. Kretanje mu mora biti živahno i veselo te ne smije kunjati.

Kada kunića donesete kući, stavite ga u za njega pripremljen prostor i pustite ga da se smiri i oporavi od stresnog putovanja. Prvih nekoliko dana nemojte ga previše uznemirivati i dajte mu vremena da se privikne i prilagodi. Vrijeme iskoristite za dodatno prikupljanje informacija o njezi i ishrani. Ako su u kući djeca, za početak im ograničite pristup i detaljno ih uputite kako da se odnose prema njemu. Dajte mu vremena da vas upozna i da vi upoznate njega, jer ovo je tek početak vašega dugoga i prekrasnog druženja. Vlasnici kunića su njihovu privrženost, ljubav, sudjelovanje u porodičnom životu i nenametljivi šarm doživjeli kao neočekivano iznenađenje. Oni su pitomi, zaigrani, inteligentni, vole društvo ljudi i uvijek su spremni za nove igre i izazove. Izrazito su čisti, nuždu obavljaju na za to određenim mjestima i ako se njihov kavez redovno održava, u stanu se ne osjeti prisutnost životinje. Životni vijek im je oko 10 godina, te zato budite spremni na jedno dugo prijateljstvo i obvezu. A nakon nekog vremena, kada se kunić opusti i privikne, postat će vam jasno ko je novi gazda u kući.

Pravilna ishrana osnov je zdravlja svakog kunića. Zbog nedostatka literature i ponekad šturih uputa prodavača, veliki broj novih vlasnika u pravilu je loše informisan i važne činjenice ne skupi na vrijeme što katkad može biti prekasno. Većina kunića koje kupimo ili udomimo su bebe i stoga imaju striktna pravila ishrane. Do pet ili šest mjeseci starosti ishrana kunića sastoji se isključivo od kvalitetnog sijena u neograničenim količinama, specijalizovane mješavine suhe hrane (ima je kupiti u svakoj prodavnici za kućne ljubimce) i vode. Kada kunić navrši pet mjeseci starosti, može se u ishranu postepeno uvoditi dopušteno voće i zelenilo.

Izuzetno je važno znati da kunići ne smiju jesti salatu i da zelenilo kojim ih hranimo mora biti čisto i suho.

Prilikom balansiranja i određivanja ishrane vrlo je bitno pridržavati se sljedećih pravila:

sijeno i voda moraju uvijek biti ponuđeni i nikada ne davati mokro ili vlažno bilje i povrće
ne hraniti kunića povrćem, voćem i biljem dok ne navrše pet mjeseci
nakon petog mjeseca postupno uvoditi povrće, voće i bilje u ishranu i to jednu po jednu vrstu
ne davati salatu jer je ona zbog svojstva da upija sve kemikalije kojima je špricana, a posebno nitrate vrlo opasna, a nitratima se kunić vrlo brzo može otrovati i uginuti
strogo se pridržavati dopuštenih namirnica i hrane specijalizovane za kuniće
ne mijenjati hranu naglo, već postepeno, miješajući staru hranu s novom, polako povećavajući udio nove vrste; prijelaz može potrajati i do dvije sedmice
osigurati svježe grančice za trošenje sjekutića
jedanput kada ustalite način ishrane, držite se toga.

Informišite se koju je hranu kunić jeo prije kupovine i nastavite ga hraniti istom vrstom. Pogledajte iz čega kunić pije te mu kupite istu pojilicu.

Kunići u divljini kao i sva druga živa bića međusobno komuniciraju. Čine to i kao kućni ljubimci. Kako bi razumjeli šta vaš kunić želi da vam kaže, evo vodiča za razumjevanje govora tijela kunića:

Prije ili kasnije primjetićete da vaš kunić ponekad zadnjim nogama snažno udara o pod. Želi da vam kaže da je uplašen ili vas upozorava na nekakvu opasnost. Tako to kunići rade u divljini.

Izviđanje situacije

Podizanjem na zadnje noge kunić pokazuje oprez odnosno daje do znanja da je nešto čuo i da mora da izvidi situaciju. Kao ljubimci najčešće će izviđati situaciju kad osjete da je vrijeme za hranu ili pak da bez obzira na to što nije vrijeme pkušavaju da je izmole. Činiće tada razne pokrete i grimase ne bi li vam se svidjeli i dobili poslasticu.

