JEŽEVI-su slatke, male životinjice koje se obožavaju igrati i vrtiti po rukama.

JEŽEVI-su slatke, male životinjice koje se obožavaju igrati i vrtiti po rukama.

Ježevi  pripadaju porodici sisavaca. Najpoznatiji predstavnici porodice koji žive u Europi su tamnoprsi  i bjeloprsi jež . Osim u vrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci. Aktivni su u sumrak i noću, osim nekoliko vrsta štakorskih rovki za koje je poznato da traže hranu i po danu. U hladnijim područjima ježevi “spavaju” zimski san, dok u toplim područjima u sušnom razdoblju zapadaju u stanje ukočenosti.

To su slatke, male životinjice koje se, bez obzira na svojih 7.000 bodlji koje koriste u obrani, obožavaju igrati i vrtiti po rukama. Najradije žive na rubu šuma, u parkovima i vrtovima. Poželite li ovog neobičnog kućnog ljubimca, znajte da mu se neće previše sviđati boravak u zatvorenom prostoru. 

Ishrana       

Hrana ove skupine životinja su u prvom redu beskralješnjaci (kukci i njihove larve ), no jedu i male kralježnjake kao i strvinu. U manjoj mjeri jedu i bilje kao korijenje i voće. Tvrdnja da ježevi rezervnu hranu nabadaju na svoje bodlje nije tačna, jer ako se i dogodi da se na njihovim bodljama nađe poneki list ili voćka, to im ne služi za hranu. Prvenstveno se smatraju kukcojedima jer insekti predstavljaju najveći dio njihove prirodne ishrane. Međutim, kao kućni ljubimci jedu jabuke, banane, vrhnje razrijeđeno s vodom, pa čak i suhu mačju hranu, a najviše piju vodu. Ako želite ježićima proširiti prehranu, učinite to sa svježim sirom, salatom i kajganom, a izbjegavajte čisto mlijeko, začinjenu hranu i hljeb.

Izgled

Uglavnom su noćne životinjice pa su u to doba aktivni, a odmaraju se između 5 ujutro i 8 naveče. Leđa su im prekrivena redovima bodlji, a trbusi mekanim, laganim krznom. Kada se nađu u opasnosti, skupe se u čvrsto klupko pa izgledaju kao loptica divljeg kestena. U opuštenom stanju bodlje im leže gotovo pljosnate. Veličina koju dostižu kreće se između 12 i 20/45 cm. Mogu živjeti od 3 do 8 godina, a u prosjeku žive 4 ili 5 godina. Najčešće su tamnosmeđe boje s bijelim vrhovima bodlji, iako postoje i bijele vrste. Nemaju mekanu dlaku poogodnu za maženje kao neki drugi kućni ljubimci, ali kad se jednom pripitome, vole biti u kontaktu s ljudima pa se penju na ramena i prelaze s jedne osobe na drugu i se vole čuvati.
Ježevi su životinje koje pripadaju porodici sisavaca, a prepoznatljivi su po svom tijelu prekrivenom bodljama koje im u divljini služe za samoobranu.

Evropski jež - pripada divljini, zakonom je zaštićen i ne smije  se držati kao kućni ljubimac.

Kao kućni ljubimci najpoznatiji su afrički patuljasti ježevi koji se za tu svrhu ne uzimaju iz prirodnog staništa, već  se uzgajaju za kućne ljubimce.

Izgledom su slični europskom ježu, samo kraći ( 17 do 24 cm). Dolaze u raznim varijacijama boja, uključujući albino patuljaste ježeve.
Afrički patuljasti jež kao kućni ljubimac živi između pet do devet godina, a preporučuje se ljudima s puno obaveza.Ježevi su noćne životinje koje veći dio dana spavaju, a sve uključujući i igru obavljaju noću.

Ježa je moguće vrlo brzo dresirati, a socijalizacija je posebno važna. Polako i nježno treba ga privikavati na dodirivanje, maženje i prepoznavanje ljudskog glasa i mirisa. Sve će ići puno brže i lakše uz pomoć poslastica. Kada se na njega navikne vlasnika će slijediti poput psa ili mačke. Savršeni su ljubimci za zaposlene ljude koji preko dana rade, a predveče se žele opustit uz ljubimca. 

