ČINČILA . Zašto volimo činčile?-jer su predivne.

KRZNO činčile toliko je mekano pa će najbolja stvar oko vašeg novog ljubimca biti kad ćete ga maziti u rukama. Činčilin luksuzni ogrtač može biti raznih boja - od bijele do sive. Za razliku od većine dlakavih sisavaca kojima raste samo jedna vlas iz korijena dlake, činčile mogu imati do 80 vlasi u folikulu.

Ova južnoamerička životinjica je glodavac. Podsjećaju na klokana - s prednjim nogama koje su znatno kraće od stražnjih, te širokim, gustim repom.

Životni vijek: do 20 godina

Najbolje za: djecu iznad deset godina starosti; činčile su krhke životinjice.

Hranjenje: palete, sijeno i svježa voda.

Smještaj i aktivnost: činčila ne zahtjeva kompliciranu njegu. Može živjeti u raznolikim uvjetima i temperaturama, ali najugodnije joj je između 18 i 24 Celzijevih stupnjeva. Većina činčila živi u žičanim kavezima s čvrstim podom.

Dobro je znati: Činčila nema miris. Trebat će čak i nekoliko dana da fekalije činčile počnu emitirati neugodan miris; ukoliko se kavez redovito čisti, miris neće biti nikakav problem.

Činčile su noćne životinje, spavati će od ranog jutra do 18-19 sati, što je savršeno za zaposlenu obitelj i školarce jer su budne i spremne za igru kad se obitelj okupi. Činčile spadaju u najnezahtjevnije kućne ljubimce; inteligentne su, bez mirisa, nuždu vrše samo u svojem wc-u, uredne su pa je čišćenje gajbe činčila jednostavan posao.
Ove su životinjice razigrane i jako vole trčati i skakati. Nisu spretne poput vjeverica, pa ih u njihovim aktivnostima treba nadgledati.

Činčila se neće družiti poput psa ili kunića, ali se voli maziti na svoj način. Neće skočiti na ruke i tražiti vas da se igrate, ali će vas uvijek pozdraviti i uživati u vašem českanju njihove glavice. Po karakteru se razlikuju, neke su mirnije i nježnije, a neke nestašne i dominantne. Jedno im je zajedničko, ukoliko ćete brinuti za svoju činčilu, ona će vas jako voljeti.

Porijeklo:

Činčile su porijeklom iz čileanskih Anda gdje žive u kolonijama na visinama od 800 do 6500 metara. Uzgoj činčila u Europi se proširio sredinom 20. stoljeća. Činčile su velike poput vjeverica, a zbog kitnjastog repa su im slične. Krzno im je najčešće svijetlo do tamno sive boje, po trbuhu bijelo, ali dolaze i u drugim bojama kao što su; crna, bijela, tamno smeđa...
Životni vijek činčile je od 10 - 20 godina.

Smještaj i njega:

Kavez za činčilu je nabolje kupiti u trgovini za kućne ljubimce. On treba biti što veći i što viši jer se činčile vole penjati. Kavez i posude za hranu i vodu ne smiju biti od plastike niti od materijala kojeg činčile mogu lako pregristi. Na dno kaveza stavite stelju za činčile, piljevina nije preporučljiva jer može naštetiti očima vašeg ljubimca i uzrokovati alergijske reakcije.

Osim hranilica i pojilica, nastambu opremite policama za penjanje, kućicom za skrivanje i spavanje i velikim kotačem za trčanje. Svojoj činčili u kavez stavite i grančice voćaka (jabuke, kruške, lješnjaka, brijesta, duda, vinove loze) za grickanje i trošenje zubića, a možete im kupiti i mineralni kamen.
Jednom do dva puta tjedno joj priuštite kupku u pijesku ((specijalan pijesak za kupanje za činčile). Pijesak im čisti i razmašćuje krzno, a činčile pritom uživaju.

Činčile se NE SMIJU KUPATI U VODI.

Nije ih potrebno niti češljati. Krzno činčila je jako gusto,a ako se dlaka zapetlja, činčila će je sama izvaditi.

Kavez je najbolje smjestiti u mirnom kutu vašeg doma. Izbjegavajte mjesta koja su na propuhu ili izložena direktnom suncu, jer bi to činčili poremetilo normalan bioritam spavanja danju. Činčile imaju izrazito gusto krzno, pa ih se ne smije izlagati temperaturi većoj od 25ºC, ali niti nižoj od 14°C. Činčile ne podnose niti vlagu. Ukoliko imate još nekog kućnog ljubimca (npr. psa ili mačku) nemojte stavljati kavez direktno na pod jer bi te životinje, zbog želje za igrom, tijekom dana stalno lupkale po kavezu što bi prestrašilo činčilu.

