Sova / Owl / -Čudna, lijepa ptica koja voli tamu.

Sova / Owl / -Čudna, lijepa ptica koja voli tamu.

Simbolika sove

Sposobnost da vidite ono što drugi ne vide
Prisutnost sove najavljuje promjenu
Sposobnost da prozrete prijevare i maske
Mudrost
Tradicionalno sova kao duhovna životinja predstavlja glasnika smrti, najvjerojatnije simbolički kao životni prijelaz, promjene.

Karakteristike sove

Sova je možda najpoznatija po tome što može vidjeti u mraku. Ona takođe simbolizira sposobnost probijanja kroz iluzije kako bi vidjeli pravi smisao nečijeg djelovanja ili stanja uma. Kad je sova jedna od vaših životinja moći, imate snažnu intuiciju i možete pristupiti informacijama i mudrostima koja su obično skriveni za većinu. Duh ove životinje potiče da gledate dalje od obmanjujuće pojavnosti, u istinsku stvarnost situacije.  

Hukanje sove mnogima ledi krv u žilama. No sove su vrlo korisne ptice i zaštićena su vrsta. 

U svijetu su danas poznate 134 vrste sova, od toga se u Europi gnijezdi 13 vrsta. Mogu se naći svuda osim na Antarktiku. Pašu im svi klimatski uvjeti.

Ipak, treba znati da nisu sve sove isključivo noćne ptice. Naime, ima onih koje vole zoru i predvečerja, potom one koje su podjednako aktivne i danju i noću te one koju su čak nešto aktivnije danju.

Sova ušara

Perjem se sova prilagođuje svom okolišu tako da bude što teže vidljiva. Sove koje žive u šumama obično su tamnije od onih koje žive na otvorenim područjima. Mužjake je teško razlikovati od ženki, ali obično su ženke krupnije i teže.

Sova ima bešuman let. Ima i noge i prste obrasle perjem – ovo im služi da budu još nečujnije prilikom obrušavanja na plijen. Osim toga, perje na nogama ih grije te štiti od ugriza plijena.
Sove su grabežljivice i jedu sve – glodavce, gliste, kukce, ali i vodozemce i gmazove te druge ptice. Mnoge sove hrane se isključivo jednom vrstom hrane. U Aziji postoji vrsta sove koja jede isključivo ribu.
Sove plijen usmrte snažnim kandžama, a potom ga gutaju cijelog ili trgaju na komade. Jedu sve – i kosti i perje. Zato dva puta dnevno sova kroz kljun izbacuje grudice, tzv. gvalice. Ovo su ostaci nesvarenih dijelova plijena.
Ova ptica uglavnom ne gradi gnijezda, već nastanjuje stare duplje, tavane, udubljenja u tlu ili na stijenama. Pomladak imaju jednom godišnje, a broj jaja kod sova koje se gnijezde uglavnom je od tri do pet. Ženka leže po jedno jaje svakih nekoliko dana pa razlike u starosti pomlatka mogu biti veće. 

 

Je li sova po danu slijepa. 

Mnogi misle da sova tokom dana jako slabo vidi ili da je čak potpuno slijepa. Treba znati da to nije istina. Naime, sova vidi i tokom dana, a vid je dobar, gotovo toliko dobar kao i kod ljudi. Većina sova odmara se tokom dana i vrlo često tada žmiri te otuda uvriježeno mišljenje o dnevnoj sljepoći sova.
Osim toga, iako sove rado love u mraku, njima je potrebna tek mala količina svjetlosti pomoću koje izoštravaju vid i tako love. 

One ne mogu pomicati oči unutar očnih duplji, ali zato mogu okrenuti glavu i do 270 stepeni- Ovo znači da sova može gledati ravno iza sebe. Ovo je “dodatak” za to što ne može pomicati oči u očnim dupljama.  

Sluh 

Sluh im je izvrstan. Istraživanja su pokazala da sova može uhvatiti plijen i u potpunom mraku, oslanjajući se samo na sluh. Ipak, kada sova oslijepi, ne može preživjeti jer se kod nje osjetilo sluha i vida izvrsno nadopunjuju i oba su joj potrebna za preživljavanje.
Šumska sova

Zanimljivo je da sova ima najbolji sluh među svim pticama. Smatra se da je sovin slušni aparat vrhunac razvoja u cijelom životinjskom svijetu. Ona nema vanjskih ušiju, a ušni aparat nalazi se svake strane glave, sakriven u perju i to su najčešće smješteni asimetrično. Tako zvuk koji proizvodi plijen dolazi u jedno uho nešto kasnije nego u drugo i upravo zato sova može tako dobro odrediti gdje se plijen nalazi.

Sove (Strigidae) su porodica ptica iz reda sovovki, kojem još pripadaju i kukuvije. Kukuvije se razlikuju po tome što imaju oblik lica poput srca, za razliku od okruglog oblika lica tipičnih sova.
Danas su u svijetu poznate 134 vrste sovovki. Porodica kukuvija broji 10, a porodica pravih sova 124 vrste.

