KUNIĆI-Iako slatki ukoliko ih zanemarite mogu vam nevolje donijeti, iznervirati vas i natjerati vas da ih izbacite.

KUNIĆI-Iako slatki ukoliko ih zanemarite mogu vam  nevolje donijeti, iznervirati vas i natjerati vas da ih izbacite.

KUNIĆI su veseli, privrženi i popularni ljubimci.

Pošto su kuniči vrlo popularni kao kućni ljubimci,sve više ljudi ih kupuje, a nisu svijesni koliko zapravo moraju imati vremena, strpljenja i pažnje za ova mala slatka stvorenja. Iako slatki ukoliko ih zanemarite mogu vam samo nevolje donijeti, iznervirati vas i natjerati vas da ih izbacite fundamentalno iz kuće, zato pročitajte kako postati najbolji prijatelji sa ovim šašavim životinjama.

Iako se nazivaju patuljastim, kupićete ga malenog, jedva u ruku da vam stane, morate biti spremni na to da će za par mijeseci biti bar 3 puta veći.Moraju imati kavez koji je dovoljno prostran da mogu da se rašire i skakuću jer ne mogu biti mirni ni sekund. U kavezu uvijek moraju da imaju sviježu vodu i sijeno. Preko dana bilo bi poželjno da budu što više pušteni. Uveče da vam ne bi skakali po glavi ubacite ga u kavez ali ga obavezno vežite nekom gumicom, jer umiju da budu jako dosadni i drmanjem vratanca mogu da ih otvore i u toku noći pobjegnu i zagube se negdje u stanu ispod frižidera, kreveta, stola, gdje god mogu da se zavuku.  

U ishrani kunića najvažnije je sijeno i njega vaš ljubimac može jeste koliko god želi. Najbolje je da mu stalno bude dostupno. Svakoga bi dana trebao jesti i malo svježeg povrća i bilja, npr. mrkvu, peršin, kelj, blitvu, listove brokule, djetelinu, maslačak (cvjetove i listove). Povrće i bilje treba uvijek biti svježe oprano. Takođe jedu i gotove mješavine sjemenki.
Kunići još vole i voće, ali im ga ne treba davati u velikim količinama, dovoljna je jedna mala poslastica dnevno zbog visoke koncentracije šećera. Od voća ih možete hraniti jabukama, ananasom, borovnicama, bananama, kruškama, narančama, šljivama i breskvama, a nove namirnice treba uvoditi postepeno, posebno kod mladunaca.
Ne bi smjeli jesti i trebaju izbjegavati kupus, cvjetaču, špinat, rajčicu, krumpir i svježi kruh, kao i sve "ljudske" deserte kao što je čokolada koju oni jako vole, ali im šteti.
važno da mu svježa voda bude uvijek na raspolaganju.

Obavezna hrana je sijeno. Sijeno im se daje od malih nogu, a tek kad napune 6 mjeseci možete im polako davati sve po malo. Sijeno im čisti organizam i imaju bolju probavu. Voda sviježa uvijek. Granulice im možete davati jednu šačicu dva puta dnevno. Vole jako da grickaju to ali ne pretjerivati sa tim. Od voća najviše vole grožđe, jabuku, šljivu , narandže (uključujući koru), breskve, ananas, borovnice, naravno dobro oprano, obrisano i bez koščica. Zeleno povrće, peršun, detelinu, bosiljak, listove brokule, cvetove i listove maslačaka, šargarepu vole a zelenu salatu i kupus im u malim količinama dajte jer mogu dobiti mekanu stolicu. Imaju jako slabe stomačiće tako da kad god im prvi put dajete neku voćku ili povrćku dajte im malo da vidite da li im se uopšte sviđa i kako reaguje njihov stomak na to. Ukoliko imaju mekanu stolicu dajte im malo banane, a ukoliko je tvrda baš onda im sipajte malo mlakog soka od ananasa jer ga prosto obožavaju. 

Drugi Kažu da Sokom od ananasa nikako ne liječiti mekanu stolicu i zatvor. Za liječenje zatvora postoji terapija koja podrazumijeva lijekove, a koju i sami vlasnici, bez odlaska veterinaru, mogu da preduzmu.

 

Patuljasti kunići ne smiju jesti kupus.Jer nece doci do dijareje vec zatvora, i tada oni odbijaju svu hranu, a to može dovesti i do smrtnog ishoda ( ako ništa ne pojedu ili popiju u roku od 24h), i tu ide prinudno hranjenje ali to nije ova tema. Tako kunićima nemojte davati kupus, čokoladu, svijež hljeb, spanać, paradajz, krompir. A najpoželjnije namirnice su šargarepa, listovi brokule, kelj, blitva, djetelina, cvjetovi i listovi maslačka, peršun. A u veoma malim kolicinama smiju jesti jabuke, kruške, banane, pomorandže, breskve, šljive. Uvođenje novih namirnica u ishranu treba da bude postepeno, naročito kod mlađih jedinki. Naravno osnova u ishrani je seno i sveza voda.