OPREMA ZA KAVEZ.

Činčile su izuzetno čiste životinje, vole biti čiste i na čistom. Zbog toga treba kavez svakodnevno čistiti, i promijeniti stelju koju su pomokrile. Povremeno (jednom tjedno) je potrebno vrućom vodom oprati police, cijevi i posude za nuždu.

NAŠE KUPANJE.
DIVNO JE.

Kako pripitomiti činčilu?

Za činčile će vam trebati strpljenja jer im treba dosta vremena za pripitomljavanje. U početku im pristupajte polako pazeći da ih bukom ili naglim pokretima ne prestrašite. Nakon nekoliko dana prilagodbe novoj sredini, možete nježno staviti ruku u kavez i pričekati da vas vaša činčila onjuši i privikne se na vaše prisustvo.

Potom joj možete ponuditi neku poslasticu (npr. grožđice) i to tako da vas činčila mora dotaknuti da bi je dohvatila. Nakon nekoliko dana, činčilu možete polako pustiti iz kaveza. Nemojte je vući i dizati za krzno, nego je lagano obuhvatite rukama. Činčila jako voli pijesak za kupanje, pa ukoliko se ne želi vratiti u kavez, stavite pijesak u zdjelu u koju će odmah uskočiti.Tako je možete prenijeti u kavez. Nikako je nemojte agresivno loviti.

Kad se oslobodi i osjeća sigurno, činčila će krenuti u istraživanje okoline. Činčile mogu visoko skočiti i iskoristiti će i najmanju površinu da odskoče još više, na ormar, policu, prozor... Zato vrijedne i lomljive stvari treba staviti van "doskoka" činčile ili zatvoriti u ormar. Ako su prozori otvoreni, treba ih zaštiti mrežom jer bi činčila u svojoj brzini mogla pasti kroz prozor.

Činčile će skupiti njima interesantne stvarčice koje pronađu na svom pohodu. Tako u kavezu mogu završiti olovke, kvačice, papuče, ključevi, špagice... sve što im je tog trenutka zanimljivo. Kao igračke možemo im ponuditi komadiće drva, grančice, papiriće (ne novine!), špage. Plastične igračke treba izbjegavati isto kao i stiropor, spužvu, najlon, vrećice, staklo i metal. Ako igračke stavljamo u kavez, treba ih učvrstiti ili staviti na dno, jer će ih činčile inače baciti (slučajno ili namjerno), pa bi se mogle međusobno ozlijediti.

Činčila kojoj je dosadno se može ozbiljno razboljeti i zato je potrebno redovito ju puštati u šetnju, nabaviti joj igračke i baviti se njome.

Prehrana:

Za činčile je najbolja gotova hrana za činčile (palete i sijeno). Ta hrana i voda im mora biti dostupna 24 sata dnevno.
Nikada im nemojte davati hranu koja nije za njih (hrana za zamorce, kuniće)... Jednom tjedno, može im se dati komadić jabuke.

Zdravlje:

Uz pravilnu brigu činčile su vrlo zdrave životinje. Tim više, ukoliko primjetite zdravstvenu promjenu ili promjenu ponašanja (spava i po noći, previše miruje, ne uzima hranu...) kod svojeg ljubimca, odmah kontaktirajte veterinara.

Izgled zdrave činčile:

aktivna je i živahna i ima dobar apetit

ima bistre, sjajne oči i suhu njuškicu

ima gusto krzno

ima normalnu stolicu

Razmnožavanje:

Činčila se može razmnožavati sa šest mjeseci, ali bilo bi bolje pričekati do jedne godine. Činčile ne rade gnijezdo poput hrčka i kunića. Prosječno se činčila razmnožava tri puta godišnje, mlado nosi skoro 4 mjeseca i okoti 1 - 4 mladunaca.

Druženje:Činčile u prirodi žive u kolonijama, pa je poželjno ako nisu same. Međusobno se bolje slažu ako su od rane dobi zajedno, a ako odrasloj činčili pridružite novu jedinku, treba pripaziti dok se ne priviknu jedna na drugu. Ukoliko niste u mogućnosti nabaviti dvije činčile, vaš će ljubimac biti sretan ako ćete mu posvetiti dovoljno pažnje. Tada će vas prihvatiti kao svojega i biti vam vrlo privržen. Činčile su znatiželjne i zaigrane pa će se dobro slagati i s vašim drugim ljubimcima.