Ježevi nisu ljubimci za djecu. Kao prvo to su noćne životinje koje ne vole da  se preko dana bude i ometa njihov ritam.

Svak ko namjerava nabaviti ježa mora znati da će njegov ljubimac tokom noći praviti buku.

Životinje su to koje imaju urođeni strah od predatora (uključujući čovjeka).
Jež je zdrav ako:
nema podbradak ( to je znak da nije bucmast)

oči su široko otvorene, pogled jasan, bez suza i krmelja

ima vlažan nos 
nema dugačke nokte

na koži i nogama nema oteklina, vidljivih ozljeda, čireva i sličnih simptoma koji ukazuju da je jež zanemarivan.

Oprema za ježa
Ježevi su samotnjaci i ne preporučuje se držati ih u paru (osim u vrijeme parenja). Kao i kod svih drugih ljubimaca i kod afričkih patuljastih ježeva vrijedi pravilo: Što veće to bolje.

To znači da kavez mora bit dovoljno velik da u njega stane kućica za spavanje ili dovoljno stelje u kojoj će si jež iskopati ‘rupu’ za spavanje, dvije hranilice ( suha i mokra hrana), pojilica i kotač za trčanje.

Ježevi su dobri penjači pa im unutar kaveza to također trebate omogućiti, kao i postaviti nekoliko igračaka poput tunela.

Gdje smjestiti kavez. Na mirno mjesto koje se ne nalazi na propuhu i nije direktno izloženo suncu.
Hrana za ježa

U prirodi ježevi jedu kukce, crve, gliste, puževe, korijenje, razne bobice i ostalo bilje. Vlasnici ježeva najčešće ih hrane kvalitetnim suhim hranama za mačke koje su po svom sastavu najsličnije hrani za ježeve. 

Hrana je  bogata proteinima (meso), ali redovno im treba davati razno voće i povrće ( rajčica, špinat, mrkva, brokula, dinja,zelena papriku, dinja, grašak, maline, borovnice, lubenicu, tikvice). Možete im davati jaja i posni sir, ali izbjegavajte mlijeko, keks, čokoladu i ostale ljudske poslastice. 

Ježevi su aktivne noćne životinje kojima treba omogućiti sve što i drugim kućnim ljubimcima. Osim kvalitetne ishrane to podrazumijeva puno kretanja unutar i izvan kaveza. Ako im to ne omogućite jež će imati će problema s viškom kilograma. 

Kako bi izbjegli hibernaciju (koja ih može ubiti) ježeve držite na sobnoj temperaturi, između 18 i 22 stupnja Celzijevih. Izbjegavajte propuh i direktno izlaganje suncu.

Ne postoji konkretna dresura za vršenje nužde ježa, ali bi jež svakako mogao naučiti da vrši nuždu u jednom dijelu kaveza. Takođe, ne bi trebalo dozvoliti ježu da koristi ceo prostor stana za svoje aktivnosti dok se predhodno ne formira navika vršenja nužde u dijelu kaveza.Ježu ne dajite punu slobodu kretanja u stanu dok nije pod nadzorom drugih lica. 

Bodlje kod ježa su preoblikovana dlaka i iznutra su šuplje. Svaka bodlja ima poseban mišić koji upravlja njenim položajem. Kad su ugroženi, ježevi se sklupčaju u kuglu. To zahtijeva kompleksnu "saradnju" brojnih mišića, između ostalih Musculus caudo-dorsalis koji se proteže od korjena repa pa duž leđa i uspravlja bodlje i Musculus sphincter cuculi koji drži životinju sklupčanom i tako skriva nezaštićene dijelove tijela, jer ježevi nemaju bodlje na trbuhu, licu i udovima. 

Jež po pravilu sam održava svoje tijelo i čisti ga lizanjem i trljanjem, tako da nema potrebe za kupanjem. Nokti se ježevima mogu skraćivati makazicama za male životinje.