Crnorepi prerijski pas-da li ste znali da "pričaju"./PRAIRIE DOG/.

Crnorepi prerijski pas-da li ste znali da "pričaju".

Crnorepi prerijski pas (lat. Cynomys ludovicianus) je glodavac iz porodice Sciuridae. Živi u nekim velikim ravnicama Sjeverne Amerike u Kanadi, SAD-u i Meksiku.
Opis Crnorepi prerijski pas općenito je prekriven tamnijim bojama, sa svjetlijom bojom trbuha. Repovi imaju crne krajeve. Odrasli mogu težiti od 0,68 do 1,4 kg, mužjaci su obično teži od ženki. Duljina tijela je obično od 36 do 43 cm s 7,6 do 10 cm repa.

Najčešće predatori crnorepog prerijskog psa su kojoti, američki jazavci , crveni ris, suri orao, njorka jastrebovi , crvenorepi jastrebovi i čegrtuše. Iako su sada vrlo rijetki crnonogi tvor je nekoć bilo glavni predator u crnorepog prerijskog psa.
Za razliku od nekih drugih prerijskih pasa, ova životinja ne hibernira tokom cijele zime. Crnorepi prerijski pas može se vidjeti iznad zemlje usred zime.


Rasprostranjenost
Povijesni raspon crnorepog prerijskog psa je od južnih dijelova kanadske provincije Saskatchewan do meksičke savezne države Chihuahue. Područje obuhvaća dijelove Montane, Sjeverne Dakote, Južne Dakote, Wyominga, Colorada, Nebraske, Kansasa, Oklahome, Utaha, Arizone i Novog Meksika.Od 2007. godine crnorepi prerijski psi pojavljuju se diljem svog povijesnog raspona, isključujući i Arizonu. Međutim populacija je daleko ispod povijesnih razina.

Prehrana
Crnorepi prerijski pas većinom jede travu koja tokom ljeta može sačinjavati i više od 75% njegove prehrane. Vrsta trave se mijenja tokom godina. Ponekad jede grmlje, podzemno korijenje (osobito tokom zime), manje životinjice poput skakavca, te izmet američkog bizona.

Nazvani su prerijskim psima prema mjestu obitavanja, te prema zvukovima upozorenja koji su nalik psećem lavežu. 

Ove životinjice ne samo što pasu travu na površini, već to čine danju kad posvuda lutaju i drugi stanovnici tog područja (kojoti, divlje mačke, tvorovi, jastrebovi..) koji bi sa zadovoljstvom pojeli prerijskog psa, ako bi im se za to ukazala prilika. Zbog toga su prerijski psi razvili vrlo djelotvornu obranu koja je zasnovana po visoko organiziranom društvenom sistemu organizacije.

Oni skupno žive u velikim podzemnim naseljima nazvanim "gradovima", u kojima ima i po tisuću životinja. Svaki "grad" je podijeljen u niz manjih zajednica s otprilike tridesetak životinja koje se međusobno dobro poznaju, te mnoge od njih imaju neposredno povezane jazbine. Manje zajednice imaju uvijek nekoliko članova na tzv.stražarskoj dužnosti. Oni sjede na humku iskopane zemlje, kraj ulaza u jazbinu, otkud mogu najbolje vidjeti što se oko njih događa. Ako jedan opazi neprijatelja, oglasit će se nizom zvižduka kojima će ostali članovi zajednice razumjeti značenje.



 NA OKUPU.

Za svaku vrstu grabežljivaca imaju svojevrstan zov, tako da svi znaju ne samo da im prijeti opasnost, već i koliko je ozbiljna. Zov upozorenja što ga proizvodi "stražar" ponavljaju ostali u blizini, pa se on širi čitavim gradom i tako su svi na oprezu. Stanovnici ne bježe odmah, već zauzimaju strateške položaje u blizini svojih rupa. S tog mjesta, uspravljeni na stražnjim nogama zure u uljeza, prateći pomno svaku njegovu kretnju. Kako npr.kojot trčkara kroz njihov grad, uzbuna se širi od zajednice do zajednice pa ga dočekuje čvrsto i bijesno piljenje građana, koji ga prijeteći prate sve dok ne stigne u neposrednu blizinu, a onda u hipu nestaju svi u svoje jazbine.

