ZAMORČIĆI, predivni čupavi skvičavci, neće Vas ostaviti ravnodušnim.

ZAMORČIĆI, predivni čupavi skvičavci, neće Vas ostaviti ravnodušnim.

NIJE PREPORUČLJIVO NITI HUMANO POJEDINAČNO DRŽANJE U KAVEZU.

Kako su zamorčići kod nas još uvijek neshvaćeni i drže se u neadekvatnim uvjetima, tako i vlada opće mišljenje da su to igračke za djecu koje vrlo kratko žive, najčešće ne dulje od 3 godine.  To je zabluda, tj. žalosna činjenica samo zato što žive u lošim uvjetima koji za njih nisu podobni. Neophodno je više korisnih informacija i savjeta kako bi ovi mali nestašni praščići i kod nas postali cijenjene i voljene krznene loptice, koje imaju svoje potrebe i zahtjeve kao i sva druga živa bića, te nas, uz pravilnu njegu i brigu, svojim neobuzdanim trčkaranjem, veselim žvrgljanjem i pop-cornanjem, mogu dugo godina uveseljavati.

Nema tužnijeg prizora od pogleda usamljenog zamorčića iza rešetaka u premalom kavezu. To su vrlo društvene životinjice koje se ne smiju držati pojedinačno i kojima je potrebno puno prostora za kretanje. Ako im to niste spremni ili nemate mogućnosti pružiti, odlučite se na neku drugu vrstu, nemojte zamorčiće zarobljavat same u male kaveze samo zato jer se upravo Vaše dijete u njega zaljubilo.

 Potrebno reći, je, da se zamorčić NIKAD ne uzima i drži pojedinačno! Njemu predstavnici drugih životinjskih vrsta pa tako ni Vi ne možete zamijeniti društvo drugog zamorčića, kako bi sebi međusobno pružali sigurnost, komunicirali, izvodili ludorije i upozoravali se na eventualne opasnosti. 

Zamorčići su životinjice koje su po prirodi plijen ugrožen od raznih grabežljivaca (prvenstveno iz zraka), pa im je prvi refleks, kod opasnosti, naglog nepoznatog zvuka ili pokreta - paničan bijeg. Stoga zamorčići u nastambama trebaju kućice, tunelčiće, gnijezda i sl. u što se mogu zavući i osjećati sigurnima. Prazan kavez, bez obzira koliko veliki NIJE PODOBAN! Kad opremite kavez opremom koja je za njih neophodna, vidjet ćete i sami da im za kretanje ne ostaje puno prostora, bez obzira na veličinu kaveza. Zamorčić treba 1m2 po jedinki. 

Čak i veliki kavezi, kao npr. 1,20m x 60 cm imaju samo jednu kvadraturu od 72 cm2, što nije niti za jednog zamorčića dovoljno. Takav kavez mu može biti samo privremena kućica iz koje mora imati slobodan izlaz i pristup svom ograđenom prostoru u sobi, po kojem se može sigurno i slobodno kretati. Zamorčići nisu ljubimci koji se nosaju po rukama, maze i glade. Za njih je to uvijek povezano s velikim stresom. To potiče od njihovog života u prirodi. Oni nemaju naviku stiskati se međusobno, kao recimo, kunići, pa stoga ne vole kontakt nikakve vrste.

 Ako su zamorčići stisnuti jedan uz drugog, onda je to najvjerojatnije radi nedostatka prostora (prisilno!) ili iz straha ili jer su još jako mladi. Zamorčići poštuju svoj i tuđi privatni prostor i jednoznačno se upozoravaju kad im se taj prostor povrijedi. Dakle, nemojte zamorčiće nositi po rukama, ograničite to na samo onda kada je neophodno (provjera zdravlja, rezanje noktiju i sl.), a uživajte u njima promatrajući ih u njihovom prostoru dok traže hranu, prolaze kroz tunelčiće, izležavaju se ili pak glasno prose slatkiše. 

Djecu do 10 godina ne ostavljajte nikada sa zamorčićima nasamo! Bez obzira koliko djeca mogu biti pažljiva, njihova motorika još nije dovoljno razvijena, a zamorčići su izuzetno osjetljive životinjice, imaju osjetljivu kičmu koja se vrlo lako povrijedi kod neadekvatnog uzimanja i držanja, te pad i sa najmanje visine može za njih imati kobne posljedice! Isto tako, ne ostavljajte pse i mačke u prostoriji s njima, pse bez nadzora, a mačke zapravo uopće ne bi smjele biti blizu njih, jer mačka ima potrebu za igrom i u zamorčiću vidi uvijek samo plijen te kod njih budi instinkt bježanja što mačku samo razdraži. Pas ih može dodatno stresirati svojim lavežom, odmah ga udaljite. Općenito pazite da mjesto koje ste odredili zamorčićima nije izloženo buci (TV, HiFi, vriska djece), propuhu i pretjeranom suncu (naročito u toplim mjesecima, jer zamorčići jako lako dobe toplotni udar).

