Afrički ježić / Hedgehog / Hit ljubimac-Slatki, radoznali šeprtljavi mezimac.

Afrički ježić / Hedgehog / Hit ljubimac-Slatki, radoznali šeprtljavi mezimac.

Ježevi su sitni sisari, kukcojedi iz familije Erinaceinae, čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji. Dvije su glavne grupe ježeva: evropski jež koji je zakonom zaštićen i afrički jež, najčešće držan kao kućni ljubimac.
Jednostavni su za držanje, nisu agresivni te ih je uz malo strpljenja lako pripitomiti. Nemaju neugodan miris i ne izazivaju alergijske reakcije kod ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku. Budući da preko dana uglavnom spavaju i da su aktivni noću, idealni su za osobe koje preko dana imaju mnogo obaveza, a navečer se žele opustiti uz svog ljubimca. Ne preporučuju se kao ljubimci maloj djeci.

Postoji 16 vrsta ježeva podeljenih u 5 rodova. Oni žive širom Europe, Afrike, Azije i na Novom Zelandu.

Afrički patuljasti ježevi se u svom prirodnom okruženju hrane prvenstveno bubama, paucima, puževima i drugim insektima. U uslovima držanja ježa kao kućnog ljubimca, preporučuje se gotova hrana za mačke superpremium kvaliteta jer jedino takve hrane ježu osiguravaju kvalitetan izvor bjelančevina koje njihov metabolizam zahtijeva, s obzirom na njihovu prirodnu ishranu insektima.

Količina hrane koja bi zadovoljila potrebe ježa zavisi od kvaliteta hrane. Dovoljno je da jež svakog dana ima na raspolaganju dvije supene kašike superpremijum hrane za mačke light kategorije.

Što se tiče žive hrane, iz prirode se savjetuje uzimanje samo onih primjeraka insekata koji žive na nezagađenim područjima. Dakle, nikako na prostorima ili livadama uz saobraćajnice i slično.

Međutim, kako se ježevi kao kućni ljubimci hrane gotovo isključivo hranama za mačke, a hrana se obogaćuje sa sviježom hranom (povrćem i voćem), povremeno možete nagraditi svog ljubimca živom hranom, crvićima,  koji su u stalnoj ponudi Pet centra.

 

Veličina kaveza za patuljastog ježa svakako ne bi smijela biti premala jer su ipak životinjice koje se u svoje aktivno vrijeme mnogo kreću. Vole da se ukopaju u kavez, pa bi trebalo da bude primjerene dubine. Veličinu kaveza od 80x48,5x42 cm.

Ne postoji konkretna dresura za vršenje nužde ježa, ali bi jež svakako mogao naučiti da vrši nuždu u jednom dijelu kaveza. Takođe, ne bi trebalo dozvoliti ježu da koristi cio prostor stana za svoje aktivnosti dok se predhodno ne formira navika vršenja nužde u dijelu kaveza.Ne davati punu slobodu kretanja u stanu dok nije pod nadzorom drugih lica.

Bodlje kod ježa su preoblikovana dlaka i iznutra su šuplje. Svaka bodlja ima poseban mišić (Musculus arrestor pili) koji upravlja njenim položajem. Kad su ugroženi, ježevi se sklupčaju u kuglu. To zahtijeva kompleksnu "saradnju" brojnih mišića, između ostalih Musculus caudo-dorsalis koji se proteže od korjena repa pa duž leđa i uspravlja bodlje i Musculus sphincter cuculi koji drži životinju sklupčanom i tako skriva nezaštićene dijelove tijela, jer ježevi nemaju bodlje na trbuhu, licu i udovima.

Jež po pravilu sam održava svoje tijelo i čisti ga lizanjem i trljanjem, tako da nije potrebno kupanje. Nokti se ježevima mogu skraćivati makazicama za male životinje.

Afrički patuljasti jež hrani se prvenstveno kukcima - paucima i insektima, puževima...

 Za ježa kao kućnog ljubimca preporučuje se ishrana komercijalnom gotovom hranom za mačke koja sadrži sastojke koji su neophodni ovim životinjama. Iako veliki dio njihove ishrane čine kukci. Oni se smatraju pravim svejedima jer jedu gotovo sve, od mesne do biljne hrane. Ipak, osnova ishrane bi trebala biti dehidrirana hrana za mačiće ili posebna dehidrirana hrana pripremljena za ježeve koja se može obogatiti insektima kao što su crvi, skakavci i cvrčci, te glistama. Od voća i povrća se preporučuje: rajčica, špinat, mrkva, endivija, banana, naranča, dinja, jabuka. Preporučuje se, takođe, ponuditi ježu kuhano jaje ili svježi posni kravlji sir. Ježevi su isto tako jedni od kućnih ljubimaca skloni debljanju pa tako ne treba pretjerivati s količinom hrane u obroku.