 

Ne vole da se gnjave i vuku za uši. Vole da su nonstop slobodni, da skaču, igraju se, sakrivaju i zavlače na razna moguća i nemoguća mijesta. Kupite im drvene igračke u šopovima jer pored toga što se igraju sa njima oni glođu i turpijaju zube koji im kao i nokti nonstop rastu. Najviše vole da se igraju sa rolnicama toalet papira, starim tepihom, gajtanima, metlama, kutijama. Sklanjajte ih od struje tj gajtana i žica jer vrlo lako mogu da ih poglođu kao i od knjiga ukoliko volite da čitate.

Kada ih kupujete najbolje bi bilo da ih uzimate u paru jedno muško i žensko (muško i muško nikako jer će se tući stalno). Tako im nikada neće biti dosadno i nikada neće biti tužni, a i vama će biti lakše kad dođe vrijeme parenja jer nećete morati juriti ženku ili mužjaka po gradu. Mogu biti jako agresivni kada su sami, ujedati vas ili grebati noktićima. Ukoliko ne želite da ih parite možete ga kastrirati kod veterinara. Nos treba biti suv, a oči zdrave i bistre.

Što se higijene tiče, ne smrde i kupanje se ne preporučuje. Sami se kao i mačke oblizuju, čiste krzno, oči i uši. Ako želite da vam mirišu možete kremom namazati ruke, čekati da se osuše dobro i pomaziti ih ali neće im se svideti jer će odmah pokušati da skinu taj miris sa sebe. NUŽDU vrše na jednom mjestu, na šta se mogu lako naučiti.

Vrlo privrženi, društveni i plahi ljubimci.

KUNIĆI su sitni sisavci iz porodice Leporidae i popularni su, veseli i privrženi kućni ljubimci.

Postoji deset rodova kunića. Ima ih divljih i pitomih, a kao ljubimci su najpopularnije razne pasmine patuljastih i malih kunića (ovnoliki, rex, angora i hermelin kunići). 

PorijekloKunići su porijeklom iz jugozapadne Europe i sjeverozapadne Afrike. U povijesti je zabilježeno da su ih prvi pripitomili Rimljani
IzgledZavisno o vrsti, može biti u različitim bojama i različitog tipa krzna. Po dlaci je najpoznatiji angora kunić od čije se dlake radi cijenjena vuna. Sitnije su građe od zečeva i imaju kraće uši te kraće zadnje noge. Patuljasti prosječno teže od 0,8 do 2,5 kilograma, mali od 2,5 do četiri kilograma, a veliki od četiri kilograma i naviše. Prosječno žive 10 godina, ali i to zavisi o vrsti.  

Temperament
Kunići su kao ljubimci vrlo privrženi i pitomi, ali i plahi pa nisu uvijek spremni na igru pa se ne preporučuju kao ljubimci za malu djecu koja ga vole vući za uši, grliti i stezati. U tom bi slučaju mogao ogrebati ili gricnuti osobu od koje se uplašio te će mu trebati dugo vremena da pobjedi strah i prestane bježati. Vole da se maze i drže u krilu, ali se preporučuje da ih se na to navikava od najranijih dana. Inteligentan je.
Njega i držanje
Kunići mogu dobro živjeti u stanu, slobodno ili u kavezu (na manjem od 60x60 centimetara-bolje veći). Iako nisu glodari, vole žvakati i grickati pa kada ga puštate iz kaveza pazite da uklonite kablove, drveni namještaj, knjige, otrovne biljke i slično. Važno je da mu uvijek budu dostupne grančice (preporučuju se jabuka i lješnjak) na koje će trošiti zube. Društveni su i vole živjeti u paru. U kavezu trebaju imati hranu, vodu, mjesto za spavanje te prostor za kretanje-mjesto za vršenje nužde.. Na dno je najbolje staviti piljevinu ili slamu. Ne vole vrućinu pa pazite da nisu na suncu, ali ni propuhu.
Ako ih ne želite razmnožavati, sterilizirajte ih, tj. kastrirajte. Ako želite, imajte na umu da ženka nosi mladunce oko 30 dana te u jednom okotu može donijeti do osam mladunaca, što znači da ćete uskoro biti zatrpani kunićima. Zajedno može živjeti i par istoga pola, ali kastriran ili steriliziran jer inače može doći do agresije.