Zamorčići (Caviidae), pripadaju redu glodavaca jer im glodnjaci i kutnjaci rastu cijeloga života. Na svijetu postoji osam vrsta zamorčića, ali gotovo svi koji se drže kao kućni ljubimci pripadaju vrsti Cavia porcellus. U prirodi žive u Južnoj Americi (Venezueli, Peruu, Brazilu...) u obiteljskim skupinama. U Europu je donesen prije otprilike četiristo godina i od tada se uzgoja kao kućni ljubimac i kao model za znanstvene svrhe.

Te su životinjice uglavnom neagresivne, mirne i nezahtjevne, a kad se naviknu na vlasnika, uistinu su idealni kućni ljubimci. Zamorčić je vrlo komunikativan pa će pri povratku kući zviždanjem veselo pozdravljati dolazak svog vlasnika, proizvoditi glasove ugode poput predenja prilikom češkanja, davati “puse” kao znak uzvraćene pažnje, ali će i škrgutati zubima ako im toga trena ta pažnja ne odgovara. Teško je nabrojiti sve zvukove, škljocaje i zvižduke kojima će vaš zamorčić pokušati komunicirati sa vama.

Kako su zamorčići vrlo društvene životinje, uvijek se preporučuje uzeti par ili čak više zamorčića jer život u manjoj grupi ima vrlo povoljan utjecaj na njihov zdravlje i čini ih manje podložnima stresu. Želite li izbjeći neželjeno potomstvo, preporučuje se nabaviti životinje istog spola. Uzmete li mlade životinje, moći ćete satima uživati u njihovoj komunikaciji, nježnostima i igri.

Zamorčići su različitih boja i dužine dlake, a s obzirom na dužinu dlake, u početku su postojala tri osnovna tipa zamorčića: Američki – kratkodlaki, Abesinski – poludugo-
dlaki s prepoznatljivim rozetama i Peruvijski – dugodlaki. Danas poznajemo trinaest pasmina u koje su uključene i neke gotovo bez dlake. Mužjaci su najčešće veći od ženki i često teži od jednog kilograma. Žive razmjerno dugo, u prosijeku od 5 do 7 godina (i do 10 godina) pa prilikom nabave takvog ljubimca treba tu činjenicu uzeti u obzir.

Kad je riječ o prehrani, zamorčići su isključivo biljojedi, a jedu gotovo neprestano zbog vrlo brzog metabolizma.

Osnovu prehrane trebalo bi činiti kvalitetno sijeno i svježe povrće s vrlo malo kupovnih peleta. Potrebno je naglasiti da, za razliku od većine životinja, zamorčići ne mogu sami sintetizirati vitamin C te ga je potrebno davati putem hrane, (voća i povrća) ili putem vode. Većina hrane za zamorčiće obogaćena je vitaminom C, ali treba znati da se taj vitamin brzo gubi nakon otvaranja pakiranja. Nedostatak vitamina C može se zamijetiti već nakon dva tjedna, a očituje se slabošću, nateknućem zglobova, neurednom dlakom te padom imuniteta koji rezultira pojavom mnogih bolesti.

Također je bitno reći da su zamorčići skloni debljanju ne omogući li im se dovoljno kretanja,jer kao i kod ljudi, također može dovesti do raznih bolesti.

Zamorčići vrlo loše podnose bilo kakve promjene, od hrane do okoliša, pa ćete pogreške koje učinite dok je životinja još mlada, vrlo teško ispraviti u budućnosti. Kao i sve ostale životinje, i zamorčić mora imati stalan pristup svježoj vodi. No neke jedinke piju manje vode, ako se hrane svježim povrćem.

Kako biste bili sigurni da je s vašim ljubimcem sve u redu, potrebno je promatrati: tek, stolicu, dlaku, disanje i živahnost. Bilo kakve promjene mogu biti vrlo ozbiljne i pogubne za vašeg ljubimca te je potrebno što prije javiti se veterinaru. Pružite li pak vašem zamorčiću dovoljno kretanja, dobru prehranu i higijenu,dugo ćete uživati u zdravom i veselom ljubimcu.

 ohhhhhh,....