Da je nešto privuklo njegovu pažnju kunić će vam takođe pokazati naćuljenim i ušima postavljenim 'prema naprijed'. Ušima povučenim unazad sa glavom na tlu kunić vas poziva na maženje.

S ušima 'prema nazad' treba biti oprezan

Ako su one privijene uz leđa, a kunić pritom još ima podignut rep, reži i ispušta čudne zvukove poput gunđanja daje vam do znanja kako nije raspoložen za igru. Isto će vam pokazati i trzanjem ušiju. Gunđanjem kunić pokazuje da je ljut. Tada se preporučuje da ga ostavite na miru.

Glasnim i bezrazložnim škrgutanjem zuba vaš ljubimac želi da vam kaže da ga nešto boli. Škrguće li pak dok ga mazite, to je znak da mu je ugodno.

Zašto vas kunić prati

Kunići su društvene životinje. U divljini žive u grupama, a kao ljubimci najčešće sami.

Praćenjem i skakutanjem vlasniku pokazuju da su ga prihvatili kao prijatelja te da su spremni na igru. Osim praćenjem često će vam to pokazati i na druge načine.

Ako vas kunić lagano gura njuškom u stvari vas pozdravlja i poziva na maženje. Da je raspoložen za igru pokazaće vam i bacanjem na bok, valjanjem, a često i bezglavom jurnjavom. Sve su to znakovi da su kunići poludjeli od sreće.

Privrženost vlasniku kunići pokazuju lizanjem i grickanjem, a zaspu li uz vas pokazuju vam da su vas prihvatili kao prijatelja.

S druge pak strane snažno guranje ili odgurivanje vaše ruke znak je da se maknete jer trenutno nije raspoložen za igru.

HIGIJENA

Što se tiče same dresure, najbolje je početi malim koracima. I ako planirate držati svog kunića cijelo vrijeme slobodnim, treba početi sa nekom vrstom kaveza i posudicom za nuždu u njemu, te još jednom ili dvije izvan kaveza. Povremeno ga puštajte van i kako se bude navikavao na posudice, omogućavajte mu sve više i više slobodnog prostora za kretanje. Ako mokri u uglu kaveza u kojem se ne nalazi posudica, posudu premjestite u taj dio. Ispočetka ga pažljivo posmatrajte kad je izvan kaveza. Ako ode u ugao sobe gdje nema posudice i ako zauzme "karakterističnu" pozu sa podignutim repom, pljesnite rukama uz povik "ne". Nježno ga pogurajte prema kavezu ili posudici u sobi, ali na takav način da on to ne shvati kao kaznu. Nakon što prvi puta upotrijebi posudu, pohvalite ga i dajte mu neku omiljenu poslasticu. Ako je potrebno, postavite više posudica. Kako se bude privikavao, možete smanjivati njihov broj. Ako i dalje bude mokrio na mjestu gdje nema posude, budite spremni na kompromis i postavite je na to mjesto. Kako bi što prije naučili gdje im je wc, možete skupiti "kuglice" koje su ostavili na nekom drugom mjestu i staviti ih u posudicu za

nuždu tj. na mjesto gdje želite da obavljaju nuždu. Možete staviti i staru krpu u kavez i kada se na njoj pomokre, premjestite je u posudu za nuždu izvan kaveza. Ako često mokre na nekom, po vas, izuzetno nezgodnom mjestu (npr. na kauču), opet možete pokušati s krpom iz kaveza koju zajedno s posudom za nuždu postavite na to mjesto, pa makar to bio i kauč. Velika je vjerojatnoća da će se pomokriti baš u tu posudicu na kauču, te ju nakon toga možete premjestiti na za vas prikladnije mjesto. Sve su to metode vezane uz njihovu potrebu za obilježavanjem teritorija i uz malo truda, svaki bi kunić brzo trebao shvatiti koje je pravo mjesto za obavljanje nužde. Ipak, neki kunići će i dalje povremeno tu i tamo nešto obilježiti, ali to su stvari s kojima se susreću i vlasnici ostalih kućnih ljubimaca, poput pasa ili mačaka.

Ispočetka im stavljajte malo sijena u posudicu, kako bi im bila privlačnija.