 
Zdrav kunić je živahan, želi se mnogo kretati, ima suhu njuškicu i bistre oči. Zubići i nokti mu nisu predugački, imajte na umu da ih treba povremeno rezati. Vrlo je važno da mu uvijek budu dostupne grančice na koje će trošiti zube.
Dlaka je čista i gusta te se treba redovno četkati kako bi se skinula suvišna dlaka jer se linjaju svaka tri mjeseca.
Zdrav kunić još treba imati i redovnu i tvrdu stolicu (kuglice). Ako ima proljev, hitno ga odvedite veterinaru jer se radi o malenoj životinji koja brzo gubi tekućinu i može dehidrirati.
 

Kunići dostižu polnu zrelost između 3 i 6 mjeseca, što zavisi prije svega od same rase kunića. Kunići manjih rasa polnu zrelost dostižu ranije u odnosu na kuniće velikih rasa. Pod dejstvom polnih hormona u ovom periodu dolazi do promjena u ponašanju i izgledu kunića. Mužjaci postaju temperamentiji i agresivniji u odnosu na ženke. Takođe su vrlo teritorijalni kada dostignu polnu zrelost. Ženke su nemirne, slabog apetita i često čupaju krzno. Kod polno zrelih ženki se u preiodu tjeranja javlja otok i crvenilo spoljnih genitalija. Ovi znaci se ponavljaju svake tri nedjelje i traju od 3 do 5 dana. Takođe, ženke imaju 8 vidljivih mlječnih žljezdi. Mužjacima se u ovom periodu spuštaju testisi.

 U predjelu genitalija kunića nalaze se dva otvora. Prvi otvor je anus, a drugi je urogenitalni otvor. Kod mužjaka su ova dva otvora međusobno više udaljena nego kod ženki. Razlike postoje i u veličini životinje. Mužjaci su po pravilu veći od ženki.

Kunići su poznati po svojim reproduktivnim sposobnostima. Zato ih treba kastrirati, tj. sterilisati kada dostignu polnu zrelost ukoliko vlasnik ne želi da imaju potomstvo.

Razlike u izgledu genitalija ponekad ne daju dovoljno pouzdane informacije, pa je potrebno iskustvo vlasnika ili veterinara kako bi sa sigurnošću mogao da se ustanovi pol kunića. 

Patuljasto obojeni kunić je najmanja vrsta kunića na svijetu . Prosječno mu kilaža varira od 800 g do 1,4 kg . Najidealnija kilaža je od 1 kg do 1,35kg .
Dolazi u više boja.
Za ovu vrstu kunica je jako karakteristicno da su JAKO RAZIGRANI. 

Suva hrana (granule) daju se do 3-5 mjeseca, a od tada se polako uvodi povrće u ishranu. Djetelinu davati u malim količinima i ne svakodnevno. Isti je slučaj i sa šargarepom, malo šargarepe (4-5 koluta) budući da sadrži šećer pa ne treba davati puno i ne svaki dan. Isto i sa voćem, zbog šećera otprilike jednom nedjeljno i to po malu krišku neke voćke (od onih dozvoljenih, naravno).
Agresivni su samo ukoliko nisu kastrirani, a ni tada ne moraju nužno biti agresivni. Ne treba ih kupati, ni na njihovo krzno stavljati kreme, ni šampone, ni mirise, ne samo zbog dermatoloških problema, već i zato što oni to ne vole i pokušaće odmah skinuti.
 
Polnu zrelost patuljasti kunići dostižu veoma rano, ali za parenje se preporučuju jedinke sa navršenih 5-6 mjeseci. Ženke su dobre majke. Graviditet traje 30 dana. Plodnost patuljastih rasa je mala. Po leglu se dobija 2-4 mladunca. Mladi su vrlo osetljivi na kokcidijozu-parazitarna bolest crijevnog sustava, tako da su česta uginuća u uzrastu od 3 do 10 dana. Životni vijek patuljastih kunića je od 10 do 12 godina.

Odlika im je valjkasto tijelo sa kratkim nogama. Dugi su 34-45 cm. U odnosu na tijelo glava i oči su neproporcionalno velike. Uši su kratke. U zavisnosti od rase patuljastog kunića uši mogu da budu spuštene ili uspravne. Krzno im je dobrog kvaliteta. U poređenju sa kunićima, patuljasti kunići su dosta manji. Tjelesna masa varira od 0,7 do 1,5 kg. 

Sve rase kunića, koje kao odrasle jedinke ne prelaze težinu od 2 kg, nazivaju se patuljastim kunići. Najpoznatija rasa je holandski patuljasti kunić, pored njega tu su i lavlja glava, patuljasti ovnoliki, patuljasti obojeni, hotot kunić i drugi. Patuljasti kunići uglavnom su evropskog porijekla. Zbog svoje veličine i manje zahtijevnosti za održavanje gaje se kao kućni ljubimci.