Sove su rasprostranjene na svim kontinentima izuzev Antartika. U Evropi se gnijezdi svega 13 vrsta. Borave u svim klimatskim zonama i nastanjuju gotovo sve kopnene ekosisteme: šurne, livade, pustinje, močvare, tundre. Najveći broj vrsta nastanjuje tropski i subtropski pojas. Ono što sove izdvaja od većine ostalih ptica, je prilagođenost na noćnu aktivnost koja im omogućava da izuzetno efikasno djeluju kao noćni grabežljivci. No, samo četrdesetak vrsta sova aktivno je isključivo noću. Još četrdeset vrsta pretežno je aktivno noću, ali love i danju, najčešće u sumrak i zoru. Ostalih pedesetak vrsta podjednako su aktivne noću i danju, a neke od njih čak su danju i aktivnije.

Za sove je karakterističan okruglast izgled i uspravno držanje. U odnosu na ostatak tijela, glava im je izuzetno velika. Na njoj se ističu velike, prema naprijed smještene oči, okružene kod većine sova vijencem radijalno postavljenih pera, tzv. "licem". Kljun je kratak i kukast, slabo se ističe između perja. Krila su u većine sova relativno velika i zaobljena. Duža su kod sova koje love na otvorenim područjima. U većine vrsta rep je kratak. Noge su snažne, a obično su perjem pokriveni čak i prsti. Kandže su snažne, duge i zakrivljene, prilagođene za hvatanje i usmrćivanje plijena. Obojenost je neugledna, prilagođena staništu u kojem sova obitava, što omogućuje da danju ostane neprimjećena na svojem odmorištu. Sove šumskih staništa su obično tamnije, smeđih ili sivih tonova, dok su one otvorenih staništa svjetlije. Po vanjskom izgledu mužjaci i ženke ne mogu se razlikovati, ali u većine vrsta ženke su krupnije i teže od mužjaka.

Sove lete nečujno. Ova vrlo važna osobina znatno doprinosi efikasnosti lova u mraku. Letna i repna pera imaju specifične resaste rubove koji smanjuju zvučne vrtloge i time gotovo posve prigušuju zvuk koji nastaje pri letu. Velika površina krila omogućuje sovama let polaganim zamasima krila što dodatno stišava njihov let.
Oko sove je vrlo veliko i izduženo, a rožnica i leća jako su uvećane. Zadebljala rožnica najvjerojatnije služi kao dodatna leća. Mrežnica i leća smještene su vrlo blizu. Slika je stoga manje disperzna i jasnija je. Ljudi često misle da preko dana sove vide slabo ili su čak slijepe. Međutim, vid sova danju je odličan - gotovo tako dobar kao i vid čovjeka. Štoviše, neke sove, npr. močvarna sova, pretežno i love pri dnevnom svjetlu.

 

Zbog veličine i građe sove ne mogu pokretati oči unutar očnih duplji. To je kompenzirano izuzetno pokretnim vratom, koji im omogućuje da okreću glavu i do 27O°. Stoga sove mogu okrenuti glavu na leđnu stranu i gledati i ravno iza sebe.

Sove imaju najbolji sluh od svih ptica, a njihove uši predstavljaju vjerovatno vrhunac razvoja slušnog aparata u životinjskom svijetu. Unutrašnje uho vrlo je veliko a slušna regija u mozgu sova ima mnogo više živčanih stanica nego kod drugih ptica odgovarajuće veličine. Ušni otvori su skriveni u perju, vrlo su veliki i najčešće smješteni asimetrično sa strane glave. Zvuk kojeg proizvodi plijen, dopire stoga u jedno uho djelić vremena kasnije nego u drugo, a to olakšava precizno utvrđivanje njegovog položaja. Sove nemaju vanjskih ušiju.
Sove su grabežljivci. Najčešće se hrane sitnim sisavcima, uglavnom glodarima i rovkama, ali love i ptice, vodozemce, gmazove, insekte, gujavice i slično. Sitnije vrste sova. npr. ćukovi, uglavnom se hrane insektima. U većine sova ishrana je vrlo raznolika, a udio pojedinog plijena u ishrani ovisi o njegovoj gustoći u staništu - najčešći je onaj koji je najbrojniji i time dostupniji.
Međutim, postoje i izuzeci. Na primjer, sove ribarice koje nastanjuju područja južne i istočne Azije gotovo se isključivo hrane ribom.
Sove uglavnom ne grade gnijezda. Jaja legu u duplje, napuštena gnijezda drugih ptica, udubine u stijeni, tavane ili u udubljenja u tlu. Većina vrsta ima jedno leglo godišnje. Broj jaja u pologu je različit, ovisan o vrsti i/ili raspoloživosti hrane. Polog većine vrsta obično se sastoji od tri do pet jaja. Inkubacija, ovisno o vrsti, traje 25 do 35 dana. Na jajima leži samo ženka, a mužjak joj donosi hranu. O mladima se brinu oba roditelja. Ptići napuštaju gnijezdo prije nego su sposobni za let, ali ostaju u njegovoj blizini, penjući se po granama i glasanjem obavještavajući roditelje o svom položaju. U to doba mladunci često padnu i na tlo te ih ljudi nalaze i "spašavaju". Nažalost, na ovaj način im ne pomažu, nego upravo suprotno.Ptići nisu napušteni, njihovi roditelji su u blizini i kad padne mrak, ostvarit će kontakt sa svojim potomcima. Najveća je pomoć ako ih se sa zemlje podigne na granu ili neko drugo uzvišenje kako ne bi postale lagani plijen mačaka.
 