Tu morate biti na oprezu jer su činčile nježne životinjice i tjelesno i emocionalno. Ne ostavljajte druge ljubimce same sa činčilom da je ne ozljede.

KAKO ČINČILA KOMUNICIRA?

Činčile su veoma društvene, inteligentne i veoma osjetljive, pa čak se može reći i osjećajne životinje, sa različitim ponašanjima koja mogu biti veoma kompleksna. Neophodno je pažljivo posmatranje ponašanja činčile kako bi vlasnik naučio njihova ponašanja i vokalizacije putem kojih činčila komunicira, čak i kada vlasnik toga nije svjestan. Neki od uobičajenih zvukova i obrazaca ponašanja putem koji ove male životinje komuniciraju sa ljudima SU:

Škripanje zubima
Kao i ljudi, i činčile mogu da škrguću svojim zubima i to naročito u situacijama koje izazivaju strah kod njih. Kada ispuštaju ove zvuke, činčile su zasigurno uplašene. Kada se tako nešto desi, preporuka je da vlasnici svoju ljubimicu ne uzimaju u ruke i gledaju da li sa njom nešto nije u redu. Ovakvo ponašanje će ih dodatno uznemiriti. Inače, činčile izuzetno ne vole jake zvukove i iznenadne pokrete, pa u njenom prisustvu ovakve stvari treba izbjegavati.

Cijukanje
Cijukanje kod činčila je veoma često, a zvuk koji tom prilikom ispuštaju je veoma visok, pa čak podsjeća na zvuk dječijih truba. Iako je uvriježeno mišljenje da činčile cijuču samo kada su uplašene, činjenica je zapravo da one to rade u raznim prilikama – kada se igraju, kada su usamljene, ako im je dosadno ili ako žele da upozore vlasnika da im se ne dopada ukus hrane ili vode. Ako vlasnik čuje svoju činčilu u susjednoj sobi kako cijuče, a ne dešava se ništa što bi je moglo uplašiti, sva je prilika da je ovoj maloj životinji zapravo dosadno, da je usamljena ili da joj treba hrana ili voda.

Prskanje urinom
Ovo je jedno od najneprijatnijih aspekata držanja činčile, ali dobra vijest je da to ne rade svi pripadnici ove vrste. Činčile pribjegavaju ovome samo u slučaju kada su toliko preplašene, da osjećaju kako nemaju drugi izlaz iz opasne situacije. Prskanje urinom je jasan znak apsolutnog straha, pa u slučaju da se pojedinim vlasnicima desi, treba se zapitati da li su odgajili veoma plašljivu životinju ili stvorili izuzetno stresno okruženje za život činčile.

Prošenje
Da, i činčile kao i psi, mogu da prose za hranu ili za malo pažnje. Način na koji prose je veoma simpatičan, a izgleda tako što činčile stoje na svojim zadnjim nogicama, dok su im prednje nogice ispružene ispred glave a pogled jasno uperen ka onome što žele. Ako činčila ovaj ritual izvodi u svom kavezu, to je jasan poziv na igru i zabavu.

Ugrizi

Kod činčila se prepoznaju dvije vrste ujeda: istraživački i agresivni. Istraživački ujedi su veoma nježni i obično u tom slučaju činčile grickaju prst vlasnika, igračke ili bilo šta drugo što im je u nekom momentu zanimljivo a žele da istraže. Ako činčila na ovaj način ujede, to svakako nije nikakva prijetnja već znak interesovanja, a veoma moguće i poziv na igru.

Sa druge strane agrsivni ujedi su izuzetno snažni, dovoljno jaki da vam probuše kožu svojim zubima. Ovakav ujed je siguran znak da je činčila izuzetno uplašena i pod ogromnim stresom. Inače, agresivni ujedi veoma često su praćeni prskanjem urinom, što je siguran znak da je ova životinjica procijenila da je u velikoj opasnosti.
Ovo su samo neka od ponašanja i zvukova putem kojih činčile komuniciraju sa svojim vlasnicima. Ali kao i svako živo biće i one su veoma posebne, pa je preporuka vlasnicima, da prate ponašanje i vokalizaciju svog ljubimca i tako nauče šta to njihova činčila ima da im kaže.

FOTO GALERIJA:

LJEPOTICA.

BEBICE.