Što se tiče držanja, s obzirom da je to vrlo aktivna životinja, poželjno je osigurati prostraniji kavez i osmisliti ga tako da simulira uslove u prirodi. Poželjno je na dno kaveza staviti deblji sloj stelje (piljevina, slama, sijeno ili sl.) kako bi mu se omogućio dovoljno duboki pokrov za ukopavanje, skrivanje i spavanje tokom dana. Osim navedenog, u kavezu je neophodna posuda za hranu i vodu, kolut za trčanje i druge igračke. U osiguravanju optimalnih uslova, odnosno u oponašanju uslova sličnih onima koje bi ljubimci imali u prirodi, za osiguravanje vode se najčešće koriste posude za vodu.

Kako se afrički patuljasti jež prvenstveno uzgaja u zatočeništvu, tako su mu osigurani i određeni kontrolisani uslovi. Takvi uslovi, između ostalog, kontrolišu njihova zdravstvena stanja te njihove kontakte sa svim drugim eventualnim nosiocima kao i prenositeljima različitih bolesti.

 Vjerojatnoća da prenose bolesti kao ježevi u prirodi je svedena na minimum. 

Nemaju nikakav miris (piljevinu u kavezu im promenimo jednom nedjeljno) ,nuždu vrše uvijek na istom mijestu (obično u kavezu) i to organizuju potpuno sami bez ikakve obuke,ne puštaju nikakve zvukove,nešto malo bodlji im opada kad su jako mali,potpuno normalno funkcionišu tokom cijele godine-nema zimskog sna,ne grickaju kablove i namestaj ali će bez problema da se zavuku i u najmanju rupu,torbu,čarapu.....Loše procjenjuju visinu,tako da za slobodno puštenog ježića ,otvaranje vrata od terase apsolutno ne dolazi u obzir.Trebalo bi da dobro funkcionišu u terarijumu koji ne mora biti jako veliki.

Afrički patuljasti jež je ovalnog oblika, s vrlo kratkim repom, odrasle veličine od 17 do 24 cm. U prirodi mu je životni vijek od 1,5 do 3 godine, a držanjem u zatočeništvu dožive oko 6 - 9 godina.
Za kavez je bitno da bude što veći, bogato prostrt steljom kako bi jež mogao rovati i zakapati se. Unutar kaveza treba postojati mjesto za skrivanje, a to mogu biti kućice, cijevi, ili krpe pod kojom će životinjica spavati i gdje će se osjećati sigurno.

 

Ježu treba omogućiti mnogo vježbe tokom noći, zato u kavez treba staviti kotač za trčanje, razne igračake i treba mu osigurati mjesta za penjanje jer su ježevi odlični penjači i vrlo brzi trkači. Preporučuje im se omogućiti i slobodno kretanje u prostorijama osiguranim od povrijeda ili mogućnosti bijega.

U kavez treba staviti dvije posudice za hranu: jednu za suhu, drugu za vlažnu hranu te posudicu/pojilicu za vodu. Neki ježevi od početka ne znaju piti iz pojilice te u tom slučaju treba ispod pojilice staviti i posudicu s vodom. Najviše im odgovaraju sobne temperature između 18 i 22°C. Ne treba ih izlagati niskim temperaturama kako bi izbjegli hibernaciju (zimski san).

 

Ježa treba nježno uzimati u uvijek oprane ruke, kako bi se privikao na vlasnikov miris. Kao što prepoznaju miris, ježevi prepoznaju i vlasnikov glas, pa je prilikom socijalizacije bitno nježno i tiho pričati ježu. Nakon što se jež nježno i oprezno izvadi iz kaveza, najbolje ga je staviti u krilo i ponuditi omiljenu poslasticu, kako bi vađenje iz kaveza povezao s ugodom. Pritom je ježa dobro nježno dirati po leđima, od pozadi prema naprijed do njuškice (proces koji traje sedmicama), sve dok se ne prestane motati u kuglicu i puhati. Postupno, jež će dopustiti i diranje po djelovima tijela bez bodlji – njuškici, licu, nožicama i trbuhu. Kada se upoznaju s vlasnicima, ježevi postaju vrlo umiljati. 

 

Zdravlje
Ježevi su skloni debljanju pa im je potrebno omogućiti što više kretanja. Ukoliko primjetite da su se pojavili vanjski ili unutrašnji paraziti najbolje je potražiti veterinarsku pomoć.
Jež je zdrav kada:
- živahan je noću i ima dobar apetit
- oči mu nisu suzne i krmeljave
- nokti mu nisu predugački
- ima vlažan nosić
- nema otekline ili vidljive povrede

Razmnožavanje
U prirodnim uslovima ježevi imaju jedno, rjeđe dva legla u toku godine. Ženke nose mlade u prosjeku 35 dana. Broj mladunaca u leglu varira od 4 do 6 ježića. Mladunci se okote slijepi, odnosno zatvorenih očiju, a progledaju za 14 - 18 dana. Prestaju sisati s oko 18 - 20 dana starosti te napuštaju leglo nakon 6-te sedmice života.

Osim u vrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci i reaguju agresivno na druge pripadnike svoje vrste. Po karakteru su jednako dobri kućni ljubimci i mužjak i ženka.