Na listi ugroženih gnjezdarica Evrope danas se nalazi šest vsta sova: kukuvija, ćuk, ušara, bijela sova, sivi ćuk i sova močvarica. Glavni uzroci smanjenja broja sova promjene su i uništenja njihovih staništa. Navedene vrste uglavnom nastanjuju otvorena staništa - livade, pašnjake, oranice, voćnjake. Intenziviranjem poljoprivrede i ubrzanom urbanizacijom, u zadnjih je nekoliko desetljeća došlo do značajnih promjena u strukturi njihovih staništa. U svhu postizanja što većih prinosa, tlo se obraduje strojevima, primjenjuju se velike količine hemijskih sredstava (mineralna gnojiva i biocidi), prelazi se na uzgoj monokultura i uvođenje plantažne ekonomije. Za olakšavanje mašinske obrade tla provodi se komasacija (okrupnjivanje) zemljišta čime nestaju, posebno u nizinskim krajevima, brojni gajevi, živice, stari voćnjaci. Nekad velike površine močvarnih staništa melioracijama su uništene i pretvorene u oranice. 

Sove često stradavaju od trovanja biocidima. Nalaze se pri vrhu hranidbenih lanaca, pa su osjetljive čak i na relativno male količine biocida u okolišu. Naime, biocidi se nakupljaju duž hranidbenog lanca (npr. lišće-insekti-rovke-sove) i u njegovoj krajnjoj karici (sovama) ostaci otrova su toliko koncentrirani da dolazi do trovanja.
Sove danas često stradavaju i u sudaru s autima na brzim cestama. Česte su i povrede ili usmrćivanja sova na električnim vodovima. Posebni je problem nedostatak pogodnih mjesta za gniježdenje. Stabla s dupljama ruše se sanitarnom sječom, a stare kuće i štagljevi sve više nestaju. Moderne zidane kuće i zgrade gotovo da i nemaju prikladnih mjesta za gniježdenje sova.
Nestajanje prirodnih duplji djelomično možemo nadoknaditi postavljanjem odgovarajućih kućica za gniježdenje. Međutim, kad postavljamo kućice za gniježdenje, treba to raditi planski i promišljeno. Štetno je, na primjer, postavljati kućice za gniježdenje šumske sove na rubove šuma, u gajeve ili voćnjake. Na ovaj način pomažemo agresivnijoj i jačoj šumskoj sovi da sa ovih staništa eliminira mnogo ugroženije vrste - sivog ćuka i kukuviju.
Mnoge vrste sova ugrožava uznemiravanje. To je jedan od razloga što je ušara, na primjer, danas u većem dijelu Evrope vrlo rijetka i ugrožena vrsta. Ušara je osobito osjetljiva tokom gniježdenja - gnijezdo može napustiti i pri najmanjem uznemiravanju.

Pored toga što su zakonom zaštićene, još i danas ljudi često proganjaju i ubijaju sove. Neodgovorni lovci ih ubijaju iz trofejnih razloga ili radi zabluda o njihovoj štetnosti za lovnu divljač. Na udaru lovaca najčešće je ušara. Sove su često i žrtve praznovjerja. Ljudi ih nastoje ubiti ili otjerati iz svoje blizine. Za nenaviklo uho i uplašenog čovjeka glasanja sova mogu biti neprijatna. No, kao što pjev slavuja, kreket žaba ili cvrčanje cvrčka nemaju nikakve veze sa čovjekom, tako ga nema ni hukanje šumske sove, lavež ušare ili ćukanje ćuka. To su sve normalni glasovi prirode, odraz njene raznolikosti i bogatstva i stoga bi trebali biti sretni kad čujemo huk sove u svojoj blizini.

Kako sove okreću glavu za 270 stepeni. 

Poznato je da sove ne trebaju oči na zadnjem dijelu glave, jer one svoju glavu mogu okretati u oba smjera i to za 270°.
Kako im to uspjeva, probali su mnogi dokučiti jer većina živih bića bi pri takvom okretanju glave jednostavno prekinula dovod krvi u mozak.  

Uzrok ovome je činjenica da sove imaju pršljene koji su više odvojeni jedni od drugih negoli je to slučaj kod drugih ptica ili sisara, uključujući i čovjeka. Kod ljudi taj razmak je iste veličine kao i arterije, dok je kod sova u prosjeku do 10 puta veći.
Ovi prostori između pršljenova kod sova služe kao prirodni zračni jastuci koji amortiziraju pritisak arterija o pršljenove, te zahvaljujući tome sove mogu okrenutu svoju glavu velikom brzinom i to za fantastičnih 270°.