Kunići su vrlo čiste životinjice, čistije od mačaka. Nemaju nikakav miris, barem ne onaj koji ljudski nos može osjetiti. Kupanje se ne preporučuje, jer za to nema nikakve potrebe. Dobar dio vremena provode u čišćenju svog krzna. Linjaju se svaka tri mjeseca, s time da je svako drugo linjanje izraženije. Bilo bi poželjno četkati ih u to vrijeme, kako ne bi progatuli previše svojih dlaka koje njihov probavni trakt, za razliku od mačaka, ne može probaviti, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Mnoge zabrinjavaju navike kunića po pitanju obavljanja nužde. Tu nema velikih problema. Kunićima je urođeno da te potrebe obavljaju na jednom mjestu. Obično izabiru uglove gdje će vršiti nuždu i prilično ih je jednostavno "dresirati". U pravilu stariji kunići brže uče od onih koji su još vrlo mladi, ali neka to ne zabrinjava jer će i mala beba od nekoliko sedmica brzo stvoriti navike.

Kao stelja najbolje će poslužiti slama ili specijalna papirna stelja. Osim slame može se koristiti piljevina, hoblovina i drugi otpaci nastali obradom drveta (ne prašina i ne crnogorica). Nekim kunićima odgovara i pijesak za mačke, ali oprez: ako vaš kunić voli kopati to možda i nije najbolje rješenje jer udisanje prašine iz tog pijeska može dovesti do zdrastvenih problema. U tom slučaju dobro rješenje je prekriti pijesak sa nekom vrstom plastične mreže kako ne bi dolazio u direktan kontakt sa pijeskom. Postoji i poseban pijesak tj. stelja za kuniće.

Najbolje bi bilo kada bi imao posebnu posudu (plitka, plastična tavica) u koju može obavljati nuždu, bez obzira da li se nalazi u kavezu ili je cijelo vrijeme slobodan. Veličina zavisi o veličini kunića.Za patuljastu vrstu dovoljno je i 25x25cm. Ako se nalazi u kavezu, stavite je na mjesto koje njemu najviše odgovara, tj. tamo gdje se prvi puta pomokri. Ako je kunić cijelo vrijeme slobodan, posudu za nuždu postavite u ugao prostorije ili u više njih, gdje najčešće boravi, npr. kuhinja i dnevni boravak. Ako imate balkon i to je vrlo povoljno mjesto. Ako su vrata zatvorena, on će sjesti pred vrata i strpljivo čekati dok ga neko ne pusti van. Balkon nikako nije dobro rješenje za zimsko vrijeme, jer nagle promjene temperature mogu dovesti zdravstvenih problema poput prehlade ili upale pluća.

Posude za nuždu potrebno je često čistiti, najmanje jednom dnevno, a najbolje prema potrebi. Zapamtite, oni su vrlo čiste životinjice i neočišćena posuda će ih odbijati. Mokraća može imati tamno narančastu boju i često je neugodna mirisa. Ako se i dogodi nezgoda izvan posude za nuždu, mirisi se najbolje uklanjaju običnim alkoholnim octom. Izmet su zapravo suhe kuglice, malo veće od zrna papra. Njima se često služe za obilježavanje svog teritorija, pa će ih, najvjerovatnije, biti i na "nepredviđenim" mjestima, tj. na mjestima koje on smatra važnima i koje želi obilježiti (najčešće oko svog kaveza ili posude za nuždu). To zapravo ne predstavlja veliki problem jer se "kuglice" lako pokupe metlicom i lopaticom, te ne ostavljaju nikakvog traga ili mirisa. Kunić će možda obaviti nuždu i na nekom njemu izuzetno važnom mjestu kojega želi obilježiti, npr. na kauču ili na dijelu kauča gdje njegovi vlasnici najčešće sjede. Možda je to mala cijena koju treba platiti za sva zadovoljstva koje vam može pružiti.

Često vlasnici primjete da njihovi kunići ponekad jedu svoj izmet. To je sasvim normalna pojava i stručno se naziva koprofagija. To se događa jer prilikom primarne probave u fecesu ostaje i do 60% neiskorištenih vitamina B-kompleksa i nekih bakterija važnih za pravilnu probavu. Ponovnim konzumiranjem, kunić nadoknađuje prvi put "propušteno". Najčešće se radi o nešto mekšim i zelenijim "kuglicama" koje su i neugodnijeg mirisa od normalnih, a obično se događa tokom noći i ujutro, odn. 4-5 sati nakon jela.