ČINČILA /Chinchilla / je mali glodavac koji je preslatkog izgleda.

ČINČILA /Chinchilla / je mali glodavac koji je preslatkog izgleda. 

Činčile spadaju u najnezahtjevnije kućne ljubimce; inteligentne su, bez mirisa, nuždu vrše samo u svojem wc-u.

Noćna životinja

Činčila je mali glodavac koji je preslatkog izgleda. Ova mala životinjica se nažalost najviše uzgaja zbog krzna, no postoje i izuzeci, pa su neki ljudi chinchille prigrlili kao kućne ljubimce. Činčila je idealan kućni ljubimac za ljude koji nemaju puno vremena, jer je minimalno zahtjevna.


Naravno za Činčilu, kao i za druge životinje je najbolje kada bi odrastala u svom prirodnom staništu i kada je ljudi ne bi zatvarali u kaveze. Činčile žive u Južnoj Americi, u suhim gorskim predjelima. One su noćne životinje, koje se danju skrivaju u svojim skloništima, a noći vrebaju hranu, braneći se na taj način od neprijatelja. Hrane se plodovima voća, biljem i raznim sjemenkama.


Činčile su glodari koji imaju kratko tijelo, oble uši, krupnu glavu, dlakav i dug rep, rijetke i svijetle brkove i velike oči. Tijelo im prekriva 2 cm debelo crno sivo krzno. Duge su oko 30 cm, a mogu težiti i do 700g. Životni vijek  je 15 godina,a pojedine  znaju živjeti i do 20 godina.


Ova životinjska vrsta je vrlo ugrožena, a najveći krivac je čovjek koji ih uzgaja i ubija radi krzna, koje danas nije potrebno.

Činčile su veoma društvene, inteligentne i veoma osjetljive, pa čak se može reći i osjećajne životinje, sa različitim ponašanjima koja mogu biti veoma kompleksna. Neophodno je pažljivo posmatranje ponašanja činčile kako bi vlasnik naučio njihova ponašanja i vokalizacije putem kojih činčila komunicira, čak i kada vlasnik toga nije svjestan.

Činčile su zahvalni kućni ljubimci koji ne vole dnevno svijetlo, te ih treba sklanjati od sunca. One su noćne životinje, koje trebaju noćnu aktivnost, prilikom koje su bučne. S obzirom da su vrlo gipke i brze, one traže puno prostora, pa ih mali kavezi neće zadovoljiti.

One su vrlo osjetljive životinjice koje trebate držati dalje od propuha, koji im jako škodi. Sijeno je nešto u čemu najviše uživaju, pa ukoliko doma imate činčilu potrudite se nabaviti joj sjeno kako bi uživala.


Kako ne bi oboljele od dijabetesa, koliko god vole šećer, ne smijete im ga davati. Kavez u kojem boravi, treba redovno održavati i čistiti, te u jedan dio kaveza treba obavezno staviti pijesak u kojem se obožavaju valjati.


Ako želite spasiti živočinčila i prekinuti njihovo istrebljenje, nemojte kupovati odjeću od krzna, a pokušajte i druge potaknuti na to mišljenje.

Činčile su noćne životinje, spavat će od ranog jutra do 18-19 sati, što je savršeno za zaposlene ljude i školarce jer su budne i spremne za igru kad se oni okupe. Činčile spadaju u najnezahtjevnije kućne ljubimce; inteligentne su, bez mirisa, nuždu vrše samo u svojem wc-u, uredne su pa je čišćenje "stana" činčila jednostavan posao.
Ove su životinjice razigrane i jako vole trčati i skakati. Nisu spretne poput vjeverica, pa ih u njihovim aktivnostima treba nadgledati.
Činčila se neće družiti poput psa ili kunića, ali se voli maziti na svoj način. Neće skočiti na ruke i tražiti vas da se igrate, ali će vas uvijek pozdraviti i uživati u vašem češkanju njihove glavice. Po karakteru se razlikuju, neke su mirnije i nježnije, a neke nestašne i dominantne. Jedno im je zajedničko, ukoliko ćete brinuti za svoju činčilu, ona će vas jako voljeti.

 KAKO KOMUNICIRAJU.

Škripanje zubima

Kao i ljudi, i činčile mogu da škrguću svojim zubima i to naročito u situacijama koje izazivaju strah kod njih. Kada ispuštaju ove zvuke, činčile su sigurno uplašene. Kada se tako nešto desi, preporuka je da vlasnici svoju ljubimicu ne uzimaju u ruke i gledaju da li sa njom nešto nije u redu. Ovakvo ponašanje će ih dodatno uznemiriti. Inače, činčile izuzetno ne vole jake zvukove i iznenadne pokrete, pa u njenom prisustvu ovakve stvari treba izbjegavati. 

Cijukanje

Cijukanje kod činčila je veoma često, a zvuk koji tom prilikom ispuštaju je veoma visok, pa čak podsjeća na zvuk dječijih truba. Iako je uvriježeno mišljenje da činčile cijuču samo kada su uplašene, činjenica je zapravo da one to rade u raznim prilikama – kada se igraju, kada su usamljene, ako im je dosadno ili ako žele da upozore vlasnika da im se ne dopada ukus hrane ili vode. Ako vlasnik čuje svoju činčilu u susjednoj sobi kako cijuče, a ne dešava se ništa što bi je moglo uplašiti, sva je prilika da je ovoj maloj životinji zapravo dosadno, da je usamljena ili da joj treba hrana ili voda. 

Prskanje urinom

Ovo je jedno od najneprijatnijih aspekata držanja činčile, ali dobra vijest je da to ne rade svi pripadnici ove vrste. Činčile pribjegavaju ovome samo u slučaju kada su toliko preplašene, da osjećaju kako nemaju drugi izlaz iz opasne situacije. Prskanje urinom je jasan znak apsolutnog straha, pa u slučaju da se pojedinim vlasnicima desi, treba se zapitati da li su odgajili veoma plašljivu životinju ili stvorili izuzetno stresno okruženje za život činčile. 

Prošenje 

Da, i činčile kao i psi, mogu da prose za hranu ili za malo pažnje. Način na koji prose je veoma simpatičan, a izgleda tako što činčile stoje na svojim zadnjim nogicama, dok su im prednje nogice ispružene ispred glave, a pogled jasno uperen ka onome što žele. Ako činčila ovaj ritual izvodi u svom kavezu, to je jasan poziv na igru i zabavu.

Ugrizi 

Kod činčila se prepoznaju dvije vrste ujeda: istraživački i agresivni. Istraživački ujedi su veoma nježni i obično u tom slučaju činčile grickaju prst vlasnika, igračke ili bilo šta drugo što im je u nekom momentu zanimljivo, a žele da istraže. Ako činčila na ovaj način ujede, to svakako nije nikakva prijetnja već znak interesovanja, a veoma moguće i poziv na igru. 

Sa druge strane agrsivni ujedi su izuzetno snažni, dovoljno jaki da vam probuše kožu svojim zubima. Ovakav ujed je siguran znak da je činčila izuzetno uplašena i pod ogromnim stresom. Inače, agresivni ujedi veoma često su praćeni prskanjem urinom, što je siguran znak da je ova životinjica procijenila da je u velikoj opasnosti. 

Ovo su s neka od ponašanja i zvukovi putem kojih činčile komuniciraju sa svojim vlasnicima. Ali kao i svako živo biće i one su veoma posebne, pa je preporuka vlasnicima, da prate ponašanje i vokalizaciju svog ljubimca i tako nauče šta to njihova činčila ima da im kaže.