Društveni život prerijskog psa nije ograničen samo na obranu. Odrasli, koji sjede izvan jazbine, objavljuju svoje pravo vlasništva još jednim u nizu zvižduka, popraćenog malim, dražesnim skokom u vis. Za vrijeme sezone parenja članovi zajednica veoma su bliski i brane svoje granice od svakog napadača. Spolno sazrijevaju s tri godine, a godišnje imaju 1-6 mladih koji se rađaju slijepi i bez dlake.
Kada završi vrijeme "napetosti", opuštaju se, tumaraju gradom i zalaze u područje jedni drugima. Kada se nepoznati pridošlica približi starosjediocu, životinje vrlo oprezno razmjenjuju prilično rezerviran poljubac, a zatim si uzajamno njuše analne žlijezde, kako bi ustanovile da li su srodnici iste populacije. Ako se ne poznaju, rastaju se i posjetilac odlazi. Ali ako otkriju da su pripadnici iste zajednice, ljube se otvorenih usta, nježno se timare i često zajednički odlaze te pasu jedan uz drugoga.

Unutar grada, prerijski psi se s posebnom brigom odnose prema raslinju. Oni ga tako temeljito popasu da mnoge biljke, koje naročito vole, gotovo potpuno iskorijene. Tada se sele na drugi dio svog teritorija, a stare pašnjake ostavljaju neko vrijeme na ugaru, da bi se na njih vratili kad se biljke oporave. Oni čak selektivno uzgajaju biljke. Ne vole kadulju (jednu od češćih i otpornijih biljaka na ravnicama), te ako neka sadnica kadulje pusti korijen i proširi se, oni je namjerno podgrizaju, da bi se više proširile biljke koje radije jedu. Gotovo isključivo su biljojedi, no znaju pojesti i ponekog insekta.

Inače, ove životinjice popularne su u zoološkim vrtovima gdje ih se može vidjeti, no kao kućni ljubimci vrlo su zahtjevni što se tiče držanja i prehrane. Također, tijekom godine ulaze u specifičan period parenja (engl. rut) koji može potrajati i do nekoliko mjeseci, a kada im se ponašanje drastično promijeni - često postaju ratoborni pa čak i agresivni. Mogu oboljeti od tularemije.

Dekodiranje životinjskog jezika: O čemu pričaju prerijski psi?

Prerijski psi i ljudi dijele više zajedničkih osobina, kao što su složene društvene strukture, stojanje na dvije noge i jedan od najsofisticiranijih oblika vokalne komunikacije u prirodnom svijetu. Osim ljudi, prerijski psi imaju najkompleksniji i najsofisticiraniji jezik u životinjskom svijetu.






MALE BEBICE.

Zvuči nevjerovatno, ali istraživači su nakon nekoliko godina proučavanja i analiziranja ovih zvukova utvrdili da prerijski psi imaju različite zvukove za različite vrste, kao što su kojoti, domaći psi, jastrebovi ili ljudi. I to nije sve – oni čak i detaljno opišu predatora.

“Na primjer, upozorenje da teritoriji prilazi čovjek ne samo da sadrži podatke o tome da je uljez ljudsko biće, već također sadrži informacije o veličini, obliku (tanki ili debeli), i boji odjeće”.

“Kada se napravio eksperiment u kojem ista osoba ulazi u koloniju prerijskih pasa više puta, u različitoj odjeći u različitim vremenima, prerijski psi su imali vokalna upozorenja koja sadrže isti opis osobe, veličinu i oblik, ali se opis boje razlikovao.”

Kako bi snimili i kasnije analizirali zvukove, naučnici su godinama postavljali razne predatore ispred operznih prerijskih pasa. Njihov zaključak je da su ovi slatki glodari suočeni s toliko mnogo predatora da su jednostavno ‘morali’ razviti posebne riječi za svakog od njih.

U VAŠEM DOMU.